Posljednjih nekoliko godina postolja često “svojata” (relativno) novo ime dugoprugaške i ultraške hrvatske scene, a u oko upada i na međunarodnoj razini. Ime mu je Andrej Hladnik. Dolazi iz svijeta nogometa, a okitio se već titulama državnog prvaka u maratonu i na 50 kilometara. Zadnje je obranio na Poloju za rekordna 2:57:08 sata.
Ovaj perspektivni trkač iz Preloga ispričao nam je što je bilo potrebno kako bi oborio državni rekord na 50 kilometara, kao i za sve druge titule državnog prvaka. Doznajemo i koji su mu planovi za nadolazeću sezonu.
Državni rekord na 50 km rezultat je napornog rada i dobrog planiranja
Kako priča, to nije bila trka gdje su se kockice samo posložile – planski je bilo pobijediti i oboriti državni rekord, a to se i ostvarilo.
– Za Poloj i pobjedu bilo je potrebno mnogo jakih treninga i dužina kroz cijelu zimu. Dobro sam radio i to je rezultat moje pobjede. Uz to smo moji kolege iz AK Varaždina i ja postali ekipni državni prvaci. Bez odličnih Brune Hlebara i Tomislava Vertuša koji su to taktički i timski otrčali ne bismo to ostvarili – ne zaboravlja rekorder svoje kolege.
Andrej nam je ispričao o tijeku utrke koju je, kako i sam kaže, taktički savršeno iskontrolirao svih 50 kilometara.
– Utrka je tekla odlično i vrlo napeto. Do 33. kilometra trčao sam i surađivao s drugoplasiranim Kristijanom Rubinićem i trećim Antom Živkovićem. Izmjenjivali smo se i jedan drugoga vukli i tempirali. Nakon toga sam se malo odvojio, nastavio držati svoj ciljani tempo i na kraju pobijedio s novim državnim rekordom koji sam popravio za 2:37 minute. Krize nije bilo ni jednom i to je pokazatelj odlične forme i vrlo dobro tempirane utrke. Cijelu utrku sam istrčao gotovo ujednačenim tempom. Prvih 25 km pretrčao sam za 1:28:31 sat, a drugu polovicu za 1:28:37. Razlika je doslovce šest sekundi, što je savršeno. Ako je Izbornik Dragan Janković rekao da je impresioniran, onda je valjda tako – našalio se Andrej, vidno zadovoljan odrađenom utrkom.
S nogometnog igrališta na trkačke staze
U trkački svijet ovaj je (ultra)maratonac prešao iz nogometa – “transfer“ za koji nerijetko imamo prilike čuti. Ljubav između Andreja i nogometne lopte trajala je od vrtićke dobi do 26. godine. Igrao je za nekoliko klubova, a najviše je vremena proveo u NK-u Mladost Prelog.
– Moj prvi i vrlo bitan sport, koji me je naučio radnim navikama, bio je nogomet. Međutim, prestao sam s igrom jer mi nije donosio previše koristi. Više štete zbog ozljeda i gubitka vremena, a u niželigaškim klubovima nema prilike za neki pomak i napredak. Ozljede su sastavni dio sporta, a kako u nogometu toga ima dosta zbog promjena smjerova, skok-igre, te zbog naših loših terena bilo mi je dosta svega, iako sam volio nogomet i loptu – priča ovaj danas 34-godišnjak.
No, ovaj bivši nogometaš ističe kako to trčanje ne čini nimalo lakšim ili manje zahtjevnim sportom od nogometa, te da se nikako ne radi o prelasku s konja na magarca.
– Usudio bih se reći da je i teži, pogotovo na duge pruge, jer iziskuje mnogo volje i vremena provedenog trenirajući i pripremajući se za polumaraton / maraton / ultramaraton itd. Prijelaz s konja na pastuha je to, samo je nogomet globalno mnogo popularniji od trčanja i atletike, koje stoga ne dođe toliko do izražaja, pogotovo u Hrvatskoj – objašnjava Andrej.
Tvrdi da trčanje ne iziskuje manje vremena nego nogomet. Štoviše, sad trenira još više nego kad je bio nogometaš…
– Trčanje na duge pruge odnosno trail trčanje iziskuje mnogo treniranja. Ono je Individualni sport, dok je nogomet timski gdje ovisiš o deset drugih igrača. Kod trčanja si sam – koliko uložiš toliko ti se vrati – uspoređuje naš sugovornik.
Državni prvak u kratkom trailu, maratonu i na 50 km
Andrejevi uspjesi pokazuju kako taj prijelaz u trčanje nije puka rekreacija i održavanje kondicije, nego pravi profesionalni pristup koji daje rezultate.
– U ozbiljnim sam treninzima i pripremama kroz cijelu godinu. U prosjeku u treningu trčim 500-600 km mjesečno ili 120-150 km tjedno. Tu su uključeni treninzi intervala, tempa, fartleka, lagani treninzi ili rastrčavanja, te vikend dužina. Svaki tjedan moj trener Josip Lacković zadaje mi plan treninga po kojem radimo – njegova je čarobna formula.
Stoga je Andrej u ne baš mnogo godina u trkačkom svijetu stigao do zavidne razine i počeo nizati medalje na državnim prvenstvima, a otisnuo se i u svijet da odmjeri svoju snagu.
– Ponosim se titulama državnog prvaka iz dugog planinskog trčanja / kratki trail koji se održao 2022. godine na Sljemenu. Državni sam prvak u maratonu u Zagrebu 2023. godine i od nedugo državni prvak i rekorder na 50 km na Poloju, u Slavonskom Brodu – ističe Andrej svoje titule na državnoj razini.
Kao najdraže pobjede izdvaja onu na Državnom prvenstvu u maratonu u Zagrebu, te najnoviju s Poloja – državni rekord na 50 km koji sada iznosi 2:57:08 h.
Još je tu mnogo plasmana u “top 5“ na državnim prvenstvima, od tri kilometra do maratona kroz njegovu trkačku karijeru od 2016. godine, te kao člana AK-a Varaždin od 2018.
– Mnogo je postolja bilo i na utrkama izvan prvenstava, poput Plitvičkog maratona, Splitskog maratona, Crazy HIll traila, Mač grofa Draškovića, Čakovečki cener i mnoge druge – spomenuo je.
Jednako kao i vlastitim, Andrej se ponosi i ekipnim postoljima.
– Dvaput smo bili ekipni prvaci u maratonu 2020. i 2023. godine, ekipni prvaci na 50 km, dvaput viceprvaci u dugom planinskom trčanju, viceprvaci u polumaratonu, krosu… – nabraja on.
Hrvatska dugoprugaška scena uz bok je svjetskoj
Andrej se može pohvaliti i nastupima na nekim svjetskim prvenstvima i u drugim stranim trkačkim arenama.
– Nastupio sam na Svjetskom prvenstvu u kratkom trailu u Innsbrucku 2023. godine, gdje sam zauzeo vrlo dobro 97. mjesto od 170 trkača. Također, na Svjetskom prvenstvu na 50 km u Indiji bio sam 24. Na Marrakech maratonu u Maroku postigao sam osobni rekord i s vremenom od 2:27:58 sata u cilj dolazim kao najbolji Europljanin. Time postižem i 16. vrijeme na hrvatskoj tablici maratonaca – doznajemo.
Za nas je malo usporedio svjetsku trkačku scenu i kulise te hrvatske potencijale.
– Na Svjetski trail u Austriji došla je krema traila, gotovo svi najbolji svjetski traileri i konkurencija je bila top. U Indiji na Svjetskom na 50 km također su nastupili najbolji ultramaratonci, tako da je bio gušt trčati s elitom – kaže Andrej i dodaje…
– Hrvatska scena nije daleko od svjetske razine. Neki pojedinci su na svjetskoj razini – Meštrić , Kruljac i Špoljar u trailu, a Radanac, Bičanić, Murić, Jadrijev u ultramaratonu (100 km). Na 50 km tu su Rubinić i Živković te moja malenkost. Potom imamo i odlične žene na 100 km – Jurišić, Šimek Bilić, Jozić, te na 50 km – Šustić, Vrajić, Cortright i mnogi drugi. Tako da imamo i mi vrlo dobre adute u trailu i ultramaratonu – nabrojao je.
Tipični cestovnjak rastura i u brdima
Mada mu i trail i planinsko trčanje dobro idu, Andrej se smatra tipičnim cestovnjakom.
– Dobar sam na brdu, ali na cesti još bolji. Preferiram trčanje na cesti i atletskoj stazi, iako volim otići u šumu i brda s ekipom iz kluba da treniramo i pripremamo se za trail utrke. Dosta mi se brzo noge i tijelo adaptiraju na brdske treninge, pa sam uvijek spreman za trail utrke. Imam tu sreću da mi noge dobro podnose brda i malo specifičnog brdskog treninga mi je dovoljno za hrvatska prvenstva u trailu – kaže on.
Kao nezaboravan događaj spominje upravo (ne)zgodu s trail utrke.
– Na Državnom u planinskom trčanju Ivanec-Novi Marof, u jednom dijelu staze kod Pokojca zaglibio sam u blatu do kukova, gdje su me Dejan Radanac i Kristijan Rubinić vadili van iz blata. Kad su me izvadili još je trebalo iskopati tenisicu koja je bila metar duboko u blatu. Jedva sam ju iščupao van i nastavio dalje. Momci su me spasili da ne ostanem tamo – prisjeća se Andrej te 2021. godine.
“Trčanje je moja zdrava droga, pa za alkohol nema mjesta“
Kao većina trkača, i Andrej trčanje smatra stilom života (a ne hobijem) bez kojeg, kaže, ne može proći ni dan. Ispričao nam je kako ono oblikuje taj njegov stil.
– Jednostavno se uvuklo pod kožu kao neka ovisnost, zdrava droga J Svakodnevni treninzi i dosta utrka vikendom iziskuju mnogo vremena, te dobar dnevni i tjedni plan kako to sve ukomponirati s obitelji, poslom, prijateljima i drugim životnim obvezama. Također, spavam po 7-8 sati, što mi je dovoljno – rano na spavanje, rano buđenje. Ne pijem alkohol i ne izlazim u noćne klubove i kafiće. Preferiram obiteljsko druženje sa svojom suprugom Adrijanom i kćerkicom Riom. Planiramo zajedničke odlaske na neka putovanja ili u prirodu i planine, a ljeti na ljetovanja – opisuje nam ovaj posvećeni trkač.
Njegov uredan i disciplinirani životni stil uključuje i vegansku prehranu, kao i druge oblike tjelovježbe.
– Jako pazim na prehranu koja je moje gorivo za treninge i utrke. Mnogo se trošim pa je potrebna i dodatna suplementacija, koju moram uzimati jer s hranom ne mogu unijeti sve potrebne vitamine i minerale. Što se tiče tjelovježbe, prakticiram vježbe snage s vlastitim tijelom te yogu s puno istezanja, a koja je odlična prevencija ozljeda – pojašnjava.
Velike ambicije u nadolazećoj sezoni
Andrej se kroz svoje trčanje trudi biti inspiracija i drugima…
– Dosta sam ljudi u svojoj okolini inspirirao i potaknuo na trčanje ili neku drugu fizičku aktivnost. Nadam se da sam to uspio i šire, da sam i mladim ljudima koje ne poznajem dovoljno dobar motiv i poriv da krenu s trčanjem ili onim što vole. Nikad nije kasno za uspjeti u nečemu i postići ono što zaista voliš – poticajna je njegova poruka.
Što se tiče njegovih motiva i poriva, Andrej “prijeti napadima“ na sve dužine od tri do 50 kilometara. Bilo to u obliku popravljanja vlastitih rekorda, osvajanja državnih prvenstava ili obaranja državnih rekorda. Također, njegove ambicije streme i konkuriranju na svjetskim stazama…
– Za ovu godinu plan mi je nastupiti na svim državnim natjecanjima u svim disciplinama, od 3 km (9:06 min) i 5 km (15:42 min) pa do maratona. Želim popraviti osobne rekorde na 10 km (32:20 min) i u polumaratonu (1:10:25 h), kao i obraniti naslov prvaka u maratonu. Također, cilj je ugrabiti što više pojedinačnih i ekipnih postolja. Imperativ je izboriti se za Svjetsko prvenstvo u kratkom trailu koje će se održati 2025 g. u Španjolskoj, na Pirenejima, te izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu na 50 km – podijelio je Andrej s nama svoje beskompromisne ciljeve.
Željko Cota i Rita Biliš najbrže istrčali pistu dubrovačkog aerodroma
Peto izdanje utrke Runway Run privuklo je na dubrovački aerodrom ovaj petak 8. ožujka brojne trkače iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske.
Nesvakidašnja i uvijek inspirativna lokacija te izvrsne vremenske prilike dodatno su motivirali odlično raspoložene sudionike u ostvarivanju dobrih rezultata.
Najbolji su ovaj put bili Željko Cota – TK Dubrovnik (16:21), Nizozemac Vince Cakular – HVA (17:30) i Goran Pulig – TK Dubrovnik (17:35) u muškoj, te Rita Biliš – AK Fit (21:50), Barbara Žitek (24:04) i Martina Tomić (24:17) u ženskoj kategoriji. Cota je tako ovim rezultatom ne samo popravio svoj prošlogodišnji, također pobjednički rezultat, već i postavio novi rekord staze.
Ukupni poredak trkača može se provjeriti na ovom linku.
“Velik broj trkača koji su danas došli trčati pistom Zračne luke Ruđer Bošković već su trčali ovu utrku, a dobar dio njih sudjeluje i na drugim našim utrkama. To nam govori da smo uspjeli okupiti pravu zajednicu rekreativaca koji uživaju trčati na ovakvim posebnim lokacijama i jako nas veseli što se uskoro ponovo družimo na našem glavnom događaju, osmom po redu Du Motion- Runners’ Days Dubrovnik”, izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Globalno prepoznata manifestacija s kojom se Dubrovnik snažno pozicionirao na trkačkoj karti svijeta ove se godine održava 27. i 28. travnja te objedinjuje već rasprodanu utrku Dubrovnik 21K, atraktivnu Utrku zidinama, humanitarnu utrku građana Dubrovnik 5K te Dječju utrku Orlando.
Prijave za utrke i više informacija o Du Motionu potražite na službenoj stranici.
Na trail utrkama u nas, s porastom kilometara, uočljiv je pad broja sudionica. Žene na ultra trailovima broje se na prste. Povodom Dana žena, nekoliko snažnih žena u outdoor sportu s nama je podijelilo mišljenje o ovoj prigodnoj temi te o njihovim razlozima (ne)sudjelovanja na ultrama.
Treniranje za ultre iziskuje ogromnu satnicu
Tadeja Krušec pionirka je kad govorimo o terenskom trčanju općenito, ali i ultraškom. Štoviše, krasi ju titula treking kraljice jer su se u njenim počecima utrke svodile na orijentaciju pomoću karte. Te su utrke od samog starta bile mnogo dulje, da bi se tek kasnije počele uvoditi i kraće kategorije.
“Privukla me je avantura u nepoznato. Moji motivi bili su znatiželja i traženje sporta koji bi zadovoljio sve moje apetite. Prije trčanja bila sam rukometašica i voditeljica aerobika s prosječnom satnicom treninga 25 sati tjedno. Kondicijski, u smislu izdržljivosti jesam bila spremna za taj sport, ali što se tiče specifične snage za brda nisam. U trčanju sam bila spora i prosječna. Te 2005. godine nisam imala pojma o aktivnostima u prirodi, a o orijentaciji još manje.“
Naše druge dvije sugovornice potvrda su Tadejinog zaključka da su žene svestranije, te imaju manje vremena za bavljenje ovim sportom, koji iziskuje ogromnu satnicu.
Na poligonima Slavonije i Baranje Sonja Sabo i Jasna Pavičić poznate su odlične sportašice, a kad se pojave na listi prijavljenih za lokalne trail utrke, ženska konkurencija zna da joj šanse za postolje izvjesno opadaju – ali(!) samo na stazama do određene dužine. Imaju zavidnu kondiciju i mišićnu građu, vrijedno treniraju, no odlučile su se ograničiti na određenu kategoriju i uglavnom teren lokalnih utrka.
Sonja je neumorna u outdoor aktivnostima, od trčanja, preko bicikla, plivanja i skijanja pa do penjačke stijene. Članica je HGSS-a, organizira utrke te potiče zajednicu, posebice najmlađe na aktivan život…
“Mene previše toga zanima, a penjanje mi je na prvom mjestu. Tako da nemam vremena, a ni prevelike želje za treninge za duže utrke, dok ove kraće, do 20 km na lokalnoj razini ponekad mogu odraditi i na svježinu. Uvijek ću prije odabrati Biokovo, uže i penjačice nego tenisice za trčanje. Da bi tijelo bilo spremno za duže utrke i ne bi došlo do ozljeda, potrebno je mnogo sati provesti trenirajući, a teško je sve to iskombinirati.“
Jasna Pavičić
Jasna se prvi put u trčanju trail utrka okušala 2021. godine.
