Većina rekreativnih biciklista svoje upoznavanje sa biciklom počnu sa mountainbike-om. MTB je najrašireniji tip bicikla koji se kod nas može kupiti. I dok MTB pruža osjećaj slobode, mogućnost vožnje šumom i slično, cestovni bicikl pruža nešto potpuno drugačije – BRZINU!
Nakon jedne ili više godina gonjanja MTB-a po šumama i gorama, mnogi se odluče isprobati cestovni bicikl i uglavnom im se odmah svidi pa počnu planirati kupovinu neke cestovne varijante. Na prvi pogled se radi o sličnim stvarima – obje vrste bicikla imaju dva kotača, pedale i lanac. Cestovnjaci nemaju disk kočnice i suspenzije, ali na prvi pogled, to je sve.
Na terenu se cestovni i brdski biciklizam konceptualno jako razlikuju. Sjećam se kad sam kupovao cestovni bicikl nakon godina žuljanja MTB-a. Otvorio mi se jedan potpuno drugačiji i dosta nepoznati svijet. I mnoge zamke u koje se lako upada zbog pukog neznanja.
Pa krenimo redom: vi ste jedan od onih koji iza sebe imaju više godina tjeranja MTB-a i sada vam je netko stavio bubu u uho i probali biste cestovni bicikl. Najprije treba naglasiti: svi koji su probali cestovni bicikl, svi odreda su se zarazili. Zato, ako vam je stalo da vozite samo MTB, cestovnjaka nemojte ni probati. Ali, s obzirom da ovo čitate, pretpostavljam da je već kasno za vas… 🙂
Odmah da eliminiramo jednu krivu pretpostavku koju MTB vozači imaju kad im netko spomene vožnju po asfaltu: “dosadno i monotono”. Ovo je istina ako se po cesti vozite sa MTB-om, ali na cestovnom biciklu je ovo potpuno drugačiji osjećaj. Osobno bih prije pojeo vlastitu bradu nego se taljigao MTB-om 100+ km po cesti, ali na cestovnjaku to napravimo kao sasvim normalnu (ne predugu) vožnju i još se dobro zabavimo. “Seeing is believing”. Kad probate, znat ćete o čemu pričam. 🙂
1. Odabir bicikla i opreme
Što se cestovnih rama tiče, vama treba klasična rama (nije bitno ima li slope ili ne). Nemojte se zeznuti pa kupiti TT (time trial) ramu jer je njena geometrija takva da pokriva uski spektar bavljenja cestovnim biciklizmom (nećete se nauživati po brdima sa takvom ramom :)).
Možete ići na aluminijsku ramu s karbonskom vilicom ili karbonsku ramu. Karbon slovi kao udobniji ali je skuplji od aluminija i lakše puca ako ga se optereti tamo gdje nije predviđeno. Karbonske rame mogu biti napravljene iz spojenih cijevi ili iz jednog komada (monocoque). Ove potonje su kruće, nude bolji prijenos snage na podlogu, ali su i neudobnije. Na vama je da se odlučite. Savjetujem da ne kupujete preskupu opremu zbog koje ćete bankrotirati.
Isto tako, možete kupiti bicikl nekog razvikanijeg proivođača (Colnago, De Rosa…) s lošijom grupom dijelova ili nekog manje razvikanog (Focus, Cube…) s boljom grupom dijelova za slične novce.
Za razliku od MTB-a, cestovni bicikl morate puno preciznije podesiti prema vašim fizičkim mjerama. Naime, na MTB-u se stalno nešto mrda, cijelo vrijeme ste u pokretu sa tijelom. Na cestovnom biciklu kad jednom sjednete na njega, često presjedite u pedaliranju nekoliko sati prije nego dignete dupe od sica na nekom usponu. Zbog toga je pravilan izbor veličine rame, duljine lulice, te visine i pozicije sica od ključne važnosti. Loše dimenzioniran bicikl će vam donijeti probleme sa koljenima, leđima, vratom, bolove u rukama… Određivanje idealne pozicije na cestovnom biciklu ide tako daleko da neki plaćaju skupa mjerenja i naručuju rame direktno od proizvođača koje su unikatno rađene po njihovim mjerama. Naravno da ovo nije potrebno da biste kupili svoj prvi cestovni bicikl i uspješno i ugodno ga vozili godinama.
