U subotu, 13. rujna, u čarobnom krajoliku Jasenica, Zrmanje, Novigradskog mora i Maslenice održana je utrka Zrmanja Triple Challenge – jedinstveni sportski događaj u organizaciji Ministarstva turizma i sporta.
Više od 200 natjecateljica i natjecatelja sudjelovalo je u pet atraktivnih utrka. U utrci BURA – pravom sportskom izazovu koji spaja plivanje, kajak i trčanje, u muškoj konkurenciji pobijedila je ekipa “Đumba Fight Team”, u ženskoj “Prohujale s burom”, a u mješovitoj “Radio Paklenica”.
Najveći interes bio je za kajakašku utrku MAESTRAL, u kojoj je pobijedio tim “Feel the Power” u muškoj te tim “Baba Jaga” u ženskoj konkurenciji, dok su najbolji mješoviti par bili “Brzi i žestoka”. Pobjednik trail utrke JUGO je Pavle Bozić u muškoj te Marijana Katić u ženskoj konkurenciji. U plivačkom izazovu TRAMONTANA najbolji su bili Dragan Novković te Korina Lalić.
Najzabavnija i najedukativnija bila je obiteljska utrka LEVANAT, u kojoj je pobijedila “Murvica City”.
Osim u sportskim uzbuđenjima, posjetitelji i natjecatelji su na rivi u Maslenici, uz kristalno čisto more, uživali i u bogatom programu. Između ostalog, imali su priliku sudjelovati u eko-radionici na temu očuvanja podmorja, koju su proveli članovi udruge Eko-Zadar. Streličarski klub Zadar priredio je atraktivnu prezentaciju streljaštva, lokalni pčelari predstavili su svoje medne delicije, a učenici Medicinske škole Ante Kuzmanića Zadar mjerili su tlak i šećer – pokazujući da je briga o zdravlju jednako važna kao i sportski duh.
Utrka Zrmanja Triple Challenge još jednom je dokazala da su priroda, sport i druženje savršen spoj, a svi sudionici i posjetitelji složili su se u jednom: ovo je iskustvo koje se pamti!
Ova utrka već tradicionalno najavljuje Europski tjedan sporta – veliku europsku inicijativu koja ove godine obilježava deset godina promicanja aktivnog i zdravog životnog stila. Jedan tjedan može pokrenuti cijelu godinu – napravite prvi korak i pridružite se #BeActive priči od 23. do 30. rujna diljem Hrvatske!
Razmijenjujte fotografije, glasovne poruke, SOS poruke i više bez potrebne mobilne usluge
Garmin predstavlja GPSMAP H1i Plus, uzbudljivi novi vodeći ručni GPS uređaj spreman za avanture koji se može pohvaliti inReach Plus tehnologijom veće propusnosti kako bi korisnicima pružio više načina za održavanje kontakta izvan pokrivenosti mobilnom mrežom1. S aktivnim inReach planom, planinari, backpackeri, alpinisti i strastveni avanturisti koji putuju izvan mreže mogu snimati i dijeliti fotografije izravno s uređaja, kao i razmjenjivati glasovne bilješke i tekstualne poruke. Korisnici također mogu pokrenuti interaktivnu SOS poruku u slučaju nužde. Sa svijetlim, na sunčevoj svjetlosti čitljivim 3,5-inčnim zaslonom osjetljivim na dodir i fizičkim tipkama za veću fleksibilnost, GPSMAP H1i Plus može se pohvaliti do 145 sati trajanja baterije i opsežnim unaprijed učitanim kartama s mogućnošću kupnje Outdoor Maps+ plana za pristup vrhunskom sadržaju za mapiranje.
Vrhunska inReach Plus tehnologija
S aktivnim inReach planom, GPSMAP H1i Plus ne samo da pomaže korisnicima da ostanu u kontaktu s obitelji, prijateljima i drugima u svojoj grupi, već može i osigurati komunikaciju s hitnim službama kada je to potrebno. U slučaju nužde, može poslati interaktivnu SOS tekstualnu poruku Garmin ResponseSM-u, međunarodnom centru za koordinaciju hitne pomoći koji radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Oni pružaju ažuriranja korisnicima i kontaktima u hitnim slučajevima o odgovorima, uključujući potvrdu kada je pomoć na putu, te ostaju dostupni dok se incident rješava. Mogu se dijeliti i foto i glasovne poruke, što koordinatorima odgovora omogućuje da iz prve ruke vide i čuju detalje o hitnom slučaju.
Bez satelitskih mrtvih zona, korisnici mogu uživati u komunikaciji veće propusnosti prilikom putovanja kroz divljinu. Štoviše, kada se upuštaju u putovanje izvan mreže, voljeni kod kuće mogu pratiti putem dijeljenja lokacije LiveTrack i vidjeti napredak korisnika na putovanju, uključujući udaljenost, vrijeme i nadmorsku visinu.
Namijenjeno za divljinu
Dizajniran za korištenje tijekom cijelog putovanja, GPSMAP H1i Plus avanturistima pruža do 145 sati trajanja baterije u svim satelitskim sustavima i višepojasnom načinu rada (pod pretpostavkom tipične upotrebe sa SatIQ tehnologijom). Ostale uzbudljive funkcije uključuju:
Robustan dizajn: svijetli, na sunčevoj svjetlosti čitljivi 3,5-inčni zaslon u boji osjetljiv na dodir ima kemijski ojačano staklo otporno na ogrebotine, dok fizičke tipke pružaju dodatnu svestranost u svim vremenskim uvjetima i pri nošenju rukavica. Osim toga, s IP67 ocjenom zaštite od prašine i vode, može izdržati teške vanjske uvjete.
Detaljne karte i navigacija: pogledajte konture terena, nadmorske visine, geografske točke i više uz unaprijed učitane TopoActive karte. Korisnici također mogu pristupiti satelitskim snimkama visoke rezolucije putem izravnog preuzimanja na uređaj putem Wi-Fi-a.
Outdoor Maps+: dodajte plan Outdoor Maps+ (prodaje se zasebno) za pristup trenutnom premium sadržaju za karte, uključujući konture nadmorskih visina, granice zemljišta, područja s divljim životinjama i više.
Korisni alati: upozorite druge u hitnim slučajevima glasnom ugrađenom sirenom i koristite integriranu svjetiljku kao svjetionik za signaliziranje pomoći ili kao svjetiljku za osvjetljavanje puta u mraku.
Planirajte unaprijed: ostvarite besprijekorno planiranje putovanja, vremensku prognozu u stvarnom vremenu i mogućnosti dijeljenja ruta uz aplikaciju za pametne telefone Garmin Explore.
Garmin Weather: istraživači mogu primati informacije o vremenskoj prognozi u stvarnom vremenu na svojoj trenutnoj lokaciji i određivati odredišta putem satelita1 kada nisu povezani s mrežom.
Glasovno upravljanje: praktično upravljajte uređajem bez upotrebe ruku, jednostavnim glasovnim naredbama2, kao što su „pošalji prijavu“, „počni praćenje“ ili „snimi fotografiju“.
Dostupan odmah, premium ručni GPS GPSMAP H1i Plus ima preporučenu maloprodajnu cijenu od 999,99 €. Model bez inReach Plus tehnologije, GPSMAP H1, također je dostupan s preporučenom maloprodajnom cijenom od 649,99 €. Za više informacija posjetite garmin.com/outdoor.
1Neke jurisdikcije reguliraju ili zabranjuju korištenje satelitskih komunikacijskih uređaja. Korisnik je odgovoran za poznavanje i poštivanje svih primjenjivih zakona u jurisdikciji u kojoj se uređaj namjerava koristiti.
2Glasovne naredbe dostupne su na engleskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom, francuskom, danskom, nizozemskom i švedskom jeziku.
Od 17. do 19. listopada 2025. Zadarsko otočje postat će glavno odredište trail trkača iz cijele Europe. Archipelago Trail Run, jedina island-hopping trail utrka u regiji, nudi tri dana trčanja po tri dalmatinska otoka.
Trkači će trčati kroz idilične maslinike i borove šumarke Ugljana, pa sve do dramatičnih litica Dugog otoka te promatrati čudesne poglede na Kornate s Pašmana.
Trkači će istražiti tri najveća među više od 300 otoka
Zadarsko otočje čini više od 300 otoka, otočića i hridi, a Archipelago Trail Run vodi trkače na tri najveća – Ugljan, Dugi otok i Pašman. Na svakoj etapi čekaju ih različiti tereni i kulise: od mirnih uvala do klifova u Parku prirode Telašćica, koji se uzdižu 160 metara iznad Jadrana, te panorame koje sežu do Kornata.
Na raspolaganju su etape duljina 10, 20, 25, 35 i 45 kilometara, pri čemu trkači sami sastavljaju svoju trkačku kombinaciju i po želji trče jedan, dva ili sva tri dana te doživljavaju sva tri otoka.
Međunarodna trkačka flota na Jadranu
Organizatori očekuju sudionike iz više od 20 zemalja – najviše iz Slovenije, Hrvatske i Mađarske, a ostali dolaze iz Njemačke, Austrije, Italije, Poljske, Češke te čak iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Većina trkača ne dolazi samo zbog utrke, nego događaj iskorištava za višednevni posjet kako bi, uz natjecanje, istražili i čar hrvatskih otoka.
Archipelago Trail Run ostaje boutique događaj s najviše 800 sudionika, što omogućuje stvaranje trkačke zajednice, osobni pristup organizatora i dotjerano iskustvo za svakog pojedinca. Na otocima to znači i više prostora na stazama, više vremena za razgovor s domaćinima i manje gužve na najljepšim vidikovcima.
Ovogodišnja novost je vertikalna utrka u zalazak sunca
Za ovu godinu, u petak 17. 10. najavljen je novi izazov – Sunset Vertical Run. Riječ je o kratkom, ali intenzivnom usponu iz središta zbivanja u Preku na Ugljanu do tvrđave sv. Mihovila. Etapa će biti začinjena zalaskom sunca i nezaboravnim pogledom na Zadarsko otočje.
Vikend u znaku klifova, vidikovaca i vožnje katamaranom na start
Glavna scenografija subotnje utrke bit će u mjestu Sali na Dugom otoku, gdje će biti startovi dionica od 10, 25 i 35 kilometara. Dulje staze vode kroz Park prirode Telašćica, među klifovima koji se 160 metara okomito spuštaju u Jadran, te uz obalu slanog jezera Mir. Jedna od posebnosti subotnje etape jest i to da trkači na start sa Ugljana stižu katamaranom.
Nedjelja je rezervirana za Ugljan i Pašman, povezane mostom. Trase nude poglede s tvrđave sv. Mihovila na Ugljanu, panoramske staze uz obalu Pašmana te trčanje kroz stoljetne maslinike i manja kamena sela, gdje se, onako dalmatinski, vrijeme zaustavlja. Na programu će biti 10-, 20- i 45-kilometarske etape, pri čemu samo najduža trasa sudionike vodi preko oba otoka.
Lokalna atmosfera i gastronomija kakve su rijetkost na trkačkim događajima
Archipelago Trail Run nije samo sportski događaj, već i snažan most između lokalnih zajednica i međunarodnih trkača. Događaj nastaje u bliskoj suradnji s domaćim poduzetnicima, ugostiteljima, pružateljima smještaja, udrugama i volonterima koji zajedno stvaraju autentičan dalmatinski doživljaj.
Organizatori i ove godine obećavaju autentično otočko ozračje i vrhunsku gastronomiju; nakon trčanja trkače će dočekati svježe pečene lignje, hobotnica u salati, crni rižot, domaće maslinovo ulje i vino.
– Trkači se ove godine vraćaju jer ovaj jedinstveni događaj spaja sportski doživljaj i ono pravo dalmatinsko ozračje. Bilo da je to jutarnja kava uz more, zalazak sunca s čašom vina ili ćaskanje sa srdačnim domaćinima, a o ljepotama krajolika i ne treba pričati, treba ih doživjeti, – rekao je Luka Hren, jedan od glavnih organizatora događaja.
U subotu i nedjelju, 20. i 21. rujna 2025., Varaždin postaje središte sporta, zajedništva i inspiracije!
Program počinje u subotu, 20. rujna, s posebnom i jedinstvenom utrkom u svijetu: “Korak po korak kroz tamu i tišinu” – prva utrka gluhoslijepih osoba, koja simbolizira snagu, hrabrost i uključivost u sportu. Ova povijesna utrka otvara vrata novoj dimenziji sportskog zajedništva.
Nakon toga slijede dječje utrke – prilika da i najmlađi osjete radost sporta, trčanja i druženja u veselom i poticajnom okruženju.
Glavni dan – nedjelja
U nedjelju, 21. rujna, na rasporedu je vrhunac manifestacije: 31. Joma Varaždinski polumaraton – jedna od najstarijih i najuglednijih cestovnih utrka u Hrvatskoj, poznata po brzoj stazi i sjajnoj atmosferi.