“Moj prvi trail bio je dug oko 20 km. Bilo je teško, ali ne neizdrživo. Bilo je napeto, uzbudljivo i blatno, ali sve su to čari zbog kojih sam zavoljela takav način trčanja. Najduža trail utrka bila mi je oko 35 km i na nju se sigurno ne bih prijavila da nije bila dio lige u kojoj sudjelujem. Budući da se na utrci poprilično trudim, često dajem svoj maksimum, volim otrčati utrku, a da ne budem preumorna. To znači da mi je dužina utrke oko 25 km sasvim dovoljna.“
Jasna dijeli Sonjino mišljenje oko nužnosti povećanog opsega treninga za ultre te nedostatka vremena za to.
“Živim u ravničarskom kraju, što znači da svaki trening u brdu zahtjeva minimalno sat vremena putovanja do tamo i toliko nazad. Uglavnom si to ne mogu priuštiti. Također, ultre me baš ne privlače je smatram da su ozljede popratni i neizostavni dio takvih avantura, a na to nisam spremna.
Sonja Sabo
Strah od dužina ili otežanih vremenskih i terenskih uvjeta uistinu nisu moji razlozi za ne odlazak na ultra trailove. Niti se smatram slabijim spolom te da su muškarci spremniji i sposobniji od žena. Ja se jednostavno još nisam zasitila lokalnih trail utrka te su mi (zasad) dužine do 25-30 km dovoljne za uživanje, druženje, održavanje kondicije i poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja, što mi je i primarni cilj.“
Ne vjerujemo da mi to možemo jer smo “slabiji spol“?
Za ultramartone, ekstremne uvjete i terene, kao i orijentaciju, tvrdi Tadeja, potreban je poseban mindset, odvažnost, ego, mnogo sati treniranja i potpuna predanost, a žene su većinom prigrlile kroz dugu im povijest pripisivanu ulogu slabijeg spola.
“Ženama je u našoj kulturi od rođenja usađeno da smo slabije pa su tako a priori ekstremni sportovi rezervirani za muškarce i superžene (dok ni potonje nisu nužno prihvaćene kao nešto društveno prihvatljivo).“
Sonjin je stav da najveću ulogu u neodvažnosti žena igra manjak samopouzdanja te da ne vjeruju da one to mogu odraditi.
Tadeja Krušec
“Iz iskustva prilikom nagovaranja ljudi da se priključe i sudjeluju na nekoj od mojih utrka mogu reći da je puno teže pridobiti i nagovoriti žene. Međutim, kad ih se jednom nagovori onda ne staju. 😊 Muškarci se odmalena više bave sportom i imaju naviku aktivnijeg načina provođenja slobodnog vremena, dok kod žena to nije slučaj pa je proces promjene načina života teži.“
Također, Tadeja drži da žene za sebe vjeruju da je mnogo više potrebno kako bi bile spremne za težu i dulju utrku, nego što to muškarci misle za sebe.
“Usudila bih se reći da će se određen broj muškaraca, prije nego žene, zbog ega i prevelikog samopouzdanja lakomislenije prijaviti na nešto za što i nisu najbolje spremni.“
Sonja Sabo
Žensko postolje “niže je“ od muškog?
Što se tiče ravnopravnih mogućnosti na trkačkoj sceni i ohrabrujućih uvjeta za prijavu na ultru i slično, Tadeja većim problemom smatra viđenje ekstremne sportašice na razini opće populacije.
“Mislim da je stav po pitanju pruženih uvjeta individualan, odnosno da ovisi što osoba očekuje od utrke. Međutim, kad su u pitanju uspjesi rekla bih da se muškarcima i ženama ne pripisuju jednake zasluge. Kad je žena uspješna u ultraškom trčanju, onda prema hrvatskom mentalitetu “sigurno nešto ne valja s njom“. Držim da bi se žene više ohrabrivale na podvige poput ultre kad bi ih se stavilo uz bok muškarcima na svakoj razini. Potrebno je educirati populaciju o jednakim vrijednostima bez obzira na spol.“
Sonja zaključuje da žensko postolje u odnosu na muško “gubi na vrijednosti“ upravo zbog premale konkurencije u ženskoj kategoriji. Stoga se smatra da žena mnogo lakše i uz manje truda dolazi do postolja.
“Ipak, držim da žene jesu ravnopravne na trkačkoj sceni – nema razlike po pitanju uvjeta za nastupe, kao ni u nagradnom fondu, barem ne na lokalnim utrkama koje ja posjećujem.“
Sonja Sabo
U nekim su zemljama osvijestili problem
Problem je simptomatičan i na globalnoj razini. Organizator ultramaratona u Britaniji Threshold Trail Series pokušao je doskočiti tome pokrenuvši kampanju povećavanja udjela žena na ultrama na 50 %. Kampanjom usmjeravaju sve organizatore na mjere koje će djelovati ohrabrujuće na žene – od osiguravanja odgovarajućih ženskih toaleta do izjednačavanja novčanih nagrada s muškima.
Već preko granice, u sportski mnogo osvještenijoj Sloveniji, organizatori Kočevsko Outdoor Festivala uvelike su olakšali obiteljima organiziravši besplatno čuvanje i animiranje djece, dok su roditelji na utrci. Time su maknuli ženu iz njene “ladice, gdje joj je mjesto uz djecu” i stavili je bok uz bok na startu s tatom.
Tako da simbolika Dana žena nije samo u poklonjenoj crvenoj ruži. Ima nešto i u “velikoj crvenoj mašni“ na startnini – za ultra trail. Cijelu godinu. 😉
Najnovije izdanje softvera uključuje automatsku tranziciju između više sportova, trenera spavanja i još mnogo toga, a popularni UltraFit remeni sada su dostupni u novim bojama.
Garmin je najavio nova ažuriranja softvera i funkcija za odabrane pametne satove, uključujući epix (Gen 2), fēnix 7, Forerunner, vívoactive 5 i Venu 3 seriju pametnih satova i više. Lagani i mekani UltraFit najlon remeni dostupni su u više boja, uključujući plameno crvenu i sivo-plavu boju.
Značajne funkcije1 u ovom besplatnom ažuriranju softvera uključuju:
Multisport automatsku tranziciju: Fokusirajte se na utrku i pustite vaš sat da zabilježi prijelaze između plivanja, vožnje bicikla i trčanja tijekom nekoliko sportskih aktivnosti.
Baza podataka o stazama za trčanje: S više od 10.000 staza (400 metara) diljem svijeta, koristite profil aktivnosti trčanja na stazi kako biste dobili precizno mjerenje performansi – čak i na stazi na kojoj nikada niste trčali.
Trener spavanja: pronađite pravu ravnotežu između izazovnih aktivnosti i prirodnog procesa oporavka tijela zahvaljujući personaliziranom treniranju spavanja koje pruža uvid u to koliko se sna preporučuje i savjete za poboljšanje. Garmin pametni satovi također prate različite faze sna, drijemanja i druge ključne metrike (mjerene tijekom spavanja) poput pulsne oksimetrije2 i statusa varijabilnosti otkucaja srca (HRV).
Aktivnost preskakanja užeta: Odaberite između slobodnog načina rada ili ciljanog načina rada (ciljano vrijeme ili ciljana ponavljanja) za praćenje trajanja, ukupnog broja ponavljanja, ukupnog broja rundi, informacija o rundi, maksimalnog niza, otkucaja srca, sagorjelih kalorija i skokova u minuti. Također nudi prilagodljivi interval upozorenja i odbrojavanje.
Nove boje UltraFit najlonskih remena
Popularni UltraFit najlonski remeni sada su dostupni u novim bojama. Lagani i udobni, QuickFit kompatibilni najlonski remeni dizajnirani su za robusne sportske aktivnosti i nošenje na otvorenom u svim vremenskim uvjetima. Remen od 20 mm sada je dostupan u tamno ljubičastoj boji, dok su remeni od 22 mm i 26 mm sada dostupni u plameno crvenoj, sivo-plavoj boji i boji mahovine. Novi remeni maju preporučenu maloprodajnu cijenu od 39,99 eura.
Ažuriranja softvera počela su se distribuirati na kompatibilnim uređajima. Korisnici mogu ažurirati svoj pametni sat omogućavanjem automatskih ažuriranja sa svog uređaja i sinkronizacijom s Garmin Connect ili korištenjem Garmin Express.
2 Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen upotrebi u dijagnozi ili praćenju bilo koje medicinske bolesti; pogledajte Garmin.com/ataccuracy. Pulsna oksimetrija nije dostupna u svim zemljama.
Deseto izdanje Istria Gran Fonda, najuzbudljivijeg biciklističkog maratona u Istri, održat će se 12. i 13. travnja 2024. godine. Ova nevjerojatna utrka ponovno će biti dio prestižnog UCI World Seriesa, pružajući natjecateljima priliku da se okite titulom svjetskog amaterskog prvaka!
Više od 30 utrka diljem svijeta na čak 5 kontinenata kulminirat će Svjetskim prvenstvom UCI Grand Fondo Seriesa koje će se od 28. kolovoza do 7. rujna 2024. održati u Aalborgu, a ponajbolji biciklisti po dobnim skupinama s Istria Gran Fonda stječu pravo boriti se za titulu svjetskog prvaka i postati vlasnici majice duginih boja, simbola Svjetske biciklističke federacije i biciklizma. Prijaviti se mogu svi natjecatelji stariji od 16 godina, no samo oni koji su navršili 19 godina imaju priliku konkurirati za UCI World Series World Cup u Aalborgu 2024. Profesionalni natjecatelji su također dobrodošli, no neće biti uključeni u natjecanje za UCI World Series World Cup u Aalborgu 2024.
Iz godine u godinu UCI Istria Gran Fondo privlači tisuće biciklističkih entuzijasta iz cijelog svijeta, a ova jubilarna godina na pragu je obaranja rekorda po broju natjecatelja! Uz glavne utrke Gran Fondo (119 km) i Medio Fondo (94 km) na rasporedu 13. 4., natjecatelji će se dan ranije moći okušati i u izazovnom Time Trial-u.
Važno je istaknuti kako prekrasne staze sjeverozapadne Istre privlače i mnoge biciklističke zvijezde poput Tadeja Pogačara, dvostrukog pobjednika Tour de France, Primoža Rogliča, pobjednika mnogih velikih utrka poput Tour de France, Giro d’Italia i La Vuelta, Alexandera Payera, austrijskog olimpijca, Matee Deliu, državne prvakinje Hrvatske u cestovnom biciklizmu 2022., Laure Šimenc, svjetske amaterske prvakinje u cestovnom biciklizmu i mnoge druge.
Nastavak sportskog vikenda očekuje nas u vidu Umag Run polumaratona, gdje će ljubitelji trčanja moći uživati u raritetnoj stazi, gotovo cijelu trčeći uz prekrasne krajolike tik uz more, dok priču sportskog vikenda zaokružuje bogati program u Expo zoni, gourmet ponuda, dječji program te, što je najvažnije, odlična atmosfera!
Istria Gran Fondo jedna je od mnogih manifestacija koje tijekom godine organizira Klaster sjeverozapadne Istre – udruženje Turističkih zajednica Umaga, Novigrada, Brtonigle, Buja, Motovuna, Grožnjana, Oprtlja i turističkih kompanija Plava Laguna i Aminess Hotels & Resorts. Kao i sve velike manifestacije koje se održavaju na području Klastera sjeverozapadne Istre, od teniskog turnira Plava Laguna Croatia Opena Umag, preko svjetski poznatog Sea Star festivala, sve do Istria Gran Fondo i Umag Run, savršeni su recept za oplemenjivanje turističke ponude ovog dijela Istre.
Pozivamo vas stoga da budete dio ovog nevjerojatnog sportskog vikenda! Bilo da ste natjecatelj ili jednostavno želite uživati u atmosferi, ovo je prilika koju ne smijete propustiti. Pridružite nam se na Istria Gran Fondo i Umag Run, stvarajući nezaboravne uspomene u srcu Istre.
Više informacija o utrci Istria Gran Fondo pronaći ćete na web stranici Klastera sjeverozapadne Istre www.coloursofistria.com i na Facebook stranici Istria Gran Fondo.
Još malo pa nestalo! Ako se još niste prijavili na Plava Laguna Polumaraton u Poreču, 16. i 17. ožujka, požurite po svoju kotizaciju jer je interes velik. Ove godine očekuje se čak 1500 natjecatelja iz Hrvatske i susjednih zemalja.
Plava Laguna Polumaraton tradicionalno prati pozitivna, natjecateljska atmosfera i ugodno druženje kako prije tako i nakon utrke. Staza vodi od Zelena Resorta do centra Poreča i nazad, pristupačna je i pogodna za trkače svih razina pripremljenosti, a ono što je čini posebnom je lokacija i ljepota okoliša koja će svakom natjecatelju biti dodatna motivacija i užitak.
Uz polumaratonsku i 10K utrku, dan ranije održat će se Family Run, dionica od 4 km koju trči cijela obitelj. Osim što je sjajan način da se sve generacije uključe u zajedničku i zdravu aktivnost, Family Run ima i humanitarni karakter. Svi prihodi od kotizacija biti će uplaćeni porečkom Centru za inkluziju i podršku u zajednici.
Najmlađima je posvećen Pepi Kids Run, utrke za djecu od 4 do 16 godina. Na raspolaganju su 4 utrke raznih dužina, prilagođene godištu trkača. Za zabavu će se pobrinuti Pepi, maskota Plave Lagune, a poznati medvjedić Lino donosi slatke darove za sve sudionike.
Provedite sportski vikend u Istri s cijelom obitelji! Uz smještaj u hotelima Parentium ili Albatros Plava Laguna, kotizacija za utrku je uključena.
Okupite obitelj i prijatelje, pripremite tenisice za trčanje i pridružite se veselom društvu Plava Laguna Polumaratona.
Garmin predstavlja Forerunner 165 seriju, pristupačni pametni satovi za trčanje s GPS-om koji pomažu sportašima svih razina da ostvare svoje ciljeve uz personalizirane prilagodljive planove treninga plus popularne metrike zdravlja i kondicije—sve na svijetlom AMOLED zaslonu.
Dostupan u dva modela, Forerunner 165 i Forerunner 165 Music, najnoviji dodaci Garmin liniji pametnih satova za trčanje, mogu se pohvaliti lako čitljivim zaslonima u boji, zaslonima osjetljivim na dodir i tradicionalnim dizajnom s 5 tipki. S brzim i lakim pristupom svakodnevnim zdravstvenim funkcijama, naprednim metrikama treninga, uvidima u oporavak, pametnim obavijestima i više, trkači mogu pratiti svoj napredak bez žrtvovanja trajanja baterije; oba modela imaju do 11 dana trajanja baterije u načinu rada pametnog sata i do 19 sati u načinu rada GPS.
Funkcije koje ćete obožavati na Forerunner 165 seriji
Prepun Garminovih prepoznatljivih funkcija za zdravlje, fitness i povezivost, serija Forerunner 165 spremna je podići trening na višu razinu.
AMOLED zaslon: Pregledajte statistiku vježbanja, uvide u oporavak, pametne obavijesti i više na živopisnom AMOLED zaslonu od 1,2 inča.
Prilagodljivi planovi treninga za utrke: primajte savjete za trening, personalizirane dnevne predložene treninge i predviđanja vremena završetka na temelju detalja utrke unesenih u aplikaciju Garmin Connect.
Snaga i dinamika trčanja na zapešću: Pregledajte snagu u stvarnom vremenu i izmjerite ključne pokazatelje trčanja, poput kadence, duljine koraka i vremena kontakta s tlom – sve sa zapešća – kako biste poboljšali formu trčanja.
Učinak treninga: pogledajte kako vježbe utječu na kondiciju i shvatite prednosti trčanja i vježbi.
Tečajevi: stvorite ili pronađite postojeće tečajeve u aplikaciji Garmin Connect i na platformama trećih strana, a zatim ih sinkronizirajte izravno sa satom.
Dodatni profili aktivnosti i vježbe: Ostanite aktivni uz više od 25 profila aktivnosti, uključujući trail trčanje, plivanje u otvorenim vodama, pickleball, tenis i više, plus nove vježbe za snagu, HIIT, kardio, jogu i pilates.
Jutarnje izvješće: Započnite dan kako treba s prilagodljivim izvješćem koje pruža pregled sinoćnjeg sna1 i izglede za dnevni trening, uz status HRV-a (varijabilnost otkucaja srca) i vremensku prognozu.
Pulse Ox: Pratite zasićenost krvi kisikom dok ste budni ili spavate2.
