Temperature se dižu daleko iznad 30C. Za sve koji imaju zdravstvene probleme i jako im smeta vrućina, možda je bolje da za vrijeme velikih vrućina odmore, ali svi ostali mogu nastaviti s treningom – uz prilagodbu i oprez!
Kako se prilagoditi ovim ekstremnim temperaturama i ipak trčati? Donosimo nekoliko savjeta.
Prilagodi tempo vremenskim uvjetima
Za vrijeme svakog treninga naša temperatura raste. Tada se znojimo i tijelo se počne hladiti. To je prirodan proces i zbog njega ljudi imaju sposobnost dugog kretanja, za razliku od drugih sisavaca koji temperaturu ne reguliraju znojenjem. No kada je jako vruće, naše tijelo se ne može kvalitetno ohladiti znojenjem i usporavanje postaje jedini izbor.
Američki trener Jeff Gaudette napravio je tablicu u kojoj je prikazao koliko porast temperature utječe na tempo trčanja. Došao je do zaključka da kod povećanja temperature zraka od 10 stupnjeva, možemo biti sporiji za čak 30 sekundi po kilometru. A kod ekstremno visokih temperatura iznad 30 stupnjeva Celzija ova brojka rapidno raste.
I zato, nemoj se prisiljavati na tempo trčanja, dionice i slične brze treninge na ovako visokim temperaturama. Ne samo da će takav trening biti teško kvalitetno obaviti, već se dovodiš u opasnost od pregrijavanja i toplinskog udara. Prilagodi tempo tako da napor koji ulažeš bude izdrživ i čekaj hladnije dane za brze treninge.
Pij!
To je vjerojatno samo po sebi jasno, ali hidracija je možda i najvažniji faktor za sprečavanje toplinskog udara i “normalan” trening na vrućini. Pij malo količine ali često, tijekom cijelog dana. Neka ti cilj bude svijetlo obojana mokraća, ne potpuno prozirna – na ovaj način možeš lako doći do zaključka koliko si hidriran. Na svaki trening koji traje više od 30 minuta za vrućeg vremena obavezno ponesi vodu ili izotonički napitak.
Izbjegavaj jako zaslađene napitke koji se sporo apsorbiraju. Ako planiraš duži trening bit će ti potrebna nadoknada minerala pa pokušaj s nekim napitkom koji ih nadoknađuje. Na našem tržištu ih se nudi nekoliko, a među najpovoljnijim je Rehidromiks koji se može kupiti u ljekarnama. Nije baš ugodna okusa, ali je zajamčeno djelotvoran u nadoknadi minerala koje gubite znojenjem. Za vrijeme treninga pij u malim dozama, često, od 2-6 dl po satu, a po potrebi i više.
Gdje i kada trčati?
Planiraj svoje treninge prema vremenskoj prognozi tjedan dana unaprijed. Samo po sebi nameću se dva termina kada treba trčati po ovakvim vrućinama – rano ujutro i navečer, kada su temperature ipak podnošljivije, a sunce još/više ne prži. Trčanje usred dana po najvećoj žegi svakako nije preporučljivo.
U gradovima i na asfaltu je temperatura viša za nekoliko stupnjeva, pa pronađi neku šumu, park i hlad ako trčiš danju. Utrkivanje za velikih vrućina je također problematično. Ako znaš da ćeš se mučiti zbog vrućine, takve je utrke možda bolje preskočiti.
Što obući?
Nikako pamučno! Za trčanje uvijek treba obući odjeću od “tehničkih” materijala koji pomažu prilikom hlapljenja znoja. Izaberi svjetlije boje koje se manje zagrijavaju na suncu, kvalitetne sunčane naočale, a na glavu stavite svjetlu kapu ili maramu. Nju kasnije možeš namočiti kako bi dodatno ohladio glavu. Ako trčite preko dana ne zaboravi na kremu za sunčanje.
Kako prepoznati toplinski udar?
I uz sve ove savjete i svu pažnju koju pridaješ pripremi, i dalje možeš napraviti neku grešku kod treninga, ostati predugo, piti premalo ili trčati prebrzo. I može se dogoditi toplinski udar. Ovo je vrlo opasno stanje koje može biti i fatalno. Ako ti ili netko s kim trčiš imaš neki od ovih simptoma stani i zatraži medicinsku pomoć:
– ekstremna žeđ i dehidracija – jaka glavobolja, vrtoglavica ili slabost – povraćanje ili proljev – ubrzani puls, pad krvnog tlaka ili ubrzano disanje – nesvjestica – vruća i vlažna ili potpuno suha koža – zbunjenost.
Prva pomoć kod toplinskog udara je hlađenje, što je prije moguće, a najbolji način je uranjanje tijela u hladnu vodu. Pomoći može i polijevanjem vodom, ali hlađenje je prioritet i ne treba ga odgađati.
Trčati treba i kad je vruće
Naše se tijelo prilagođava, a nakon nekoliko treninga po vrućini prilagodit će se i njoj. Znojenje će početi ranije, znojne žlijezde će se prilagoditi većem izlučivanju znoja i znojit ćemo se po cijelom tijelu. Takvo bolje znojenje znači i bolje hlađenje koje smanjuje opasnost od toplinskog udara.
Kako ljeto prolazi, naviknut ćemo se na trčanje po vrućini i to neće više biti toliki problem.
Nakon prošlogodišnjeg vjetrovitog izdanja Kostrenskog triatlona i olujnog juga, ovogodišnje izdanje ostat će zapamćeno po paklenoj vrućini.
Najbolji Hrvatski i brojni inozemni triatlonci i triatlonke iz Austrije, Italije i Slovenije poslije kratkog plivanja, odmjerili su svoje snage u biciklizmu i trčanju na praktički 40C stupnjeva kostrenskog asfalta i doslovno sprintali za pobjedu na ravnici Šetališta kostrenskih pomoraca. Nakon lanjskog izostanaka, ovaj puta su bivši pobjednici čini se došli natrag po svoje titule pa su tako pobjednici iz 2022. “Rivalov” Gabriel Barac i “Zrinska” Nika Rimaj ponovno pobjedili na Kostrenskom Triatlonu i ponijeli kući titule prvaka Hrvatske u supersprint triatlonu.
Pred stotinama gledatelja i isto toliko domaćih i stranih natjecatelja najbrže u sveukupnoj konkurenciji bile su spomenuta Nika Rimaj iz TK Zrinski sa vremenom 40:04, za njom je u cilj utrčala sa samo 3 sekunde zaostatka Marija Lukina iz TK Rudolf Perišin, a mlada Roza Šporčić iz TK Maksimira sa 41:01 bila je 3. Kod juniorki najbrža je bila upravo Roza Šporčić, 2. Rivalova Aurora Valinčić sa vremenom 41:40 i 3. Anja Škunca iz TK Petar Zrinski s vremenom 42:11.
U sveukupnoj konkurenciji muškaraca najbrži je bio najboljih Hrvatski ETU triatlonac Rivalov Gabriel Barac koji je u sprint finišu sa vremenom 35:34 sa 1 sekundom prednosti uzeo pobjedu Filipu Vilenici iz TK Zrinski. 3. je bio Andro Sertić iz TK Maksimira s vremenom 36:12. Među juniorima najbrži su bili nabrojani Filip Vilenica i Andro Sertić, a na 3. mjestu im se pridružio Vito Obrovac iz TK Petar Zrinski sa vremenom 36:32.
U timskom dijelu natjecanja 1. mjesto među seniorkama pripalo je predstavnicama TK Petar Zrinski, a i ove godine 2. i 3. bile su triatlonke TK Maksimira i TK Pule. Najbrži muški seniorski tim bili su muškarci iz TK Maksimira, drugi su bili TK Petar Zrinski, a treći domaćini iz TK Rivala predvođeni fantastičnim Gabrielom Barcem.
Veseli veliki odaziv djece, njih preko 70 nastupilo je u raznim starosnim kategorijama između 5 i 15 godina, a međunarodni karakter ovog natjecanja uveličalo je službeno uvrštenje Kostrenskog triatlona u Alps-Adriatic Triathlon Cup čime je Kostrena ušla u društvo Ljubljane, Gorizie, Woertherssea, Kraigerseea, Bleda i drugih, te natjecatelja iz njihovih klubova poput Go Tri Teama, HSV Kaerntena, Trisport Kamnika i TK Ljubljane.
Detaljni rezultati dostupni su na web stranicama triatlon Rivala https://rival.hr , a puno detalja i fotografija Ines Gržinčić Palčec sa samog natjecanja potražite na Facebooku i Instagramu Rivala.