Hervis utrka građana –5 km – za sve koji žele sudjelovati, bez obzira na godine i formu. Bilo da trčiš ili hodaš, najvažnije je – biti dio zajedništva!
Očekuje te:
nezaboravna sportska atmosfera u baroknom gradu,
bogati startni paketi i nagrade,
podrška navijača i puno pozitivne energije,
program za sve uzraste i generacije!
Finišerska medalja:
Pogledaj video i doživi atmosferu već sada:
Rezerviraj 20. i 21. rujna 2025. i doživi Varaždin u ritmu trčanja, radosti i zajedništva.
Humanitarna utrka Lapad Run vraća se i ove jeseni, u subotu 27. rujna 2025., kako bi još jednom skrenula pozornost na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke. Ovaj događaj, koji Du Motion organizira u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, postao je prepoznatljiv simbol zajedništva Dubrovčana u borbi protiv bolesti koja pogađa svaku desetu ženu u Hrvatskoj.
„Iznimno nam je važno što građani Lapad Run doživljavaju ne samo kao sportsku, već i kao društveno odgovornu manifestaciju. Peta godina zaredom dokaz je da Dubrovnik zna stati iza onih kojima je podrška najpotrebnija,“ istaknuo je direktor Du MotionaAlen Bošković.
Sudionici mogu odabrati između 5 ili 10 kilometara, bilo da žele trčati ili hodati uz more. Prijave se primaju putem službene stranice Du Motiona. Cijena startnine, koja uključuje službenu majicu i unikatnu sudioničku medalju, iznosi 27 eura od čega će 5 eura biti donirano Ligi protiv raka Dubrovnik.
Rak dojke nažalost ne poznaje dobne granice. Iako je najčešći kod žena starijih od 50 godina, sve češće se javlja i kod mlađih. Upravo zato Lapad Run naglašava važnost preventivnih pregleda i zajedništva koje daje snagu onima koji se s bolešću suočavaju. U tom duhu, lapadska staza otvorena je za sve: iskusne trkače, rekreativce i obitelji s djecom, a na njoj svaki korak postaje dio zajedničke poruke solidarnosti.
Čudni su putevi sudbine, da ti se neke ideje realiziraju tek nakon 37 godina. A baš tako je bilo s ovom o kojoj pišem u novoj epizodi Avantura Tuljanmana.
Ljetu je pomalo kraj, a za mene je ono bilo puno treninga i vraćanja u formu. Nije bilo baš nekih zanimljivih tema za pisanje, pa su se oni koji ovo ne prate možda već ponadali da novih epizoda neće ni biti, no ništa od toga, obećao sam sebi da ću pisati, pa eto i pišem.
Enihau, ljeto je dakle bilo i prošlo, bicikliralo se, plivalo i nešto malo trčalo. Skinulo se i nešto kila, no o tome drugi put, kad brojka bude „konačnija“, i dalje sam 100% Tuljanman što se vidi iz priloženih fotki.
Koja je to ideja ostvarena nakon 37 godina
Ideja o triatlonu dogodila se prije punih 37 godina, skoro u dan. 😊 Prije tih 37 godina, u vremenu kad su bicikli bili čelični, a ne ovi današnji od PVC-a, kad je „internet“ dolazio u obliku časopisa, ja sam, ničim izazvan, postao triatlonac! Bar sam to sebi tako predočio. 20. 8. 1988. bio je jako, baš jako vruć dan, sjećam se kao da je bilo jučer. Taj dan sam u dnevnik napisao: „triatlon“! Nisam ja baš razumio što je točno triatlon, ali sam nešto načuo. Bila je to neka mitološka disciplina za nadljude tamo na Havajima. Ali čekaj malo, imali smo mi svoje Havaje, a to su bili najveći slavonski bazeni u Velikoj.
Uglavnom, zajahao sam tog kolovoškog dana bicikl, pa krenuo na put iz Našica prema Velikoj s velikim ciljem. Oko 50 km vožnje u jednom smjeru, preko Krndije, na starom ženskom Rogu s pet brzina. Tamo sam vozio 1 sat i 57 minuta i onda se bućnuo u bazen. Plivao sam „slavonskim“ stilom, koji je bio mješavina kraula, preživljavajućeg prsnog i “molim da me netko spasi” stila. Izašao sam iz bazena, onako mokar navukao tenisice, i otputio se u kupaćim gaćama na nekoliko kilometara trčanja cestom. “Gle, eno onog ludog iz Našica, opet trči k’o da ga ose ganjaju!” Neka, neka samo dovikuju! Ja sam znao: to je to. To je triatlon!
Sačuvao sam stari dnevnik treninga
Ovaj moj nastup nitko nije štopao, ni segmente ni tranzicije, bili smo tu samo ja, bicikl, bazen, tenisice pa opet bicikl. Da, ovaj se triatlon sastojao od četvrtog segmenta, trebalo se vratiti doma ovjenčan slavom. Tko bi rekao da ću 37 godina kasnije i dalje biti lud za biciklima i da ću se pripremati za prvi, pravi half Ironman triatlon. Onaj „ja“ s 18 možda bi samo potvrdno kimnuo, kao da on zna. 🙂
Bilo je razmišljanja, ali nikako do realizacije
Puno sam puta fotografirao triatlonske utrke, bio suorganizator Prvenstva Hrvatske, član triatlonskog kluba, sudjelovao kao biciklisti u triatlonskim štafetama, bio drugi (ili treći?) u sklopu Zagreb Opena (u štafeti), ali nikako spojiti sve tri discipline. Kao i kod većine koji o triatlonu razmišljaju (a ne odluče se), moj problem bio je plivanje. Ona kombinacija iz prethodnog dijela ovog teksta nedovoljna je za normalno natjecanje.
Nakon operacije koljena, odlučio sam se na taj pomalo suludi cilj, nastupiti na Plava Laguna Ironmanu 70.3 u Poreču, pa je trebalo prvo popraviti plivanje. Popravio sam, nije to ni danas baš super, ali dovoljno da nastupim na nekoj kraćoj utrci. Bicikliranje i trčanje nisu nikad bili problem.
Divlji triatlon Prelog
Utrka koja je počela kao opušteni, neslužbeni triatlon, prije 15-tak godina, održana je jučer u Prelogu. Disciplina supersprint u ovom slučaju je značila 375 metara plivanja, 12 km bicikliranja i 2.5 km trčanja. Malo prekratko za onaj krajnji cilj ove godine, ali triatlonu u blizini ne gleda se u zube. 😊 Prije utrke lijep susret s našim „Hrvatska trči“ trkačicama i trkačima okupljenim kao Ptice trkačice. I njima je ovo bilo vatreno krštenje koje su uspješno završili. Bravo ekipa!
U društvu s našima
Čestitam i organizatorima, ovo je ono što bi rekreativni triatlon trebao biti – ugodno sportsko druženje, neopterećeno rezultatima i otvoreno za sve zainteresirane.
Prije starta sjećanje na Roberta koji je na biciklu ubijen u prometu
Kako je prošlo
Plivanje je bilo hektično, 125 ljudi je startalo u isto vrijeme, što u prijevodu znači “vešmašina” i udaranje s povremenim pokušajima plivanja. Negdje nakon stotinjak metara sam shvatio da pravog plivanja tu neće biti i da trebam samo doći do kraja tog segmenta nekako.
Gužva i udaranje
Izašao sam iz vode nakon 10:31 min, plan je bio oko 10 minuta, dakle OK.
Uh, kakva sreća da je plivanje gotovo
Bicikl mi je bio dosta daleko u tranziciji do koje ima stotinjak metara, to sam lagano oddžogirao, polako navukao sprinterice i krenuo na bicikl. Vrijeme tranzicije: 4:06 min (puno previše), skoro najsporija tranzicija od svih natjecatelja.
Petljam da se zapetljam
Ali onda, osjećaj na biciklu – svoj na svome! Šest km u jednom, šest km u drugom smjeru i užitak je puno prebrzo završio. Vrijeme bicikliranja: 20:10 min, prosjek 35,7 km/h, super.
Uh, zašto je bicikliranje već gotovo
Druga tranzicija prošla je puno brže, za 1:50 min sam već bio na trčanju. Prvih parsto metara hvatanja ritma koraka i disanja, a dalje sve bez problema, na 90-95% pulsa. Zašto ne ići gas do daske, pa trčim samo dva i pol kilometra. Prva polovica makadam, druga polovica staze asfalt tik uz akumulacijsko jezero i eto me u cilju za 49:43 min. Tempo trčanja: 5:15 min/km, solidno. Plasman: točno u sredini ukupnog broja sudionika. 😊
Najvažnije od svega je da mi je koljeno u stanju kao da operacije nije niti bilo, što me neizmjerno veseli. Slijedi puno treniranja uz nekoliko kontrolnih zadataka:
7. 9. L’Etape Kranj – 80 km biciklizma 21. 9. Varaždinski polumaraton 12. 10. Garmin 10K utrka u sklopu Zagrebačkog maratona
Plivanje, kajak, trail, rekreacija i zabava – sve u jednom danu, i to u spektakularnom krajoliku Jasenica, Zrmanje, Novigradskog mora i Maslenice. Zrmanja Triple Challenge 5.0 vraća se u Maslenicu i ove godine, i to 13. rujna.
Utrka koja već tradicionalno najavljuje Europski tjedan sporta donosi jedinstveno iskustvo sporta, prirode i zajedništva u pet kategorija – od zahtjevnih izazova do obiteljskih pustolovina za sve generacije:
BURA – kombinacija plivanja, kajaka i trčanja, po dva člana u ekipi (24 km)
JUGO – pojedinačna trail utrka (15,6 km)
MAESTRAL – kajakaška utrka za timove (11 km)
TRAMONTANA – pojedinačna plivačka utrka (1,5 km)
LEVANAT /OBITELJSKA PUSTOLOVINA (5 km) – revijalna rekreativna utrka prilagođena obiteljima s djecom, bakam i djedovima s unukama i unucima, stričevima i tetama s nećakinjama i nećacima koji tek otkrivaju svijet sporta, zabave i tjelesne aktivnosti. Konfiguracija dionica koje treba prijeći nije zahtjevna te garantira zabavu i druženje više generacija zajedno. U ekipi mora biti minimalno jedno dijete.
Sve sudionike Obiteljske pustolovine, ali i sve ostale zainteresirane posjetitelje, na rivi u Maslenici očekuje EKO radionica na temu očuvanja podmorja. Raspored utrka pogledajte na web stranici Europskog tjedna sporta. Sudjelovanje u svim kategorijama utrke je besplatno, a prijave su dostupne OVDJE.
Zrmanja je poznata kao jedna od najčišćih rijeka u Europi, a zbog svoje bioraznolikosti i prirodnih ljepota često se naziva i “europskom Amazonom”. Nije slučajno da se upravo ovdje održava jedan od najinspirativnijih sportskih događaja godine – gdje priroda, rekreacija i zajedništvo čine savršen spoj.
Zrmanja Triple Challenge 5.0 bit će održan kao uvod u Europski tjedan sporta – inicijativu Europske komisije za promicanje sporta i tjelesne aktivnosti diljem Europe, koja se od 2015. godine obilježava u više od 40 zemalja. Nacionalni koordinator za provođenje ove inicijative u Hrvatskoj je Ministarstvo turizma i sporta, koje kroz raznolike aktivnosti želi potaknuti građane svih dobi da se uključe, pokrenu i učine nešto dobro za svoje zdravlje i kvalitetu života.
Ove godine Europski tjedan sporta slavi velikih 10 godina postojanja, a bit će održan od 23. do 30. rujna diljem Hrvatske i obilježen brojnim događanjima – izložbama, sportskim poligonima, turnirima, edukacijama i zajedničkim treninzima. Programi su besplatni i otvoreni za sve, a raspored događanja pogledajte na LINKU.
Budite aktivni. Budite inspiracija. Jer jedan tjedan – može pokrenuti cijelu godinu.
Dugo sam razmišljala kako pristupiti pisanju teksta o koljenu, zglobu od čije ozljede strahuju ili pate mnogi u trkačkim krugovima, dok netrkači mudruju: „Naravno da te bole koljena, pa ti trčiš!“.
Koljeno kao najveći i najkompleksniji zglob u ljudskom tijelu prečesto se dovodi u (negativnu) vezu s trčanjem, a je li to uistinu opravdano i kako to možemo promijeniti, pokušat ćemo pojasniti u ovom članku.