Praćenje spavanja i ocjena spavanja: Svakog jutra primite personaliziranu ocjenu za spavanje prošle noći, pregledajte različite faze sna i steknite uvide za poboljšanu kvalitetu sna.
Detekcija drijemanja: automatski pratite ili zabilježite drijemanje kako biste vidjeli kako mogu koristiti tijelu te predloženo vrijeme i trajanje.
Pohrana glazbe: preuzmite pjesme i popise pjesama sa Spotify, Deezer ili Amazon Music računa3 za slušanje bez telefona s bežičnim slušalicama4 (dostupno samo na Forerunner 165 Music).
Audio upute: Slijedite vođene vježbe ili slušajte upozorenja o performansama s bežičnim slušalicama spojenim na sat (dostupno samo na Forerunner 165 Music).
Garmin Pay beskontaktno plaćanje: provucite kroz odabrane linije blagajne i sustave javnog prijevoza preko uključenih pružatelja5.
Bez obzira na udaljenost, serija Forerunner 165 ima alate koji pomažu trkačima da prate tempo, udaljenost, otkucaje srca na zapešću1, VO2 max i više. Oni koji treniraju za svoju sljedeću utrku mogu iskoristiti nekoliko različitih opcija prilagodljivog plana treninga: Ili unijeti podatke o utrci u kalendar Garmin Connect i primati planove treninga za utrku koji se prilagođavaju nakon svake utrke kako bi odgovarali performansama i oporavku, ili mogu koristiti besplatni Garmin Coach 5 km plan, planove za 10 km i polumaraton koje su izradili stručni treneri. Trkači također mogu iskoristiti personalizirane dnevne predložene treninge koji se prilagođavaju nakon svakog trčanja kako bi uskladili performanse i oporavak. A kako bi se pripremili za idealnu strategiju za dan utrke, PacePro trkačima pruža smjernice za tempo prilagođene stupnju na temelju staze i osobnih preferencija tempa.
24 sata dnevno praćenje wellnessa
Prije, tijekom i nakon vježbanja, Forerunner 165 Series dizajniran je za praćenje općeg blagostanja 24/7. Pratite otkucaje srca direktno sa zapešća, plus praćenje spavanja i stresa i više. Praćenje energije Body Battery™ može pomoći u praćenju razine tjelesne energije kako bi se pronašlo najbolje vrijeme za aktivnost i odmor, pa čak i pružiti uvid u to kako san, drijemanje, aktivnosti i stres utječu na razinu energije. Dob kondicije može procijeniti koliko su trkači u formi u usporedbi sa svojom stvarnom dobi—djelovajući kao koristan podsjetnik da ostanete aktivni i donosite zdrave odluke. Serija Forerunner 165 također uključuje značajke praćenja zdravlja žena, omogućujući korisnicama da prate svoj menstrualni ciklus i trudnoću, a istovremeno dobivaju edukaciju o vježbanju i prehrani.
Ostanite povezani
Za život u pokretu, serija Forerunner 165 omogućuje korisnicima primanje e-pošte, SMS-ova i upozorenja kada su upareni s njihovim kompatibilnim iPhone ili Android pametnim telefonom. Funkcije sigurnosti i praćenja mogu pomoći u pružanju mira; na primjer, kada je sat uparen s aplikacijom za pametni telefon Garmin Connect, poruka s imenom i lokacijom korisnika (ako je dostupna) može se poslati unaprijed odabranim kontaktima za hitne slučajeve ako se otkrije incident6. Korisnici također mogu preuzimati aplikacije, brojčanike sata i još mnogo toga iz Connect IQ™ Store izravno na satu ili pronaći više opcija u aplikaciji za pametni telefon.
Dostupan sada, Forerunner 165 ima preporučenu maloprodajnu cijenu od 279,99 € dok je Forerunner 165 Music 329,99 €.
2 Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen za korištenje u dijagnostici ili praćenju bilo kojeg zdravstvenog stanja; pogledajte Garmin.com/ataccuracy. Pulse Ox nije dostupan u svim zemljama.
6 Kada je uparen s kompatibilnim pametnim telefonom; pogledajte Garmin.com/ble. Za zahtjeve i ograničenja značajki sigurnosti i praćenja pogledajte Garmin.com/safety.
Svi željni jedinstvenog iskustva trčanja po pisti dubrovačkog aerodroma imaju ga priliku doživjeti 8. ožujka 2024. Upravo tog datuma Du Motion, u suradnji sa Zračnom lukom Ruđer Bošković, organizira novo izdanje utrke Runway Run.
“Ovo je uistinu posebna utrka, jedina ove vrste u Hrvatskoj. Lokacija je organizacijski zahtjevna, no držimo se visokih standarda koje smo postavili za sve naše utrke, a trkači to prepoznaju. Zato se i vraćamo petu godinu uzastopce i uživamo u trčanju dubrovačkim aerodromom u suton, ” – izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Utrka je duga 5 kilometara, što je čini idealnom i za početnike i za iskusne trkače željne nečeg novog. Njih najviše 200 može se prijaviti putem službene stranice Du Motiona, uz uvjet da imaju navršenih 16 godina.
Cijena trkačkog paketa iznosi 20 eura, a on uključuje službenu majicu utrke, atraktivnu medalju, startni broj, službeno mjerenje vremena, okrepu, besplatni parking na parkiralištima zračne luke i zabavu nakon utrke.
Plava Laguna Polumaraton održat će se 16. i 17. ožujka ’24. u porečkom Zelena Resortu. Uz polumaraton i 10K utrku tu su i Kids Run i Family Run.
Plava Laguna Polumaraton svake godine raste brojem sudionika i organizacijski, te je omiljena manifestacija ljubitelja trčanja iz ovog dijela Europe. I ove godine možemo očekivati nezaboravan vikend u znaku druženja i rekreacije uz dodatna iznenađenja i novosti.
Poreč je predivan u proljeće, a trčanje na trasi uz more i lijepe vizure čini poseban užitak. Posjetite Plava Laguna Polumaraton s obitelji i odsjednite u blizini eventa. Uz smještaj u hotelima Plavi, Molindrio ili Parentium Plava Laguna za već od 35 EUR po osobi/dan, kotizacija za utrku je uključena.
Utrku prilagodite svojim preferencijama: u subotu 16. ožujka trče se 4 km dug Family Run, dobrotvorna utrka namijenjena cijelim obiteljima te dječje utrke Pepi Kids Run (250 – 1500 m, ovisno o dobi djeteta).
Polumaraton i utrka 10 K, trče se u nedjelju, 17.ožujka.
Više od tisuću natjecatelja sudjelovalo je na prošlogodišnjem izdanju sa svojim obiteljima što je potvrda uspješnosti ali i izazov domaćinu za konstantim unaprijeđenjem eventa i destinacije. Na krilima uspješnih sportskih evenata poput Plava Laguna Polumaratona razvio se i brend PlavaLaguna Sport kojim je Plava Laguna još jednom jasno istaknula opredjeljenje ka razvoju sportske infrastrukture i jačanja sportskih partnerstava.
Prijave su otvorene, požurite po svoju kotizaciju!
Redizajnirana aplikacija za pametne telefone i web počinje se uvoditi u beta verziji danas s modernim, jednostavnim dizajnom i uvidom u podatke koji će vam pomoći da postignete svoje zdravstvene i fitness ciljeve
Stižu opsežna ažuriranja aplikacije i web stranice Garmin Connect. Ova ažuriranja pružaju jednostavnije i personalizirano iskustvo početne stranice fokusirajući se na metriku zdravlja i kondicije koja korisnicima omogućuje praćenje osobnih ciljeva. Od danas, odabrani korisnici koji koriste Garmin pametne satove, biciklistička računala i dodatnu opremu mogu se odlučiti za isprobavanje beta verzije Garmin Connecta prije nego što bude dostupna svima kasnije ove godine.
Prilagođeno vašim ciljevima
Bilo da pazite na opću dobrobit, ostajete aktivni ili trenirate za sljedeću veliku utrku, nova početna stranica Garmin Connect sadrži prilagodljive odjeljke koji korisnicima omogućuju da urone u svoje podatke kao nikada prije.
Današnja aktivnost
Pregledajte dnevne zabilježene aktivnosti, nadolazeće treninge i sve događaje koji dolaze unutar sljedeća dva dana.
U fokusu
Dobijte detaljan uvid u određene metrike zdravlja i kondicije, uključujući rezultat spavanja, praćenje energije Body Battery, status treninga i više1, kao i tjedni pregled trendova aktivnosti koji se može prilagoditi za prikaz željenih aktivnosti.
Na prvi pogled
Birajte iz najšireg raspona statistika – uključujući broj otkucaja srca, minute intenziteta, korake, potrošene kalorije, stres, katove na koje ste se popeli, hidrataciju, kondicionu dob, HRV status, VO2 max, opterećenje tijekom treninga, aklimatizaciju na toplinu i nadmorsku visinu, ocjenu izdržljivosti i više1 – i brzo ih sve pregledajte na jednom mjestu.
Događaji
Pripremite se za nadolazeću utrku ili natjecanje s informacijama o pripremi za utrku kao što su sat za odbrojavanje i vremenska prognoza za dan utrke.
Planovi treninga
Pratite planirane Garmin Coach planove trčanja ili vožnje bicikla, pratite napredak plana treninga i pregledajte planirane i završene treninge za tjedan dana.
Izazovi
Ostanite na vrhu ljestvice gledajući trenutni napredak u izazovima za ekspedicije, grupe i obitelji.
Beta verzija osvježenog Garmin Connecta već je počela izlaziti korisnicima, a očekuje se da će biti dostupna svima kasnije ove godine.
Dizajniran da pristaje i napravljen da radi, ovaj prvi monitor otkucaja srca ovakve vrste pričvršćuje se izravno na sportske grudnjake za precizno bilježenje važnih metrika treninga
Garmin je predstavio HRM-Fit, svoj najnoviji mjerač otkucaja srca kreiran za žene. S dizajnom na štipaljku, pričvršćuje se na sportske grudnjake srednje i visoke potpore za maksimalnu udobnost dok točno bilježi otkucaje srca i podatke o vježbanju u stvarnom vremenu. HRM-Fit je također dovoljno svestran da se može koristiti tijekom aktivnosti kao što su trčanje, vožnja bicikla u zatvorenom i na otvorenom, trening snage, HIIT i više.
Dizajniran da pristaje
Krećite se slobodno i znojite se uz HRM-Fit. Besprijekorno se pričvršćuje na sportske grudnjake srednje i visoke potpore – uključujući adidas, Athleta, NOBULL, Under Armour i druge brendove sportskih grudnjaka – kako bi se smanjilo kretanje i povećala udobnost.
Napravljen da radi
HRM-Fit pomaže sportašicama da pomaknu svoje granice s popularnim alatima za vježbanje, poput:
·Povezanost: Prenesite točne podatke o otkucajima srca i performansama u stvarnom vremenu na kompatibilne Garmin pametne satove i biciklistička računala Edge, kompatibilnu opremu za fitness, aplikaciju Tacx Training i više.
·Opcije treninga: Zabilježite točne podatke o otkucajima srca za razne aktivnosti, uključujući trčanje, vožnju bicikla u zatvorenom i na otvorenom, trening snage, HIIT, satove fitnessa i više. Osim toga, ako sportaš skine svoj kompatibilni pametni sat1 i ostavi ga izvan dometa, HRM-Fit će pohraniti podatke o vježbanju, a zatim ih poslati na sat kada se monitor vrati u satov domet.
·Trčanje u zatvorenom: Pogledajte tempo i udaljenost na kompatibilnom Garmin pametnom satu kada trenirate na stazi u zatvorenom ili na traci za trčanje1.
·Praćenje aktivnosti: Ako sportašica ne nosi svoj pametni sat, HRM-Fit bilježi korake, potrošene kalorije, minute intenziteta i cjelodnevni broj otkucaja srca. Čak će ažurirati sve kompatibilne Garmin uređaje putem aplikacije Garmin Connect za pametne telefone.
·Dinamika trčanja: Primajte podatke o dinamici trčanja, uključujući vremensku ravnotežu kontakta s tlom, ritam, duljinu koraka i više – kad je uparen s kompatibilnim Garmin pametnim satom1 – da biste poboljšali formu.
Uz trajanje baterije do jedne godine, HRM-Fit je sada dostupan i ima preporučenu maloprodajnu cijenu od 159,99 €. Pogledajte ga izloženog tijekom sajma CES 2024 na Garmin štandu, #3519 u zapadnoj dvorani LVCC.
1 Ne podržavaju svi kompatibilni Garmin pametni satovi napredne funkcije HRM-Fit. Saznajte više ovdje.
Garmin je objavio fitnes izvještaj za 2023., ističući ključne fitnes trendove i navike vježbanja svojih korisnika diljem svijeta. Od isprobanih aktivnosti kao što su trčanje, vožnja biciklom i hodanje do sve popularnijih hobija kao što su pilates, HIIT i tenis, korisnici su 2023. zabilježili više gotovo svake aktivnosti u Garmin Connect aplikaciji u usporedbi s prethodnom godinom.
Evo nekoliko ključnih zaključaka iz izvješća za 2023.:
Pet najboljih aktivnosti bili su: trčanje, hodanje, vožnja bicikla, vježbe snage i kardio vježbe u zatvorenom.
Korisnici su zabilježili 19% više aktivnosti koristeći opremu za fitness u 2023. s dvoznamenkastim rastom u vježbama snage, penjanju stepenicama i eliptičnim aktivnostima.
HIIT aktivnosti su naglo porasle – 112% više u odnosu na prethodnu godinu.
Bilo da ste priješli te kilometre pješice ili na dva kotača, aktivnosti na otvorenom poput hodanja, trčanja po stazama, vožnje biciklom po šljunku i vožnje e-biciklom podigle su se na novu razinu.
Teniski tereni bili su popularna destinacija 2023. godine; kupci Garmina proveli su više vremena vježbajući svoje servise i smasheve, igrajući 76% više tenisa u odnosu na prethodnu godinu.
Fokus na um, tijelo i dobrobit bio je očitiji 2023. jer su joga, pilates i aktivnosti disanja zabilježile dvoznamenkasti rast.
U nastavku pogledajte cijeli report
Garmin Fitnes Izvještaj 2023.
Novi podaci pokazuju da korisnici Garmina rade tijekom cijele godine na ispunjavanju svojih ciljeva – nisu im potrebne novogodišnje odluke.
Kao i prošlih godina, odlučili smo dublje zaroniti u podatke prikupljene u aplikaciji Garmin Connect, alatu koji koriste milijuni ljubitelja fitnessa diljem svijeta za praćenje gotovo svih pokazatelja zdravlja i fitnessa kojih se sjetite.
Top aktivnosti u 2023.
Kao grupa, završili ste više od gotovo svih aktivnosti nego što ste to učinili 2022. – ali neke se, naravno, ističu više od drugih. Na temelju ukupnog broja aktivnosti, evo kako su se korisnici Garmina najviše kretali ove godine:
Trčanje
Hodanje
Biciklizam
Trening snage
Kardio vježbanje u zatvorenom
Nastavite čitati da biste saznali koje su naše kategorije aktivnosti pokazale ozbiljan rast u 2023. u usporedbi s 2022. Upozorenje: To je većina njih.
Trčanje
Iz godine u godinu brojke nam govore istu stvar: s Garmin trkačima se ne treba šaliti. Bez obzira na to sjedite li tijekom globalne pandemije, prilagođavate li se ponovnom životu u uredu ili jednostavno održavate status quo u svojim dnevnim rutinama, stalno nalazite vremena za više trčanja. Na traci za trčanje ili stazi, u kući ili vani u divljini, aktivnosti trčanja 2023. pokazuju dramatičan porast u odnosu na 2022. Srećom, serije Forerunner 265 i Forerunner 965 lansirane su početkom 2023., pružajući ozbiljnim trkačima sve Garmin funkcije koje ste upoznali i zavoljeli, zajedno sa svijetlim AMOLED zaslonima — još bolje da brzo bacite pogled na sat dok probijate svoje osobne rekorde.
Bicikliranje
Neki ljudi uživaju mirno sjediti vani kako bi uživali u prizorima i zvukovima prirode – drugi ljudi radije jure po njoj u potrazi za osobnim rekordom. Gledajući porast biciklizma na otvorenom u 2023. u odnosu na 2022., možete pogoditi u koju kategoriju spadaju Garmin biciklisti. Svi ste probili svoje granice, bez obzira jesu li to bile vožnje na šljunku ili stavljanje e-bicikla na test i dopustili ste svojim Edge uređajima da vas vode.
Čak i uz nagli porast onih koji istražuju prirodu, biciklizam u zatvorenom također je porastao- i mi smo tu zbog toga. Bilo da ste u potrazi za sobnim trenažerom dok temperatura pada ili planirate nastaviti trčati bez obzira na vremenske uvjete u siječnju i veljači, Garmin ima opremu za vašu vožnju.