Prije nego što se uputite u trgovine, pogledajte neki od web sajtova za “bike fitting“. Na ovim će vas stranicama tražiti da napravite nekoliko mjerenja i da upišete brojke u web aplikaciju koja će vam kao rezultat dati precizne informacije o dimenzijama rame i svim ostalim parametrima potrebnim za kupovinu prvog cestovnog bicikla.
Iako na cestovnom biciklu dijelovi traju puno duže nego na MTB-u, ne vrijedi kupovati nešto što nećete moći zamijeniti ako otkaže (zbog cijene ili zato što ste kupili egzotiku koja se kod nas ne može naći). Na MTB-u sam jednom godišnje morao mijenjati kasetu i većinu lančanika, dok na cestovnom mijenjam samo gume i lance, a pakne na kočnicama mi nisu ni dopola potrošene nakon 25000 km. Ukoliko ne padate puno i ukoliko ne patite na nove sjajne dijelove, održavanje cestovnog bicikla je jeftinije od održavanja brdskog. Međutim, ukoliko se zaigrate, lako možete završiti u dužničkom ropstvu, zato oprez! 🙂
1.1. Klasičan pogon, kompakt ili tripple?
Klasičan cestovni pogon ima dvije šajbe od 53 (ponekad 52), odnosno 39 zuba. U usporedbi sa 44-32-22 na MTB-u, ovo izgleda kao leteći tanjur! Cestovne kasete su obično 10-brzinske 12-25, ali tu imate dosta izbora – od ravničarskih sa do 23 zuba, do “brdskih” sa 27 ili čak 29 zuba.
Kompakt pogon je nešto “nježniji” i ima dvije šajbe od 50 i 34 zuba (nekad manja šajba ima 36 zuba). Uz pravilan odabir kasete, kompakt pogon nije ništa inferioran u odnosu na klasični pogon, a imate mogućnost ugodnijeg pedaliranja na strmijim brdima.
Tripple pogon je, pogađate, pogon sa tri šajbe: 52-39-30 (nekad srednji lančanik ima 40 ili 42 zuba). Osim ako imate problema sa zdravljem, tripple pogon vam u načelu ne treba.
Ja sam originalno na biciklu dobio kompakt pogon koji ima dva šajbe: 50 i 34 zuba. Uz njega sam dobio 12-25 kasetu koja mi se vrlo brzo pokazala prelagana pa sam kupio jednu 11-23 i ona mi je uz kompakt pogon odlično sjela. Kad sam nakon Samsona kompakt pogon zamijenio sa klasičnim (53/39), zamijenio sam i kasetu sa 12-25. To je opcija koja mi odgovara za sve uvjete. Jedino sam za Dolimite posudio jednu 12-27 kasetu i ne mogu reći da mi je bilo lagano na onim strmim rampama. 🙂
Kako izračunati opterećenje? Stvar je vrlo jednostavna: podijelite broj zuba naprijed sa brojem zuba otraga i dobit ćete decimalni broj za svaku kombinaciju brzina. Usporedbom tih brojeva i variranjem pogona i kaseta, lako ćete zaključiti što vam treba i što je lakše/teže od čega. Ako ste prosječan MTB mužjak, 53/39 pogon i 12-25 kaseta će vam biti dovoljni za sve osim najstrmijih brda kojih kod nas ionako nema, pa… 🙂
1.2. Oprema: Shimano i Campagnolo grupe
Kao i oko svega drugog, i ovdje postoje navijački tabori: Shimano ili Campagnolo. Tu se šamara raznim argumentima: koji su dijelovi dugotrajniji, koji su precizniji kod mijenjanja brzina, mogućnost servisiranja ručica… Na kraju se sve svodi na to da kupite nešto što si možete priuštiti i da se vozite. 🙂 Jedan prijatelj je sa Shimano Ultegra grupom napravio 35000km bez ikakvog servisiranja. Samo je lance mijenjao. Jednako tako ćete istu kilometražu moći napraviti i sa adekvatnom Campagnolo grupom. Ovdje se jednostavno radi o osobnim afinitetima i navikama.