Anatomija koljena
Kada kažemo da je koljeno najkompleksnije građen zglob u našem tijelu, mislimo na slijedeće: tri kosti (bedrena, goljenična, patela), dva meniskusa, mnoštvo ligamenata i tetiva te oko 30 sluzničnih vreća (burza), sve povezano u jednu cjelinu. Razlog zamršenosti anatomije koljena leži u njegovoj važnosti pri hodanju i trčanju, kao i u prijenosu tjelesne težine i amortizaciji udaraca. Patela i meniskusi posebno su važni (i ranjivi!) jer olakšavaju raspodjelu sile koja nastaje pri dodiru stopala s podlogom, a poznato je da je iznos te sile oko 7 puta veći od tjelesne težine!
Za održavanje koljena u stabilnom položaju, onom bez suvišnih kretnji, ključne su dvije skupine stabilizatora, tzv. pasivni i aktivni. Pasivni stabilizatori su ligamenti (križni i bočni) i tetive koje se nastavljaju na mišiće natkoljenice. Posebnu pozornost u ovom tekstu obratit ćemo na aktivne stabilizatore – mišiće. To su mišići prednje i stražnje lože natkoljenice o kojima smo već govorili, a ne smijemo zaboraviti niti na mišiće glutealne regije, koji su, iako ne spadaju u skupinu stabilizatora koljena, vrlo važni za biomehaniku našeg dvonožnog sustava za pokretanje.
Trkačko koljeno
Ova sintagma se uvriježila kako u medicinskim tako i u laičkim krugovima. Trčanje je brzo optuženo za nastanak mnogih problema s koljenima, a malo je nedostajalo da se ne proglasi i glavnim krivcem. Iza pojma „trkačko koljeno“ krije se oštećenje patelarne hrskavice, tzv. patelofemoralni sindrom. Ovaj sindrom javlja se prvenstveno u trkača koji imaju slabo razvijene kvadricepse – patela u tom slučaju nije stabilna, giba se u stranu prilikom savijanja koljena te nastaje oštećenje hrskavice i bol. Bolnost se javlja oko ili ispod same patele, a provociraju ju savijanje koljena, silazak niz stepenice, trčanje nizbrdo i slično. Osim slabe muskulature natkoljenice, još neki uzroci koji mogu dovesti do trkačkog koljena su: trčanje nizbrdo, istrošene tenisice, pretreniranost, naglo povećavanje kilometraže, tzv. okserice (genu valgum) itd. Poruka svega je jednostavna: uz snažne kvadricepse nema bolnih koljena!
Tjelesna aktivnost čuva koljena!
Čovjek je biće stvoreno za kretanje i pomalo je neobično kako se jedna od osnovnih tjelesnih aktivnosti, trčanje, dugo vremena smatrala dugoročno pogubnom za koljena. Danas znamo da to uvjerenje ne drži vodu i da trkači imaju manji rizik za razvoj kroničnih oštećenja hrskavice koljena, tj. osteoartritisa, kada ih se usporedi sa sjedilačkom populacijom. Trkači u pravilu imaju manju tjelesnu težinu, snažnije mišiće i tetive, više se kreću – svi ovi faktori doprinose boljoj funkciji koljena i njegovoj zaštiti. Bolovi u koljenima za vrijeme trčanja tipično nastaju kod trkača početnika, posebno onih koji su dugo bili neaktivni ili imaju višak kilograma. Baš zato je od presudne važnosti krenuti s treningom postepeno, imajući na umu značaj odmora i vježbi jačanja različitih mišićnih skupina.
Kako možeš brinuti o svojim koljenima?
Reguliraj tjelesnu težinu – kada izgubiš 1 kilogram, tvoja koljena to osjete sedmerostruko!
Radi vježbe snage – vježbe za kvadricepse, zadnju ložu i stražnjicu popravit će tvoju biomehaniku, a kvadri će dodatno paziti da je sve u koljenu kompaktno i stabilno.
Pazi na unos tekućine – voda je važan sastojak hrskavice koja oblaže patelu i gradi meniskuse.
Pažljivo povećavaj kilometražu – drži se pravila koje kaže kako tjednu kilometražu ne bi trebalo povećavati za više od 10 %.
Kada boli – odmori i potraži stručan savjet!
Autor: Anda Tomaš / 3sporta.com Foto: bigstockphoto.com
Ako ste imalo pratili prethodne „epizode“, znate da se pripremam za Plava Laguna Ironman 70.3 utrku, koja će se u Poreču održati 19. 10. ove godine. Bit će mi to prvi srednje dugi triatlon, godinu dana nakon operacije koljena i povratka na „staze“.
Glavna ideja ovih napisa je dokazati, prije svega sebi, da utrka od 1.9 km plivanja, 90 km bicikliranja i 21.1 km trčanja, nije nešto što sredovječni rekreativac ne može realizirati. Čak i nakon operacije i kroz pripreme koje se sastoje i od procesa značajnog mršavljenja. Ako dokažem sebi, možda se pronađe netko u sličnom problemu kome treba izazov, pa se pokrene. To će mi biti nagrada na kraju, koliko god ova priča uspješno ili neuspješno završi.
Imam stari bicikl, pa što onda
Svi koji se bave triatlonom znaju da je to skup sport. Svakako skuplji od bilo kojeg sporta od kojeg je triatlon sastavljen. Hrpa opreme za plivanje i trčanje i nije tako velika, no ona za biciklistički segment – jest. Osim bicikla, tu su i kaciga, rukavice, sprinterice, bidoni, alat…
Ako se duže vrijeme bavite rekreativnim biciklizmom, vjerojatno ste većinu potrebnog već nabavili kroz godine. To je i moj slučaj – intenzivnije peglam po biciklu petnaestak godina i opreme se skupilo. Postavio sam si pitanje – ima li smisla nabavljati novi bicikl za Porečku avanturu?
Odgovor je dao novčanik – nema! Jer, ako imalo pratite tržište bicikala, lako ćete zaključiti da bicikli koji valjaju nikad nisu bili skuplji. Nove tehnologije došle su u cestovni biciklizam, prije svega elektronički mjenjači brzina i hidrauličke kočnice, a i karbon je sve bolji i naravno skuplji. Dati 4-5 tisuća eura za bicikl na kojem ću biti 15 minuta brži, u mojem slučaju stvarno nema smisla. Zato sam se odlučio nastupiti na 6-7 godina starom cestovnom biciklu. Nabavio sam ga prošle godine nakon operacije, radi se 20-brzinskom aluminijskom biciklu s karbonskom vilicom i hidrauličkim kočnicama. Nedavno sam se počastio novim setom kotača (za 150 €) i mislim da je sad posložen sasvim pristojno.
Stari bicikl + fitting > novi bicikl – fitting
Vjerojatno će se većina stručnjaka složiti s ovom „jednadžbom“ iznad. Smatram da je bike fitting nešto što bi svaki biciklist trebao obaviti, bez obzira koliko je (ne)ozbiljan u svojim biciklističkim avanturama. Bolje je imati prosječan bicikl, koji je podešen za tvoje tijelo, nego vrhunski bicikl koji si složiš napamet, tj. krivo.
Radoslav Rogina
Kad ne slaže za Team Bahrain Victorious, slaže za Tuljanmana (i tebe)!
I tako dolazimo do nove avanture – bike fittinga. Moj Felt VR40, nikad nije bio pravilno posložen za moje tijelo. Zato sam kontaktirao Radoslava Roginu, našeg vrhunskog biciklista, dvostrukog olimpijca, nekad profesionalca s Girom u nogama i dogovorio termin za fitting. Radoslav trenutno radi kao serviser za WordTeam Bahrain Victorious, a u pauzama angažmana pomaže nama smrtnicima da nas na bajku manje žulja guza, bole leđa i da iz nejakih kvadricepsa izvučemo jedno brdo više.
Položaj prije, 10 kila viška nismo uspjeli riješiti boljom pozicijom na biciklu
Nakon ugodnog upoznavanja, krenuli smo s poslom. Prvo smo izmjerili razmak sjednih kostiju, gdje je Radoslav predložio šire sjedalo od trenutnog. Nakon toga složio mi je blokeje na cipelama i onda je slijedio dosta dugi proces namještanja parametara bicikla.
Na tijelo mi je postavio točke koje Retül 3D sustav laserski očitava i dobiva podatke o udaljenostima i kutovima.
Zaključak je bio da sam trenutno kao „superman“, no ne u smislu tjelesne građe, već po ispruženosti ruku na volanu. Njega je trebalo spustiti, pa je to Radoslav odradio okretanjem lulice i premještanjem spacera.
Položaj poslije
Uz to, sjedalo, koje je sad već zamijenjeno adekvatnijim, trebalo je podići i značajno pomaknuti prema naprijed. Čim je to složio, sve je nekako sjelo na svoje i od prve je osjećaj odličan. Trebat će neko vrijeme da se naviknem na novi položaj, ali vjerujem u ovog čovjeka koji radi s najvećim profesionalcima, siguran sam da će novi položaj biti udobniji i efikasniji.
Eto toliko u ovoj epizodi, ovo nije bilo neko ludo uzbuđenje, no za mene zanimljivo iskustvo koje preporučujem svakom tko provodi nekoliko sati tjedno na biciklu, ili više. 😊
Volim Trakošćan. Vraćam mu se često, a ljubav sam potvrdio i kao organizator mnogima drage utrke – Lucky Trail Trakošćan. Kad sam vidio da se organizira 1. Trakošćan Granfondo, biciklistička utrka na 117 km, nisam dvojio i prijavio sam se kao 11., čim su prijave otvorene. 177 km bicikliranja sa 800 metara razlike? Jesam li bio spreman za ovo – kratko i jasno: NE!
Što je uopće Granfondo
Radi se o vrsti biciklističkih utrka koje su redovito duže od 100 km, prijevod riječi granfondo je „velika vožnja“ ili „duga utrka“. Prva utrka ovog tipa održana je u Italiji 1971. godine. Koncept je osmišljen tako da privuče što više rekreativaca, koji prevaljuju udaljenost veću od 100 km, često na zahtjevnim cestama koje nagrađuju lijepim vizurama. Ovo je nekako najbliže konceptu trkačkih utrka – sudjeluju svi, od ozbiljnih sportaša do amatera i početnika.
Pogled s Lucky Trail livade
Taj me koncept dodatno privukao, očekivao sam puno rekreativaca koji će spremno prihvatiti izazov i „potegnuti“ dalje nego na treningu. To se nije dogodilo, utrka je privukla sportske klubove, aktivne bicikliste i tek, rekao bih, desetak nas sporijih rekreativaca. Valjda su se ljudi uplašili distance.
Kako sam vozio
Nakon starta kod Hotela Trakošćan, krenuli smo u smjeru Cvetlina i tu se već vidjelo tko koliko vrijedi – ovi brzanci, koji su jurili rezultat, brzo su nestali iz vidokruga, a mi s tempom manjim od 30 km/h ostali smo malobrojni. Početak je bio težak, a popriličan broj uspona nije bio adekvatno nagrađen dugim ravnim spustovima, već su i oni bili zavojiti, s puno kočenja.
Minuta do starta
Počeli smo u nekoj maloj grupici, koja se brzo rasformirala zbog različitih brzina na usponima, no realno, na tako valovitom terenu i nema smisla voziti u grupi, osim iz razloga da budeš u njoj kada stigne ravnica. Na kraju sam nekako na usponima i spustovima uspio sustići grupu s kojom sam onda krenuo na peglanje ravnice.
Poslije spuštanja s brega u Ladanju, slijedilo je tridesetak kilometara ravnice kroz Novu Ves, Petrijanec, Sračinec, Hrašćicu, pa na zaobilaznicu. Ovo je bio baš gušt, bilo nas je pet u grupi i davali smo solidne smjene te držali 32-33 km/h.
Gle, znam i bez ruku
No, sve što je lijepo kratko traje – krenuo je uspon na Varaždin breg. Svi koji su ga vozili, znaju da nije bezazlen, a čak je i klasificiran kao uspon 4. kategorije. Pravi izazov za nas penzionere! Okret po okret, pa do okrepe, a onda još malo uzbrdo pa sporo nizbrdo. Tu sam već osjetio umor, jer prešao sam više od 60 km, koliko sam najdalje vozio ove godine. Uz to, nakon Varaždinskih Toplica apsolvirali smo veliku većinu vertikalnog penjanja ove utrke, pa sam bio energetski poprilično istrošen. A bio sam tek na pola puta.
Nakon te prve okrepe vozio sam solo do cilja, bilo je već poprilično vruće, a i vjetar u prsa je povremeno značajno kočio. Od 70. kilometra slijedi valovit teren u smjeru Novog Marofa, pa onda kroz Beletinec i cestom ispod Vražjeg Stolčeka, slikovitog mjesta na kojem sam prije godinu dana ostao bez trećine meniska. Osveta je slatka, stolčeku! 😊
Glavnu krizu imao sam između 70. i 80. kilometra, ali nekako sam to prebrodio. Nakon toga, išlo je, polako ali sigurno. Ivanec i cesta do Trakošćana mi je toliko poznata da bih mogao voziti i sa zatvorenim očima, što je još pomoglo da psihički ne padnem.