Hodanje
Ako radije držite malo sporiji tempo – ili ako vam samo treba malo vježbe za oporavak nakon svog trčanja i vožnje bicikla – niste jedini. Kupci Garmina šetali su 7% više na otvorenom 2023. nego 2022. To ne znači samo da ste radili na broju koraka. Više hodanja također vjerojatno znači više vremena provedenog u vašim zajednicama, više svježeg zraka, više fokusa na vaše mentalno zdravlje — i na kraju, to je vjerojatno dovelo do boljih Body Battery i rezultata spavanja.
Fitnes oprema
Skokovi u vježbanju s opremom za fitnes bili su impresivni. Sveukupno, 2023. zabilježili ste 19% više aktivnosti pomoću opreme za fitnes nego prošle godine, a taj rast predstavlja više različitih kategorija aktivnosti — HIIT, eliptični trenažer, penjanje uz stepenice, veslanje u zatvorenom.
Uz Garmin pametni sat, otmjena teretana nije obavezna. Sve što je potrebno su tijelo i Garmin sat, a vi imate pristup beskrajnim mogućnostima vođenog vježbanja za rad bilo koje mišićne skupine koju želite, bilo kojim intenzitetom koji želite.
Joga
Postoji li išta opuštajuće od joge? Povećanje vremena provedenog na prostirci od 23% moglo bi značiti do 23% više sesija u kojima ste vjerojatno doživjeli malo mentalnog i fizičkog rasta, a bilo da je to bilo u samostalnoj praksi ili na satu okruženom drugim jogijima, mi smo 100% ponosni na predanost.
Ako želite vidjeti kako joga poboljšava druge aspekte vašeg života, preporučujemo Venu 3, jedno od naših izdanja za 2023. koji se može pohvaliti trajanjem baterije do 14 dana. Nećete znati samo koliko ste spavali – znat ćete i kvalitetu spavanja, kao i što ima tendenciju crpenja i punjenja energije vašeg tijela.1
Pilates
Pratili ste 48% više sesija pilatesa diljem svijeta u prošloj godini — i to nakon povećanja od 38% u 2022. i povećanja od 108% u 2021. To vjerojatno ima veze s animiranim treninzima na zaslonu koji se nude na kompatibilnim Garmin pametnim satovima. Možete odabrati unaprijed pripremljenu vježbu unutar aplikacije za pametni telefon Garmin Connect ili možete izraditi vlastitu i poslati je izravno na sat. Bez obzira imate li sat vremena slobodno ili samo 15 minuta između sastanaka, satovi Garmin nude mogućnost da maksimalno iskoristite svoje vrijeme – i kretanje – na bilo koji način koji vam odgovara.
Vježbe disanja
Korisnici Garmina udišu, izdišu, udišu, izdišu… 33% više nego prošle godine (ili barem dovršavaju aktivnosti disanja 33% više nego prošle godine).
Kompatibilni Garmin pametni satovi opremljeni su profilom aktivnosti disanja, koji vam omogućuje vježbanje tri različite tehnike disanja — smirenost, koherentnost ili opuštanje i usredotočenost — kako biste smirili broj otkucaja srca i promijenili razinu stresa. Smirenost je osmišljena kako bi vam pomogla da se pripremite za spavanje, koherentnost bi vam trebala pomoći da se osjećate uravnoteženo i smireno, a ne pretjerano uzbuđeno, a opuštanje i usredotočenost, kao što ste možda pogodili, trebalo bi vam pomoći da postignete stanje koncentracije.
Planinarenje
Nitko ne mora reći Garminovim kupcima da idu pješačiti— svi rade sjajan posao sami od sebe, a svake godine to čine sve više i više. (Kladimo se da fēnix 7 Pro, s trajanjem baterije do 37 dana korištenjem solarnog punjenja, prilično pomaže.)
Multisport
Ponekad jedan sport jednostavno nije dovoljan. S 18% više multisportskih aktivnosti to bi moglo značiti do 18% više znoja — i vjerojatno do 18% više krvi i suza također. Svi dani odmora koje ste uzeli tijekom praznika vrlo su vjerojatno bili zasluženi.
Tenis
Gem, set, meč — korisnici Garmina igrali su 76% više tenisa u 2023. To bi moglo značiti do 76% više servisa, do 76% više povrata i (nadajmo se) barem malo smanjenje jurnjave za lažnim teniskim lopticama.
Vodeni sportovi
Kao grupa svi ste zabilježili 10% više plivanja — to je puno dodatnog vremena provedenog u vodi.
Ako ste više zainteresirani za kajak i surfanje, imali smo veliki rast i u tim kategorijama. Kajakaši su zabilježili 17% više aktivnosti u 2023., dok surferi udaraju u valove 22% više puta.
Penjanje
Čini se da je strah od visine rijetkost za mnoge ljude s Garmin pametnim satovima. Bilo da se radi o penjanju po stijenama na otvorenom (porast od 68% u odnosu na prošlu godinu) ili penjanju po stijenama u zatvorenom prostoru (porast za 62%), sa sigurnošću se može reći da korisnici Garmina vole penjanje.
Esports
Ako vam je iznenađenje da postoji esports profil aktivnosti, to je vjerojatno zato što niste upoznati sa svijetom virtualnog igranja. Konkurencija je žestoka, a igrači koji se ne usredotočuju na optimizaciju performansi svog tijela vjerojatno nisu igrači koji pobjeđuju. Kompatibilni Garmin pametni satovi opremljeni su funkcijom esports koja pruža relevantne zdravstvene metrike izravno na vašem zapešću, a aplikacija za stolna računala Garmin GameOn omogućuje vam sinkronizaciju računala kako biste ih mogli vidjeti i na zaslonu. Poznavanje kako vaše tijelo reagira prije, tijekom i nakon igre ključno je za razumijevanje kako poboljšati svoju igru u budućnosti.
Jahanje konja
Obično razmišljamo o novogodišnjim odlukama da ćemo češće ići u teretanu, ali mnogi od vas očito su bili više usredotočeni na odlazak u konjušnicu. Garminovi korisnici završili su 30% više sesija jahanja u 2023. nego u 2022. Kladimo se da je dodatno vrijeme provedeno s njima imalo bezbroj dobrobiti za mentalno zdravlje, kao i za fizičko.
Niste vidjeli svoju željenu aktivnost uključenu gore? Garmin pametni satovi dolaze opremljeni s toliko profila aktivnosti da ih je nemoguće sve uključiti, ali dovoljno je reći da svi nastavljate dobro koristiti tehnologiju koju smo izgradili. Bilo da se radi o ronjenju do novih dubina s Garmin Descent linijom, dosezanju novih visina s našim zrakoplovnim pametnim satovima ili uključivanju cijele obitelji u zabavu uz pametne satove za djecu, uvijek smatramo privilegijom biti s vama.
Živjeli za vas i za rekorde za koje znamo da ćete oboriti 2024. – jedva čekamo vidjeti što ćete sljedeće učiniti.
Novi trenažer s izravnim pogonom kombinira ugrađeno kretanje s ekskluzivnom Tacx tehnologijom koja pruža biciklistima najrealističniju vožnju u zatvorenom do sada
Garmin predstavlja Tacx NEO 3M, svoj najprecizniji i najsnažniji trenažer s izravnim pogonom i višesmjernim kretanjem za podizanje vožnje na višu razinu. Najnoviji pametni trenažer za zatvorene prostore dodaje integrirane pokretne ploče kako bi biciklisti uživali u udobnijoj i realističnijoj vožnji. Tacx NEO 3M također se oslanja na svoj inovativni elektromagnetski sustav kočenja motora kako bi isporučio virtualni zamašnjak koji biciklistima omogućuje da iskuse osjećaj vožnje na različitim vrstama cesta, pa čak i nizbrdo. Osim toga, besprijekorno se integrira s aplikacijom Tacx Training tako da biciklisti mogu dovršiti planove treninga sinkronizirane iz svog Garmin Connect kalendara, sudjelovati u virtualnim grupnim vožnjama, sudjelovati u trenažnim vožnjama s WorldTour profesionalcima i doživjeti impresivne videozapise s nekih od najljepših ruta i mjesta diljem svijeta1,2.
Podignite svoj trening u zatvorenom na višu razinu
Tacx NEO 3M pruža dosad najrealističniju vožnju u zatvorenom prostoru uz naprednu obuku i metriku performansi, uključujući:
Kretanje u više smjerova: ugrađene ploče za kretanje nadopunjuju prirodnu fleksiju trenažera dodajući kretanje naprijed-natrag, omogućujući biciklistima da voze u prirodnijem položaju kako bi trenirali učinkovitije. Ploče se čak mogu uključivati i isključivati po želji.
Pravi osjećaj ceste: Virtualni zamašnjak simulira osjećaj vožnje na različitim vrstama cesta – poput šljunka – kako bi pomogao biciklistima da treniraju na različitim terenima3.
Integracija aplikacije: uz integraciju s aplikacijom Tacx Training, povežite se s drugim popularnim platformama za obuku i virtualnu vožnju, kao što su TrainerRoad i Zwift, a zatim automatski prenesite podatke o vožnji u aplikaciju Garmin Connect.
Simulirani nagibi: Srušite najteže uspone vježbajući na realno simuliranim nagibima do 25% nagiba i doživite i simulaciju spuštanja.
Preciznost snage: Mjerenja performansi uključujući snagu, brzinu i kadencu točna su unutar 1% u širem rasponu izlazne snage kako bi se zadovoljili zahtjevi biciklista svih razina.
Spreman za sprint: Ostvarite maksimalnu stabilnost, čak i tijekom eksplozivnih sprinteva—do 2200 W.
Dinamička inercija: Održavajte osjećaj kretanja prema naprijed na temelju težine, brzine i nagiba biciklista.
ERG način rada: Ciljane snage se automatski prilagođavaju tijekom vježbanja u ovom načinu rada.
Izuzetan dizajn: Magneti smanjuju vibracije, čineći trenažer izuzetno tihim dok ugrađeni LED indikator mijenja boje kako bi pokazao koliko jako biciklist gura pedale. Biciklisti također mogu voziti bez uključivanja trenažera, a nova integrirana ručka olakšava transport.
Dobijte više od svoje vožnje uz aplikaciju Tacx Training
Koristite aplikaciju Tacx Training na kompatibilnom pametnom telefonu ili tabletu za: dovršavanje plana vježbanja iz aplikacije Garmin Connect; pristupite visokokvalitetnim videozapisima za obuku iz cijelog svijeta; sudjelujte u trenažnim vožnjama uz WorldTour profesionalne timove; povežite se, trenirajte i vozite se s prijateljima diljem svijeta uz GroupRide; i dovršite izazove kako biste osvojili bedževe u Garmin Connectu2. Biciklisti mogu iskoristiti besplatnu tromjesečnu premium pretplatu na aplikaciju Tacx Training uz kupnju NEO 3M.
Tacx NEO 3M spreman je za vožnju s novom predinstaliranom kasetom s 11 brzina, besprijekornim postupkom uključivanja u aplikaciju putem aplikacije Tacx Training i bez potrebe za kalibracijom. Biciklisti također mogu koristiti novi adapter (prodaje se zasebno) kako bi dobili jaču, stabilniju vezu za virtualne utrke putem Ethernet ili Wi-Fi tehnologije. Sada dostupan, Tacx NEO 3M ima preporučenu maloprodajnu cijenu od 1.999,99 €.
PR objava
1 Garmin Connect aplikacija i Tacx Training aplikacija se trebaju preuzeti na kompatibilan pametan uređaj
2 Neke funkcije zahtijevaju Tacx Premium ili Premium HD pretplatu
3 Kada se upari s Tacx Training aplikacijom ili drugim popularnim aplikacijama za vježbanje na kompatibilnom pametnom uređaju
Paris-Brest-Paris(PBP) ultra biciklistički maraton ima dugu povijest, prvi puta održan je daleke 1891. godine. PBP su u početku vozili profesionalci. 1903. godine održan je prvi Tour de France kojem je uzor bio PBP. PBP kasnije 1956. postaje biciklistički event za amatere tj. randonneur-e. Prvi puta sam čuo za PBP prije nekih 7-8 godina na jednoj vožnji biciklom sa prijateljem i sportskim uzorom Željkom Paleom.
Željko Pale je prvi hrvat koji je istrčao UTMB (Ultra Trail du Mont Blanc 160 km dugačka i 10000 m visinaca) 2004. godine. Pokušao je odvoziti i PBP 2011. godine, ali nije se uspio plasirati jer je imao zdravstvene probleme na jednom od kvalifikacijskih breveta. Sve to mi je to tada izgledalo kao preveliki zalogaj za mene, 1200km i 12000 metara visinaca, tako da i nisam baš o PBP-u razmišljao.
Volio sam odvoziti na biciklu duže ture 100-200km, otići do mora, ali slobodno vrijeme za malo više bavljenja biciklizmom baš i nisam imao pored familije i posla. Početkom rujna 2020. krenuo sam na svoj prvi brevet i to karlovački. Uspio sam brevet od 200km završiti u time limitu od 13h i 30min, ali imao sam i probleme sa grčevima tijekom vožnje, gdje mi ni magnezij nije pomagao.
Par dana kasnije sjeo sam se na kavu sa puno iskusnijim prijateljima Željkom Paleom i Jožom Dikonom (trostruki Ironman) gdje su mi objasnili na što paziti tijekom vožnje, kada stati i istegnuti se i koliko je važna prehrana, elektroliti, vitamini… U slijedećih par tjedana odvozio sam još dva meni zahtjevna breveta od 200km sa dosta penjanja (Senj i Žumberak x2) na kojima više nisam imao grčeve i polako se otvarao neki novi svijet gdje sam mogao sve više uživati i ispitivati granice svojih fizičkih i psihičkih mogućnosti jer glava je tu jako važna. Malo po malo počeo sam voziti brevete i isprobavao kako to izgleda 300 km, 400 km i 600 km, po noći, kiši, zvizdanu pa čak i po buri, vjerovali ili ne i to se može.
Danas nam je također puno lakše nabaviti kvalitetna svjetla za noć nego recimo brevetaši (randonneur-i) koji su vozili prije nekih 10-15 godina. Dostupnija nam je i kvalitetnija odjeća i obuća. U studenom 2022. odvozio sam BRM600 Vukovar (Zagreb-Vukovar-Zagreb) i otvorila mi se mogućnost da postanem Super Randonneur. To je titula za koju je potrebno odvoziti 200, 300, 400 i 600km brevete u jednoj kalendarskoj godini. Postoje pravila za brevete i time limiti. Za 200km time limit je 13h i 30min, 300km 20h, 400km 27h, 600km 40h i 1000km 75h. Vrijeme kreće sa samim startom i ne zaustavlja se do cilja, znači u njega ulaze i sam vožnja i stajanja.
PBP se održava 2023. Na brm600 Vukovar držao sam se Daria Matanića, iskusnog brevetaša (randonneur-a), finišera PBP-a 2019. iz svog kluba Pedala Laganini iz Karlovca. Čovjek jednostavno zna voziti za ekipu i pomoći neiskusnima. Sa njim i Alenom Katićem(također iz Pedale Laganini, koji je također finišer PBP-a) sam prošao i Fleche u proljeće 2022. (mojih prvih 24 sata na biciklu, vožnja biciklom u grupi, napravili smo 360km) i skupljao iskustvo. Potrebno je još bilo odvoziti u 2023. godini brevete 200km, 300km i 400 km do kraja lipnja.
Počeo sam sve više razmišljati o PBP-u i usporedo rješavao jedan zaostali problem, a to je operacija ramena koja je obavljena u veljači 2023., jer do tada sam vozio brevete uz tablete protiv bolova. Operirao me doktor Bukvić sa Svetog Duha (HVALA VAM!!!) i rekao da mogu početi trenirati nakon kontrole koja je bila dva tjedna poslije operacije, ali tek lagano voziti, samo na trenažeru, ne predugačke distance i da mogu koristiti samo jednu ruku. Nema oslanjanja na ruku gdje je oprerirano rame.
Nakon toga krenuo sam i sa rehabilitacijom u poliklinici Patela (HVALA VAM!!!). Doktor Bukvić je prognozirao da ću moći van na cestu na bicikl krajem travnja ili početkom svibnja. Sve to me je pomalo brinulo jer gubim treninge sa biciklom, a i rokovi za brevete koje trebam odraditi se pomiću. Krenuo sam u svibnju ponovo sa brevetima i uspješno zatvorio seriju početkom lipnja. Ostala su mi dva mjeseca za finu pripremu za PBP što se na svu sreću pokazalo dovoljnim. Odvezao sam za trening početkom srpnja brm400 km Bratislava(lijepi brevet sa startom u Sloveniji i vodi kroz Mađarsku i Austriju u Slovačku i nazad) u organizaciji randonneur-a iz Slovenije, solo, sve nepoznata lica oko mene na startu. Htio sam proći taj brevet sam jer me i na PBP-u očekuje solo vožnja pošto nisam uspio pomjeriti termin kako bih startao sa nekim poznatim iz Hrvatske.