U sjajnoj atmosferi “kostrenske ravnice” na Šetalištu kostrenskih pomoraca osvajače najboljih mjesta bogato su nagradili sponzori i partneri natjecanja: JGL, Juicy, Istarska Pivovara, Dezinsekcija, Bross, Općina i Turistička zajednica općine Kostrena, a utrku su podržali i Primorsko-goranska županija, Zajednica sportova Primorsko-goranske županije, Zavod za hitnu medicinu PGŽ-a, MeGusta Beach Food & Bar, Dezinsekcija Rijeka, Bross, Pestic Kraljevica, Chip Timing, KD Kostrena, DVD Kostrena, Supermajice Rijeka, BK Rijeka i njegov peterostruki prvak Hrvatske Lan Marić koji je natjecatelje vodio stazom do cilja te mnogi drugi. Rival se zahvaljuje Općini Kostrena i Turističkoj zajednici općine Kostrena na domaćinstvu kao i svim partnerima, sponzorima te volonterima utrke koji čine njezinu dušu pa natjecateljima zahtjevne sportske dane na suncu poput subotnjega čine malo lakšim.
“Današnja utrka ostat će zapamćena po paklenoj vrućini i ekstremnim uvjetima. Natjecatelji su popili više od 600 bočica Juicy vode, vatrogasci su također pomogli u hlađenju natjecatelja vodom, a hitna služba imala je nekoliko intervencija zbog “vrućinskih udara”. Bio je to pravi izazov za tijelo i um! Osjećaj vrućine bio je kao na svjetskom prvenstvu u Ironmanu na čuvenim Hawaiima. Kostrena se još jednom dokazala kao vrhunsko odredište za sportski turizam i organizaciju sportskih događanja najviše razine. Svi natjecatelji i navijači uživali su u nesvakidašnjem događaju koji svake godine raste u broju i razini organizacije. Što reći nego – vidimo se dogodine! – rekao je direktor utrke i predsjednik triatlon kluba Rival Miroslav Marić.
Vrhunsko biciklističko računalo dodaje živopisan zaslon u boji, poboljšani zaslon za grupne vožnje i ugrađeni zvučnik i više – bez žrtvovanja trajanja baterije
Novi Edge 1050 je najsjajnije, najpametnije i najpovezanije biciklističko računalo iz Garmina. Sa živopisnim zaslonom osjetljivim na dodir, Edge 1050 kombinira vrhunsku navigaciju kod praćenja perfomansi, svijest o vožnji bicikla i pametnu povezanost dok impresivno pruža do 20 sati trajanja baterije u najzahtjevnijim slučajevima uporabe i do 60 sati rada za uštedu baterije.
Zahvaljujući funkcijama koje pomažu u poticanju kohezivnije biciklističke zajednice, biciklisti mogu primati obavijesti o opasnostima na cesti od strane svojih kolega biciklista i vidjeti poruke tijekom vožnje i ploču s najboljim rezultatima tijekom grupnih vožnji1. Osim toga, novi dodaci kao što su izrada staze na uređaju, Garmin Pay, ugrađeni zvučnik i još mnogo toga pomažu da svaka vožnja bude bolja.
Never stop cycling (zajedno)
Učinite vožnje još zabavnijima uz funkcije koje okupljaju biciklističku zajednicu.
Nova poboljšanja na GroupRide1 omogućuju vozačima da ostanu povezani uz poruke u vožnji, lokacije uživo i upozorenja o otkrivanju incidenata2 koje mogu obavijestiti i usmjeriti suvozače do biciklista kojima je potrebna pomoć. Biciklisti također mogu dodati malo natjecanja u svoju vožnju s pločama s najboljim rezultatima u vožnjama za uspone, plus duhovite nagrade, uključujući SpeedRacer (najveća maksimalne brzina), Chatterbox (najviše koristi funkciju slanja poruke Group Ride), Worker Bee (najviše vremena provedenog na pedaliranju) i više3.
Primajte upozorenja o opasnostima na cesti na zaslonu koja prijavljuju kolege biciklisti- poput rupa na cesti ili srušenog drveća te doprinesite i time upozorite druge vozače o opasnostima.
Stvorite svoju zajednicu. GroupRide ažuriranja i opozorenja o opasnostima na cestama uskoro će biti dostupna na biciklističkim računalima serije Edge 540, Edge 840 I Edge 1040.
Što je još novo
Osvježeni dizajn: kutno kućište i diskretne, potpuno metalne tipke, plus zamjenjivi nosač za četvrt okreta nadopunjeni su živopisnim zaslonom od 3,5 inča s tekućim kristalima.
Garmin Pay beskontaktno plaćanje: zaboravite kopanje po džepu kako biste izvadili gotovinu: projurite kroz kafiće usred vožnje ili se zaustavite na snacku uz samo jedan dodir na Edgu.
Ugrađeni zvučnik: slušajte uputu za vježbanje i navigaciju te upozorite vozače i pješake ispred sebe pomoću zvona za bicikl na uređaju.
On Device Course Creator: jednostavno kreirajte staze izravno na uređaju pomoću responzivnog zaslona osjetljivog na dodir i uključujte ili isključujte različite rute na kartama.
Vrsta površine: pogledaj asfaltirane ili neasfaltirane ceste na Edgeu dok vozite i primajte upozorenja za nadolazeće neasfaltirane dionice.
Određivanje rute za određenu vožnju: odredite rutu prilagođenu određenoj vožnji- bilo da je riječ o planini, makadamu ili cesti.
Map Manager s Wifi povezivanjem: dodajte, zamijenite ili ažurirajte dodatne karte putem bežičnog interneta izravno na biciklističko računalo.
Pripremite se za svoju sljedeću veliku vožnju:
Opremljen naprednim alatima za treniranje, Edge 1050 spreman je pomoći biciklistima u svakoj vožnji. Besplatni Garmin planovi treninga- poput planova treninga koji se prilagođavaju događajima- pružaju personalizirane treninge koji se prilagođavaju na temelju izvedbe i oporavka, dok dnevno predloženi treninzi daju prijedloge za vožnju na temelju trenutnog opterećenja biciklista tijekom VO2 max.
Uvidi iz Firstbeat Analitycs poput VO2 max, statusa treninga, topline i aklimatizacije nadmorske visine i više mogu pomoći biciklistima da procijene svoju izvedbu i vide kako se njihovo tijelo drži, dok značajke kao što su biciklističke sposobnosti i zahtjevi staze omogućuju biciklistima da usporede svoje sposobnosti sa zahtjevima određenih ruta kako bi mogli usmjeriti svoju obuku na prava područja.
Prije nego krenete, upotrijebite Trendline Popularity Routing kako biste pronašli najbolje rute kojima najčešće putuju drugi Garmin biciklisti ili upotrijebite unaprijed učitane Garmin biciklističke karte koje uključuju podatke o biciklističkim stazama za brdski biciklizam iz Trailforksa. Biciklisti mogu također koristiti pin drop navigaciju za slanje POI (pina) iz Apple Mapsa i automatski primati navigaciju do te lokacije.
Nastupite najbolje što možete
Edge 1050 uključuje vrhunske metrike perfomansi koje pomažu biciklistima da voze pametnije. Uvidi u izdržljivost u stvarnom vremenu mogu pomoći biciklistima da pomno prate svoje razine napora kako bi utjecali na napore u vježbanju ili vidjeli koliko se još može održati tempo. U međuvremenu, vodič za snagu sada uzima u obzir podatke o vjetru i trenutnu izdržljivost biciklista kako bi izvršio prilagodbe ciljane snage u stvarnom vremenu. ClimbPro omogućuje vozačima da vide preostali uspon i nagib za svaki uspon- bilo da voze stazu ili ne- dok Climb Explore omogućuje biciklistu da vidi uspone u blizini na uređaju ili u Garmin Connectu. Napredna biciklistička dinamika pruž vozačima uvid u njihovu izvedbu i metriku brdskog bicikla, uključujući broj skokova, udaljenost skokova, Grit i Flow, pomažu u praćenju svake epske vožnje.
Ostanite svjesni, ostanite povezani
Za dodatno povjerenje tijekom vožnje, Edge 1050 uključuje sigurnosne funkcije kao što su LiveTrack i otkrivanje incidenata te je kompatibalan s Varia linijom biciklističkih radara i pametnih svjetala kao i inReach satelitskim komunikatorima. Za vožnju tijekom cijele godine, Edge 1050 lako se uparuje s Tacx pametnim trenažerima za zatvorene prostore. Također se može prilagoditi podatkovnim poljima, aplikacijama i widgetima iz aplikacije za pametne telefone Connect IQ Store.
Sada dostupan Edge 1050 ima preporučenu maloprodajnu cijenu od 699,99 eura.
1 Kada se koristi s kompatibilnim pametnim telefonom i Garmin Connect™ aplikacijom
2 Kada je uparen s kompatibilnim pametnim telefonom; pogledajte Garmin.com/ble. Za zahtjeve i ograničenja značajki sigurnosti i praćenja pogledajte Garmin.com/safety.
3 Postride nagrade ovise o povezanim senzorima biciklista
4 Kada je uparen s kompatibilnim senzorima
5 Potrebna je aktivna satelitska pretplata. Neke jurisdikcije reguliraju ili zabranjuju korištenje satelitskih komunikacijskih uređaja. Korisnik je dužan poznavati i pridržavati se svih važećih zakona u jurisdikcijama u kojima se uređaj namjerava koristiti.