Zadnji uspon na cilj
Utrka je imala limit od 4 sata i 30 minuta, što na distancu od 117 km daje potrebnu prosječnu brzinu od 26 km/h. Izgleda malo, ali treba uzeti u obzir i sve te brege, koje tuljani s 20 kg previše savladavaju s 10 km/h ili sporije. Stalno sam na Garminu pratio prosječnu brzinu, koja se s početnih 28 srozavala i u Ivancu došla do 26.5 km/h. Tu sam znao da ulazim u limitu i da je sve OK.
U cilj sam došao za 4 sata i 26 minuta, kao 136. od 138. biciklista koji su završili utrku.
S vjernim alu konjićem
Koji su bili ciljevi ove avanture, što sam naučio
Glavni cilj je bio provjeriti mentalnu snagu da izdržim nešto za što nisam potpuno spreman, da izađem daleko iz zone komfora i izdržim. Uspio sam u tome.
Drugi cilj je bio provjeriti hidraciju i prehranu, kao pripremu za Plava Laguna Ironman 70.3, glavnu utrku ove godine. Znao sam da će dan biti jako vruć, a tuljani se intenzivno znoje na suncu i treba im puno tekućine da se rashlade. Nekoliko dana prije utrke punio sam se ugljikohidratima, na utrku došao super spreman po tom pitanju, kao i odlično hidriran. Imao sam tri bidona na biciklu, startao sa skoro dvije litre tekućine, a piti sam počeo već od prvih kilometara. Za nadoknadu energije odučio sam se za 4Endurane gelove 4ENERGY GEL. Imao sam šest komada, a iskoristio sam ih pet. Ovi su gelovi odlični jer nisu toliko gusti i koncentrirani, pa ne sjedaju teško na probavu. Istina, imaju manje ugljikohidrata, 20 grama po pakiranju od 65 grama, ali su ugodni za konzumiranje. Gelove sam uzimao u nekim koliko-toliko pravilnim razmacima i vjerujem da su značajno pomogli. Osim njih imao sam dvije vrećice „čarobnog praha“, u apotekama poznatog kao Rehidromiks. Njega sam usipao u vodu na prvoj okrepi i ispijao pomalo do pred kraj utrke. Ovaj proizvod je „pravi“ izotonički prah, koji nadomještava minerale izgubljene znojenjem. Vjerujem da mi je kombinacija svega ovog, uz skoro pet litara vode, pomogla da se danas osjećam odlično, da nisam doživio dehidraciju i grčeve na utrci. No, ono najvažnije je da sam pogodio kombinaciju okrepe i nadomjestka minerala, koju ću koristiti u Poreču.
Glavni izvor energije
Kako je bilo organizirano
Utrku je organizirao Hotel Trakošćan, s jasnim ciljem da privuče što više stranih gostiju koji će u hotelu boraviti nekoliko dana. Ne znam je li im to uspjelo, ali omjer Hrvata i stranaca je bio oko 50:50, tako da vjerujem da je neki rezultat postignut. Utrku su podržali TZ-i s područja na kojem je prolazila trasa utrke. Je li im se isplatilo za manje od 150 natjecatelja? Ne znam.
Start je bio ispred Hotela Trakošćan, lijepo uređeno i onako sve – profi. Najveće iznenađenje bile su gotovo potpuno zatvorene ceste na 80% dionice utrke. Doslovno stotine volontera, članova lokalnih DVD-a i policije čekali su naš prolazak na svim raskršćima na trasi.
Onako, s jedne strane ugodan osjećaj, kao profi biciklist, ali s dozom susramlja jer sam spor i među zadnjima, a oni moraju tu stajati i čekati. Još neugodnije je bilo prolaziti kraj kolona zaustavljenih automobila i vjerojatno jako nervoznih vozača koji su nas čekali. Taj dio mi nije uopće bio ugodan, vozio bih radije uz normalan promet.
Zašto sam napisao da je promet bio zatvoren na 80% dionice? Odnosi se ovo na nas najsporije, ne na sve ispred nas koji su imali slobodne ceste sve do cilja. Naime, negdje oko 90. kilometra, pored mene je prošlo vozilo „metla“ iz kojeg su mi rekli da otvaraju promet i da se držim prometnih pravila. Onda su naravno krenuli svi ti auti koji su negdje čekali, pa je prvih 10-ak minuta bilo malo čupavo, ali sve je završilo okej. I super da su pustili promet, nema smisla da stotine ljudi čeka nas trojicu koji smo najsporiji!
Na trasi smo imali dvije okrepne stanice, na cca 55. kilometra, pri kraju uspona u Varaždinske Toplice, te u Ivancu. Tu okrepu u Ivancu nisam vidio, bila je smještena negdje sa strane, no vodu sam napunio na benzinskoj. Imam još puno detalja o utrci, pa ako ovo čita netko iz organizacije, samo mi se javite ako želite iskren osvrt i savjete. No, sve u svemu, nemam većih zamjerki na organizaciju, bilo je za 8/10.
Zaključak
Znao sam da nisam spreman za Trakošćan Granfondo, ali bez ikakvih posljedica utrku sam završio. Bilo je ovo jedno lijepo iskustvo na biciklu.
Jedva čekam idući test, a to će (nakon puuuno ljetnih treninga) biti L’Etape Slovenia u Kranju 7. rujna. Vozit ću 80 km uz 840 m vertikale.
Izuzetno lagana narukvica prati faze sna, status varijabilnosti otkucaja srca (HRV), promjene disanja, temperature kože i još mnogo toga- uz maksimalnu udobnost.
Garmin je danas predstavio Index Sleep Monitor, iznimno udobnu i laganu pametnu traku koja omogućuje detaljno praćenje sna za potpuni uvid u opće stanje organizma i razinu oporavka. S baterijom koja traje do 7 noći i neprekidnim Pulse Ox mjerenjem zasićenosti krvi kisikom, Index Sleep Monitor nosi se na nadlaktici i prati faze sna, HRV status, disanje, temperaturu kože, i druge parametre kako bi korisnicima izračunala rezultat spavanja i pružila vrijedne uvide u njihovom zdravlju1. Nakon buđenja, svi se podaci automatski sinkroniziraju s aplikacijom Garmin Connect, gdje se mogu povezati s podacima kompatibilnog Garmin pametnog sata- idealno za korisnike koji tijekom noći ne nose sat ili žele dublje razumjeti svoj noćni oporavak.
Odmor i oporavak
Tijekom noći, Index Sleep Monitor prati niz pokazatelja sna i oporavka, a svi su dostupni za pregled unutar aplikacije Garmin Connect:
Rezultat spavanja: svako jutro dobivate personalizirani rezultat (0-100) temeljen na duljini sna, razini stresa, fazama sna i ostalim činjenicama.
Faze sna: pratite koliko ste vremena proveli u laganom, dubokom i REM snu, i kada su se te faze dogodile tijekom noći.
HRV status: pogledajte prosječnu vrijednost HRV-a i pripadajući status (uravnotežen, neuravnotežen, nizak ili loš). Nakon nekoliko noći nošenja, uređaj će uspostaviti vašu osobnu baznu liniju za bolji uvid u oporavak i cjelokupno zdravlje.
Pulse Ox: pratite zasićenost krvi kisikom tijekom noći1.
Promjene disanja: U kombinaciji s Pulse Ox funkcijom, omogućuje bolje razumijevanje promjena u obrascima disanja tijekom spavanja1.
Stopa disanja: pratite učestalost disanja kroz cijelu noć.
Temperatura kože: evidentirajte promjene u temperaturi kože koje mogu ukazivati na fizičku aktivnost, uvjete spavanja, moguću bolest i druge čimbenike.
Praćenje ženskog zdravlja: pomoću temperature kože, žene mogu dobiti uvid u svoj menstrualni ciklus, uključujući poboljšana predviđanja menstruacije i procjene prošlih ovulacija2. Također, moguće je pratiti trudnoću te dobiti savjete o tjelovježbi i prehrani unutar aplikacije Garmin Connect.
Body Battery pokazatelj energije: pratite razinu energije i saznajte jeste li spremni za dan ili vam je potreban dodatan odmor. Uz kompatibilni pametni sat, dobivate još cjelovitiji prikaz energije – danju i noću.
Praćenje stresa: provjerite je li san protekao u miru, uravnoteženo ili pod utjecajem stresa.
Za ugodno buđenje tu je pametni alarm – koristi podatke o lakšim fazama sna unutar prethodno odabranog vremenskog okvira kako bi vas probudio blagom vibracijom, čime se olakšava početak dana.
Index Sleep Monitor dolazi u dvije veličine (S-M and L-XL), a jednostavno se održava – dovoljno je ukloniti modul i traku oprati u perilici rublja na laganom programu. Uređaj je već dostupan po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od €169,99. Više informacija potražite na: www.garmin.com.
1 Ovaj uređaj nije medicinski proizvod i nije namijenjen za dijagnozu ni praćenje medicinskih stanja; detaljnije potražite na Garmin.com/ataccuracy.. Pulse Ox nije dostupan u svim zemljama.
2 Funkcija praćenja menstrualnog ciklusa ne smije se koristiti kao podrška začeću, kontracepciji ili planiranju obitelji. Ovaj uređaj nije medicinski proizvod i nije namijenjen za dijagnozu ni praćenje medicinskih stanja.
U prvim epizodama ove uzbudljive, srceparajuće sportske sapunice, otkrio sam vam svoju odluku – da u kasnom srednjem životnom vijeku, kad čovjek obično u glavi slavi davne pobjede i ne razmišlja o novim izazovima, ja idem na Plava Laguna IRONMAN 70.3 Poreč. Srednje dugi triatlon.
Za one koji možda nisu upućeni (ili su zaboravili jer su ih uznemirili novi računi za struju): radi se o triatlonu koji uključuje 1.9 km plivanja (što je sasvim dovoljno da shvatiš da si loš plivač), 90 km bicikliranja (idealno vrijeme za razmišljanje o smislu života i super izumu biciklističkih hlača s pelenom), te 21.1 km trčanja (kada se svaka pametna misao pretvara u “zašto ja ovo radim”).
Plan bez mane (osim što uopće nije sigurno da će funkcionirati)
Svaki pametan plan ima neke mini-ciljeve, testove ili kako god želite to nazvati. Moj plan je jednostavan: uz puno, puno treninga, tri trening utrke, dvije biciklističke i jedna trkačka:
7. 9. – L’Etape Kranj – biciklizam kroz Sloveniju s daškom Tour de France romantike
21. 9. – Varaždinski polumaraton – trčanje kroz grad koji poznam kao svoj džep.
A između toga – ljetni kratki triatloni u Varaždinu, ako ne bude baš prevruće.
GranFondo Trakošćan – biciklistički ringišpil od 117 km
Sutra dakle vozim Trakošćan GranFondo, utrku koja započinje tamo gdje sam prije par mjeseci šetao u ulozi organizatora Lucky Traila – kod bajkovitog dvorca Trakošćan. Trasa nas vodi na krug po dragoj nam županiji – što znači brda, sela, lokalne krivine koje poznajem bolje nego vlastiti PIN, ali i famozne obilaznice kod Varaždina na kojima biciklisti inače ne smiju ni pomisliti pedalirati, osim ako ne žele završiti kao vijest na VTV-u.
117 kilometara, oko 800 metara penjanja i spuštanja. Iz GPX satelitskog traga vidi se da staza ima ukupno 1.075 pojedinačnih uspona, puno malih i nekoliko većih – taman toliko da svakih par minuta preispitaš svoje životne odluke. Biciklistička introspekcija.
Jesam li spreman
Pa… nisam nespreman. Ali nisam ni spreman. Ukratko, klasična sredina – kao kad u restoranu naručiš bečki s pomesom. Nisam ove godine vozio preko 100 km. Iskreno, u zadnjih 4-5 godina, najduže što sam odvozio bilo je 70 do 80 km u komadu. No, to je bilo bez pratnje, bez dvorca i bez finiš linije. Utrka je ipak nešto drugo, a emotivca kao što sam ja, to ponese i brzo si kao malo dijete koje izgubi pojam o vremenu i zakasni na crtić u 7:15.
Ne očekujem probleme. Osim možda onih egzistencijalnih. Preživjet ću i počasno zadnje mjesto, što iskreno, ne bi bilo prvi put. Been there…
Nada postoji. Ako se okupi dobra grupa na začelju, ona koju čuva hitna, policija i metla, takozvana “Grupa penzionera s kroničnim manjkom treninga i viškom kilograma” – bit će lakše. Dogovorimo se: jedan kao vuče, a ostali se šlepaju u zavjetrini i kao čekaju svoj red. Moš mislit.
Ako to ne uspije, vozit ću solo. Kao vitez tužne figure. Na aluminijskom konju s karbonskom vilicom.
