U potrazi za novim ultrabiciklističkim izazovima nakon RAAM-a, ovaj vikend smo se našli na Njemačkom auto trkalištu Nürburgring. Razlog našeg dolaska je 24-satna biciklistička utrka Rad am Ring, koja je u ovom obliku prisutna od 2003. godine.
Na ovoj automobilističkoj stazi kroz povijest su održana i tri UCI Svjetska prvenstva. Na prvom 1927. godine dominirali su Talijani na čelu sa Alfredo Bindom. Na drugom 1966. je domaćin Rudi Altig porazio Francuze Anquetila i Poulidora, a na zadnjem 1978. pobijedio je Nizozemac Knetemann ispred Francesca Mosera. Najpoznatiji dio staze je svakako Nordschleife, krug u duljini od 21 kilometar, koji datira još iz 1920., a na njemu se održavao čitav niz auto, moto i F1 utrka. Danas se za F1 koristi Grand Prix dio staze u duljini od 5 km.
Naša biciklistička utrka uključuje Nordschleife i Grand Prix, tako da nam krug iznosi 26 kilometara. Visinska razlika je čak 580 metara po krugu, a najveći nagib 17 %. Ne samo da se staza penje gore-dolje, nego su za dinamiku zadužena i 93 zavoja po krugu.
Dolazimo na “Ring” dan prije utrke i smještamo se na našu parcelu u boksovima. Trkalište ubrzo vrvi od ljudi koji postavljaju opremu za nadolazeći vikend. Na programu su discipline od 25 km, 75 km, 150 km, 22 km kronometar, 24 h MTB po okolnim brdima i 24 h cestovna. E sad, 24 h cestovna ima štafetne timove od po 2, 4 ili 8 ljudi, a postoji i 24 h solo. Upravo 24 h solo je disciplina u kojoj se pojedinačno natječemo Darko Fojs, Bojan Gunjević, Ares Buršić i ja. Prateći tim čine naši pouzdani dečki Matija Fojs i Ivan Smolek. Uvidom u rezultate Rad am Ringa prošlih godina, a sudeći po trenutnoj formi, sve nade polažemo u Darka i Bojana, te se nadamo postolju u njihovim kategorijama.
Za 385 natjecatelja koliko ih je startalo u na našoj utrci u sljedećih 24 sata će postojati samo “ Ring”. Staza koju sam prije utrke procjenio kao zanimljivu, nakon prvog kruga pokazala se kao vrlo zahtjevna a nakon desetak krugova čak i brutalna. Nije ju Jackie Stewart bez razloga nazvao “The Green Hell”.
Staza počinje na nadmorskoj visini 610 metara i nakon nekoliko kilometara gubi dosta na visini uz blage zavoje da bi nakon Aremberg desnog zavoja počela akcija prenaglog spuštanja nalijevo u Fuchsröhre, gdje bilježim maksimalnu postignutu brzinu od 92, 9km/h. Ovo inače djeluje kao šamar, jer nakon toga slijedi isto tako strmi uspon kojeg nije moguće odraditi samo na inerciju.
Još jedna od zanimljivosti je dio Bergwerk kod kojeg je Lauda stradao u vatri. Mjesto je to kod kojeg počinje petkilometarski uspon na Hohe Act sa 150-metarskom završnicom od 17%. Nakon ovog stvari kreću nabolje. Opet dolazi spust te dosta brzih i tehnički zahjevnih zavoja. Lijevo, desno, hupser, desno, spust, lijevo hupser, lijevo i sve puno zvučnih Njemačkih naziva.
Konačno na završetku, prije ulaska na GP stazu dolazi Döttinger Höhe, trikilometarski potpuno ravni dio, naravno s vjetrom u čelo. U nastavku GP zaobilazi Mercedes Arenu, prolazi kroz boksove i vodi nas u drugi krug. I u treći, i u četvrti, pa koliko tko izdrži.
Najgore je noću. Ima puno odustajanja i padova. Problemi sa snom su nešto najopasnije što vam se osim kiše na ovoj stazi može desiti. Ova staza ne oprašta trenutak nepažnje, zato su kratka spavanja po boksovima učestala pojava. Kod nas je s ovim ritualom prvi započeo Ares. Dvadeset minuta sna pa ode opet voziti. Nakon toga je zaraza prešla na mene. Dvadeset slatkih minuta. Odlazim i ja. Ubrzo u boksu opet Ares. Pa opet ja, ovaj put po 35 minuta. Ja odlazim Ares, produžuje. Bojan i Darko se nisu dali smesti i marljivo su radili krugove bez spavanja. Ares je ostao pomagati u boksu, ostali smo nastavili borbu sa stazom.
Darko i Bojan odlično su se držali do kraja i obojica završila na postolju. Da bi dobili pravi dojam težine ove utrke, moram spomenuti Bojanove brojke u cilju: 23 kruga/598km/11.000 m/v. Nije puno zaostajao ni Darko koji je osvojio 1. mjesto u svojoj kategoriji. Bojan 2. mjesto u svojoj kategoriji i 8. u ukupnom poretku. Ja sam se usidrio na 43. mjestu u ukupnom, a Ares je prosvirao stotku. Osim lijepih finišerskih medalji dobili smo i besplatno bezalkoholno pivo. Frankfurter würstchen und wiener schnitzel – platili smo sami!
Autor: Roberto Setnik