Trkačko nadmetanje u ovom je scenariju bio najmanji razlog prijave na trail utrku. Obećani provod na punk koncertima i craft beer festivalu, te kupanje u jezeru dok imate podignuti šator tik uz njega, bile su stavke koje su Kočevsko Outdoor Festival učinile neodoljivom ponudom. Trčanje šumskim stazama Kočevja bile su samo šlag na torti za ljubitelje svega navedenoga.
Od kraja svibnja do kraja lipnja vikendi su nam pretrpani utrkama. Samo je taj 31. 5. – 2. 6. ostao slobodan za trening dužine u brdu. A onda je na 3sporta.com stigla najava s takvim programom i opisima da je Kočevsko po svaku cijenu moralo biti nagurano u raspored! 🙂
Gledat ćemo to kao trening
Nema veze, napravit ćemo tako da nam ova utrka bude trening za ono za što se pripremamo. Damir će na 30 km s 1000 m uspona (Salomon Wolf Trail – Golden Trail National Series), a ja ću sa svojim curama početnicama na 15 km sa 400 m uspona (Kočevsko Lynx Trail) u njihovom tempu. Jelena je zapravo nakon mnogo godina, zbog povrede “recidivistica“, a Valentini je ovo prva utrka u životu.
Krećemo iz daleke Slavonije i putem skupljamo “rakovu djecu“ – jednu u Koprivnici, drugu u Zagrebu – i vozila pretrpanog opremom za kampiranje entuzijastično krećemo prema slovenskoj granici. Entuzijastično i pomalo zabrinuto. Iza nas su dani puni kiše i potopa diljem zemlje, a ispred nas sve crnji i crnji oblaci. A mi moramo dvije noći provesti u šatorima! Prolazimo kroz nekoliko područja s pljuskovima i taman kad se učini da je pred nama vedro i da smo kišne oblake ostavili iza sebe – Paf! Iza sljedećeg brda još teži i tamniji oblaci nego ijedan ranije!
“Trening za umiranje“
Nakon dugog vijuganja cestama slovenskih zelenih brežuljaka (koji su na povratku po bistrom vremenu izgledali mnogo zelenije i bajkovitije), stižemo u Kočevje i 20-ak minuta sjedimo u automobilu, buljimo u stakla kroz koja se ne vide recepcija ni prijave pred kojima smo parkirani i pitamo se zašto nitko od nas nije ponio kišobran. Nakon nekog vremena, kiša se napokon smiruje i mi obavljamo svoje, ni dalje previše sretni što moramo šator podići u priručnom kampu, na dobrim dijelom potopljenoj livadi i što nas očekuje vikend pun neizvjesnosti. Kupanje u jezeru sa šatorom odmah pokraj više nije tako neodoljiva ponuda, a kupanje u šatoru postaje sve izvjesnija alternativa. A mi više nismo u dvadesetima i naše reume sve teže podnose ovakve avanture. 🙂
Ipak, iskorištavamo taj “prozor“ privremenog razvedravanja i trudimo se učiniti sebi da nam bude najbolje što može – podižemo logor, oblačimo se u toplo (sreća da sam ponijela rukavice u kojima sam čak i spavala), vadimo slavonski kulen i podravski špek i kobasicu te se dodatno zagrijavamo rakijicom.
Niski start
Noć koja je uslijedila bila je kišovita, hladna i besana, dok smo brojali koliko je kapljica šatorsko krilo propustilo na naša čela. Oko pet sati dočekali smo svitanje bez kiše i digli se zajedno s Damirom čija utrka starta prva. Napokon su nas pomilovale zrake sunca i uživali smo u prvoj kavici s plamenika, kako pravim kampistima i pristoji. Ispraćamo Damira na start, odnosno na autobus koji ga još dugo vozi do startne pozicije i gdje još dugo čeka “da pištolj opali“.
Nas tri imale smo još dva i pol sata do starta, uspjele doručkovati i opustiti se… malo previše. 🙂 Start nam je bio 300-tinjak metara od šatora i svejedno smo uspjele zadnji tren doći na odbrojavanje. A ondje je atmosfera bila luda i dobro zagrijana! Svi su cupkali u mjestu kao da im gori pod petama i iščekivali da taj vječiti AC/DC odbroji svoje i “pusti nas s lanca“. A onda je krenuo pravi rock ‘n’ roll! Onaj blatni… a naša Valentina je imala najteže moguće vatreno, odnosno blatnjavo krštenje. Bio je tu red hodanja, red trčanja i tako naizmjence sve do cilja. Bilo je i dovoljno vremena za okinuti pokoju fotkicu prirode Kočevja koja je strpljivo pozirala kao prava dama, čak i u blatnom izdanju. 🙂
Damir pobjednik u 50+, a Valentina je pobijedila samu sebe
Staza je bila kružnog tipa s vrlo malo uspona, no za početničke noge svaki je brežuljak izgledao kao uspon na Everest (svi pamtimo te dane). Profil staze, iako trail koncepta, bio je jednako primjeren kako za brze (cestovne) trkače, tako i za početnike. Koliko god bila obožavateljica blata, ono je za njih bila jedina otegotna okolnost. Zato su protutežu radili odlični volonteri na dvije bogate okrepe na našoj ruti, pa smo i mi žrtvovali malo vremena za posvetiti se njima (čitaj: izgovor da se odmorimo na okrepi). 🙂
Posebno zadovoljstvo bilo je vidjeti našeg Damira Kligla kako juri pokraj nas u grupi sa svojom konkurencijom, kao i vidjeti ga na postolju kao pobjednika u kategoriji 50+. A nakon 2:27 sata na stazi evo i nas tri u cilju! Sretne što nismo zadnje, ponosne na našu Valentinu koja je junački odradila svoju prvu utrku i koja je na kraju stalno ponavljala “Ja nemrem vjerovat da sam izdržala 14 km!“ Na utrci je ipak više ponavljala “Ja više nemrem, krepat ću…“ i slično tome. Kao i da više nema snage za trčanje, kad sam joj rekla da se u cilj uvijek utrčava i da mora malo potegnuti na kraju. Naravno da je zadnji kilometar istrčala i da smo sve tri uletjele u cilj držeći se za ruke, kao prave pobjednice!
“Čreva na plot“ i mozak na pašu!
Pivo i obrok u cilju došli su kao lijek za tijelo i dušu izmučene blatom i nesanicom, a hladan tuš u kampu za razbuđivanje kako bi se izdržala vesela koncertna večer na pivskom festivalu. Naš favorit bila su Čreva na plot benda Slon in Sadež, a posebno nas je zabavljalo testiranje našeg poznavanja slovenskog jezika.
Najvažnije, vrijeme je odolijevalo cijelo vrijeme utrke, a nakon toga samo je išlo nabolje. Istina je da se popodne vjetar poigrao još pokojim banerom izlagača i da smo koncert proveli u kapuljačama, ali uvjeti i temperatura bili su idealni za trčanje. I druga noć je bila hladna, ali prospavana u komadu, a kompletno dopodne provedeno na i u jezeru. Napokon! Neki od nas čak su uspjeli i izgorjeti. 🙂
U svakom slučaju, Kočevsko Outdoor Festival idealna je kombinacija za trkače koji su u srcu punkeri i pivopije i koji teško u rasporedu pronalaze mjesta za koncerte i pivske festivale kraj svih tih utrka. Također, idealan je za početnike kao i za napredne trkače. Logorovanje u nomadskom stilu manje je idealno za nas babe s bolesnim leđima, kojima je sve teško, ali zato Kočevje nudi i dosta privatnog smještaja s krevetom u toplom. 😉
“Trčati preko Pelješkog mosta neopisiv je doživljaj! Tko je bio, vratit će se opet, a tko još nije, jednostavno mora doći i doživjeti sve ovo,” – dojmovi su sudionika trećeg po redu izdanja utrke Pelješkim mostom, koju Du Motion organizira dan uoči Dana državnosti u suradnji s Hrvatskim cestama.
330 trkača iskoristilo je ovaj put priliku i istrčalo 5,5 km preko impresivne konstrukcije Pelješkog mosta, jednog od najvećih mostova u Europi i simbolu hrvatske povezanosti. Pored domaćih trkača, našlo se tu i rekreativaca iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Slovenije, ali i Nizozemske, Njemačke, SAD-a i Velike Britanije.
Najbrži su ove godine bili Željko Cota (18:18) u muškoj i Jelena Surjan (22:38) u ženskoj kategoriji. Cota je s ovim rezultatom ujedno postavio i novo najbrže vrijeme utrke, oborivši dosadašnji rekord za gotovo dvije minute.
Ukupni poredak trkača i rezultate mogu se provjeriti ovdje.