Vrijeme nekad stvari pokvari
Prognoza zasad izgleda dobro. To u prijevodu znači: ništa još nije sigurno. Ako ne bude vjetra – odlično. Ako bude – eto dodatnog “treninga snage”. Najviše me raduje što neće biti prevruće, kažu da ne ide preko 30.
Bumo videli, rekli su slepci
Bit će ovo više od utrke (jao klišeja!). Bit će ovo test karaktera, otpornosti i anatomije stražnjice. Ali TuljanMan ne odustaje. Vidimo se u Trakošćanu, ako dolazite. Ako ne dolazite, ne vidimo se u Trakošćanu.
Ove godine ekipa je u udvostručenom izdanju otišla utvrditi gradivo na trail u Kočevje koji nam se lani uvukao pod kožu. Jer ova utrka nije samo utrka, ona je toliko više od trčanja. Kočevsko Outdoor Festival još je jednom pokazao da, uz šest trail dužina, pruža potpuni doživljaj prirode i divljine svim osjetilima.
Stoga je osmeročlano društvo Dedinih lijepih gospođa (i gospode) jedva dočekalo ovaj mini godišnji i iskoristilo državni praznik, pa već u petak prijepodne razapelo svoj novi obiteljski šator (i par malih) u kampu na kočevskom jezeru. Odmor je počeo čim smo raširili također novi kamperski stol i stolice i napravili onaj prepoznatljivi “Puc!“ na rashlađenim limenkama piva. Sutradan trčimo i Wolf Trail (30 km) i Lynx Trail (15 km) i Fox Trail (10 km), ali o tome ćemo misliti sutra. Nećemo misliti ni o tome kako ćemo se noćas smrznuti u šatoru i dizati se usred noći po zimsku jaknu u auto. 🙂
Može medo, ali na daljinu
Nakon gotovo neprospavane noći u šatoru i postupnog oblačenja na sebe slojeva svega što imamo u torbi, mi s tridesetke najranije ranimo jer nas još čeka i poduža vožnja autobusom do starta na Kočevski Rog. Dok obavljamo svoje jutarnje pripreme i carboload doručak, do nas već dopire zvuk s pozornice – odbrojavanje za ekipu koja starta na 60 kilometara Bear Traila.
U bus se ukrcavamo Kruno, Damir i ja. Nažalost, naša se Jelena zbog problema s koljenom morala prebaciti s 30 km, pa ponoviti lanjskih 14. Voljela bih da je bila uz mene već u autobusu jer je bio užitak promatrati gusti hlad još gušće (pra)šume, kroz koju nas je brdska cesta uspinjala dobrih pola sata. Razigrane mašte nedavnim vijestima, cijelo smo vrijeme među drvećem pokušavali razabrati kakvog medu. U velikoj želji čak bih ga i ugledala u kakvom panju, trulom deblu ili sjeni, iako ga ni najmanje nisam imala želju vidjeti uživo na trkačkoj stazi.
Obično volim kad se gužva oko mene raščisti i kad me tuđi tempo ne izbacuje iz ritma. No ovaj put nisam baš željela ostati sama na stazi. Nažalost, želja mi se ostvarila. Sve su se strepnje od susreta s medom rasplinule kad su krenule muke i borbe sa svojom glavom i nogama, ali i s trkačicama oko sebe koje nikako da se osuju tijekom utrke. Bilo da ja njih ostavim iza ili one mene, nije bilo važno, samo da se ne moram cijelo vrijeme ubijati nadmećući se.
Da zaslužiš prašumu, moraš se popeti – makadamom
Većina njih me ostavila od starta jer je utrka krenula meni najmrskijim terenom – blago penjućim makadamom. To se mora moći trčati, a meni se i u najlakšem tempu “kisele“ kvadricepsi u roku odmah. Ne znam koliko bih se morala zagrijavati prije ovakvog tipa starta, a da mi se to ne događa. Nekako sam iscijedila nazovi trkački ritam tih kilometar i nešto, a onda je krenuo strmi šumski uspon na prvi vrh – Veliki Rog. I taj dio jedva sam klipsala jer nije bilo prostora za oporavak nakon makadama. Gore je bio vidikovac s kojeg navodno puca prekrasan pogled na stoljetnu prašumu Rajhenavski pragozd. Ugledavši par koji se penje na nj, ja sam samo u strahu upitala “Ne moramo se valjda i tu penjati?!“ 🙂 Srećom, to je bio samo njihov izbor.
Napokon kreće “moj teren“, iako nisam odmah mogla zablistati u svom sjaju. S vrha se, logično, moraš spustiti. A dolje vodi, ne preduga, tehnički vrlo zahtjevna nizbrdica u vidu single tracka “ukrašenog“ krupnim kamenjem. Većina koja me u početku prestigla, ovdje nije bila toliko vješta pa sam završila u čepu. S jedne strane mi je to odgovaralo jer mi je trebalo malo vremena za oporavak od svih onih penjanja. Na kraju krajeva, utrka je koncipirana kao trčanje s vrha u nizinu i ima više nizbrdice nego uspona – bit će prilike za obrušavanje “na glavu“!
Zašto krasni tehnički spustovi uvijek traju kraće od uspona?
Oh, kako sam se zavaravala! Čim mi se raščistio put, počela sam jurcati nizbrdo kao da nema sutra, a preda mnom je bilo još gotovo 30 kilometara. Što sam ja očekivala – da će sad cijelo vrijeme do cilja ići nizbrdica samo za mene stvorena?! Iako je na ruti bio pregršt krasnih tehničkih spustova, oni nisu toliko dugo trajali i redovno su bili “razbijeni“ sasvim pristojno iscrpljujućim usponima ili barem hupserima. Tako da, nakon što bih “poskidala“ konkurentice ludujući blatnjavo-kamenitim “singlicama“, one bi opet suvereno prolepršale pored mene na usponu dok se ja borim za kisik u mišićima. I tako cijelu utrku, što je bilo fizički i psihički vrlo zamorno.
Nakon kišnog razdoblja i noći smrzavanja u šatoru, dan utrke bio je prvi pravi ljetni dan s temperaturom koja se približila tridesetici. Srećom, veći je dio utrke vodio kroz osvježavajućom hladovinom zaštićenu šumu. Sjećam se prvog trenutka kad sam osjetila sunce pri izlasku na neki izloženiji makadam. Osjećala sam se kao vampir koji će se rasplinuti sad i ovdje, no srećom, vrlo brzo su se nad nas nadvile neprobojne krošnje kočevskih šuma.
Navodno smo negdje protrčali i uz veličanstvenu Debelu jelku odnosno Kraljicu Roga, ali u žaru borbe i svoje muke, jedina debela i teška koju sam doživljavala bila sam ja. 🙂
Grčevi pa postolje za Dedu i njegovu gospođu
Sviđalo mi se kad bih se iz jedne šume trail stazom spustila do makadama pa vidjela kako ga ruta siječe i ulazi na novu šumsku stazu s druge strane ceste. Nije mi se baš svidjelo kad bismo izašli na makadam i onda morali još dosta dugo trčati njime. Malo je to previše makadama za moj ukus, ali možda nije ni to loše da se promjenom terena malo odmori jedan set mišića, a aktivira drugi. Srećom, ni jedna se cesta više nije penjala kao ona na startu pa se je i tu ponekad mogao pružiti korak.
Mene je moje jurcanje nizbrdicama u prvoj polovici utrke koštalo gadnih grčeva u drugoj polovici. U početku sam se ponašala kao da trčim utrku dugu 15 kilometara, pa sam zadnjih deset morala usporiti. Kad sam se napokon našla na poznatom terenu od prošlogodišnje 15-ice Lynx traila, gdje bih napokon mogla finiširati k’o od šale, morala sam s oprezom gaziti da ne ostanem ležati u grčevima nadomak cilja.
Ipak, čini se da je i onih pet djevojaka koje su se stalno motale oko mene bilo na izmaku snaga jer sam ih, jednu po jednu prošla i ne tako brzim korakom. I tako sam dotrčala do 13. pozicije u ljutoj ženskoj konkurenciji opasnih Slovenki (ali i Hrvatica!) i treće pozicije u dobnoj kategoriji. Kasnije je na opciji “flyby“ bilo zanimljivo gledati kako se cure i ja igramo lovice. 🙂
Idući put vodimo i blizance!
Osim što sam zadovoljna svojim vremenom od 4:10 sata, ponosna sam na svojeg partnera Damira Kligla koji je bio na pobjednik u kategoriji do 60 godina. Zadovoljstvo mi je istaknuti da se pri prozivanju na razna postolja često moglo čuti da netko dolazi iz “Hrvaške“. Ponosna sam što sam uspjela oko sebe okupiti ekipu dugogodišnjih trkača, ali i netrkača, koji su svi jednako zavoljeli ovu utrku te u redovni dolazak uvrstili ovaj festival sporta i divljine u srcu Kočevja – Jelena Horvat, Valentina Čadavec, Tanja Kuzmamović, Kruno Tomljanović, Robert Pokopec i Siniša Muhtić.
Nadam se da ćemo idućih godina uspjeti zaintrigirati i svoje prijatelje parove, svaki s po jednim parom blizanaca jer Kočevsko Outdoor Festival, osim ozbiljnih dužina od 60 i 30 km te rekreativnih od 15 i 10 km, pruža odlične mogućnosti za obitelji s djecom. Besplatnu dječju utrku na 300 metara za djecu do 12 godina, ali i Bambi Trail u dužini pet kilometara za djecu stariju od 10 godina, kao i za obitelji i skupine u nenatjecateljskom obliku i bez vremenskog ograničenja. Također, kad roditelji budu trčali svoje utrke, organizator osigurava besplatno čuvanje djece uz animatorski program i razne igre.
Ex Yu rock koncert za tovariše z Hrvaške
Mi, kao velika djeca, od svih smo sadržaja bili najzaokupljeniji jezerom, iako je na mjestu događaja bio uvijek pažljivo biran kvalitetan glazbeni program. Prošle smo godine pred pozornicom popratili gotovo cijeli punk-rock line up po našem ukusu, a ove smo godine uživali u obradama “ex Yu“ rock repertoara tako blizu domu i srcu. 🙂 Cijelo popodne, pak, prije večernjeg sastava MYuzika, svakim prolaskom uz pozornicu osobito sam bila fascinirana vokalom benda Šok za koji sam bila uvjerena da je neki tetovirani Herkul, dok nisam ostala šokirana činjenicom da ta glaščina dopire iz usta nježne djevojačke pojave.
Kočevsko Outdoor Festival s razlogom se naziva festivalom jer je uistinu nudio niz dodatnih sadržaja, od igara preko sportskih sadržaja u prirodi i na vodi, kušanja lokalnih delicija pa do poučnih tura okolnom divljinom. Također, tu je bilo još jedno mjesto događanja, u MTB centru na drugom kraju mjesta. Ondje je organizirana vertikalna utrka SELECTBOX Vertikal Fridrihštajn, pri kojoj se u dva i pol kilometra svladava gotovo 500 metara uspona do starog grada Fridrika Celjskog i Veronike Desinićke.
A mi smo mislima već u listopadu i zadnjim trzajima sunca na Arhipelago Trail Run vikendu Ugljanom, Pašmanom i Dugim otokom. Ove su utrke ujedno i dio Europe Trail cupa, a za iduću nam je godinu na piku i jedna nova, tek prvi put održana Tour de Hvar. 😉
Piše: Martina Maloča
Foto: KOF, Jure Lenarčič, Luka Fabčič, privatna arhiva
Ukoliko ste u potrazi za dodatnom motivacijom i strukturiranim pristupom vježbanju, Garmin pametni sat može postati vaš najbolji saveznik u tome. Od dnevnih prijedloga treninga i aplikacije Garmin Connect sve do personaliziranih Garmin Coach planova – mogućnosti su brojne, a sve su prilagođene vašim ciljevima i razini forme.
Znamo koliko je važno redovito vježbati, ali znamo i da svatko od nas prati svoj jedinstveni put. Možda želite uspostaviti redovitu rutinu u teretani ili trenirate za utrku. Ili možda jednostavno želite održavati kondiciju. Bez obzira gdje se nalazite u toj priči, Garmin je tu za vas da vam pomogne.
U nastavku vam donosimo tri načina kako uz Garmin možete unaprijediti svoj trening:
1. Dnevni prijedlozi treninga
Kompatibilni Garmin pametni sat ima mogućnost svakodnevnog predlaganja treninga trčanja i biciklizma kako biste podržali ili unaprijedili svoju razinu tjelesne sposobnosti.
Ti prijedlozi temelje se upravo na analizi vaših osobnih podataka, a koji uključuju status treniranja, opterećenja i fokus treninga, VO2 max, vrijeme oporavka, kvalitetu sna, profile nedavno odrađenih treninga, maksimalni broj otkucaja srca i laktatni prag ili FTP (funkcionalni prag snage).