Campagnolo grupe (poredano od najslabije do najbolje): Xenon, Mirage, Veloce, Centaur, Athena, Chorus, Record. Veloce ili bolje će zadovoljiti vaše potrebe (neke struje smatraju da je Athena kao najjeftinija 11 brzinska grupa onaj ulazni minimum u današnje vrijeme).
Shimano grupe (poredano od najslabije do najbolje): 2200, Sora, Tiagra, 105, Ultegra, Dura-Ace. Sve od 105 pa nadalje je dovoljno dobro.
Danas je na cestovnjacima još uvijek standard 10-brzinska kaseta i pripadajući lanac. Campagnolo je u svojim skupljim grupama stavio 11-brzinske kasete i lance, ali Shimano na to nije zagrizao, pa i dalje nudi 10-brzinske sustave. Da li želite baš 11-brzinsku grupu ili ćete ostati na 10-brzinskoj ovisi samo o vašim afinitetima. Kako se čini, 10 brzina će još dugo biti mainstream na cestovnim biciklima. Samo imajte u vidu da kod kupovine zamjenskih lanaca ili drugih kaseta morate paziti da li su za 10-brzinske ili 11-brzinske sustave. Da li je 10 brzina otraga dosta? Pa, dosta je. Da li je bilo dosta i 9? Pa, bilo je. 🙂 Što je više brzina otraga, imate finije prijelaze između omjera prijenosa, ali i tanje lance i osjetljivije kasete (u prijevodu: lakše se potrgaju).
Na prvom biciklu vam je svejedno da li je gore Shimano ili Campagnolo grupa. Ionako vam je sve to “špansko selo” i niste još stigli izgraditi svoje stav kojeg proizvođača preferirate. Pazite samo da se radi o jednoj od gore preporučenih grupa i da su dijelovi na biciklu ujednačeni. Naime, na MTB-u je rijetkost da dobijete cijeli bicikl sa npr XT opremom. Obično je XT zadnji mjenjač, a sve drugo je barem klasu lošije. Na cestovnim biciklima je uobičajeno da dijelovi budu ujednačeni. Ako je bicikl sa Ultegra opremom, u načelu su onda svi dijelovi Ultegra (kotači su posebna priča).
Cijela grupa na cestovnim biciklu (ručice kočnica/mjenjača, kočnice, mjenjači, pogon, kaseta…) će vam trajati godinama. Jedino što treba redovito mijenjati je lanac (i rjeđe kaseta). Također je bitno jednom u godinu ili dvije zamijeniti sajle i bužire. Jedna tako jednostavna i mala radnja čuda radi. 🙂 Ovo vrijedi pod uvjetom da nema padova koji bi uzrokovali oštećenje dijelova. Ako se bojite visokih troškova održavanja, sve dok ne padate i dok se ne uvučete u društvo biciklista koji mijenjaju bicikle i dijelove 2x godišnje, nema straha.
1.3. O pedalama
Cestovni bicikli u pravilu dolaze bez pedala. Ideja je da si vozač stavi gore pedale koje mu pašu i na koje je navikao. Cestovne pedale podrazumijevaju i cestovne cipele koje NISU kompatibilne sa MTB SPD sistemima. Osim toga, radi se o cokulama sa velikom hrgom od “pločice” (tzv cleatovi) za ukopčavanje. Em što po ravnom hodate ko da vas je medvjed naguzio, em što je pentranje uz stepenice pravi podvig. Postoje gumene navlake za te cleatove koje omogućuju da imate kakav-takav grip dok hodate, ali i dalje vam noga sjedi na plastičnoj hrgi.