“Ove je godine zanimanje za utrku bilo stvarno iznad očekivanja, sva su mjesta popunjena u manje od 24 sata i to velikim dijelom od strane trkača iz Dubrovačko-neretvanske županije. To nas veseli, jer ovom utrkom upravo želimo i naglasiti važnost Pelješkog mosta za naš kraj,” izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Odlična atmosfera prije i nakon utrke ponovo je pokazala kako su trkači s oduševljenjem prihvatili ovaj trkački događaj te zašto već sada počinju planirati povratak na most za ravno godinu dana.
Kraj svibnja nazustavljivo se bliži, a s njim i treće izdanje Kočevsko Outdoor Festivala koji je ove godine na programu od 31. svibnja do 2. lipnja. Očekuje se oko 1000 trkača koji će se uhvatiti u koštac sa stazama od pet, 10, 15, 30 i 60 kilometara. Prijavljeni su trkači i trkačice iz više od 20 država svijeta, a za one koji još nisu – ostalo je još nešto slobodnih mjesta!
Trail utrka u sklopu manifestacije Kočevsko Outdoor Festival stekla je reputaciju najdivlje trail trke u Sloveniji koja će trkače povesti prekrasnim stazama tajanstvenih šuma. Mjesta se uredno popunjavaju, a prijave se zatvaraju 24. svibnja…
Razlog zašto trkači obožavaju ovaj festival – divljina, planinarske staze i manje od jedan posto asfalta
Trail trkače posebno će veseliti podatak da će više od 90 posto vremena provesti na travnatim i šumskim stazama, a manje od jedan posto na asfaltu. Rute će ih voditi u središte divljine šuma Kočevskoga, gdje će trčati po samom rubu prašume. Tek nešto malo asfalta očekuje ih u samom startu i nadomak cilja. Između su većinom prekrasne šumske staze koje otkrivaju tajanstvenu šumu.
Pet udaljenosti i posebno prilagođene rute za početnike
Tri kraće udaljenosti – 5, 10 i 15 km – rute su posebno prilagođene početnicima, što znači da će sudionici imati i više nego dovoljno vremena da udaljenost pretrče ili prehodaju.
Rute od 30 i 60 kilometara odličan su izazov za iskusnije trkače te većinom vode poznatom Roškom stazom, koja je slavu stekla događajem Pohod po medvedovih stopinjah (Šetnja medvjeđim tragovima).
Pet udaljenosti:
5 km – Apres Outdoor Bambi Trail (70 m uspona)
10 km – Ford Fox Trail (220 m usona)
15 km – Kočevsko Lynx Trail (300 m uspona)
30 km – Salomon Wolf Trail (1000 m uspona) – Golden Trail National Series
60 km – I feel Slovenia Bear Trail (2000 m uspona)
Utrka u paru idealna je mogućnost za sve one koji se otkrivanja šuma Kočevskoga žele primiti u društvu – jer u dobrom je društvu sve lakše! Tako da je i za trčanje u paru na raspaloganju svih pet dužina.
Novost – ruta od pet kilometara za djecu, mlade i obitelji
Ovogodišnja novost utrka je na pet kilometara gdje je organizator, osim klasičnih kategorija, pripremio i kategorije do 12, do 15 i do 18 godina, tako da su i djeca i mladi dobrodošli na trčanje.
Uz to postoji mogućnost grupne odnosno obiteljske prijave, tako da rutu od pet kilometara možete odraditi i kao cijela obitelj u trkačko-hodačkom tempu.
Festival piva i večernji koncerti
Što bolje prija nakon utrke nego krigla hladnog piva i osvježenje u ugodno hladnoj vodi Kočevskog jezera?! Bez brige, za oboje su se pobrinuli na Kočevsko Outdoor Festivalu!
U subotu nakon trčanja, ponovno je na rasporedu festival piva uz brojne domaće pivare koji će se pobrinuti za dobru hidraciju trkača i ostalih sudionika. A u večernjim satima pozornicu uz jezero zagrijat će zanimljivi koncerti.
Ugodan događaj za obitelji – čuvanje djece i dječja utrka besplatni!
U subotu, 1. lipnja, na rasporedu je dječja utrka u 15 sati, koja će biti besplatna i namijenjena djeci do otprilike 12 godina. Dužina staze iznosit će oko 400 metara, a kretat će se kružnom rutom na mjestu glavnog događaja uz Kočevsko jezero.
Također, za djecu svih odraslih trkača u vrijeme utrka bit će organizirano besplatno čuvanje djece. Tako da odrasli mogu bezbrižno uživati na stazi, dok mališani uživaju u animaciji i igri na Kočevskom jezeru.
Kamp i prostor za šatore na mjestu događaja
Kako pravom festivalu priliči, odmah uz mjesto događanja sudionicima je na raspolaganju kamp i prostor za logorovanje. Lokacija festivala postavljena je uz Kočevsko jezero koje je, uz pivo, druga odlična opcija za rashlađivanje nakon utrke. Tik uz jezero i prostor glavnog događaja nalazi se i Camp Jezero koji nudi mjesta za kamp kućice i prikolice, kao i mogućnost podizanja šatora te pet glamping kućica.
Naravno, postoje mogućnosti noćenja i na drugim lokacijama u Kočevju i okolici.
Dakle, što se još čeka?!
Pridruži se i ti društvu od već više od 700 prijavljenih iz 20 zemalja svijeta i doživi istinsku divjinu kočevskih šuma!
Organizator je pripremio kod za 10% popusta za pratitelje 3sporta.com, koji vrijedi za prvih 20 prijava. Tako da, brzo na web stranicu Kočevsko Outdoor i prijavi se! 😊
U vrijeme kad je brdsko trčanje bilo u povojima i nije još bilo znana aktivnost među običnim pukom, posebno u “ravnoj“ Slavoniji, u planinarskim krugovima Papučkog gorja šire se svjedočanstva o Zvijeri s Papuka. Mitskom biću koje bjesomučno trči šumama slavonskih planina i čiji rep stignete uloviti tek krajičkom oka prije nego dovršite “Dobar dan!“
Bio je to zapravo trkač u četrdesetima koji bi vikendima potezao iz oko sat vremena udaljene Valpovštine, ne bi li iskoristio svaki slobodni trenutak da protegne noge po vrhovima Krndije i Papuka. Bili to refleksi preostali iz dječačkog doba kad je skakutao obroncima ponad rodne Požege ili puka nostalgija, svakako je i to dio štofa iz kojeg je stasao sada iskusni trail trkač koji je uzor novim generacijama – Damir Kligl.
“Ostavi se lopte, atletika je tvoj sport!“
Iako danas jednako sigurnim korakom grabi prema šezdesetima, uspjeli smo ga nakratko uloviti da nam prenese svoje mudrosti i tajnu dugovječnosti u (natjecateljskom) trčanju te postizanju zavidnih rezultata.
– Vjerojatno dio odgovora leži u genima i prirodnoj predodređenosti za sport, ali i dalje vjerujem da je ljubav prema onom što radiš najveća stavka. Nakon toga dolazi rad – započinje svoju priču naš sugovornik.
Ipak, između požeških obronaka i statusa kultnog trejlera, postoji dulja povijest sporta, pa i razdoblje neaktivnosti…
Za vrijeme pandemije samoizolacija na Papuku
Damir je u sportu od prvog razreda osnovne škole zahvaljujući svom nastavniku, tad poznatom sportskom djelatniku, koji ga je vrlo rano usmjerio u svijet atletike i gimnastike.
– Ljubav prema gimnastici završila je padom i teškom ozljedom glave već s devet godina, pa sam kao i ostali klinci nastavio s ganjanjem lopte misleći da je nogomet najvažniji sport koji postoji. Volio sam i borilačke sportove, ali očito ne dovoljno da bi ustrajao. U nekom trenutku, nastavnik me poslao na utrku u krosu, ujedno i takmičenje osnovnih škola cijelog požeškog okruga. Završio sam na drugoj poziciji bez imalo podloge kroz posebne pripreme. Prvi je bio, godinu dana stariji, jedan već afirmirani atletičar i tad me zamijetio trener AK-a Slavonija-Požega Ivan Maričević. Kad je vidio kako trčim, rekao mi je “Ostavi se drugih sportova, atletika je tvoj sport!“ i pozvao me u atletski klub na testiranje – prisjeća se Damir.
Paralelno s treninzima na stadionu i s početkom srednjoškolskog obrazovanja, za izbornu nastavu bira atletiku pod vodstvom legendarnog Zvonimira Panežića. Kuriozitet po kojem je taj čovjek bio poznat bilo je trčanje od Požege do Velike i trčanje dugih dionica izvan stadiona.
Damir s kolegom iz juniorskih dana Brankom Zorkom
– U tome sam vidio sebe, a Panežić postaje mojim uzorom. U sportu sam oduvijek bio individualac i odgovarao mi je tip trčanja gdje ovisiš isključivo o sebi i prepušten si vlastitim mislima. To je bio sport koji je odgovarao mojoj osobnosti. Osim toga, trčanje je dio mog života otkad znam za sebe. Odrastao sam u brdskom dijelu Požege i oduvijek sam volio trčati po brdima, šumama, vinogradima – objašnjava nam ovaj trkač u duši.