Prije samog korištenja ove funkcije, potrebno je snimiti i sinkronizirati barem dvije aktivnosti trčanja ili biciklizma tijekom jednog tjedna, kako bi sustav mogao postaviti vaš početni status treniranja. Nakon toga, kada otvorite aktivnost “Trčanje” ili “Biciklizam”, prikazat će se dnevni prijedlog treninga.
Važno je napomenuti da se u slučaju korištenja planiranih treninga za konkretan događaj, ti treninzi daju prednost nad dnevnim prijedlozima.
2. Garmin Connect treninzi
Putem aplikacije Garmin Connect možete preuzeti različite treninge – od joge i pilatesa do kardio i treninga snage te ih sinkronizirati izravno s vašim Garmin pametnim satom. Odabrani treninzi dolaze uz animacije koje prikazuju kako ćete pravilno izvoditi vježbe.
Imate samo 10 minuta? U tom slučaju trening poput “10-minutni AMRAP vlastitom težinom” (što znači “što više krugova/ponavljanja u zadanom vremenu”) mogao bi biti idealan. Imate li više vremena? “70-minutna joga nakon posla” pomoći će vam da se opustite i istegnete.
Osim toga, u Garmin Connectu možete sami kreirati prilagođene treninge. Proces uključuje tri osnovna dijela: zagrijavanje, glavni trening i hlađenje. Na raspolaganju vam je biblioteka s čak više od 1500 vježbi, uključujući sve od trčanja, biciklizma i plivanja do HIIT treninga, snage i joge.
Na vašem satu, u aplikaciji “Treninzi”, možete pronaći sve dostupne treninge: dnevne prijedloge, unaprijed učitane treninge i one koje ste sami preuzeli ili kreirali.
Aplikacija Garmin Connect također prikazuje ključne tjelesne metrike kao što su otkucaji srca, Body Battery energija, razina stresa, broj koraka, potrošene kalorije i kvaliteta sna – podaci koji će vam pomoći da bolje razumijete kako će različiti treninzi utjecati na vaše tijelo.
3. Garmin Coach
Garmin Coach nudi personalizirane planove treninga koji vas vode prema vašim ciljevima – bilo da se radi o treningu za utrku, želite oboriti vlastiti rekord ili jednostavno radite na kondiciji.
U Garmin Connect aplikaciji, unutar odjeljka “Trening i planiranje”, možete odabrati plan ovisno o kojoj aktivnosti se radi: trčanje, biciklizam ili trening snage.
Za trčanje možete birati između plana koji vodi jedan od troje iskusnih trenera naravno uz prilagodbu koja se temelji na vašim rezultatima ili koristiti Garmin Run Coach – opciju koja koristi vaše podatke o zdravlju, oporavku i izvedbama za kreiranje dinamičnog plana. Dovoljno je imati kompatibilni pametni sat koji mjeri VO2 max i, kada je dostupno, laktatni prag putem GPS-a i otkucaja srca. Kako napredujete, treninzi će se automatski prilagoditi vašim rezultatima.
Za bicikliste je dostupan Garmin Cycling Coach odnosno personalizirani plan koji se temelji na vašem zdravlju, oporavku i sposobnostima. Za korištenje su vam potrebna tri uređaja: kompatibilno Edge biciklističko računalo, Garmin pametni sat ili monitor otkucaja srca i mjerač snage. Ovom kombinacijom Edge uređaja i Garmin sata omogućeno vam je da vaš sat prenosi podatke o pulsu na biciklističko računalo. Sustav koristi VO2 max i FTP kao osnovu za vaš plan.
Kod planova treninga snage možete sami birate želite li povećati snagu, izgraditi mišićnu masu ili poboljšati kondiciju. Plan se formira upravo prema vašim ciljevima, mišićnim skupinama koje želite trenirati i opremi kojom raspolažete.
Bez obzira trenirate li za 5K utrku, biciklistički izazov ili radite na poboljšanju osobnog rekorda u bench pressu – Garmin Coach vas vodi prema vašem cilju. Uređaji kompatibilni s Garmin Run Coach i Cycling Coach nude vam i mogućnost uključivanja dodatnih treninga snage u plan.
Vrijeme je za sljedeći korak
Uz Garmin pametni sat na ruci, otvarate vrata raznim opcijama za ostvarenje svojih fitness ciljeva. Započnite svoju priču već danas – istražite Garmin pametne satove i preuzmite aplikaciju Garmin Connect.
Ovogodišnje izdanje IRONMAN 70.3 utrke u Poreču, koje će se održati 19. listopada, u potpunosti je rasprodano čak pet mjeseci prije samog događanja! Više od 1.900 triatlonaca iz cijelog svijeta spremno je okušati se u najspektakularnijem izdanju ove prestižne utrke do sada.
Direktor utrke najavljuje brojna iznenađenja, s novitetima koji će dodatno podići kvalitetu natjecanja i iskustvo sudionika. Plivački start seli se na prekrasnu plažu Lotosi, a biciklistička trasa pažljivo je osmišljena kako bi bila idealna za postizanje osobnih rekorda. Trkačka dionica proteže se uz more, vodi natjecatelje do samog središta Poreča, zatim kroz prelijepi Zelena Resort prema centru Funtane i natrag do cilja uz dvoranu Intersport, pružajući nezaboravno sportsko i vizualno iskustvo u jednom od najljepših gradova na svijetu.
Utrka Plava Laguna IRONMAN 70.3 Poreč tako se profilira kao jedna od najpoželjnijih u kalendaru svakog triatlonca, a interes natjecatelja potvrđuje njezinu iznimnu reputaciju i organizacijsku izvrsnost.
No, spektakl nije samo za odrasle– dan ranije, u subotu 18. listopada, najmlađi će imati priliku napraviti svoje prve sportske korake na IronKids utrkama. Prijave za ove dječje utrke otvaraju se upravo sada, a organizatori pozivaju sve male sportaše da se priključe ovoj nezaboravnoj sportskoj avanturi.
Ironman 70.3 označava distancu u miljama koju sportaši trebaju proći u tri discipline – 1.2 milje plivanja, 56 milja bicikliranja te 13.1 milja trčanja (izraženo u km je to 113 ukupno, 1.9 km plivanje, 90 km bicikliranja te 21.1 km trčanja).
Od samog početka, ovaj sportski događaj uživa snažnu podršku lokalne zajednice: Grada Poreča, Turističke zajednice Grada Poreča, Turističke zajednice Općine Funtana, Istarske županije i Turističke zajednice Istarske županije.
Ove godine, posebnu zahvalnost upućujemo Ministarstvu turizma i sporta, Hrvatskoj turističkoj zajednici te Hrvatskom olimpijskom odboru, koji su prepoznali vrijednost i značaj projekta te ga svrstali među najvažnija hrvatska sportska događanja.Organizaciju dodatno podupiru i brojni ugledni partneri i sponzori, među kojima se ističu Bina-Istra, Unikomerc-automobili, Crippa campeggio, Podravka i Zagrebačka pivovara. Njihova podrška ključna je za daljnji rast i međunarodni doseg ovog događanja. Njihova podrška ključna je za daljnji rast i međunarodni doseg ovog događanja.
Postoje utrke koje se pamte po rezultatu, i one koje se pamte po osjećaju. Utrka Pelješkim mostom pripada ovim drugima – jer znaš da si trčao tamo gdje samo rijetki imaju priliku, i to se ne zaboravlja.
Već četvrtu godinu zaredom, Du Motion i Hrvatske ceste organiziraju ovu posebnu utrku, koja se održava uoči Dana državnosti i rasproda u manje od 24 sata. Ograničen broj startnih mjesta – njih svega 400 – popunili su trkači iz 11 zemalja, uključujući Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Crnu Goru, Italiju, Njemačku, Mađarsku, Poljsku, Slovačku, SAD i Panamu.
Najbrži među njima ove su godine bili Rita Biliš (21:26) u ženskoj i Luka Rajčević (20:16) u muškoj konkurenciji. Rita Biliš je ujedno postavila novi rekord utrke Pelješkim mostom u ženskoj kategoriji.
No ova trka nije rezervirana samo za iskusne natjecatelje; dolaze obitelji, rekreativci, zaljubljenici u aktivan život i oni koji jednostavno žele doživjeti Pelješki most na drugačiji način.
Svi oni trčali su u suton u oba smjera, ukupnom dužinom od 5,5 kilometara, uz pogled koji oduzima dah i atmosferu koju može ponuditi rijetko koja trkačka staza.
Ukupni poredak svih natjecatelja i rezultati mogu se provjeriti na ovom linku.
“Ova utrka je jedinstvena – ne samo zbog lokacije, već zbog emocije koju nosi. Most simbolizira povezanost, i to se osjeti na svakom koraku. Ove smo godine povećali broj mjesta, ali zanimanje ne jenjava. Utrka se ponovno rasprodala u rekordnom roku, što je potvrda da smo stvorili nešto posebno,” izjavio je Alen Bošković, direktor Du Motiona.
Za sve koji su ove godine propustili prijaviti se – nova prilika stiže sljedeće godine. A do tada, fotografije i priče s mosta kruže među trkačima koji su znali: ovo je utrka koja se jednostavno ne propušta.
Ako ste pročitali prvu epizodu ovog bloga, poneka vam je stvar već jasna. A ako niste – pa… još bolje! I tako ćete do kraja ove epizode imati osjećaj da me već poznajete, kao susjeda kojeg redovno srećete u liftu, ali nikako da zapamtite kako se zove. (Spoiler: Tuljanman.)
Elem, u ovom nastavku pokušat ću si objasniti – naglas, za slučaj da mozak ne čuje kad mu tiho govorim – zašto sam si ovo napravio i zašto nosim ime koje zvuči kao maskota akvarija u Crikvenici.
Bez daljnjeg zamuckivanja – idem na Plava Laguna IRONMAN 70.3 Poreč
Utrka se održava 19. 10. 2025. u – nećete vjerovati – Poreču. Radi se o tzv. “half” IRONMANU, odnosno srednje dugom triatlonu koji, kad sve zbrojimo, iznosi 70.3 milje. Od tuda i ime. 70.3 milja je 113 km: 1.9 km plivanja, 90 km bicikliranja i polumaraton 21.1 km za kraj.
Kad ljudi čuju “IRONMAN”, odmah pomisle na one brončane bogove s Havaja koji se ne znoje, nego kondenziraju vodu za piće. No, IRONMAN je zapravo – brand. Kao Coca-Cola, samo s manje šećera i više znoja. Organiziraju sve – od punih triatlona do ovih “pola-pola”, kao što je Porečki. Bilo je već (neslavnih) pokušaja organizacije IRONMAN utrke u Hrvatskoj, no Porečka utrka ni po čemu nije slično tome, radi se najvećoj triatlonskoj utrci u ovo dijelu Europe.
A zašto baš Poreč? E, to je sad već pomalo nostalgična bajka.
Nekad davno – u doba kad smo svi imali čitava koljena i živopisne iluzije – moj dragi prijatelj Krešo i ja trčali smo tim Porečkim stazama. Srednjoškolci, znojni i neukrotivi, trčali smo bez cilja, što je i bila najbolja priprema za život. Godinama kasnije, ovu jesen, vratit ću se kraj hotela Parentium – ne više s Krešom, već s neoprenom, nadom i Garmin satom. Nadam se.
Od 2013. na tim stazama sjećanja održava se srednje dugi triatlon – tada se zvao jednostavno Poreč Triatlon. Prvo izdanje imalo je manje od 200 sudionika, što je taman dovoljno da se svi zapamte po imenu.
Utrka je rasla zahvaljujući entuzijazmu ekipe iz TK SWIBIR, genijalnim organizatorima Goranu Vrusu i Marku Miličiću, i – naravno – podršci domaće hotelske imperije Plava Laguna.
Onda je došla 2020., poznata i kao “Godina kad su odgođeni svi snovi, osim noćnih mora”, i utrka je – kao i većina drugih – ušla u pauzu.
Ali onda! 2021. se događa nešto što zvuči kao scenarij sportskog filma – Plava Laguna uspijeva dovesti IRONMAN brend u Hrvatsku. Prvo su probali s formatom 5150 (to je kao light verzija, za one koji vole muku s manjim fontom), a već 2022. vraća se i punokrvna 70.3 distanca.
Morska voda začinjena fotkama
I zašto ja sad idem na to? Zato što sam bio tamo puno puta i nakon srednjoškolske dobi – ali iza fotoaparata. 3sporta je naime godinama bio službeni foto servis, a ja službeni znojni fotograf. Vidio sam izbliza kako izgleda kad se SWIBIR-ovci upregnu – kao mravi koji zajedno vuku fritulu do cilja. Čovječe, ti to jednostavno moraš iskusiti kao natjecatelj! Bio je to san, koji će valjda postati stvarnost.