Možete birati između nekih od Look, Shimano ili CrankBrothers cestovnih pedala, a možete na cestovni bicikl staviti i stare dobre MTB pedale i koristiti MTB SPD cipele. U teoriji, cestovne cipele imaju bolji prijenos snage na pedalu i pogon zbog svoje veće kontaktne površine, ali pitao sam neke bicikliste koji su se godinama vozili na cestovnjaku sa MTB pedalama prije nego su prešli na ta cestovna kopita i nisu mi sa sigurnošću mogli reći da li osjete ikakve razlike u tom prijenosu snage i da li su zbog drugih pedala brži ili sporiji.
Ja sam u startu odlučio da ću na cestovnjaka staviti ono što imam i na MTB-u – eggbeatere. Htio sam imati jedne cipele koje ću moći koristiti na oba bicikla, a htio sam i sačuvati živu glavu pri nošenju bicikla uz stepenice na četvrti kat. Sa cestovnim cipelama i mojom spretnošću, nisam siguran koliko bi dugo glava bila cijela. 🙂 Jedino je bitno da vam SPD cipele budu krute (klasična SPD sprinterica sa plastičnim đonom, kao što je npr SIDI). Dakle, manite se mekanih papučastih komada obuće sa vibram džonom i vezicama.
Kako prijeći na pedale s kopčanjem.
1.4. O kotačima
Ako imate do 80 kg, ne trebate previše brinuti o kotačima – svaki će vas dosljedno i pouzdano nositi. Ako više težite “Shimano 105” kategoriji, nije loše razmisliti o nekim ručno pletenim kotačima sa većim brojem žbica.
Na dijelove za cestovni bicikl možete potrošiti razumno malo ili bizarno puno novaca, pa o vašim afinitetima, dubini džepa, kreditnoj raspoloženosti vaše banke i o vašem mentalnom stanju ovisi kako će odabir kotača završiti.
Što se materijala tiče, kotači mogu biti od klasičnih aluminijskih legura sa normalnim ili aero žbicama ili egzotični karbonski kotači koji onda zahtijevaju i posebne pakne za kočenje.
Načelno se karbonski kotači ne isplate jer voziti kotače od 1500-2000 eura na našim cestama koje su pune rupa nije baš neka sreća. Osim toga, ti kotači imaju gadnu naviku da puknu u slučaju padova ili udaraca koje prime s bočne strane. Jedan naš drugar je u jednom jedinom padu na utrci zaradio lom rame (~25000 kn) i lom karbonskih kotača (~2000 eura). I ne, nije pao pod kamion i nije završio na traumi. Preporučujem vam da te ultraskupe egzotične kotače ostavite profesionalcima kojima ih ionako plaćaju sponzori, a vi se držite provjerenih i cjenovno prihvatljivijih opcija.
Ako se odlučite kod kupovine bicikla na ručno rađene kotače, provjerite dobro da li onaj tko će vam ih raditi to zna dobro napraviti. Ja sam imao nesreću da sam u startu zamijenio nekakve Shimano tvorničke kotače sa ručno pletenima koje su tako loše ispleli da su ih kasnije drugi dva puta dotezali i svejedno ni na što nisu ličili. Sada mi stoje u garaži i skupljaju prašinu.
Isto tako sam jednom na blef kupio za dosta malo novaca najjeftinije Shimano kotače koje vozim po zimi i već tri zime su prošle bez ikakvih incidenata. Kakvi god bili, u tvornici su ih čvrsto ispleli i nema da mrdaju. Jednom godišnje ih dam da ih očiste i podmažu nabe i to je sve.
