Ares Buršić dobro napreduje na RAAM-u, ali sa sve većim problemima od iscrpljenosti i nespavanja…
Našoj ekipi četvrti dan započinje dolaskom Aresa na TS 14 u Cortez. Smjer kretanja je Rocky Mountains. Pojavljuju se dugi blagi usponi, s lijepim i širokim cestama. Aresu godi promjena krajolika i načina vožnje i radoznalost ga vuče na TS15 Durango. Na tom mjestu organizatori dodjeljuju vremenske kazne od 15 min do par sati za učinjene prometne prekršaje ili nepoštivanje nekog od pravila utrke. Moral raste kad saznajemo da ne moramo odrađivati nikakvu kaznu, već možemo odmah nastaviti dalje.
Slijede dugotrajni usponi preko TS 15 Pagosa Springs. Atrakcija dana je penjanje na Wolf Creek Pass, što je ujedno i najviša nadmorska visina na RAAM-u (10.856 stopa, 3.308 mnm).
Teški trenuci za Aresa. Iako stalno pazimo i zapisujemo što jede i pije, Ares nam skreće u “Ulicu žrtava hipoglikemije“. Govori nepovezano, čuje policijske sirene kojih nema i puls mjeri Polarom, a ne nosi pojas sa senzorom. Sabire se tek pri vrhu, lijepo spušta i nastavlja još do TS Alamosa, gdje nam je druga ekipa pripremila spavanje.
Ares tu spava 4 sata i kreće s drugom ekipom u borbu s ostalim prijevojima Rocky Mountainsa. Većinu dana Ares se osjeća dobro, ali ima krize kod kojih mijenja ponašanje i ćud. Njegovo raspoloženje oscilira od euforije do panike. Do sada je prešao tisuću milja, što znači da je trećina distance odrađena.
Autor: Roberto Setnik