Nekoliko 3sporta fotki s Poreč Triatlona 2018.:
U međuvremenu utrka je postala impozantna – s više od 1800 sudionika iz cijelog svijeta – a ja, eto, idem biti jedan od njih.
Pa… kako da to kažem, a da ne slažem? Najpošteniji odgovor: nemam pojma.
Jesam trčao? Jesam. Od 5 km do maratona. Jesam vozio bicikl? Pa, odvezao sam brevet od 200+ km, puno puta distance preko 100 km. Ali plivanje? Tu sam kao janje pred ražnjem koji okreće motor od brisača stojadina. Uglavnom, half distanca trebala bi biti dobar balans između onoga što sam nekad mogao i onoga što si umišljam da bih do jeseni mogao. Koljeno? Nadam se da će se ugrijati na biciklu, pa će se na trčanju ponašati kao poslušni zglob, a ne kao stari sindikalist.
A sad važno pitanje: Zašto Tuljanman?
Plivanje u 10. mjesecu u Jadranu nije za djecu ni ljude s krhkim egom. More oko 18°C, znači da vas neopren ne štiti od hladnoće, nego od smrti. Dobro, pretjerujem malo, no plivanje u neoprenskom odijelu je obavezno.
Kupio sam svoje prvo neopren odijelo online, što znači da je pokušaj vjerojatno unaprijed osuđen na neuspjeh. Imam tijelo koje mnoge trgovine zovu “posebna narudžba”. Kliknuo sam XL (kakav optimist!), došao je paket, navlačim – noge, bokovi, sve super, ali patentni zatvarač na leđima je rekao: “Ne!” Široka prsa, ramena – sve ono što žene vole, ali neopren ne. Šalim se, struk je bio problem.
Vratio sam ga pa posramljeno naručio XXL, obukao (uspio!) – i pogledao se u ogledalo.
Gledaj ovo majko moja, tuljan. Ma ne – Tuljanman!
Od glave do repa. Zvuk koji sam nesvjesno ispuštao bio je “oink-oink”. Tako se naime glasaju tuljani (navodno i neke kopnene životinje).
I tako sam, uz mnogo smijeha (uglavnom drugih ljudi), prihvatio identitet Tuljanmana. Postao sam nešto kao Superhik, samo u neoprenu.
I sad, ako i vi planirate doći u Poreč na ovu suludo fantastičnu utrku – požurite. 90% mjesta već je popunjeno, a zadnjih 10% čuva se za one koji se ne boje izazova, hladne vode i pogleda u ogledalo na vlastito tijelo u neoprenu.
U svijetu trail tenisica nisam početnik, ali svaki put kad obujem novi par i krenem izvan asfalta – osjećam ono uzbuđenje kao klinac pred prvi dan škole. U ovom slučaju, „škola“ je bila otok Pag, a novi učenici – Topo Athletic MTN Racer 3.
Nisam htio napisati instant recenziju nakon prvog trčanja po makadamu iza kuće. Ove tenisice su dobile pravo vatreno krštenje – trčanje i hodanje po kršu i kamenjaru Paga, s nešto više od 15 km ukupno.
Sada kad smo se malo bolje upoznali – evo iskrenog dojma.
Prvi koraci: prostrano, baš kako mi i treba
Nisam siguran jeste li ikad doživjeli da obujete tenisicu i odmah vam sve „sjedne“. Kod mene to nije često slučaj. Većina modernih trail tenisica su mi ili preuske, ili me stisnu na svodu, ili mi gnječe prste. Uvijek tražim wide modele, a njih i nema baš u ponudi svih proizvođača. Zato mi se odmah svidjela filozofija Topo-a – prostran toe-box prostor za prste, a onda sužavanje i čvrsti zagrljaj srednjeg dijela stopala i pete. Idealna kombinacija.
Prostrane na predjelu prstiju
Prednji dio je dovoljno širok da moji prsti rade svoj posao – šire se, hvataju, dišu. A opet, nije to ona „plutajuća“ širokoća koja dovodi do nestabilnosti. Iz nekog razloga, Topo je pogodio zlatnu sredinu. Ima mjesta, ali nema lelujavosti.
Jezik je mek i anatomski oblikovan, ne miče se zahvaljujući bočnim spojevima s gornjištem, a gornjište je mrežasto i prozračno – ali opet dovoljno gusto da štiti od prašine i pijeska.
Obuti ih je lagano, držanje pete je sigurno, a sama tenisica – iako ne ultralagana – ima odličan balans amortizacije, mase i čvrstoće. Težina je oko 286 g za mušku devetku – meni osobno taman za trail model ove klase.
Zaštita prstiju
Pag: kamen, vrućina, sipar i – tišina
Test je počeo u rano prohladno kasnoproljetno jutro, kad sunce tek obasjava stijene i kad je temperatura još podnošljiva. Počeo sam laganim trčanjem, uz blage uspone i spustove po makadamu koji brzo prelazi u stazu punu oštrih kamenčića i razbacanih ploča škriljevca.
Od prvih koraka bilo mi je jasno – Vibram Megagrip je zmaj. Drži sve. Suhi kamen? Bez problema. Sitni šljunak pod kutem? U redu. Blagi spust po siparu? Drži me kao da sam zalijepljen.
Odlična debljina potplata za udobnost na kamenim stazama
Nakon sat i pol laganog trail trčanja, prešao sam u pješačenje uz nešto strmije dijelove otoka, i tada sam počeo stvarno cijeniti ZipFoam međupotplat. Ima odličnu amortizaciju – ali ne tako da izgubi kontakt s podlogom. Ugodan osjećaj povrata energije, ali si svejedno čvrsto na tlu.
Vibram MegaGrip potplat
Što više vrijeme prolazi – to više cijenim udobnost
Nakon tri sata po suncu, i nekoliko pauza, stopala su još bila zahvalna. Bez žuljeva. Bez osjećaja da mi je nešto „previše“. To je rijetko.
Držanje u peti je odlično – nema klizanja. Tenisica ima 5 mm drop, meni se pokazalo kao idealno – ne udaram previše po peti, a opet rasterećuje listove kad krenem nizbrdo. To mi je i neki prosječan drop ostalih modela, pa sam samo uskočio u novi model sa sličnim osjećajem koji imam inače.
Da ne bude sve savršeno – na dijelovima gdje sam prelazio preko sitnijeg kamenja, osjetio sam da nema rock plate-a. Iako to ne vidim kao neki veliki minus, tu i tamo sam osjetio kamenčić koji pritišće kroz potplat, on je dovoljno debeo da amortizira oštrije neravnine. Ništa dramatično, ali ako ste navikli na dodatnu zaštitu ispod, vrijedi znati.
Pristajanje i anatomija – savršeno za one koji vole više prostora
Jedna stvar koju Topo jako dobro radi je anatomija tenisice. Ovo nije „čamac“ za široka stopala, ovo je jednostavno tenisica koja omogućava prirodno kretanje prstiju.
Na mom testu nisam imao osjećaj „plivanja“ u prednjem dijelu, ali netko s užim stopalom mogao bi imati taj dojam. Pogotovo ako trčite tehnički zahtjevne dijelove gdje se puno „hvata“ bočno.
Za mene – čista uživancija. I nakon 15-tak km u jednom danu, nisam osjećao bolove ni u svodu ni u prstima. To je veliki plus.
Planiram ih testirati i u šumskim uvjetima – evo zašto
Do sada su tenisice pokazale snagu na kamenjaru, suhom makadamu i stazama punim oštrog kamenja. Sljedeći korak bit će šumski trail – zemljani, vlažniji teren s više korijenja, trave i lišća.
Već sad pretpostavljam da će Vibram Megagrip raditi i tamo jako dobro – ali zanima me hoće li tenisice ostati jednako stabilne na takvom terenu. Također, zanima me ponašanje ZipFoam-a kad se tenisica natopi – jer mrežasto gornjište neće dugo ostati suho kroz mokru travu i lokve.
No, ako su se po Pagu pokazale ovako dobre, teško da će me razočarati u zelenijem okruženju.
Element za pričvršćivanje Topo gamaša
Zaključak nakon prvog ozbiljnog testa
Topo MTN Racer 3 su tenisice koje ne glume high-tech robota s gomilom tehnologije, već nude jednostavnu, funkcionalnu i vrhunski izvedenu trail platformu. Pogotovo ako volite:
širok prednji dio
čvrstu, stabilnu bazu
pravu kombinaciju odziva i amortizacije
prozračnost
pouzdan grip
… onda ste vjerojatno kao i ja – novi fan Topo filozofije.
Naravno, ima tenisica koje su lakše, koje imaju više tehnologije, ali rijetko koja kombinira sve ove karakteristike na tako prirodan i nenametljiv način.
Ako vas zanima nastavak testa, bacite oko kad izbacim novi dio s dojmovima iz šumskih staza Zagorja. A do tada – ako ste u potrazi za tenisicom koja ne pravi dramu, a odradi sve što trail traži – Topo MTN Racer 3 je ozbiljan kandidat.
Tehnički podaci:
Namjena: Trail trčanje, utrke
Visina potplata: 33 mm (peta) / 28 mm (prednji dio)
Pad (drop): 5 mm
Težina: 286 g za muški model veličine 9
Potplat: Vibram® Megagrip za iznimno prianjanje
Međupotplat: ZipFoam™ za optimalnu ravnotežu između amortizacije i odziva
Draga čitateljice ili dragi čitatelju. Ispod ovog uvod koji upravo čitaš, nalazi se prvi blogerski zapis iz serijala Avanture Tuljanmana. Ideja je da na osoban, dnevnički način, pišem o svojim pripremama za jednu, za mene, sasvim posebnu utrku. Zapisi imaju samo jedan cilj – potaknuti druge koji su u sličnoj situaciji kao i ja, da se pokrenu, postave neki cilj i idu prema njemu. Hoću li ja stići do cilja koji sam si postavio, ne znam, to ćemo saznati u posljednjoj epizodi Avantura Tuljanmana. Nadam se da u svojim zapisima neću biti dosadan i da neće biti puno onih koji će ih shvatiti kao ego-trip, no neki će ih sigurno tako protumačiti.
Osušile se lovorike (imaginarne, stvarnih nikad nije ni bilo)
Kažu: jednom kad istrčiš maraton, možeš se time hvaliti cijeli život. Ja sam to shvatio vrlo ozbiljno, pa sam prvi maraton odradio s 19 – da se mogu hvaliti što duže. Drugi sa 40, jer – kriza srednjih godina, a treći točno na dan kada sam imao 42 godine i 195 dana. Ne, nisam slučajno pogodio broj. To sam isplanirao. Trčalo se 105 i pol krugova na atletskoj stazi, što je idealan način da se čovjek izvede iz psihičke ravnoteže. Slavio sam „maratonski rođendan“, što ćeš ljepše od prigodne lobotomije.
I onda sam nedavno pogledao kad sam zadnji put trčao solidan polumaraton. Prije deset godina. Deset. I neka mi onda netko kaže da vrijeme ne leti! Niti su moji rezultati ikad bili za naslovnicu, niti su ikad ikome oduzeli dah. Osim meni. Te lovorike iz podnaslova, potpuno imaginarne. Ali eto, uvijek sam bio sretan kad završim utrku. Valjda je to ono što znači riječ – rekreativac. Sportaš iz naroda. Ponos mase. Hoću reći – ponos dijela obitelji koji ne trči.
A bicikliranje? Eh, to je stara ljubav broj dva. Dvije vožnje preko 200 km, puno njih preko 100, sve u doba prije desetljeća i više. Pa nisam valjda ja kriv za to što godine tako brzo lete?
Prije 10-tak godina na utrci s Pavlom
Stariš pa gubiš: prvo volju, pa onda mišiće
Svi mudri kažu da s godinama gubiš mišićnu masu. Ja bih rekao: najprije ti ode volja, a mišići ju slijede kao vjeran pas. U mojem slučaju – prvo je trčanje postalo posao. A kad ti hobi postane posao, onda hobi više nije hobi.
Značilo je to da više nisam mogao trčati utrke vikendima. Bio sam ja skoro svaki vikend na nekoj utrci – ali s druge strane kamere. Istina, da je bilo volje, mogao sam trenirati, ovo je samo izgovor, ali bez nekog konkretnog cilja, meni to ne ide. Godinama sam se pokušavao držati barem Ljubljanskog polumaratona. Jednom godišnje. Pet-šest godina zaredom. I onda – ništa. Dosadilo. Teško je motivirati se za jednu te istu utrku, koliko god ona bila ona najdraža. Dosade čovjeku i bolje stvari u životu. Opet izgovor, znam.