Konstantno treniranje ključ je uspjeha
U vrijeme Damirovih trkačkih početaka, trčanje se većinom svodilo na atletsku stazu, cestu i kros. Ali on se ni tad nije u potpunosti saživio s ulogom atletičara ravničarskih staza. A da je trail njegova prava ljubav osjećao je u kostima još prije nego li je ono definirano kao sport.
Damirov povratak na trkačke staze, nakon što je bacio lijekove
– Svoju ljubav prema terenskom trčanju nisam otkrio kroz atletiku. Život u brdovitom dijelu Požege oblikovao me tako da zapravo nikad nisam bio sto posto cestovnjak ili trkač atletskih staza. Gonila me konstantna želja za pustolovinom, istraživanjem netaknute prirode oko sebe, a trčanje je bio način za otkriti što više toga – doznajemo.
Ovaj 57-godišnjak uvjeren je da mu je pravovremeni odlazak iz stadionske atletike pomogao u dugovječnosti kao trkača.
– Gotovo svi stadionski atletičari koje sam tad poznavao bili su ograničenog vijeka trajanja. Nikad nisam imao ozbiljnijih povreda koje bi me dugoročno ili trajno odvukle od trčanja i vjerujem da je to rezultat cjeloživotnog trčanja po prirodnim terenima – tvrdi Damir.
Ipak, ni ovom trkaču nisu strani prekidi u trkačkoj karijeri. Imao je i on, kako kaže, desetogodišnju pauzu nakon rođenja sina i kćeri, iako čak ni tada nije prestao trčati u potpunosti.
– Jedino nisam trenirao planski i išao na utrke. Nakon dugogodišnjeg iskustva, uvjeren sam da je konstanta pri treniranju sveto pismo kad su u pitanju napredovanje i uspješnost na duge staze – maksima je to ovog pionira među našim trek & trail trkačima.
“Skupa škola“ na 100 milja Istre
Međutim, u danima dok je ovaj trejler bio u vrhuncu snage, taj svijet još nije ni postojao. Godine 1983. odselio se u Rijeku na daljnje školovanje pa ondje otkrio Učku, Ćićariju, a nešto kasnije i Platak, Snježnik i Risnjak.
– Do početka Domovinskog rata puno sam trčao tim terenima. Dok su neki skupljali polumaratone i maratone ja sam nizao kilometre po šumama. Svojevremeno, dužine od 40-50 km za vikend bile su mi uobičajena rutina – priča naš sugovornik.
Kad je krenuo na prve terenske ultre, kaže kako nije ni išao da bi se utrkivao, nego zato što je uživao u tome.
– Svojih prvih 100 milja Istre išao sam s dva prijatelja pa se tu prilagođavalo tempu najsporijega. Tu sam stekao prvo, možda i najvažnije iskustvo kako treba odraditi ultru, a to je – definitivno ne ići na takvu utrku tek toliko da ju završiš, po svaku cijenu, ma koliko god muka trajala. Trebala su mi 33 sata, i to samo zato što sam se u jednom trenutku odlučio odvojiti – dečkima je trebalo čak osam sati više. Tad sam naučio lekciju da se na takvim utrkama ne slijedi tuđi tempo i da se za njih sustavno trenira, kako bi ih završio u neko pristojno vrijeme – Damirove su riječi.
Njegov prvi zapaženiji rezultat bila je pobjeda na Velebit Ultra Trailu 2015. godine, u tad “planinarskoj“ kategoriji od 27 kilometara.
– Iako sam dotad trčao isključivo duže distance odnosno ultre – Velebit 100 km i 50 km, uvijek sam išao kao dio ekipe bez iskustva, više u svojstvu vodiča. Tek nakon pobjede na tom Velebitu, iskristaliziralo mi se da sam najproduktivniji na dužinama od 30 do 50 km, iako nikad nisam digao ruke ni od ozbiljnijih ultra trailova – priča Damir.
“Moj najveći uspjeh je što još trajem i osvajam postolja“
Međutim, mala zajednica entuzijasta trek&trail pokreta u povojima još izvjesno vrijeme nije bila dovoljno ozbiljno shvaćena da bi se pričalo o nekim državnim i svjetskim prvenstvima. Danas je ta scena sasvim drukčija, znatno je odmakla u odnosu na stanje prije 10-15 godina, ali odmaklo je i vrijeme…
– Često se pitam koliko bih bio dobar da je u vrijeme kad sam bio na vrhuncu snage postojalo takmičenje u tom sportu. Moj najveći uspjeh svakako je toliko dugo trajati. No ako ću izdvojiti nešto sa čime se zaista ponosim razdoblje je od zadnjih desetak godina, u kojem sam konstantno na postoljima – doznajemo od peterostrukog pobjednika Slavonsko-baranjske trail lige i četverostrukog pobjednika Papuk Trekk & Traila, utrke na njegovom “igralištu“.
Kad se svijet terenskog trčanja počeo oblikovati, napokon i Damirov talent dolazi do izražaja – mete konkurenciju na svim divljim stazama i osvaja postolja. Tako i dvaput osvaja drugu poziciju u hrvatskoj prvoj Treking ligi za koju, kaže, žali što ju nikad nije uspio odraditi u cijelosti zbog udaljenosti putovanja.
– Među zapaženija postignuća uvrstio bih i šestu poziciju na izuzetno zahtjevnoj utrci Absolute Biokovo Challenge dugoj 42 km, ali uz više od 4000 metara uspona po biokovskom kršu, koji nije moja prirodna podloga. Također, na Cres&Lošinj trailovima bio sam dvostruki pobjednik na 15 km. Od svega mi je najzanimljivije bilo što sam dobio dvije identične pobjedničke nagrade jer organizatori nisu računali da će dva dana zaredom pobijediti ista osoba – smije se Damir svojim doživljajima.
Danas, unatoč njegovih 57 godina još uvijek je na postoljima ili tu negdje.
– Ni ne sjećam se na koliko sam utrka pobijedio, no raduje me svaki rezultat koji donosi postolje jer, u pravilu, ekipa s kojom se takmičim mlađa je od mene dvadesetak i više godina – zavidni su rezultati Zvijeri s Papuka.
Prva pobjeda Zvijeri s Papuka na Papuk Treku
Damirov zadnji nastup također bilježi veliki uspjeh, i to na državnom prvenstvu u kratkom trailu, na brdskom maratonu “Ivanec – Novi Marof”. U ljutoj konkurenciji na 42 km uz 2000 metara uspona, u cilj dolazi 19., ali uvjerljivo prvi u kategoriji M50.
– Usudio bih se reći da moje iskustvo i aduti dolaze do izražaja u onom trenutku kad mi mladac s kojim sam se kilometrima na stazi nadmetao, u cilju stisne ruku i kaže “Svaka vam čast, ja vas na usponima nisam mogao pratiti, a vi ste 30 godina stariji od mene!“ – zadovoljan je Damir.
Priča kako ga osobitim ponosom ispunjava kad mu prilaze najbolji među najboljima današnje scene i čestitaju mu u nadi da će u njegovim godinama bar približno moći trčati kao on.
Trčanje kao spas od propadanja duha i psihe
Nažalost, kako ni u koga drugoga, tako ni u Damirovom životu nije sve bilo trčanje po zelenim pašnjacima, odnosno med i mlijeko. Imao je jednu tešku fazu života koja ga je dovela do psihičke krize koja je iziskivala čak i farmakoterapiju. Ispričao nam je kako je to riješio i što je za njega značilo trčanje u tim trenucima te što još uvijek znači.
– Trčanje je, kako sam u početku i rekao, moj način života. Moj odgovor na sve stresove koji su sastavni dio života. Domovinski rat (u kombinaciji s mojom privatnom te poslovno-financijskom krizom) ostavio je posljedice s kojima se nitko od nas ne zna nositi, i kad me sve to sustiglo lijekovi su bili jedini bijeg od onog što se tad zbivalo u mojoj glavi. U to sam vrijeme prestao trčati, nisam imao volje, snage pa niti želje za životom. No, ponovo sam protrčao, pa sve više i više… i svaki odlazak u taj moj tihi svijet prirode polako me vraćao natrag u normalno stanje. Jedan sam dan pokupio sve lijekove i bacio ih, a trčanje je ponovno postalo moj život. Zapravo, samo sam se vratio korijenima i sve je nekako sjelo na svoje mjesto – podijelio je s nama Damir iskustvo u kojem mu je trčanje poslužilo kao terapija.
Ekstremni uvjeti na Absolute Biokovo Challengeu
“Treninzi trebaju biti raznovrsni i nikad ih ne treba nadoknađivati!“
Nakon nemalih godina iskustva i pogrešaka koje je i sam pri treniranju činio, ovaj veteran traila rekao nam je što smatra najčešćim pogreškama koje amaterski trkači čine te kako pronaći idealnu mjeru u treninzima i utrkama.