Ostalo su bile kratke vožnje između Zagreba i Karlovca (hvala Milane, Deane i Drago na društvu i što ste me istrpjeli) plus gravelom na ljetovanju po otoku Visu. Realno gledajući nisam bio spreman za PBP, argumenti su bili protiv mene. Najduži brevet koji sam do tada odvezao bio je 600 km Vukovar koji je dosta ravničarski (ima samo 1600m visinaca). I dalje su se pojavljivali problemi sa rukom kod operiranog ramena, ali mojom krivicom jer sam zapostavio vježbe koje sam trebao odrađivati i dalje, nauštrb biciklizma. Jednostavno sam bio gladan bicikla i vožnji. To je bio realni pogled, ali unutar moje glave bilo je sasvim drugo stanje. U meni je svakim treningom, svakom vožnjom raslo samopouzdanje, izbjegavao sam potencijalno opasne vožnje ili brevete koji bi me previše iscrpili(npr. brevet 400km Ogulin-Međugorje gdje se vozi i na preko 40tak stupnjeva celzijusa, start je u petak navečer gdje bih nakon posla trebao otići na start u Ogulin i odvoziti brevet).
Koncentriran sam bio na Paris-Brest-Paris. U Francusku sam došao navečer u petak 18. 8. 2023. Bilo nas je 20tak iz Hrvatske i razmješteni smo bili u okolici Rambouillete-a. Dogovorili smo se naći se, poslikati se i podružiti 19.08.2023. pri preuzimanju dokumenata kod organizatora. Za tu priliku odjenuo sam hrvatski dres kao i većina i nastala je slika za povijest, nas čak 20 iz male Hrvatske.
19. 08. 2023. Hrvatska na PBP-u
Većina ih je nakon toga otišla pogledati Paris. Vratio sam se u apartman, nisam išao u razgledavanje Parisa, htio sam se što više odmoriti od puta(Zagreb-Paris 1500km autom) i biti što odmorniji za PBP. U glavi mi je samo bio most u Brestu(600km, pola puta) i želja da dođem do njega, do atlantske obale, a onda ćemo vidjeti kako natrag. Planirao sam ostati u apartmanu i odmarati do 17h 20.08.2023.(nedjelja) jer mi je start bio u 20:45, ali dan prije saznajem da nažalost moram do 14h auto parkirati na čuvani parking kod starta koji je organizator osigurao za nas.
Tako da sam u nedjelju već bio budan od 9h ujutro, a čekao me je navečer start i 90 sati limita za 1200km i 12000 metara visinaca. Ne samo mene, tako je bilo svima i to je mali problem za sve natjecatelje. Vozio sam solo, a to ima i svojih prednosti jer si sam slažem taktiku. Mislim da je optimalni broj ljudi, mislim na PBP, ne na kraće brevete, ako se vozi u grupi, najviše dvoje. To su natjecatelji sličnog tempa, sličnih navika stajanja na kontrolnim točkama i sličnih navika spavanja. Sve iznad tog broja povećava broj stajanja jer više ljudi u grupi povećava broj stajanja radi raznih potreba, bilo one vezane uz wc, spavanje, prehranu ili moguće probleme sa biciklom ili tijelom(bolovi, nove i stare ozlijede, itd) i na taj način se gubi vrijeme jer kod time limit-a vrijeme teče od starta i ne zaustavlja se ako natjecatelj napravi pauzu.
Također, što je veći broj ljudi u grupi, postoji veća mogućnost da netko želi brži ili sporiji tempo vožnje i nakon određenog vremena realna je mogućnost da se ta grupa razbije, jer ljudi postaju nezadovoljni prejakim ili preslabim tempom, preumorni, nervozni, posvađani, itd. Prevelik je ulog, puno odvoženih breveta, sve je to koštalo i truda i novaca, a i odlazak i sudjelovanje na PBP isto ima svoju cijenu, da bih si dozvolio da probam odvoziti PBP u nekoj većoj grupi gdje bi netko drugi odlučivao kojim tempom voziti i kada odmarati. Došao sam sa namjerom biti finišer, a ne samo učesnik. PBP se održava svake četiri godine, a i nisam više u cvijetu mladosti (1971. godište). Za mene je ovo moje finale Lige prvaka i možda neću imati drugu šansu.
Jako je bitan odabir partnera jer jedan drugome trebate odgovarati. Nažalost, ekipa i mogući partneri iz mojeg kluba Pedala Laganini iz Karlovca (klub ima ukupno 6 finišera PBP-a!!!) nije se odlučila ove godine za PBP, ali zato sam imao njihovu podršku i društvo tijekom treninga i odvoženih breveta. Dobio sam mnoštvo savjeta(HVALA VAM!) jer Milan Štrk, Dario Matanić i Alen Katićodvezli su PBP 2019. godine, a i brojne druge brevete. Njih trojica su mi bili džoker zovi u bilo koje vrijeme, 24 sata na rapolaganju, ako zapadnem u nevolje. Na PBP-u ove 2023. godine nastupilo je 6749 natjecatelja i uspješno ih je završilo 75%. Bilo je različitih kategorija, od različitih bicikala(regularnih, specijalnih, tandem bicikala(mixed, men, woman), triplette, tricycle i MTB) i različitih vremena time limita (80h, 84h i 90h). Svaki sudionik PBP-a dobio je slovo i broj.
Svako slovo označavalo je 200-300 ljudi koji startaju u određeno vrijeme. Moje slovo T tj. moja grupa startala je u 20:45 i tako u razmacima svakih 15tak minuta prije ili poslije moje grupe. Natjecatelji koji su se plasirali na PBP su doslovno iz cijelog svijeta. Na PBP-u ima 15 kontrolnih točaka koje su super organizirane, većinom su to škole ili dvorane, tamo se nalaze štambilji za karton, restoran sa hranom i pićima, spavaone, wc-i, serviseri(besplatna usluga, materijal se plaća), parking za bicikle i mnoštvo volontera koji čuvaju vaše bicikle, brinu se za red i ostalo. Na kontrolne točke se može doći u određenom vremenu i na to treba paziti jer ako se zakasni možete biti diskvalificirani. Također treba poštovati pravila(npr. ne smije se imati mobitel u ruci tijekom vožnje, po noći obavezno svijetla upaljena, …) jer u protivnom dobijate negativne bodove i smanjujete si mogućnost biti finišer PBP-a.
Ima i onih koji su spremni na prevaru na razne načine samo da bi postali finišeri PBP-a. Jedan od važnijih savjeta mojih jokera bio je da izbjegavam preblizu voziti u grupi jer su to ljudi koje ne poznajem i većina ih ne zna voziti u grupi, ne pokazuju rupe, prepreke na cesti, naglo koče, tipkaju po mobitelima u vožnji, neki zaspiju u vožnji i jednostavno skrenu sa ceste i odu u jarak ili što im je već na putu. Bitan je odabir odjeće i opreme koja se nosi.
Sve se treba prije isprobati tj. dobro istestirati i to po raznim vremenskim uvjetima(kiša, vrućina, dan, noć…). Treba ponijeti i toplu odjeću jer noći blizu Bresta koji se nalazi na atlantskoj obali znaju biti hladne, 2019. je bilo ispod 5 stupnjeva. Sve što nosim treba stati u torbe koje se nalaze na biciklu. Moguće su i halucinacije uslijed manjka sna i velikog umora. To me je dosta zabrinulo jer vozim solo, dakle samog sebe trebam korigirati, misao kao iz Alan Forda. Dosta savjeta sam dobio i od Aresa Buršića, legende hrvatskog randonneurstva, između ostalog RAAM i PBP finišera, koju opremu ponijeti, odjeću… Roberto Setnik (deseterostruki Ironman, PBP finišer i vrsni serviser) mi je također pomogao savjetima, npr. trening za PBP neka se sastoji u dugačkim vožnjama, nisu potrebna brda, nego je važno sjediti na sicu što duže i okretati jer to me čeka na PBP-u, koliko je važno 10-ak dana prije ići na vrijeme spavati i dobro odmoriti tijelo, a i njegov interview koji je dao vašem portalu prije 10tak godina je isto edukativan, pogotovo što se tiče uzimanja elektrolita. Imao sam plan u koji sam sve više vjerovao, a sada ga se samo moram držati.
Na brm600km Vukovar naučio sam da nije dobro voziti prejak tempo i auzicati (stoječki pedalirati) na hupserima jer kasnije to dođe na naplatu i zadnjih 50-70km sam odvozio sa bolovima u koljenu. Plan je bio sa što manje potrošene fizičke snage i što odmornijeg mozga doći do Bresta, to je pola puta, 600km. Što manje potrošene fizičke snage znači da neću gaziti nego ću probati većinom voziti u 2-3 zoni, na hupserima laganini, prebaciti na nižu brzinu ako je potrebno i bez auzicanja. Spavam po potrebi i to u restoranima na stolcima kako ne bih gubio vrijeme na spavaone. Znači kad u vožnji osjetim da mi se spava, izdržati do slijedeće KT i tamo odspavati 30min, 45min, ako treba i više, ali moram biti sposoban nakon toga doći do slijedeće KT. Sa dovoljno sna mozak će biti odmorniji i donositi bolje odluke tijekom vožnje.
Vidio sam u vožnji više premorenih natjecatelja koji su bili izvan sebe, umjesto da odmore, plakali su i jedva vozili uzbrdo i bili u panici da neće uspjeti, sav taj pritisak ih je dodatno mučio. Zamislite da doputujete iz Japana, što ste sve uložili(trud i novci) i zapnete, a vrijeme vam curi. Bilo je i dosta premorenih natjecatelja koji su spavali uz cestu po livadama, kao u filmu, legli se na zemlju i spavaju, nepokriveni i po noći i po danu, bicikli pored njih polegnuti. Izgledali su kao da su se legli u najbolji krevet, tako su slatko spavali, a vrijeme curi i curi. Bilo ih je barem 100-200, vjerojatno i više. Imao sam osjećaj da kada sam se vraćao nazad iz Bresta i kada sam ponovo vidio uz cestu kako spavaju pored bicikala, da sam neke vidio prije 24 sata i da dalje spavaju. Ne znam, vjerojatno griješim. Kod nekih su znali doći prolaznici i provjeravali da li su OK. Jednu njemicu sam probudio i rekao joj da se legne malo dalje na sigurnije, zaspala je po noći na križanju na asfaltu na rubu ceste, ali je zato bicikl bio na sigurnom i naslonjen par metara dalje na drvo. Nevjerojatno, što radi nedostatak sna i kakve loše odluke možemo donijeti.
PBP rutaNapokon je krenulo, start grupe B, Rambouillet 20.08.2023.
Ivana, Hrvoje, Ivan & Zlatko prije starta 20.08.2023.
Normalno, imao sam plan, ali kako je Ares rekao, važno je imati plan i probati se držati njega, ali rijetko se koji plan ostvari kako je zamišljeno jer po putu se svašta događa i tada treba biti spreman. I tu je 100% u pravu. Na start u nedjelju došao sam oko 13h, parkirao auto pored ekipe iz Hrvatske (Ivana, Zlatko i Ivan). Odjenuo sveti dres Pedale Laganini, šetao i uživao što sam u tom trenutku na najboljem mjestu na svijetu. Sreo sam prijatelja Boruta iz Slovenije i još naših iz Hrvatske. Velika masa ljudi i bicikala i svi iščekujemo start i razmišljamo da li smo nešto zaboravili od opreme. Lagana nervoza i iščekivanje, adrenalin raste, ne može se odspavati, može se ležati na livadi i ispratiti one koji startaju prije mene.
Ivana, priprema za startTihomir & Siniša na startu
Start mi je u 20:45. U Francuskoj sunce zalazi sat vremena kasnije, ali je i zato izlazak sunca ujutro pomaknut za jedan sat kasnije.
Na negdje 80. km stao sam u malom mestašcu Neuilly Sur Eure na jednu brzinsku kavu, prošla je ponoć. Milan mi je rekao, da moram uživati, a ne samo ganjati bicikl i da moram ući u lokalne male kafiće jer je to kao da si ušao u seriju Allo Allo i stvarno je tako. Kafić pun biciklista, domaćih ljudi i policajaca(motorista) koji paze na nas i gdje je potrebno preusmjeravaju promet. Popričao sa Nikolom iz Srbije i nakon kratke stanke vozim dalje prema prvoj KT(kontrolna točka) koja se nalazi u Mortagne Au Perche na 120. km, tamo se zadržavam nekih pola sata, štambiljam karton, pojeo nešto na brzinu, popričao sa dvojicom Ukrajinaca.
KT Mortagne Au Perche
Prvih 200km koje sam odvozio došavši do druge KT u prelijepom malom mjestu Villaines La Juhel prošlo je dosta lagano, ravnica za voziti, tako da sam to riješio za 10h i 6min sa stajanjima. Noć je bila topla, 15-20 stupnjeva. Adrenalin i dalje čini svoje i baš sam uživao što sam tu i što vozim svog Tommasinija(marka bicikla). Koncentriran sam samo bio kako se držati plana, izbjegavati nevolje i uživati u svemu ovome. Najvišlja točka na PBP-u je 362m/nm i nalazi se prije Bresta, ostalo su većinom hupseri do nekih 260m/nv. Znači nema planine niti brda, nego mala brdašca, ali stalno se ide gore dolje gore dolje i nakupi se na kraju 12000m za ispentrati. 12Km u zrak. Ruta PBP-a oko 95% ide sporednim cestama na kojima nije velik promet, tek nekih 5% su prometnije ceste. Na određenim dionicama ispred nas su išli policajci na motorima koji su usmjeravali promet, ali većinom na mjestima gdje je veći promet. Svih 1200km rutom koja prolazi kroz bezbrojna sela i mjesta, ljudi uz cestu nas bodre(i stari i mladi), viču nam „Bon courage” (sretno), neki su iznijeli male stolove ispred kuća na kojima se nalaze kolači, voda, sokovi i čajevi. Nezaboravno! Zamislite da se u 3 sata po noći vozite kroz selo i da stariji bračni par od oko 80tak godina sjedi u stolcima ispred svoje kuće i pruža vam podršku, nude čaj ili da vas po danu kroz malo mjesto dočeka špalir djece, koja vam pružaju ruke da ih pljesnete u prolasku, bodre vas „Croacie”(Hrvatska), a po potrebi vas i zaliju vodom ako je zvizdan. Ponedjeljak, jutro, krećem oko 8h sa 2. KT, imam 90km do 3. KT , vozim par sati sa francuzom Mikeleom. Pričamo o svemu, on je iz Bresta, dobro dođe i kao vodič.
Mikele iz Bresta
Interesantno, Mikele se prvo vozio iz Bresta na start u Rambouillet 600km sa autom, onda se vozi biciklom 1200km do Bresta i nazad do Rambouillet-a i onda nazad doma u Brest sa autom. Super su razgovori sa drugim natjecateljima, najmanje pričamo o biciklizmu, uz razgovor brže prođe vrijeme i moguće krize. Počinju problemi, u trbuhu mi se nešto čudno događa. Izdržao sam do Fougeres-a 3. KT, trčim na WC, imam proljev. Uzimam par komada medicinskog ugljena. Ponedjeljak je, 14h krećem dalje. Još uvijek mi se ne spava, do slijedeće KT Tinteniac i normalnog WC-a imam 60km. Tako je i bilo. Ulijećem u 17h:22min, štambilj, WC, sendvič sa šunkom, par medicinskih ugljena.
Sendvič sa šunkom po putu ispred pekare u nekom malom mjestu
Sljedeća 5. KT je u Loudeac-u koji se nalazi na 435km i do njega imam 80km i u njega ulijećem u 22h:07min, štambilj, uzimam hranu na tacnu, plaćam i u trenu mijenjam plan, na brzaka zamolim ženu koja radi za blagajnom da mi pričuva tacnu sa hranom jer moram vidjeti kakvi su WC-i u Loudeac-u. Sve što mi je vrijedno nosim sa sobom(novčanik, garmin, mobitel…) jer solo vozim i nema nikoga da mi pričuva, ako i naletim na nekog poznatog, on ima svoju zabavu. Otkrivam da su pokretni WC-i za invalide savršeni. BTW, pohvala organizatorima na higijeni i održavanju WC-a, ma pohvala im za sve, za cijelu organizaciju! Opet pijem medicinski ugljen par komada, nešto pomaže, ali ne rješava problem. Jedem opet sendvič sa šunkom jer se najduže zadržava u meni. Tu sam napokon otkrio kako se kaže crni čaj i od tada pa nadalje pijem gdje god ga stignem. Poslikao sam mobijem odmah vrećicu od čaja, da imam za slijedeću KT. Najbolja stvar je da im je bio u žutim vrećicama, tako da nisu mogli povezati. Nisu znali niti što je indijski čaj. Provjeram kako stojim sa vremenom, time limit curi, zasad ok, moglo bi biti bolje, ali počeo sam gubiti vrijeme po WC-ima. Odspavao sam nekih dva i pol sata na stolcu, tu sam se ukupno zadržao 3h i 40min.