Ipak, imajte u vidu da promjenom kotača najlakše možete povećati udobnost ili rigidnost cijelog bicikla. Mislim, možete vi to i promjenom rame, ali kotači igraju veliku ulogu u cijeloj priči. Ja sam nekako završio na dva seta kotača: jedni jeftini Shimano koje drljam ko zimi i cmoljavoj jeseni i jedni koje je Vođa slagao oko DT naba i obruča, a kad Vođa našpana kotače, to je nešto posebno. Ti drugi kotači idu ko metak i ne pada mi na pamet mijenjati ih. Svaki put na proljeće kad promijenim kotače, iznenadim se kolika je razlika među njima. Odjednom sve leti, cijeli bicikl je nekako življi, direktnije odgovara na podražaje, a udobnost se nije smanjila.
Što se profila obruča tiče, načelno razlikujemo obruče sa niskim, srednjim i visokim profilom. Što je profil dublji, kotač je krući, a samim tim i neudobniji na dugim vožnjama. S druge strane, povećana rigidnost bolje paše na kratkim, brzim dionicama kao što su kronometri. A opet, što je obruč dublji, više je osjetljiv na bočni vjetar. Sve je to nekakav trade-off i na vama je da si izaberete kotače koji vam najbolje odgovaraju. Meni pašu obični obruči niskog profila jer su udobni, a ako se kvalitetno našpanaju, opet imam čvrste kotače koji “ne žvaču”.
Osim klasičnih kotača na koje idu gume sa zračnicom, postoje i tubulari – posebni kotači na koji se tubular lijepi specijalnim ljepilom. Tubulari se često koriste na skupim karbonskim kotačima za time trial i kronometar. Pumpaju se na veće tlakove (i do 12 bara). Za razliku od normalnih guma koje, kad se probuše, možete na terenu sanirati promjenom zračnice, kad tubular strada od uboda stakla, možete samo nazvati najbližeg prijatelja da dođe po vas autom.
Za kraj jedan savjet: ne kupujte kotače (ovo vrijedi i za ostalu opremu) koje si nećete moći priuštiti da ih zdrobite. Padovi na cesti su rijetki, ali uvijek do njih može doći i ako vam pukne kotač za koji ste digli nenamjenski kredit da ga kupite, što ćete onda? Prestati voziti bicikl dok ne skupite lovu za novi kotač?
1.5. O gumama
Gume su potrošna roba. Točka. Ja ih mijenjam jednom u sezoni, osim ako ih ne razrežem na nekom oštrom kamenu ili komadu stakla. Gume za cestovne kotače su osjetno skuplje nego gume za MTB, što je bizarno ako malo razmislite – što manje materijala, to stvar više košta. 🙂 Ipak, te gume moraju podnositi jako visoke tlakove, a opet su lagane i tanašne. Kada ih uzmete u ruku u trgovini, vidjet ćete koliko je to jedna nježna smjesa gume. Biće da je to jedan od razloga njihove više cijene.
Slušati savjete za odabir guma je vrlo nezahvalno jer svatko ima svoje mišljenje i tjera po svom. Ovdje ćete s vremenom morati sami odabrati kakve gume vam odgovaraju. Ako se držite nekog srednjeg cjenovnog ranga pri odabiru gume, vrlo vjerojatno nećete pogriješiti. Najčešća širina cestovne gume je 23mm, mada postoje šire, ali i uže. Osim ako nemate posebnih potreba (ciljate na “Shimano 105” klasu :)), guma dimnezija 23-622 će vam biti potpuno odgovarajuća.
Samo jedan savjet: čuvajte se ultralaganih guma – one često imaju nezgodnu osobinu da se dosta lako buše, a što manje vremena provedete mijenjajući zračnice, to ćete više uživati u vožnji.
Istina je da na cesti dosta rijetko bušite gumu, iako se na prvi pogled čini da će ta osjetljiva cestovna guma progutati staklo čim vidi cestu. Ipak, probušena guma je i dalje realnost svakog biciklista, pa ne krećite na vožnju bez pumpe, skidača za gume i najmanje jedne rezervne zračnice. Ako ste izašli na cestu sa tubularima, obavezno ponesite telefon i križaljku da kratite vrijeme dok čekate prijevoz u slučaju bušenja.
Autor: Mario Pranjić, http://strsljen.org
Autor: Mario Pranjić, http://strsljen.org