– Najveća pogreška današnjeg amaterskog trkača svakako je žurba. Trebamo biti svjesni činjenice da mi nismo profesionalci i da profesionalnog trail trčanja u Hrvatskoj zapravo niti nema. Vrlo je teško pronaći ravnotežu između poslovnih i obiteljskih obveza te treninga. Tako da najmanje vremena ostaje za kvalitetan trening i tu dolazi do pogreške – svi bi željeli vrhunske rezultate u kratkom roku. Ono što često čujem kod trkača jest “moram nadoknaditi“. U tom moranju niže se previše kilometara i najčešće visokim intenzitetom. Količina treninga kod većine je trkača u rangu profesionalaca. Tu dolazi do preskakanja bitnih koraka poput rada na tehnici, core vježbama, kao i vježbama propriocepcije i mobilnosti. Preskače se zagrijavanje i istezanje, kao i raznovrsnost trkačkih treninga. Sve se svodi na “peglanje“ kilometara, a posljedično tome i na duge pauze zbog oporavka od ozljeda. Na kraju krajeva, kad trčanje postane “moranje“, ono gubi svaku čar zbog koje smo se počeli baviti njime – njegova je poruka.
Također, ističe kako tekovine današnjice poput instant-trenera u vidu Interneta i ostalih čari društvenih medija utječu na kvalitetu treninga.
– Prije nije bilo modernih medija, trkačka zajednica drukčije je funkcionirala i bilo je normalno trenirati pod paskom klupskog trenera. Danas je mnogo utrka, konkurencija raste i svi imaju potrebu isticati svoje rezultate, ali nažalost “Internet-trener“ ne može zamijeniti pravog trenera. I sam, uz veliko iskustvo, i dalje učim jer se tehnologija mijenja – naglašava Damir kako je važno dane nam alate naučiti iskoristiti na pravilan način.
– Mnogi početnici kupe pametne satove, a zapravo se ne znaju služiti njima pa su im, primjerice, zone pulsa pogrešno podešene i na temelju toga rade krive treninge i općenito, pogrešno tumače neke podatke koje sat daje. Za početak bi bolje uloženi novac bio u školu trčanja ili osobnog trenera uz kojeg će se usvojiti potrebna znanja, a kasnije će se znati nastaviti i sam(a) te uz pametne satove i ostala moderna pomagala – savjetuje Damir.
Upitali smo ga kako on trenira s akumuliranim godinama – je li što promijenio, dodao, izbacio i što je trebao raditi i ranije?
– Svakako nastojim imati raznovrsne treninge. U zadnje sam vrijeme otkrio dobrobiti bicikliranja u vidu recovery treninga, što me spriječilo da tijelo opterećujem s previše trkačkih kilometara, a opet ne radim dan pauze bez apsolutno ikakve aktivnosti. Također, više radim na vježbama jačanja trupa i tu sam najviše prije griješio. I danas dijelom zbog toga plaćam danak jer prvo što sam primijetio kao ograničenje u ovim godinama jest lošija mobilnost kukova. Također, sad mnogo više volim trčati po brdima ne razmišljajući previše o tempu oslanjajući se na osjećaj, te sad bolje od sata znam kad trebam usporiti – dobili smo još nekoliko zrnaca mudrosti.
Ne žali ni za čim propuštenim, ali još je dužan DUT-u
Ovaj avanturist u duši priča da mu je nekoć predstavljalo izazov skočiti padobranom ili isprobati bungee jumping, ali kako je taj vlak prošao. S nekim se stvarima valja pomiriti da više nisu za čovjeka, smatra, ali u trčanju ne plače ni za čim propuštenim.
– Mislim da sam napravio mnogo više od očekivanog jer nekim vrhunskim ciljevima nisam ni stremio. No, još uvijek volim otići na neku važnu utrku poput PH u trailu, iako svjestan da nisam konkurentan znatno mlađoj populaciji trkača. Nije mi baš svejedno biti sedmi-osmi ili na postolju, ali trčanje me još uvijek čini sretnim i to mi je najvažnije – skromno zaključuje Damir.
Bez obzira, na utrkama se još uvijek “poganja“ rame uz rame s najboljima i zna ih dobro izmoriti na putu do postolja. Još uvijek ima mladih nada koje ostavi iza sebe, ali i vlastitih mlađih prijatelja – kojima je dobrim dijelom i sam pokazao ovaj svijet – koji ga polako (pre)stižu. Odao nam je gdje se vidi kao još prilično konkurentan sudionik…
– U ispijanju pive nakon utrke, haha! Pa, vjerujem da još uvijek mogu poprilično uspješno trčati s ekipom na duge rute i biti tu negdje s njima. U svojoj dobnoj kategoriji trenutno sam gotovo nedostižan – odgovara Damir.
Priznaje da osjeća kako ga godine pritišću, ali smatra da ima još nekih zaostalih repova koje bi volio nadoknaditi.
– Osjećam da sam još dužan Dalmacija Ultra Trailu koji se odvija u listopadu, na 56 km jer sam u dva navrata dosad podbacio – prvi put jer su me većinu staze držali grčevi u želucu zbog pogreške s unosom energetskih dodataka, a drugi put sam morao odustati zbog neodbolovane viroze. Također, privlači me utrka Ultra Trail Dinarides, maratonska dužina ili 85 km – njegove su želje.
Uvijek uz svesrdnu podršku partnerice
“Kad ponestane izazova, stvorim si ih sam!“
Ovaj avanturist priča kako je uvijek volio stvarati izazove sam sebi pa mu, primjerice, trčanje na utrci Wings for life nije bilo dovoljno, nego je odlučio s lokalnom ekipom biciklirati od Osijeka do Zadra.
– Vožnja je trajala cijeli dan i noć, gotovo 24 sata. Na trenutke nam se događalo da zaspemo na biciklu. Naravno, izabrali smo težu varijantu, preko brdskih dijelova BiH pa preko Plješevice ušli ponovno u Hrvatsku. Nakon toga, drugi sam dan na Wingsu otrčao još 32 km, te to ponovio i iduće godine – jedna je od Damirovih ludosti.
Ni sa šezdesetom na repu, ovom okorjelom planinskom trkaču ne nedostaje izazova s kojima se želi suočiti.
– Plan koji već dugo stoji ispred mene istrčati je Slavonski planinarski put u dužini od 320 km za četiri dana. Volio bih da podvizi u takvom obliku postanu nešto što će u budućnosti više zaintrigirati trkače, jer u ovom ganjanju polumaratona i maratona bez zapaženog rezultata ne vidim smisao trčanja – otkrio nam je za kraj svoj trkački kodeks ovaj “Vitez slavonske (ne)ravni“.
Piše: Martina Maloča Foto: privatna arhivauz odobrenje autora, 3sporta
Du Motion s ponosom najavljuje treće izdanje utrke Pelješkim mostom koja će se održati u srijedu, 29. svibnja 2024. Nastala kao uvertira u svečano otvaranje mosta 2022. godine, ova utrka postala je nezaobilazan događaj u kalendaru svih zaljubljenika u trčanje.
”Ponovno trčimo Pelješkim mostom uoči Dana državnosti i obilježavamo za nas neizmjerno važan čin spajanja krajnjeg juga s ostatkom zemlje. Most je inače zatvoren za pješake, tako da je ovo uistinu posebna prilika za uživanje” istaknuo je Alen Bošković, direktor Du Motiona.
Utrka duga 5,5 kilometara započet će u 20:30 sati, pružajući trkačima iskustvo noćnog trčanja preko impresivne konstrukcije Pelješkog mosta sa spektakularnim pogledom na Malostonski zaljev.
Ograničena je na svega 300 trkača, svi zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti putem službene stranice Du Motiona. Cijena trkačkog paketa iznosi 30 eura i uključuje startni broj, službenu majicu, finišersku medalju, mjerenje vremena i okrepu.
Ne propustite priliku biti dio ovog jedinstvenog događaja i osjetiti uzbuđenje trčanja preko jednog od najvećih mostova u Europi.
“Fantastičan doživljaj, uživali smo u svakoj minuti, svakako se ponovo vraćamo!” mogao bi glasiti jednoglasni sažetak dojmova tisuća odlično raspoloženih trkača odmah nakon prolaska kroz cilj na Stradunu, početnoj i završnoj točki svih utrka koje su se ovaj vikend odvijale u sklopu Du Motion – Runners’ DaysDubrovnik.
“Ovogodišnje brojke su izvanredne, osim što smo rasprodali unaprijed sve utrke, u samoj se organizaciji nalazi oko 800 ljudi, koji su svi doprinijeli ovakvom uspjehu osmog Du Motiona. Posebno hvala svima koji su se uključili u utrku 5K i trčanjem i navijanjem pružili podršku malom Marku koji je bio s nama sve ove protekle dane,” izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Polumaratonsku utrku, koja se ove godine trčala po ponešto izmijenjenoj, ali i dalje vrlo atraktivnoj trasi uz obalu, u muškoj su kategoriji najbrže istrčali John Mieszczanski – USA (1:15:00), Željko Cota – Triatlon klub Dubrovnik (1:15:24) i Andrii Churanov – UKR (1:15:40), dok su među ženama slavile Amerikanka Lauren Johnson (1:27:42), Irkinja Tara Malone (1:33:15) i Britanka Katie Horton (1:33:38).
