Entuzijastična zagorska ekipa, odnosno Zagorje Adventure Team i ove se godine pokazao na visini zadatka, u organizaciji svoje sad već legendarne treking utrke koja se održava u okviru Treking lige – Zagorje Trekka. Za svakog tko se želi izgubiti h trsju i huste zagorskih bregi ili u zavodničkim zlatnim potocima gemišta, ova je utrka svake godine pravi izbor. A u subotu je bila pravi izbor čak za 1090-ak avanturista.
Možda nisu svi sudionici bili finišeri, ali svi su na ovaj ili onaj način stigli do cilja – neki sa svim kontrolnim točkama, neki samo s dijelom njih, neki su utvrđivali gradivo kružeći po istim kontrolnim točkama (čitaj: vaša vjerna novinarka), neki su utvrđivali gradivo poduže se zadržavajući na najokrepljujućim kontrolkama (čitaj: roštilj, špek, kolači, zlevanka, gemišt…).
Također, neki su u cilj utrčali s osmijehom pa se još obradovali svojem neočekivano dobrom poretku, bilo je i onih koji su dočekani sa čestitkama i ovacijama zbog dolaska među najboljima da bi sramežljivo izvukli kartončić samo s polovicom “precvikanih“ polja (ponovno, poslovično Vaša…), neki su dopuzali četveronoške, a neki su se dovezli u traktorskoj prikolici.
U svakom slučaju, gotovo su svi došli izgrebani, blatni, ili pak “namazani“ nekim drugim “pomadama“, ali svakako svi puni dojmova, da bi onda prema kraju dana još odnekuda izvukli snage za večerašnju ludu feštu.
Među 55 sudionika i sudionica u Challenger kategoriji koja je u pravilu trebala iznositi 28 kilometara, najbolje su se snašli, jasno, domaći dečki – prvi Goran Papeš za 3:19 sata, a potom sin i otac Krunoslav i Stjepan Grah kojima je trebalo oko 3:38 sata, s minutom međusobnog razmaka. Ipak, od 10 žena najsnalažljivija bila je Slovenka Tamara Ravnak u vremenu 3:45 sata, a druga Tamara, Moguljak te njena klupska kolegica Mandica Grubišić u cilj dolaze kao druga i treća nakon 4:02 sata na stazi.
Sasvim dovoljan izazov za orijentaciju i odolijevanje okrepnim distrakcijama bila je i Active kategorija, a koja je trebala iznositi 16-ak kilometara. Tom izazovu odazvalo se čak 475 sudionika i sudionica, a odoljelo ih nije osam. Na zavodljivim kontrolama, karakter su ostala prva tri muškarca koja su prema cilju imala žustro nadmetanje da bi utrku završili unutar minute, nakon 1:53 sata na stazi. Redoslijedom su to bili Ivan Lovrenčić, Željko Kliček i Aljoša Žnidaršič. Marija Glibota i Anja Dragomanović, također, se raspoređuju na prvu i drugu poziciju s 2:47 sata na stazi. Dok treća žena, domaća Sabina Krivec dolazi dvije minute nakon njih.
Na najkraću, trail kategoriju odlučilo se 560 ljudi željno dobrog provoda. Ipak, taj provod najozbiljnije su shvatili prvi Martin Lončarić i drugi Tomislav Belošević, a provodili su se na stazi cijele 54 minute, s 10-ak sekundi razmaka. Ozbiljan je bio i treći Igor Visinski, dotrčavši u cilj dvije minute kasnije. Među deklama “najfajnije“ su bile Jelena Gorički (1:07 sat), Leona Bartolin (1:14) i Maja Vančina (1:17).
Također, bodovao se i ekipni poredak te je ovom prilikom najbolji morao biti domaći Zagorje Adventure Team. Kao drugi slijede Epic rg team, a treći SRK Baraber.
Bez obzira na poželjan preduvjet znanja korištenja kompasa i čitanja karte te neispunjenog potonjeg, na Zagorju mjesta za gubljenje ima, ali za žaljenje nipošto. Dovoljno je utjehe na okrepama, štoviše, lijepo je ponekad dati si oduška i po prvi put vidjeti kako je to opustiti se na ovoj utrci i uživati u svim njenim blagodatima (čitaj: ne znam jesam li se ikada dosad na kontrolkama krijepila gemištima). Također, odlično organizirani, velikodušni i radišni Zagorci svaki će nam put dati i više nego dovoljno razloga da se poželimo vratiti i iduće godine. Al kam ste fteknuli tu KT2, vrak vas skelil…
*Mali zagorski rječnik: husta – šuma, trsje – vinograd (gorice), h – u; Al kam ste fteknuli tu KT2, vrak vas skelil – Ali, kamo ste zabili tu kontrolnu točku dva, vrag vas odnio (slobodni prijevod)
Piše: Martina Maloča
Foto: Dragutin Skreblin, DFA