Noć je, utorak, 01h 45min, Loudeac i krećem prema 6. KT u Carhaix Plouguer-u (514.km), do njega imam 90km. Počinjem lagano osjećati posljedice proljeva, postajem sve više iscrpljen, osjećam se polako kao iscjeđena spužva. Sat-dva vozim u grupi sa tri engleza, imaju lijepe čelične bicikle sa blatobranima. Jedan od njih ima malo brzina i kad je jači uspon, otpelja ga stoječki. Stalno se vrte razgovori u grupi pa vrijeme brže prolazi. Jedan je iz Cambridge, pa smo se se malo zapričali i o George Mallory-ju, koji je tamo studirao i dan danas se ne zna da li se uspio popesti na Mount Everest 1924. godine. Noć je, vozim kroz šumu i razmišljam što da radim, ne vidim izlaz iz ove situacije. Razmišljam što bi Željko Pale napravio? Od 10 ljudi koji bi se našli u problemu, on bi vjerojatno suprotno napravio i došao do cilja. On kad je pred zidom, nađe rješenje, jednostavno prođe kroz zid. Tako je! Željac bi rekao: „Je li možeš okretati pedale? , Možeš, pa onda nastavi dalje okretati, problem bi bio da ne možeš okretati.” Eto, malo porazgovaram sam sa sobom i virtualnim prijateljima, ali zasad se držim i ne haluciniram.
Inače, koliko je jak Željko Pale u glavi? Jednom je trčao maraton i nakon 15km počne ga zub boljeti. I tako trči on dalje i trpi slijedećih 10km zubobolju i kaže da već postaje lud jer ne zna kako dalje. Pa kaže „ugledao sam prekrasan rinzol sa strane ceste i nabio palac u taj rinzol, raskrvario ga i sva bol je otišla u palac i glava mi je postala čista jer više nije bilo zubobolje i u miru sam mogao dalje trčati”. To je Željac!
Odlučio sam da ću oko 6h ujutro nazvati jokera Milana, možda on ima rješenje, dotle okrećem pedale. I tako vrtim i vrtim i u jednom trenutku ispred sebe ugledam nešto čudno na biciklu. Izgleda kao medved. Prilazim bliže i shvatim da je to vjerojatno natjecatelj iz Filipina, imao je na sebi ogromnu pufastu smeđu, boje čokolade zimsku jaknu napunjenu perjem i kapuljaču od jakne prebačenu preko kacige na glavi. Na jednoj ruci je imao zimsku debelu rukavicu i preko nje onu prozirnu rukavicu što ima kod nas na pumpama. Na drugoj ruci samo prozirnu rukavicu, valjda je izgubio drugu zimsku, nisam ga pitao. Ili možda sa njom nije mogao mijenjati brzine, jer su stvarno debele rukavice. Teško je disao, samo su mu se oči vidjele. Vozio sam par minuta pored njega i došli smo na neko raskrižje gdje smo morali stati. Rekao sam mu da si malo jaknu otkopča jer mora doći do zraka, pregorio je u jakni. Sa strahom me poslušao(valjda je pomislio da će se smrznuti) i otkopčao i tada se nasmijao kad je shvatio da može normalno disati i da nije tako jako zima. Bilo je nekih 10-15 stupnjeva, ali njemu je to prehladno, dolazi iz toplijih predjela i drukčije klime.
Inače što sam bliže Brestu, noći su hladnije, ali zasad imam sreće, ove godine je dosta toplo. Negdje na putu prema Brestu, ne sjećam se gdje, ispred mene na biciklu je vrludao Indijac, išao je po cesti lijevo desno, po oba smjera se vozio, spavalo mu se, pokušao sam ga probuditi, malo popričali, kasnije sam naletio na drugog Indijca koji je vozio ispred mene po desnoj traci i u jednom trenutku ga je jedan sudionik PBP-a išao pretjecati sa lijeve strane i Indijac baš zaspao i otišao u lijevo i pokupio čovjeka koji ga pretjeće i obojica u jarku završili. Par ljudi ih je išlo izvlačiti, saznao sam da je nekakva food točka dva-tri km dalje pa sam otišao obavijestiti organizatora kako bi poslali hitnu pomoć.
Natjecatelje iz Azije sam sa velikom dozom opreza zaobilazio. Dosta njih je vozilo premoreno, bili su neispavani. Jedan Indijac se vozio po noći po lijevoj traci, prolazim pored njega i kažem mu i on se ispričava jer se u Indiji vozi po lijevoj strani. Kad je čovjek preumoran dovodi se u opasnost. Ne sjećam se isto gdje je to bilo, na nekom zavoju usred ničega bila su poredana tri bicikla pored ceste, kamion sa prikolicom, policija i hitna. U prolazu sam shvatio da nisu hrvati pa nisam stajao, pomoći ne mogu, samo sam prošao. Bilo je svega po putu.
Utorak 6h ujutro, zovem Milana i kažem mu koje probleme imam. Uzima time out i javlja mi se za desetak minuta nakon što se posavjetovao sa ženom:
Milan: „koliko imaš do Bresta?”
Ja: „110-120km”
Milan: „izdrži do Bresta i tamo u ljekarni kupi Linex tablete!”
Toooooo, svjetlo na kraju tunelu! Usput sam se šalio i rekao mu kako haluciniram i vidim medvjede na biciklu. Nisam uopće pomislio da bi mi Linex mogao pomoći, mislio sam da je dovoljan medicinski ugljen, a ako on ne pomaže, vozi od wc-a do wc-a ili trči u kuruzu. Jedva sam čekao jutro, da se razdani, jer po noći sam vozio u laganoj jakni, a preko dana u dresu Pedale Laganini. Uf kako sam bio sretan ujutro da mogu odjenuti dres od kluba, on mi je davao snagu, postali smo jedno. Tek sam tada spoznao i snagu svog kluba, ljudi koji su me bodrili preko whatsup-a, bilo je i ljudi koje nisam tada poznavao -HVALA VAM!. Familija i prijatelji su me isto bodrili i pratili preko interneta gdje se nalazim jer sam imao tracker na biciklu. Stvarno ta podrška mnogo znači, pogotovo kad si sam, daleko od doma, neispavan, u problemima i ostvaruješ lude ciljeve. Otišao sam na PBP u tišini, nisam baš pričao okolo, bio je to put u nepoznato za mene.
Imao sam prvo sat vremena do 6. KT u Carhaix Plouguer-u, štambilj, WC, medicinski ugljen, sendvič sa šunkom i crni čaj, malo odspavao u stolcu i šišaj za Brest, 90km do njega. Koliko god sam se osjećao slabo, jako me podigla vjera u Linex, dres moje Pedale i sunce koje je izašlo. Moram se samo držati plana! A čekalo me penjanje po lijepom suncu. U početku su mi sva ta sela na ruti od 600km izgledala prekrasno, ali nakon nekog vremena imao sam osjećaj da su sva ista, na brdu, mali trg u centru sa crkvom, kuće, ulice, ma sve mi je izgledalo isto i poznato. Mislio sam da sam tu već bio. To mi je i Milan rekao. Kad si neispavan, mozak je u drukčijem modu. Ostala su mi brdašca ispred Bresta i spust u Brest. Oko 12:30 sam bio u Brestu u ljekarni. Čovjek koji radi u ljekarni pustio me sa biciklom unutra. Nisam vjerovao da i toga ima, super jer na biciklu imam vrijednih stvari, a i ovo je grad pa treba više paziti. Kaže da njegov prijatelj isto vozi PBP. Popričali 20tak minuta u ljekarni, nisu imali Linex, ali dobio sam nešto slično, popio to i nakon pola sata postao drugi čovjek.
KT Brest
Došao sam na 7. KT u Brest u utorak u 13h. Trebalo mi je 40h i 20min za 604km i 6000m uspona. Dobro stojim sa vremenom. Napokon sam mogao normalno jesti i razmišljati o povratku jer sad sam na pola puta. Ručao sam u Brestu na KT i kupio dva ogromna tuna sendviča(pecivo je kao pola kile kruha) da imam po putu, da se nađe. Dva je ipak tajni broj, bar tako kaže Mance u pjesmi. Jedan sam spremio u torbu, a drugi u srednji veliki džep na leđima, a sa strane u manji džep na leđima sam ugurao litru mineralne vode. Sve sam to sanjao proteklih 24 sata, a nisam smio konzumirati.
Naoružan tuna sendvičima i litrom mineralne spreman sam za nove izazove. Krećem u nepoznati teritorij, do sada sam najviše odvozio 600km u komadu. Kako će tijelo reagirati? Trenutno se osjećam kao zmaj, sit i pun adrenalina. Moram se samo držati plana u kojeg i dalje vjerujem, koji je i dalje isti, kakav je bio do Bresta takav je i nazad! Vrijeme je prekrasno, nebo plavo, ma sve je lijepo, Jadranka i Milane hvala vam!!! Odmorio sam malo u Brestu i krenuo dalje. Cijelo to vrijeme, od Rambouillet-a do Bresta po putu su table koje je postavio organizator PBP-a, koje pratiš i na svakoj je pisalo Brest i kamo skrenuti, ali sada krećem nazad i odsada pratim table na kojima piše Paris. Uf, koji dobar osjećaj. Izlazak iz samog grada Bresta traje malo dulje, vozim zajedno sa irkinjom, slikamo se pored plaže na atlantskoj obali, fotka na mostu u Brestu i šišaj dalje, idem sam, ona će malo sporijim tempom.
Brest – plaža na atlantskoj obali
Slijedeća 8. KT je opet u Carhaix Plouguer-u, ali ne vraćam se istim putem. Uf, tih 90tak km je trajalo i trajalo. Imao sam osjećam da se danima po tom zvizdanu pentram od Bresta prema Carhaix Plouguer-u. Prolazi me englez i viče „thank you, thank you Croatia, my wife is from Brasil”! Ne razumijem ga pa ga pitam zašto hvala, mozak mi je umoran. Kaže uz osmijeh da je hvala za pobjedu Hrvatske na svjetskom prvenstvu protiv Brazila nakon penala i da ga je to učinilo jako sretnim, a njegovu ženu jako tužnom. Zahvaljujem mu i još uvijek ne razumijem. Umor, a i počela su me stopala i lijeva ruka boljeti.
Ovako je na cijeloj ruti PBP-a, svih 1200 km, Francuzi HVALA vam!!!
Nevjerojatno, ali sve KT osim Bresta bile su na nekom brdu. Po putu sam pojeo sendvič sa tunom „number one”. He he, imam još jedan. U Carhaix Plouguer stižem u 20h(utorak) navečer, štambilj, klopa, čaj, odspavao 45min na stolcu. Sad sam na 696. km. Krećem u 21h:15min prema Loudeac-u do kojeg imam 85km. Slijedećih 50km i dalje se penjem, lagani usponi, zapravo gore dolje gore dolje. Palo mi na pamet kako bi trebalo sa bagerima sve to poravnati, svih 600 km, čovjek postane lud od te vožnje gore dolje gore dolje. Treba mozak malo zabavit kako bi se prošle moguće krize. Na 730. km nailazim na food stop u mjestu Gouarec, spava mi se, 1h45min odspavao na stolcu, hrana, čaj i idemo dalje. Loudeac(782. km) 9. KT, dolazim u srijedu u 04h i 20min.
Noći su opet toplije kako se udaljavam od atlantske obale. Ugodnije je voziti jer što sam umorniji godi mi sve više i više toplina. Tu se zadržavam 50tak minuta, ne spava mi se. Ujutro, kad je počelo svitati, stao sam na nekoj autobusnoj stanici, presvukao se i odjenuo dres Pedale Laganini i pojeo sendvič sa tunom „number two”. Nastavljam dalje i na 822. km nalazi se food stop, pojeo toplo varivo na brzinu. Do slijedeće 10. KT Tinteniac imam još 45km, dolazim u srijedu u 10h, do sada sam prošao 867km i potrošio sam 61h i 20min. Sreo Silvija, izgleda odmorno i u novom čistom dresu u žurbi odlazi dalje. Ostalo mi je još oko 360km i 28h i 40min time limit-a. Cijelo ovo vrijeme u vožnji morao sam odmah iz glave izbaciti misli, a dolazile su povremeno, kako ću jednom normalno bez novčanika, mobitela i garmina otići na wc, istuširati se, leći u krevet i odspavati 24 sata. To ruši psihu. Daleko je, predaleko kad ću to moći i to je bilo kao „Onaj čije se ime ne spominje” iz Harry Pottera. Zabranjena tema. Odmah bih prebacio misli i pomislio kako sam sretan, vozikam se biciklom i dobio sam slobodno od familije. U Tinteniacu se kratko zadržavam i produžujem dalje, imam 65km do Fougeres-a 11. KT. I dalje me muče lijeva ruka i stopala(bole i peku), glava je umornija jer fali normalnog sna, ali zato noge i bicikl rade kao švicarski sat, hvala ti Saša Lisec iz Bikecraft.hr na odlično odrađenom servisu bicikla!
KT Fougeres
Srijeda 14h, u Fougeres-u sam, 11. KT, 930.km, naletio na Tihu iz Slavonskog Broda, on je na odlasku, izgleda pregaženo, umorno, vjerujem da ni ja nisam bolji. Kratko popričali, jedan drugom dajemo riječi potpore, Tiho mora žuriti jer ga muči time limit. Vrijeme nam svima curi. Zadržavam se skoro dva sata u Fougeresu, oči mi se zaklapaju, odspavao sat i pol, na odlasku naletio na Vargasa(kanađin-amerikanac, Raam finišer), sa kojim sam se dopisivao prije 3-4 godine. On je zastupnik Tommasinija u USA. Oduševljen je na čemu vozim PBP.
Do slijedeće 12. KT imam 90 km i stižem u Villaines La Juhel u srijedu u 20h 33min. Prešao sam do sada 1020 km, ok sam uz male probleme koje imam, funkcioniram, a to je najvažnije. Štambiljam karton i predajem na jednom pultu mobitel, garmin, powerbank na punjenje, organizator popisuje moju opremu i čuva ju dok se puni. Savršeno!!! Ne znam da li je bilo toga prije, sad sam tek otkrio. Pojeo nešto i odspavao dva i pol sata u stolcu. Sve više i više mi se spava i kraći su razmaci između spavanja. Na odlasku sreo Ivanu i Darka, popričali, Ivana mora malo odmoriti, muči ju time limit, tako da se neće puno zadržavati, Darko izgleda odmorno. Srijeda 23h:30min, krećem dalje, ostalo mi je još 15h i 15min time limita i 200km do cilja.
Vozim kroz noć i pričam sa čovjekom pored mene, kaže on „joj još 16 sati i napokon sam gotov.”, rekao sam mu neka uživa, da mu je ovo zadnja noć na PBP-u koji će pamtiti cijelog života i neka mu je žao što je zadnja. Malo se zagledao pa nasmijao, puno toga nam je u glavi. Do slijedeće KT imam 80 km, noć je lijepa, toplo je, pazim cijelo vrijeme na elektrolite i prehranu, noge rade super. Nakon nekih 50tak km stajem u La Fresnaye-sur-Chédouet, food stop, naručujem špagete bolognese iz mikrovalke, guštam u njima, nailaze Ivana i Darko, odmorili i nastavili zajedno, pa onda solo, pa se opet sreli. U 04:45 sam na 13. KT Mortagne Au Perche, zadržavam se 50min, krećem dalje, ostalo mi je još 9h i 150km, ali dosta ravnog terena.
Do predzadnje 14. KT koja se nalazi u Dreux-u imam 80km, opet većinom vozimo Ivana, Darko i ja zajedno, pa se malo razdvojimo i tako u krug. U Dreux dolazim u četvrtak u 09h i 40min. Bole i peču me stopala i lijeva ruka i to dosta, glava sve umornija, potreban joj je san, a i na sicu mi je sve teže sjediti. Imam još 5 sati na raspolaganju i 42km do cilja, shvaćam da dobro stojim sa vremenom, adrenalin me šiba, gladan sam kao vuk i punim cijelu tacnu sa hranom u restoranu, fotkam ju i šaljem Milanu. U miru polako jedem, svjestan da imam vremena i nema žurbe. Na odlasku srećem Ivanu i odlučujemo zajedno nastaviti, kaže da će morati malo brže voziti jer ju muči time limit.