Humanitarnu 5K najbrže je istrčao Poljak Patryk Sobczyk s rezultatom 17:08, postavivši tako i novi rekord ove utrke. Za njim su došli Emil Hastor – AK Goražde (17:26) i prošlogodišnji pobjednik, Slovenac Max Gerlič (18:40). U ženskoj je kategoriji slavila Luciana Benić iz Gimnazije Dubrovnik (22:51), nakon koje su u cilj utrčale Merjema Suman – AK Goražde (24:57) i Iris Solomun – Atletski klub Dubrovnik (25:53).
Subota je protekla u znaku utrke s najljepšim pogledom na grad, Utrke zidinama. Na njoj se na pobjednički postolje po već treći put popeo Luka Đurović, ovaj put s rezultatom 12:20:22. Drugo mjesto u poretku zabilježno je Damiru Primorcu (12:50:55), inače počasnom konzulu Republike Koreje, a treće, s gotovo identičnim rezultatom, Ivanu Kličanu (12:50:93). Među ženama najbrže su bile Nina Mijoč (14:41:73), Melanie Nicolle iz Guernseya (15:14:84) i Mirna Marović (15:35:33).
Nakon Utrke zidinama Stradun su ispunili veselje i smijeh petstotinjak dubrovačkih vrtićaraca i mlađih osnovnoškolaca, koji svake godine s iznimnom radošću sudjeluju u Dječjoj utrci Orlando.
Uz trkače iz 50 zemalja svijeta Du Motion se još jednom potvrdio kao najinternacionalniji događaj ove vrste ne samo u Hrvatskoj, već i regiji, a fenomenalna atmosfera, nevjerojatna energija i oduševljeni trkači puni hvale za doživljeno najbolja su pozivnica za iduće izdanje ove popularne sportske manifestacije. Stoga zaokružite već sad na kalendaru 26. i 27. travnja 2025.!
Još nas samo par dana dijeli od osmog izdanja Du Motion – Runners’ Days Dubrovnik, koji je i ove godine u Dubrovnik privukao trkačke entuzijaste sa svih strana svijeta.
“Ponovo bilježimo rekordne brojke, sve utrke su rasprodane, očekujemo 2700 sudionika iz čak 50 država” istaknuo je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Sve počinje u subotu 27. travnja s atraktivnom, ali i zahtjevnom Utrkom zidinama, pretvarajući globalno poznati simbol grada u ekskluzivnu trkačku stazu. Isti dan, Stradunom će odjekivati smijeh i cika veselih dubrovačkih vrtićaraca i mlađih osnovnoškolaca, sudionika Dječje utrke Orlando.
Nedjelja 28. travnja rezervirana je za mjesecima unaprijed rasprodanu, najinternacionalniju hrvatsku utrku Dubrovnik 21K, koji će se ove godine trčati po ponešto izmijenjenoj stazi, te humanitarnu utrku građana Dubrovnik 5K čijih će tisuću sudionika trčati za desetogodišnjeg Marka Akrapa.
Pred nama je vikend u kojem će cijeli grad biti u pokretu, a da bi sve proteklo u savršenom redu pobrinut će se na stotine volontera iz osnovnih i srednjih škola, brojnih gradskih službi, Crvenog križa, sportskih i auto klubova te HGSS-a.
“Pozivamo naše sugrađane da nam se pridruže u velikom navijanju duž staze utrke ili na Stradunu. Dođite i uživajte u nevjerojatnoj atmosferi, pozdravite trkače jer će im vaša podrška biti važna. Zajedno možemo stvoriti nezaboravan doživljaj za sve sudionike Du Motiona”, zaključio je Bošković.
Posljednje nedjelje u travnju, Stradun će preplaviti trkači svih generacija koji će se pridružiti Du Motionovoj utrci 5K i na taj način podržati hrabrog dječaka Marka Akrapa iz Nove Mokošice.
Ostalo je još svega par dana da im se pridružite i vi te si osigurate svoje mjesto u ovoj nezaboravnoj utrci.
Podsjetimo, devetogodišnji Marko, suočava se s iznimno rijetkim genetičkim poremećajima koji zahtijevaju 24-satnu njegu i podršku. Utrkom 5K, Dubrovnik se udružuje kako bi mu pružio podršku i prikupio sredstva koja će mu pomoći u daljnjem liječenju.
“Pozivamo još jednom sve naše sugrađane da se uključe u ovu hvalevrijednu akciju kojoj su se već odazvali trkači iz čak tridesetak zemalja svijeta”, izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković te podsjetio kako se prijave zatvaraju u petak, 19. travnja.
Priključite se trčanjem ili kupnjom navijačkog paketa za bodrenje trkača na Stradunu putem službene stranice Du Motiona.
28. 4. svi zajedno obojimo Stradun u plavo – za Marka!
Na test smo dobili zanimljiv komad “hardvera”, krovni nosač za dva bicikla američke firme SeaSucker pod nazivom Mini Bomber. Isprobali smo ga i evo što smo saznali.
Što je SeaSucker
SeaSucker, svoje je ime dobio po hobotnici, odnosno njenim pipcima. U središtu ove priče je čovjek čiji je um pokrenuo revoluciju u industriji sportske opreme – inovator i poduzetnik, Chuck Casagrande. On je osmislio SeaSucker kako bi riješio problem glomaznih nosača za opremu za sportove poput biciklizma, surfanja i skijanja.
Ključna inovacija koja stoji iza SeaSucker proizvoda je patentirana vakuum tehnologija koja omogućava jednostavno i sigurno pričvršćivanje opreme na gotovo bilo koju glatku površinu. Ovaj sustav funkcionira na principu vakumskih pumpi, koje isisavaju zrak iz okruglih gumenih “hvataljki” i tako stvaraju čvrstu vezu nosača s podlogom za koju je pričvršćen.
Gumene vakumske hvataljke, proizvod je made in USA
Mini Bomber – nosač za dva bicikla
Osnova proizvoda koji smo testirali je čvrsta ploča na kojoj su pričvršćene četiri gumene hvataljke s jedne stane i dva prihvata za vilice bicikla s druge strane. Ove prihvate za vilice bicikla trebalo je vijcima pričvrstiti za glavni element, a tu postoje tri pozicije, koje onda utječu na položaj volana montiranog bicikla. Ideja je da se širi volani dvaju bicikala ne dodiruju. Osim dvaju bočnih pozicija, od kojih svaka ima spomenute tri opcije, postoji i središnja pozicija koju ćete koristiti ako prevozite teški bicikl ili e-bike.
Prihvat za vilicu
Četiri gumene hvataljke dolaze unaprijed pričvršćene za glavnu ploču, a na svakoj od njih je patentirana vakuum pumpica koja izvlači zrak.
Na svakoj hvataljki nalazi se pumpica za stvaranje vakuuma (narančasti element)
Kako se nosač postavlja na automobil
Nakon što pričvrstite prihvate za vilice bicikla (ovaj posao radite samo jednom, nakon što izvadite nosač iz kutije), potrebno je postaviti osovine na koje će nalijegati vilice bicikala. Njih dobivate u paketu s nosačem, opremljene su klasičnim quick release sustavom.
Bijeli zaštitni poklopci čuvaju gumenu površinu hvataljki
Kako bi se zaštitila gumena površina hvataljki, uvijek kada se ne koriste treba ih držati poklopljene bijelim poklopcima, kojima su zaštićene i prilikom kupnje. Prije korištenja treba ih skinuti i provjeriti gumene površine hvataljki, one moraju biti čiste i bez oštećenja.
Jednako takva, čista i bez oštećenja, mora biti i površina automobila na mjestu gdje dolazi nosač. Dobro je površinu uvijek prije korištenja očistiti mokrom krpom, no površina ne mora biti mokra u trenutku kada stavljate nosač na krov.
Postavljanje nosača na krov automobila
Pronađite mjesto na kojem želite montirati nosač, postavite ga, lagano pritisnite i počnite pumpati jednu po jednu “hvataljku”. Dovoljno je pritisnuti 15-20 puta i nestat će narančasti indikator na pumpici, koji pokazuje da ste napumpali dovoljno. Taj postupak treba ponoviti za svaku od četiri gumene hvataljke.
Pumpanje vakuum pumpi, kad naračasti dio nestane, napumpano je
Krov na koji smo postavljali SeaSucker Mini Bomber blago je zakrivljen, ali to nije bio problem, ploča nosača ipak je toliko savitljiva i prilagodila se mjestu gdje smo nosač montirali.