Prije 14 godina, Tuljanman u nastanku (pronađi najdebljeg)
Kad ne treniraš ozbiljno – propadaš ozbiljno
Pet godina nakon prvog maratona, onog na kojem sam zaslužio pravo da se hvalim, započela je još jedna konstanta mog života: višak kilograma. Ta veza je sada već čvrsta, kao toksičan brak iz kojeg ne možeš van, a pogubno je ostati. Na idealnih 80 kilograma mase gledam kao što neki gledaju Mt. Everest ili osvajanje TV voditeljice na koju misliš kad legneš u krevet. Nedostižno, u nekom drugom životu. Pa ni tada. Nekad, krajem prošlog stoljeća imao sam ja i 125! Kila, da kila.
No, trčanje i bicikl uvijek su bili tu negdje, kao stari prijatelji – ne čujemo se svaki dan, ali znamo da postojimo. I tako sam povremeno nešto “za gušt” znao odraditi, ali bez cilja, bez plana, bez kondicije. Rekreacija za rekreativca.
Prije 15 godina, fotka vara
Jedna rečenica za pamćenje – i promjenu života
Prošlog svibnja, nakon zimske sezone gastronomskih užitaka, krenula su snimanja, a trail se snima po brdima. Ja, optimist sa 110 kila, teškim ruksakom s video opremom i s perolakom formom, penjem se na Vražji stolček. Koljeno zapeklo. Malo. Drugi dan – boli malo više. Treći – još više.
I što u takvoj situaciji napravi svaki pravi muškarac? Ništa. Trpi. Čeka. Vjeruje da će proći samo od sebe, kao što mu svaki put izvuku brojeve Euro jackpota. Nije prošlo. Nisu izvukli.
Tri mjeseca sam se nadao, bolovao i povremeno vozio bicikl da ojačam kvadricepse. Umjesto toga, jedva sam se vraćao doma. Nije bilo druge nego priznati poraz. Onda je uslijedio MR, dijagnoza, operacija. Rez: trećina medijalnog meniska manje, hrskavica poravnata, ja cupkam na jednoj nozi poravnat štakama. Vježbe, rehabilitacija, povratak u život – uz koljeno koje se svakodnevno javi, tek da ga ne zaboravim.
Kad se skinu zavoji, ostanu ti križići. I oteklina.
Ali sve to, vjerovali ili ne, nije najvažnije, samo je uvod u ovu priču, važnije se dogodilo nekoliko dana prije operacije, u jednoj ordinaciji, u jednoj rečenici.
Naime, sjedio sam nasuprot dr. Pavla Vlaheka i – kao što to rade svi pacijenti u laganoj panici prije operacije – postave pitanje života i smrti. U mom slučaju, života u tenisicama: “Nakon operacije, hoću li ja ikad moći opet trčati?”.
Pogledao me, s mirom čovjeka koji je to pitanje čuo desetine puta, i rekao gotovo usput: “Ako smršaviš, moći ćeš trčati.“.
I to je bilo to. Ni trube, ni violine, ni fanfare. Njemu, vjerojatno, rečenica kao i svaka druga.
Meni – životni manifest.
Zapamtio sam točno trenutak kada mu je to izletjelo – i još točnije idući trenutak kad sam ja to spremio negdje duboko, kao lozinku za reset i povratak. Bila je to ona vrsta rečenice koja se govorniku izbriše iz pamćenja za deset sekundi, a slušaču ostane urezana do kraja života.
Od tog trenutka sve se promijenilo. Dobro, ne baš odmah, jer je koljeno još bilo natečeno, ali kako su se dani kotrljali, a štake sve više odmicala od mene, znao sam kamo idem. Prvo na trenažer, pa u lagano trčkaranje, pa… u novu nadu.
Jer, kad ti je 55, i dalje možeš trčati. Samo moraš prestati jesti za trojicu.
Garmin je predstavio Forerunner 570 i Forerunner 970 – najnovije GPS pametne satove za trčanje i triatlon s naprednim alatima za trening, uvidima u oporavak, personaliziranim treninzima i još mnogo toga kako bi sportaši lakše postigli nove osobne rekorde.
Novi Forerunner satovi dolaze s dosad najsvjetlijim AMOLED zaslonima, ugrađenim zvučnikom i mikrofonom, Garmin Triathlon Coach treninzima, večernjim izvješćem i brojnim drugim provjerenim zfunkcijama za zdravlje, dobrobit i povezivanje. Forerunner 970 također donosi ugrađenu LED svjetiljku i nove funkcije za izvedbu – poput tolerancije na trčanje, ekonomije trčanja i gubitka brzine pri koraku – razvijene od strane Garminovih znanstvenika i sportskih fiziologa. Sportaši sada mogu više, a puniti rjeđe: Forerunner 570 ima do 11 dana trajanja baterije u načinu rada pametnog sata, dok Forerunner 970 nudi do 15 dana.
Dizajn i funkcije vrijedne postolja – spremni za duge staze
Najsnažniji Garminov zaslon dosad: svijetli dodirni zaslon i dizajn s 5 tipki omogućuju brz pristup naprednim alatima za trening, svakodnevnim zdravstvenim statistikama i pametnim obavijestima.
Garmin Triathlon Coach plan treninga: pripremite se za sljedeći triatlon s besplatnim planovima treninga koji se svakodnevno prilagođavaju na temelju izvedbe, oporavka i zdravstvenih mjernih podataka. Prikaz tjednih treninga dostupan je u aplikaciji Garmin Connect.
Prilagođeni treninzi za više sportova: kreirajte vlastite treninge u više sportova u Garmin Connectu i pošaljite ih na sat za jednostavno prebacivanje između sportova.
Automatski krugovi prema vremenskim točkama: tijekom praćenja rute, automatski krug se može aktivirati prolaskom kroz točke kilometara, umjesto putem GPS udaljenosti.
Predloženi cilj utrke: ako se zaboravi zaustaviti praćenje na cilju, sat može predložiti kraćenje podataka do kraja rute.
Predviđanje vremena utrke: prikazuje procijenjeno vrijeme i tempo utrke na temelju dosadašnjeg treninga.
Ugrađeni zvučnik i mikrofon: obavljajte i primajte pozive sa sata kada je uparen s kompatibilnim pametnim telefonom. Također omogućuje upravljanje glasom i odgovaranje na poruke.
Večernje izvješće: prije spavanja dobijete izvješće s podsjetnikom na potreban san, sutrašnji trening, vremensku prognozu i događaje.
Temperatura kože: prati promjene temperature kože koje mogu ukazivati na aktivnost, okolinu za spavanje, moguće bolesti itd. Pomaže i sportašicama u preciznijem predviđanju menstruacije i ovulacije u Garmin Connectu.
Varijacije disanja: uz Pulse Ox tehnologiju, sportaši mogu bolje razumjeti promjene u disanju tijekom spavanja.
Ekskluzivno za Forerunner 970
Premium materijali: safirno staklo otporno na ogrebotine i titanska maska otporna na najteže uvjete.
Ugrađena LED svjetiljka: kontrola jačine svjetla izravno sa zaslona za bolju vidljivost u mraku.
Tolerancija na trčanje: bolje razumijevanje utjecaja svakog trčanja na tijelo uz preporuku maksimalnog tjednog opterećenja.
Ekonomija trčanja: procjena učinkovitosti trčanja uz HRM 600 monitor otkucaja srca (prodaje se odvojeno).
Gubitak brzine pri koraku: mjerenje usporavanja prilikom svakog koraka (zahtijeva HRM 600).
EKG aplikacija: snima električne signale srca i analizira ih za otkrivanje atrijske fibrilacije ili normalnog sinusnog ritma.
Novosti u Garmin Connectu
Uz Forerunner 570 i 970, sportaši imaju pristup novim funkcijama u Garmin Connectu, uključujući Garmin Triathlon Coach, prilagođene multisport treninge i procjene ovulacije. Također, uz dodavanje rute za događaj, mogu se aktivirati automatski krugovi po vremenskim točkama, predloženi ciljevi i predviđanje vremena utrke.
Forerunner 570
Sadrži napredne metrike za trčanje poput statusa treninga, snage trčanja na zapešću, dinamike trčanja, akutnog opterećenja, učinka treninga, VO2 max i više. Svako jutro sportaši mogu vidjeti svoju spremnost za trening, temeljenu na kvaliteti sna, oporavku i ukupnom opterećenju. Prikazuje i svakodnevno preporučeni trening koji se prilagođava nakon svake aktivnosti, a dostupni su i Garmin Coach planovi za trčanje, biciklizam i snagu. Uz PacePro i SatIQ s višepojasnim GPS-om, korisnici mogu trenirati i natjecati se s pouzdanim pozicioniranjem i optimiziranom baterijom.
Van aktivnosti, prati zdravlje i dobrobit kroz parametre poput sna, Body Battery, stresa, menstrualnog ciklusa, trudnoće i više, uključujući i varijabilnost otkucaja srca (HRV).
Povezane funkcije uključuju: pametne obavijesti (iOS i Android), glazbu s aplikacija Spotify, Deezer i Amazon Music (uz pretplatu), sigurnosne opcije (detekcija nezgoda, LiveTrack), beskontaktno plaćanje Garmin Pay i drugo.
Dostupan u dvije veličine – 42 mm i 47 mm – s aluminijskim okvirom i raznim bojama: tamnosivi s prozirnim crnim/crnim remenom, boje plavih oblaka s remenom prozirne boje bijelog kamena / boje plavih oblaka, jarko žuti s remenom prozirne boje / tirkizne boje, boje maline s remenom prozirne boje kosti / manga, indigo s remenom prozirne kraljevske ljubičaste / indigo boje.
Forerunner 970
Namijenjen sportašima koji žele srušiti vlastite rekorde. Osim svih funkcija modela 570, uključuje i ugrađene karte u boji. Bilo da se trči gradskim ulicama ili vozi biciklom kroz guste šume, karte pomažu ostati na pravom putu. U Garmin Connectu se mogu kreirati ili učitati postojeće rute i sinkronizirati ih sa satom kako bi dobili navigaciju korak-po-korak. Također, moguće je unijeti željenu udaljenost i dobiti prijedlog kružne rute.
Dostupan u kućištu od 47 mm i bojama poput: tamnosivi titanijski s DLC slojem i crnim kućištem te remenom crne / prozirne boje bijelog kamena, titanijski s kućištem boje bijelog kamena i remenom transparentne jarko žute / boje bijelog kamena, nježno zlatni titanijski sa svijetlo sivim kućištem i remenom svijetlo sive / prozirne indigo boje.
Dostupno za narudžbu na Garmin.com. Preporučena cijena: Forerunner 570 – 549,99 €, Forerunner 970 – 749,99 €.
2 Značajka praćenja menstrualnog ciklusa ne smije se koristiti kao pomoć pri začeću, kontracepciji ili kontroli rađanja. Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen za dijagnozu ili praćenje bilo kakvog zdravstvenog stanja.
3 Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen za dijagnozu ili praćenje bilo kakvog zdravstvenog stanja. Više informacija na Garmin.com/ataccuracy. Pulse Ox nije dostupan u svim zemljama.
4 EKG aplikacija je medicinski uređaj klase IIa prema Uredbi o medicinskim proizvodima EU (MDR) (EU) 2017/745. Aplikacija može snimiti EKG sličan EKG-u olova I i otkriti prisutnost atrijske fibrilacije ili normalnog sinusnog ritma. Aplikacija je namijenjena samo odraslima starijima od 22 godine. Uvijek slijedite upute za uporabu. EKG aplikacija nije dostupna u svim regijama i dostupna je samo na odabranim Garmin pametnim satovima s najnovijom verzijom Garmin Connect aplikacije za pametne telefone i softverom sata. Dostupnost i upute za korištenje možete pronaći na Garmin.com/ECG.
5 Kada je uparen s kompatibilnim pametnim telefonom; više informacija na Garmin.com/ble. Za uvjete i ograničenja sigurnosnih i funkcija praćenja, pogledajte Garmin.com/safety.
Čovjek je biće stvoreno za kretanje i pomalo je neobično kako se jedna od osnovnih tjelesnih aktivnosti, trčanje, dugo vremena smatrala dugoročno pogubnom za koljena. Danas znamo da to uvjerenje ne drži vodu i da trkači imaju manji rizik za razvoj kroničnih oštećenja hrskavice koljena, tj. osteoartritisa, kada ih se usporedi sa sjedilačkom populacijom. Trkači u pravilu imaju manju tjelesnu težinu, snažnije mišiće i tetive, više se kreću – svi ovi faktori doprinose boljoj funkciji koljena i njegovoj zaštiti. Bolovi u koljenima za vrijeme trčanja tipično nastaju kod trkača početnika, posebno onih koji su dugo bili neaktivni ili imaju višak kilograma. Baš zato je od presudne važnosti krenuti s treningom postepeno, imajući na umu značaj odmora i vježbi jačanja različitih mišićnih skupina.