Krećemo zajedno, ali nakon 5km govorim joj da nastavi sama, kako ju ne bih usporavao. Usporit ću, ne osjećam se dobro, muče me jako stopala i ruka. Vozim se predivnim krajolikom, sa lijeve i desne strane nepregledna polja pšenice i 30tak km prije cilja stajem usred tih polja. Stopala me peku i bole, probati ću uloške pomaknuti ili maknuti. Nemam gdje bicikl nasloniti, težak je sa svim tim torbama i opremom, jednom rukom držim bicikl, stojim na jednoj nozi i sa drugom rukom skidam cipelu i pomičem uložak. Bilo bi jednostavno da nisam umoran. Riješio što sam mislio i idem se sjest i voziti dalje, ali ispod sica je velika torba i na nju sam prikačio nešto robe koju sam imao po noći, tako da je to dosta visoko iznad sica. Kako bih se sjeo potrebno je nogu dosta visoko dignuti kako bih prekoračio tu robu koja viri i lijepo se poskliznuo u biciklističkim cipelama i pao.
Bicikl se okrenuo i pao na mene. Pogon tj. zubci su mi se zabili u koljeno. Bilo je dosta krvi, drugi biciklisti su mi pomogli da ustanem, provjerio sam koljeno i činilo mi se da je sve ok sa njime osim što je krvarilo i boljelo od udarca. Uspio sam se sjesti na bicikl i polagano se teglio do cilja. Probao sam brže voziti, ali onda je bio veći pritisak na noge i krv je jače curila. Poslije sam prolazio kroz neko malo mjesto gdje su nas ljudi bodrili i nudili vodu. Stao sam kod jednog starijeg gospodina sa vodom i zamolio ga da mi vodom polije nogu kako bih ju malo oprao i osvježio. Htio je zvati medicinsku pomoć, ali sam mu rekao da nema potrebe i da je sve ok. Bilo mi je u glavi samo da finiširam, a onda ćemo nogu rješavati.
Uspio sam se dotegliti polako do cilja u 12h i 55min u četvrtak. Trebalo mi je 88 h i 8 min. Sparkirao sam bicikl i otišao po štambilj. Organizator mi čestita na uspješno završenom PBP-u, pitam ga da li je sve ok, da li sam finišer, odgovara potvrdno. Medalja je u ruci!!! Kažem mu da sada imamo još posla za obaviti i pokazujem mu koljeno. Uputio me kod medicinske službe, tamo su mi oprali, počistili ranu, bez šivanja i zamotali, ali nisu dali antitetanus, kažu da oni to ne daju. Počela je sve jače i jače padati kiša.
Nakon četiri dana noga je sve bolje izgledala , ostao je Campagnolo potpis i uspomena na PBP
Zahvalio im, otišao do restorana, ali bio je prevelik red, kiša lijeva, otišao po bicikl i u auto spremiti stvari. Imam još 20-30km do apartmana, jedva vozim, umoran sam kao pas. Dolazim do apartmana, kiša prestala, ali nitko ne otvara. Javljam supruzi, ona zove vlasnicu jer ja nisam u stanju razgovarati, trebam se što brže leći i spavati. Vlasnica objašnjava supruzi da je apartman 500m dalje u drugoj kući, ne u onoj koju sam iznajmio. Dolazim do apartmana, starija žena od 70 godina, razgovara sa mojom ženom preko telefona na engleskom i završava. Sad počinje pričati sa mnom, ali samo na francuskom i ne želi na engleskom. OK, pokazuje mi sobu gdje ću odsjesti.
Ajme, to nije apartman. To je njezina spavaća soba, u ormarima se nalazi njezina roba, na vratima od sobe nema ključa. Rock and Roll. To je njena kuća gdje živi sa unukom. Nisam imao snage raspravljati se sa njom, jedva stojim na nogama, četvrtak je popodne i budan sam od nedjelje ujutro sa kratkim spavanjima na stolcima. Kažem supruzi da je ovo prevara i molim ju da nađe drugi smještaj, ali za sutra jer ja nisam u stanju više voziti auto. Otuširao se, presvukao, uf koji osjećaj, nisam to radio od nedjelje. Legao spavati. Ujutro se probudio, tresla me kroz noć groznica i povraćao sam. Supruga je našla drugi smještaj, pa sam se preselio.
Nazvao sam opet Dragu Jurčića, prijatelja brevetaša i poslao mu novu sliku ozljede, interesiralo me njegovo mišljenje, on je doktor. Rekao mi što da napravim, premotao sam ranu. Tamo sam odspavao još jedan dan, došao sebi i polagano se dovezao autom kući. Tada sam tek ženi pokazao nogu, dobro je to primila, otišao u bolnicu, poslikali su koljeno(sve OK), počistili i previli ranu i drugi dan u ponedjeljak dobio sam Antitetanus kod svog doktora. Od nas 20 iz Hrvatske, 19 je uspješno završilo PBP u time limitu, nažalost Robert je imao problema sa koljenom kod Bresta pa je odustao, nadam se da će imati priliku 2027. finiširati. Čestitke svima.
Sada je prosinac 2023., još uvijek su mi utrnuta po tri prsta na lijevoj i desnoj ruci i nogama, ali vidi se napredak jer ih sve više koristim. Kaže Milan da je to normalno, njemu je trebalo 3-6 mjeseci da se oporavi. Bicikl sam počeo voziti nekih dva-tri tjedna poslije PBP-a, kad je rana na koljenu zacijelila. Žao mi je što se nisam podružio sa našima u cilju niti se javio dragoj Ljerki koja mi je na startu izrazila podršku kad me vidjela u dresu Pedale Laganini. Nemam ni sliku iz cilja, bilo je važnijih stvari za rješavati.
Kako bi rekao Grunf „Bilo je i većih problema pa ih nismo riješili”. Većina sudionika je imala neke probleme na PBP-u, svatko se borio sa njima, sa svojim ciljevima koje si je postavio, neki su ganjali što bolja vremena, neki kao ja bili sretni da su uspjeli završiti u time limitu.
Kako je napisao Nejc Zaplotnik, put je važan i u njemu treba uživati kad idemo prema cilju. PBP koliko god bio zahtjevan jer ima 1200km i 12000m visinaca je po mom mišljenju i najlakši brevet te dužine jer imaš KT-ove koje su savršeno organizirane, imaš hranu, wc, prespavati na toplom, čuvanje bicikla, servis… To na drugim brevetima te dužine nemaš (4CC, Bhard…), to su drukčiji tipovi breveta, koji traže od natjecatelja još više i gdje biti finišer ima svoju težinu, snalazi se sam gdje ćeš prespavati, hranu kupiti…
Hvala supruzi Mirni i sinu Maksu što su me istrpili i bili podrška cijelo ovo vrijeme kvalifikacija, priprema i samog PBP-a!
Hvala svima na čitanju!
Izvozio i napisao Hrvoje Pezelj – SRK Pedala Laganini Karlovac
Povodom Svjetskog dana dijabetesa, 14. studenog, DexCom, Inc., globalni lider u sustavima za kontinuirano praćenje glukoze u stvarnom vremenu (CGM) za osobe s dijabetesom, okupio je osobe s dijabetesom tipa 1 i tipa 2 iz cijelog svijeta koji dijele svoja iskustva s ovom bolešću i zagovaraju važnost CGM-a, tzv. DexcomWarriore, kako bi podigao svijest o potrebi lakšeg i jednostavnijeg pristupa revolucionarnoj tehnologiji za reguliranje dijabetesa.
Kako bi barem djelomice predočio svakodnevne izazove osoba s dijabetesom, Dexcom je predstavio prvu globalnu galeriju portreta koja iskreno, ali optimistično prikazuje živote ljudi s dijabetesom, zajedno sa svim izazovima koje nosi ova nevidljiva bolest.
Nenad Šimunko i supruga Ana
Među brojnim osobama iz cijeloga svijeta, poput američke glazbenice i dobitnice GRAMMY-ja Patti LaBelle, engleskog glumaca Jeremyja Irvinea, američkog glazbenika, tekstopisca, glumca i filantropa Nicka Jonasa, u globalnom projektu je sudjelovao i Nenad Šimunko iz Hrvatske, prva osoba s dijabetesom na svijetu koja je završila trostruki ultratriatlon Ironman.
“Dijabetes nisam prihvatio kao nerješiv problem, već sam ga prihvatio kao izazov. „Zahvaljujući“ dijabetesu i brojnim koracima koje sam prošao u njegovom prihvaćanju i razumijevanju upoznao sam brojne prijatelje, doživio nevjerojatna iskustva te, najvažnije, to me nije spriječilo da osnujem svoju predivnu obitelj. Prihvatio sam ga kao svog partnera, a ne neprijatelja! Potičem stoga sve osobe s dijabetesom da ne dopuste da ih ova bolest zaustavi u životu. S današnjom tehnologijom, nema prepreke koja ih može spriječiti da svoj život žive ispunjeno i potpuno“, podijelio je svoje iskustvo Nenad Šimunko, od ove godine član globalne zajednice Dexcom Warriora, kojem je dijabetes dijagnosticiran kad je imao svega šest godina.
Nick Jonas
Kampanja #SeeDiabetes je nastala pod vodstvom kreativne direktorice, također članice zajednice Dexcom Warriora i poznate australske manekenke Bambi Northwood-Blyth, te fotografirana od strane slavnog fotografa Fernanda Sippela. Fotografije Dexcom Warriora iz cijeloga svijeta ‘izložene’ su u virtualnoj galeriji #SeeDiabetes: The Faces of Diabetes Warriors,
“Kao Dexcom Warrior koji živi s dijabetesom, čast mi je dočarati ovu autentičnu sliku života milijuna ljudi diljem svijeta koji žive s ovom bolešću“, izjavila je kreativna direktorica BambiNorthwood-Blyth te dodala “Osim upečatljivih fotografija, svaki portret prati i duboka osobna priča koja prikazuje život s dijabetesom i kako pristup tehnologiji poput Dexcom CGM-a može smanjiti teret ove bolesti i značajno poboljšati kvalitetu života.”
Kampanja #SeeDiabetes naglašava Dexcomovu predanost proširenju dostupnosti tehnologijama za kontroliranje dijabetesa, u skladu s porukom Svjetskog dana dijabetesa 2021. – 2023.: “Dostupnost liječenju dijabetesa”. Podizanje svijesti o najnovijoj tehnologiji upravljanja dijabetesom ključni je dio nastojanja Dexcoma za ostvarenjem lakše i jednostavnije dostupnosti CGM-a osobama s dijabetesom diljem svijeta.
Unatoč ovom značajnom napretku, milijuni ljudi s dijabetesom diljem svijeta i dalje se suočavaju s brojnim izazovima, a platforma #SeeDiabetes pruža jedinstveno mjesto za razgovor o ovoj temi.
“Napori usmjereni na podizanje svijesti poput kampanje #SeeDiabetes, zajedno s kliničkim dokazima koji pokazuju prednosti CGM-a, doveli su do porasta broja osoba diljem svijeta koje koriste CGM“, rekao je Kevin Sayer, predsjednik i izvršni direktor tvrtke DexCom. “Dexcom se obvezuje surađivati s pružateljima zdravstvenih usluga, privatnim osiguravateljima, vladama i neprofitnim organizacijama diljem svijeta kako bi proširio pristup CGM-u za osobe sa svim tipovima dijabetesa.”
Osobe s dijabetesom na stranici SeeDiabetes.com mogu podijeliti vlastitu fotografiju i priču o tome kako je dijabetes utjecao na njih ili na nekoga koga poznaju, koristeći hashtag #SeeDiabetes.
Pjevač Nick Jonas, pjevačica Patti LaBelle, glumac Jeremy Irvine i hrvatski Ironman Nenad Šimunko samo su neke od osoba s dijabetesom čija se lica pojavljuju u prvoj on-line galeriji fotografija #SeeDiabetes, prikazujući različite trenutke u životu osoba s dijabetesom iz cijelog svijeta.
Kampanjom #SeeDiabetes, Dexcom podiže svijest o dijabetesu te o sustavima za kontinuirano praćenje glukoze (CGM).
Špansko za Vukovarske leptiriće 2023 Biciklistička tura 17. – 18. 11. 2023 Zagreb-Vukovar za naše male velike prijatelje iz grada Heroja. …jer to su naši klinci, to je naš grad. A grad, to ste i vi!
Evo što poručuju organizatori ovog humanitarnog pothvata…
Treću godinu zaredom, na isti datum, sjedamo na bicikle i vozimo istu cestu, za iste Superklince iz Vukovara. Dopustite da vas povedemo na put od 325 km, da upoznate Vukovarske leptiriće, djecu čiji je život malo drugačiji od onog koji većina nas poznaje.
Vukovarski leptirići su Udruga roditelja djece sa poteškoćama u razvoju. U gradu punog ponosa i ožiljaka iz nekih drugih vremena, ovi klinci svakodnevno vode svoje male bitke . Dan za dan, tjedan za tjedan oni rastu i pobjeđuju prepreke koje sami nisu tražili. Kroz igru, ljubav i zajedništvo uče o sebi i svijetu oko sebe. Oni ne odustaju od svojeg pravca i prava na sretniji i zdraviji život .
Ne odustajemo ni mi. Jer Vukovar je i grad prijateljstva, igre i ljubavi. Pomozite nam da naši Superklinci već sutra imaju upravo takav život.
Svojim donacijom, potporom i sudjelovanjem u ovom Izazovu osigurati ćeš sredstva za daljnji rad Udruge i neke nove pobjede tih malih šampiona.
Mi stojimo uz Vukovarske Leptiriće, stani uz nas i budi dio ove priče!
Za više informacija i mogućnost donacije kliknite OVDJE.
U vrijeme kada nema puno utrka i gradi se baza za novu sezonu, nije teško pretjerati s tjednom kilometražom i dovesti svoje tijelo do ruba. Ponekad će se kod pretjerivanja dogoditi ozljeda, koja će poslati jasan signal – pretjeruješ, ponekad će ona izostati, a pojavit će se drugi, suptilniji signali da treba povući ručnu. Kako ih prepoznati?
Što je pretreniranost?
Pretreniranost bi se najjednostavnije mogla definirati kao smanjenje radne sposobnosti zbog neuravnoteženosti između treninga i odmora, čemu prethode upravo jaki treninzi. Ako se dogodi pretreniranost, to je uvijek znak pogrešnog treninga. Gotovo najčešća pogreška koja vodi u to stanje je da se, kad ide loše, trenira više. Iz toga proizlaze tri najčešća razloga zbog kojih povećano opterećenje treninga uzrokuje pretreniranost:
predugi treninzi
treninzi prekomjernog intenzitata
previše treninga u kratkome vremenu.
Najčešći je, pak, od ova tri prekomjerni intenzitet. Kako opterećenje treningom raste, raste i forma naposljetku i do krajnjih granica pojedinca. Kad se jednom dosegne vrhunac sposobnosti, koji je, naravno, individualan, forma dalje opada, bez obzira na povećano opterećenje. Dakle, treniranje preko vlastitih mogućnosti uzrokuje opadanje forme.
Simptomi pretreniranosti
Naše tijelo na veoma raznolike načine reagira na pretreniranost. Neki od općih pokazatelja pretreniranosti su poremećaji u spavanju, letargija, depresija, povećana potreba za unosom šećera, slaba koncentracija, povećana žeđ, apatija, napetost, uznemirenost, malodušnost i gubitak interesa i volje za treningom, itd. Promjena jutarnjeg pulsa je također vrlo pouzdan pokazatelj da je došlo do pretreniranosti. Tu obično dolazi do povećanja pulsa za 10% ili više. Jutarnji puls je potrebno pratiti kroz dulji period, kako bi se sa sigurnošću potvrdile anomalije.
Ako ste u mogućnosti, dobro je napraviti i krvne pretrage. Pritom treba posebno obratiti pozornost na ove parametre: željezo, albumin, amonijak, leukociti, magnezij, feritin, glicerin, hemoglobin, LDL masne kiseline, slobodne masne kiseline, VLDL kolesterol i trigliceride. Pri značajnom smanjenju navedenih faktora, može se posumnjati na pretreniranost.
Može se, naravno, dogoditi i da se neki od navedenih parametara pronalaze u potpuno zdravih, pravilno istreniranih sportaša i rekreativaca. Sa sigurnošću se može postaviti dijagnoza tek ako je prisutno višenavedenih stvari istovremeno.
Stupnjevi pretreniranosti
Pretreniranost se ne može dogoditi preko noći i rezultat je nekoliko faza koje joj prethode. Prva faza je preopterećenje. Radi se o uobičajenom načinu na koji izazivamo adaptaciju tjelesnih mehanizama. Odmjereno, dakle, dovoljno veliko, ali kontrolirano opterećenje rezultirat će superkompenzacijom ili nadkompenzacijom. Iako je uobičajena pojava blagog umora, sportaš se općenito osjeća odlično, motivirano i kao da može apsolutno sve.
Iduća faza je tzv. presezanje. Ona se javlja tijekom idućih par tjedana treninga pod abnormalno velikim opterećenjem. Kao rezultat toga, dolazi do opadanja forme. Umor traje dulje nego u fazi preopterećenja, no ipak ga je još uvijek moguće ukloniti nakon par dana odmora.
Zadnja faza je manifestacija sindroma pretreniranosti u punoj snazi. Umor je izrazito jak i kroničan, a traje danonoćno. Spavanje je loše i javljaju se mnogi od tjelesnih simptoma koje smo prethodno spomenuli.
Kako izbjeći pretreniranost
Kako bi se uspješno izbjegla pretreniranost najvažnije je naučiti trenirati lagano. Dobar dio tjednog treninga trebao bi biti u području 65-75% opterećenja. Lagani treninzi povećavaju protok krvi kroz mišiće, a povećava se i prokrvljenost kapilara, što povećava izdržljivost i samim time se ubrzava oporavak. Mnogi sportaši, bilo zbog visoke motiviranosti ili jednostavno zato što su mladi pa se osjećaju snažnima, kao i početnici zbog neiskustva imaju više poteškoća u zadržavanju intenziteta na niskoj razini onda kad je to potrebno. U takvim slučajevima može biti od pomoći korištenje pulsmetra.
Volumen treninga bi trebalo smanjiti ukoliko se sportaš osjeća loše ili umorno zbog svakodnevnih obaveza. Profesionalci nemaju takvih problema, jer se njihov dnevni raspored sastoji od svega tri stvari – jela, odmora i vježbanja. No, svi ostali u svojoj svakodnevici imaju uklopljeno još niz drugih obaveza koje crpe energiju i održavaju razinu stresa na relativno visokoj razini. Stoga, plan treninga uvijek mora biti promjenjiv i prilagođavati se vlastitim mogućnostima iz dana u dan. Od velike su važnosti pravilna prehrana i obilna hidratacija. Nekoliko dana drijemanja uz knjigu i TV je idealan način za odmor i vraćanje motivacije. Prvi znak koji ukazuje da je pretreniranost prošla je upravo visoka razina motivacije i povratak želje za treningom.
Teško je ponekad procijeniti i prepoznati je li uloženi rad pretjeran i hoće li s vremenom dovesti do pretreniranosti. Najbolje je, stoga, odrediti pravilan raspored odmora i oporavka. Bitno je zapamtiti da jaki treninzi jačaju sportaša sve dok ne nadmaše sposobnost oporavka. Ako se to dogodi, ti jaki treninzi će sportaša učiniti slabijim. Doziranje treninga bismo mogli usporediti s doziranjem lijeka – ako je količina prava, čovjek će ozdraviti, no ako je pretjerana, naškodit će mu.
Istrošenost
Pojava vrlo slična pretreniranosti, no razlikuje se po tome što nema tjelesnih simptoma, već se sve događa „u glavi“. Narušeno je stanje duha, gubi se motivacija, ponekad se javlja i frustracija i osjećaj da je svaka vožnja teška i naporna. Sve to rezultira smanjenim interesom za trening i utrke. Sportaš je mentalno potpuno iscrpljen uslijed čega često dolazi i do nazadovanja forme. Oni kod kojih se javlja istrošenost često su vrlo predani svojim ciljevima. No, postoje i razlozi na koje se ne može utjecati, ali oni mogu direktno utjecati na pojavu istrošenosti, djelujući na psihu. To su svakodnevne stvari, poput vrlo čestih stresova ili gubitka posla, zatim klimatološke pojave poput vrućine, vlage u zraku, onečišćenja, itd.
Kako izliječiti istrošenost?
Postoji samo jedna stvar koju je potrebno napraviti kako bi se izliječila istrošenost. To je odmor. Često je za ovisnika o treningu vrlo teško provesti neko vrijeme bez aktivnosti, no samodisciplina će omogućiti da se psiha uspješno oporavi od prethodnih napora i vrlo brzo će se ponovno pojaviti motivacija i spremnost za treninge i utrke. Briga oko gubitka forme nikako nije opravdana jer mjesecima izgrađivana izdržljivost, snaga i brzina ne mogu nestati za samo nekoliko dana, ali forsiranje treninga u narušenoj psihičkoj ravnoteži može u konačnici dovesti do puno većih problema. Dakle, odmor, odmor i samo odmor!
Pojava i prevencija bolesti
Na prvi pogled možda izgleda kao da je ozbiljno i teško treniranje zaštita od bolesti, jer jačamo tijelo. Ustvari je potpuno suprotno. Jakim treniranjem tijelo se iscrpljuje, te je mnogo podložnije različitim virozama i bolestima nego tijelo koje ne prolazi stres intenzivnog treninga. Otprilike šest sati nakon jakog treninga organizam prolazi kroz najkritičnije vrijeme. Imunološki sustav je znatno oslabljen i teško će zaštititi od bolesti. Dobro je u tome vremenu izbjegavati velike mase ljudi i općenito mjesta na kojima postoji veća vjerojatnost da se pokupi neka viroza.
Ponekad se ipak, ni uz najbolju volju, ne može izbjeći pojava bolesti. U tome slučaju potrebno je pratiti neke smjernice kako biste bili sigurni koliko i kojim intenzitetom smijete trenirati u takvim uvjetima. Ako su prisutni samo simptomi u gornjim dišnim putovima, poput curenja iz nosa, kihanja ili laganog grebanja u grlu, trening se može odraditi, no poželjno je maksimalno smanjiti intenzitet i skratiti ga. Ako su prisutni simptomi ispod vrata, poput kašlja, povraćanja, te sistemski poput, povišene tjelesne temperature, bolova u mišićima ili groznice, vjerojatno se radi o virozi i trening nije poželjno raditi. Možda se na prvi pogled ne čini kao nešto ozbiljno, no svaki, pa i najmanji napor može pogoršati bolest i uzrokovati ozbiljne probleme, pa i oštećenja organa.
Nakon što se bolest smiri, pa i prođe, ostat će još neko vrijeme prisutan osjećaj slabosti zbog iscrpljenosti organizma. Zanimljiv je podatak da je, mjesec dana nakon preboljene gripe, mišićna snaga manja za oko 15%. Smanjen je i aerobni kapacitet, a snižen je i laktatni prag. Stoga je, nakon ozdravljenja, poželjno krenuti s baznim pripremama. Duljina trajanja bazne pripreme može se odrediti tako da se za svaki dan bolesti uzmu dva dana treninga.
Pratite i osluškujte svoje tijelo, pružite mu priliku da se odmori i nemojte forsirati onda kad vam organizam govori da ne može. Pravilnim doziranjem opterećenja i s dovoljno vremena provedenog u odmoru, probudit ćete motivaciju za nove pobjede.
Pobjednici danas održane utrke Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč, Istra – Hrvatska su Slovenci Lara Rajterič koja je utrku završila za 4 sata i 25 minuta te Matevž Nunar koji je utrku završio za 3 sata i 59 minuta, što je brže nego pobjednik prošle godine. Drugoplasirani, također Slovenac, Tim Gošnjak prvi je prošao kroz cilj i bio je najbrži na biciklu, no imao je ukupan rezultat svega 20 sekundi slabiji od ukupnog pobjednika Nunara.
Na drugom porečkom Ironman 70.3 natjecanju nastupilo je 1.500 natjecatelja u 1.9 km plivanja, 90 km bicikliranja te 21.1 km trčanja. Utrka je započela, u Zelena Resortu, ispred hotela Parentium Plava Laguna dionicom plivanja, nastavila se ispred Hotela Molindrio Plava Laguna, od kuda je krenula biciklistička trasa sve do Funtane pa da Višnjana i natrag po zatvorenim dionicama Istarskog Ipsilona. Posljednja etapa bila je ona trkačka od Hotela Molindrio preko Plave Lagune, centra grada i natrag i tako u dva kruga. Pobjednica Lara Rajterič je poručila: „Bilo mi je super, trkačka dionica bila mi je najzahtjevnija, iako sam se jako puno pripremala“.
Iza Gorana Vrusa, direktora utrke je puno dobro obavljenog posla pa je poručio kako je zadovoljan s drugim po redu porečkim Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč, Istra – Hrvatska : “Zadovoljni smo jer smo nakon prve utrke koja je bila lani uspjeli organizacijski podignuti ljestvicu, dovesti još više natjecatelja te rasprodati utrku tri mjeseca prije starta. Opet smo pokazali da možemo na najvišem nivou održati ovako kompleksnu utrku zahvaljujući organizaciji Plave Lagune te uz pomoć sponzora. Zahvaljujem cijelom organizacijskom timu na dobro odraženom poslu te velikom broju volontera koji su se priključili. Atmosfera je bila fantastična, unatoč promjenjivom vremenu, zahvaljujem lokalnoj zajednici na potpori koju su nam dali. Plava Laguna sve je više orijentirana prema sportu, predstavili smo i poseban brend Plava Laguna sport te se za sljedeću godinu može očekivati još bolja utrka.“, istaknuo je direktor utrke Goran Vrus.
Najbolje plasirana natjecateljica iz Hrvatske bila je Dajana Pechtl, ukupno treća u poretku i najbrža na plivanju, koja je poručila da joj je bilo jako lijepo na ovoj utrci. Kao malena je dolazila često u Poreč, a ovo je prvi puta da se ovdje natječe. Jako se dobro pripremala za utrku, a najviše je uživala u dionici plivanja jer je ta disciplina i inače njezina najveća snaga.
Plava Laguna je predstavila novi brend energizer – Plava Laguna Sport. To je jasan znak i potvrda opredjeljenja Plave Lagune prema sportu, kako prema razvoju sportske infrastrukture, tako i prema sportskim događanjima koja su važna za produljenje sezone, kao i održivi turistički razvoj destinacije – naglasila je voditeljica brand marketinga Plave Lagune Martina Novosel Dumičić.
Plava Laguna raspolaže s čak 112 teniskih terena u dvije destinacije, ATP stadionom u Umagu, kao i umaškom Tenis akademijom, 10 nogometnih terena (koji se prostiru na 60.000m2), dvije multifunkcionalne dvorane, te niz terena za ostale sportove.
„Zahvaljujući upravo viziji koja u Plavoj Laguni postoji već više od 65 godina mi danas imamo veliki broj nogometnih i teniskih terena, te imamo vlastite dvorane za dvoranske sportove, imamo teniski centar i stadion u Umagu. Ali ono što je najbitnije, imamo neprocjenjivo iskustvo, znanje i sveobuhvatnu podršku koju dajemo našim gostima. Kroz brend Plava Laguna sport dodatno se obvezujemo da će ulaganja u sportsku infrastrukturu i logistiku biti i dalje bitne sastavnice poslovanja Plave Lagune te da ćemo biti pravi domaćini“, naglasio je Dragan Pujas, predsjednik Uprave Plave Lagune.
Thomas Lanner i Goran Vrus
Kao jedan od glavnih evenata u organizaciji Plave Lagune pod okriljem Plava Laguna Sport brenda bit će i Plava Laguna Ironman 70.3 Poreč Istra, Hrvatska koji će se održati ovoga vikenda. Program je najavio direktor utrke Goran Vrus: „Ove godine utrka je u potpunosti rasprodana te će se u nedjelju natjecati 1500 rekreativnih triatlonaca iz 56 zemalja sa 6 kontinenata. Utrka počinje u 8 sati ispred hotela Parentium u Zelena Resortu, dionicom plivanja, zatim se ide na biciklističku trasu koja će većim dijelom voditi preko zatvorenog Istarskog ipsilona te posljednja trkačka dionica u dva kruga do centra Poreča i natrag do Zelena Resorta. Ovoga puta imat ćemo i veliki Red Bull kutak u blizini Carinskog gata, gdje će se trkači okretati tako da će i sam centar grada biti dosta živ. Prvi trkači očekuju se već oko podneva na cilju iznad pješčane plaže Lotosi, a vremensko ograničenje utrke je osam sati.“
Vrus je zamolio građane za strpljenje zbog djelomično zatvorenih cesti tijekom trajanja eventa, iako su za sve građane i goste osigurani alternativni cestovni pravci. Najavljene su i subotnje IronKids utrke u trčanju za djecu od pet do 14 godina. Partner utrka je Hrvatski olimpijski odbor koji je zbog popularizacije bavljenja sportom od malih nogu osigurao startninu za sve. Prijave su moguće u petak te u subotu, na dan utrke, na pješčanoj plaži Lotosi, naglasio je Hrvoje Balen, direktor ureda za programe sporta na lokalnoj razini.
Konferenciju su podržali gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić, koji će se i sam okušati u štafeti vozeći biciklističku dionicu te direktor TZ Istarske županije Denis Ivošević. Na konferenciji za medije bili su i brojni poslovni partneri Plave Lagune koji se bave sportom, ali i brojnih lokalnih klubova iz sportske zajednice Poreča, koji su dobrim dijelom uključeni i kao volonteri u organizaciju utrke.
Događanje podržavaju Plava Laguna, Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatska turistička zajednica, Grad Poreč, TZ Grada Poreča, TZ Općine Funtana, Istarska županija, TZ Istarske županije, Ministarstvo turizma i sporta, Bina Istra i drugi sponzori kao što su Podravka, Kala, Cedevita, Zagrebačka pivovara.
Međunarodna biciklistička utrka Zadar Granfondo Falkensteiner Borik 24. listopada u Zadar dovodi više od 300 natjecatelja iz cijelog svijeta
Prava poslastica za sve zaljubljenike u biciklizam – utrka Zadar Granfondo Falkensteiner Borik po impresivnoj trasi na sjevernom dijelu Zadarske županije održat će se 21. listopada. Utrka je namijenjena svim generacijama i razinama fizičke spremnosti, od profesionalaca do rekreativaca, a natjecatelji biraju hoće li nastupiti u kraćoj utrci od 56 km ili glavnoj utrci Granfondo od 112 km.
Četvrto izdanje ovog biciklističkog spektakla natjecatelje će odvesti na neke od najljepših, ali i vrlo izazovnih cesta. Sudionici utrke, kojih će ove godine biti više od 300 iz čak 20 zemalja, započet će i završiti vožnju ispred hotela Falkensteiner Club Funimation Borik.
”Naša utrka svake godine raste i postaje sve ljepša sportska i turistička razglednica koja će se ove godine poslati u više od dvadeset zemalja svijeta. Među brojnim zaljubljenicima u pedaliranje naći će se i poznata lica poput Alexandera Steffensa koji je 2018. osvojio svjetsko prvenstvo u Granfondo kategoriji, zatim najbolja biciklistkinja Hrvatske svih vremena Mia Radotić te prošlogodišnji pobjednik Nicolas Gojković koji ove sezone nastupa za BK Zadar“, rekao je Toni Dujmenović, direktor utrke.
Za sve koji žele intenzivan trening prije utrke organiziran je i biciklistički kamp od 18. listopada u Falkensteiner Premium Campingu Zadar. Od spremišta za bicikle, posebnih popusta za wellness usluge u Aqua Pura Spa centru, do svakodnevnog treninga i vođene biciklističke ture s grupom – tu je sve potrebno za pripremu za nadolazeće biciklističke izazove.
U hotelu Falkensteiner Club Funimation Borik, sudionicima utrke osiguran je odličan smještaj, vrhunska hrana, opuštanje te razni oblici rekreacije. Za one koji dolaze s obitelji tijekom utrke organiziran je poseban dječji program.
“Ponosni smo što Zadar Granfondo Falkensteiner Borik svake godine sve više raste i postaje respektabilan biciklistički događaj. Interes za utrku je sve veći, kako kod natjecatelja, tako i kod naših gostiju, a kvalitetni sadržaji poput ovoga svakako utječu i na produženje sezone”, izjavio je Marin Kirin, cluster general manager u Falkensteiner Hotels & Residences.
Falkensteiner Club Funimation Borik smješten je u prekrasnoj borovoj šumi, tik uz more. Za one željne opuštanja tu je wellness centar površine 2500 m² sa saunom s parnom kupelji, finskom saunom, grijanim unutarnjim i vanjskim bazenima i hidromasažnom kadom, a onima koji vole aktivan odmor na raspolaganju su tereni za sportove na vodi, tenis i odbojku na pijesku.
Prometnice na trasi održavanja utrke privremeno će biti zatvorene za promet. Ulice Put Matije Gupca, Put Dikla, Krešimirova obala i križanje na Žmirićima bit će zatvorene od 9:55 do 10:05, 11:10 do 11:35 te 12:30 do 13:15. Zatvaranje ulica Vukovarska ulica, Put Grgura Ninskog, rotora, Zadarske ulice i Kraljičinog puta u Ninu bit će od 10:45 do 11:30 i 12:30 do 13:45.