Iz hvataljke ispumpan je zrak
Postavljanje bicikla na nosač
Prije nego stavite bicikl na ovaj nosač, trebate skinuti prednji kotač, on ne ide gore. Ovo je ujedno i jedna od razlika od većine drugih nosača, na koje ide cijeli bicikl. Prednji kotač možete voziti u autu, ili kupiti poseban dodatni SeaSucker nosač za tu namjenu.
Vilicu postavljamo na osovinu
Podignete bicikl iznad glave, postavite vilicu na osovinu nosača i zategnete je čvrsto na njega. Odmah ćete vidjeti koliko je bicikl snažno pričvršćen. No, što za zadnjim kotačem? On u ovom trenutku leži na krovu automobila i treba ga pričvrstiti. To radimo dodatnom hvataljkom koju postavimo na mjesto zadnjeg kotača, aktiviramo je ugrađenom pumpicom, postavimo gumu na nosač i kotač učvrstimo snažnom čičak trakom.
Nosač za zadnji kotač
Da, prije nego smo postavljali bicikl na krov, narančastom čičak trakom smo fiksirali pedale, da se ne vrte u vožnji.
Nema prednjeg kotača, pa je pogon bliže krovu vozila, zato fiksiramo pedale na se ne vrte u vožnji
Skepsa je nestala već nakon prve montaže
Ono što će svi pomisliti kad vide ovakvo rješenje pomislili smo i mi – “jel’ to drži?”. O da, drži, i više nego smo očekivali. U usporedbi s klasičnim nosačima, na koje se stavlja cijeli bicikl, ovo je čvršće i stabilnije rješenje. Na klasičnim nosačima uvijek imate onaj osjećaj da bicikl stoji nekako labavo, prednji kotač često “pleše” u vožnji. Ovdje toga nema, veza je čvrsta, a jedina mogućnost da se nešto pomiče lijevo-desno je nestala, jer je vilica pričvršćena pa se volan ne može pomicati.
Fiksirana prednja vilica
Na našem testu postavili smo dva relativno lagana cestovna bicikla, ali na SeaSucker Mini Bomber možete postaviti i puno teže MTB bicikle. Ovaj model ima mogućnost prijevoza i e-bikea, tako da element prihvata vilice postavite na sredinu ploče nosača.
Koje su prednosti, a koje mane SeaSuckera
Ovaj sustav ima puno više prednosti nego mana, no nije savršen (kao ni svaki drugi). Glavne prednosti su:
iznimno brza montaža, nosač je gore za manje od 2 minute
može se bez ikakvih tehničkih preduvjeta koristiti na svakom autu, ne morate kupovati nove nosače s novim autom
kada vam nosač više ne treba na vozilu, skida se za manje od minute i pospremi se u prtljažnik u kojem ne zauzima puno mjesta
bicikli su čvrsto “spojeni” s automobilom, nema lelujanja prilikom brže vožnje.
Nosač i bcikl montirani su za manje od dvije minute
Glavni nedostatak je da morate u vozilu pronaći mjesto za prednji kotač ili dokupiti vanjski nosač za kotač.
Za koga su SeaSucker nosači za bicikle
Prije svega, vidimo prednost u brzini montaže koja je moguća na bilo koje vozilo. Ako već nemate klasične nosače, ili imate više automobila na kojima želite prevoziti bicikle, ovo je idealno rješenje – u dvije minute spremni ste za put.
Ako ste od onih kojima se baš ne da postavljati klasične krovne nosače i onda ih skidati, ako nemate garažu i nosači vam smetaju na balkonu ili stanu, SeaSucker je super izbor. Isto tako, ako bi ponekad impulzivno otišli na neku biciklističku vožnju, a nemate volje postavljati nosače, ovo je najbolje moguće rješenje.
Koji još modeli postoje
U prodaji je više modela, uz Mini Bomber za dva bicikla, postoji i model za tri, kao i SeaSuckeri za pojedinačne bicikle. Potonji su još manji i praktičniji; možda je i bolje rješenje kupiti dva nosača za pojedinačni bicikl od ovog za dva, osobito ako ponekad trebate prebaciti samo jedan bicikl. Postoje razni modeli za prijevoz drugih vrsta “prtljage”, provjerite na webu SeaSucker.
SeaSucker možete montirati na različite načine, na limenu podlogu i na staklo, mi smo se u ovom tekstu držali “klasične” metode na krov automobila.
I za kraj, brzo ćete im povjerovati, nisu uzalud ovo službeni nosači bicikala na mnogobrojnim velikim biciklističkim utrkama diljem svijeta. UCI approved. 😊
Dakle, borba s nosačima je gotova. Naručite svoj na www.splash.hr ili u Bim Bikeu, Head-u i ostalim trgovinama biciklističkom opremom.
Kočevsko Outdoor Festival slovi kao najdivljiji trkački događaj u Sloveniji, koji će vas odvesti u srce tajanstvene šume Kočevskog. Prekrasne šumske staze, zelena priroda i prava avantura. Sve to možete doživjeti trčećim korakom na Kočevsko Outdoor Festivalu. Osim divljine, na manifestaciji vas čeka i bogat festivalski program te raznovrstan program za obitelji.
Kad biste morali pronaći neke od nadivljijih i najskrivenijih kutaka u Sloveniji, zasigurno biste ih potražili u Kočevskom. Prostrane šume koje su ujedno dom i brojnim divljim životinjama prekrivaju veliki dio Kočevskog. One skrivaju još mnoge neotkrivene bisere, prašume, prekrasne staze i predivnu prirodu, koja je zasigurno najljepša odjevena u neodoljivo zeleno ruho.
Trkače će posebno veseliti podatak da će više od 90 posto vremena provesti na livadskim i šumskim stazama, a manje od jedan posto na asfaltu.
Pet udaljenosti te posebno prilagođene staze za početnike
Tko će potrčati na Kočevsko Outdoor Festivalu od 31. svibnja do 2. lipnja, na raspolaganju će mu biti pet udaljenosti. Iskusnim trkačima željnima malo dužih izazova namijenjene su dužine od 30 i 60 kilometara.
Kraće staze od pet, deset i 15 kilometara osmišljene su za početnike u svijetu traila i trčanja općenito. Oni će moći potrčati laganim stazama s mnogo manje uspona, a i ciljni limiti su vrlo fleksibilni, pa se ove rute može i prehodati.
Pet udaljenosti:
5 km – Apres Outdoor Bambi Trail (70 m uspona)
10 km – Ford Fox Trail (120 m uspona)
15 km – Kočevsko Lynx Trail (400 m uspona)
30 km – Salomon Wolf Trail (1000 m uspona) – Golden Trail National Series
60 km – I feel Slovenia Bear Trail (2000 m uspona)
Utrka u parovima!
Utrka u parovima idealna je prilika za sve one koji se u avanturu otkrivanja šuma Kočevskoga žele upustiti u društvu – jer u dobrom društvu sve je lakše! Također, i u paru imate na raspolaganju svih pet udaljenosti.
Novost – Staza od pet kilometara za djecu, mlade i obitelji
Ovogodišnja novost utrka je na 5 km, gdje smo uz klasične kategorije pripremili i kategorije do 12, do 15 te do 18 godina, tako da su na utrku dobrodošli i djeca i mladi.
Uz to, postoji mogućnost grupne odnosno obiteljske prijave, tako da distancu u dužini pet kilometara u hodačko-trkačkom tempu možete odraditi kao kompletna obitelj.
Cijeli vikend »obojan« je festivalskim događanjima
Središnje odgađanje na Kočevsko Outdoor Festivalu zaigurno je trail utrka koja će se odvijati u subotu, 1. lipnja 2024. No organizatori obećaju da događaja neće nedostajati ni ostatak vikenda, kao što je primjereno pravom festivalu: sportske aktivnosti, zelena priroda, jezero Kočevsko, pivo i koncerti…
Što više godi nakon trčanja od hladnog piva?! Tako da će se na manifestaciji predstaviti razne craft pivovare, koje će se pobrinuti da ne budete žedni. Osim toga, u ponudi će biti hamburgeri i druge lokalne kulinarske delicije. Tako da, bez brige, ni gladni nećete ostati!
Navečer ćete na mjestu događanja uživati u koncertima koji uvijek privuku velik broj trkača i njihovih pratnji.
Foto Simon Zupan
Ugodno događanje za obitelj
Ovaj festival također želimo graditi kao obiteljsko događanje. Tako će za vrijeme utrke biti organizirano besplatno čuvanje djece. Naravno, bit će tu i dječja trka, a pripremamo i bogat animacijski program za djecu i cijelu obitelj koji će se održavati od petka 31. svibnja do nedjelje 2. lipnja.
Foto Simon Zupan
Tako da će u petak djeca moći poslušati zanimljiva predavanja na temu šume i divljih životinja, u subotu će trčati, veslati na supovima ili plivati u Kočevskom jezeru, a u nedjelju se mogu uputiti na vođene ture praćenja divljih životinja.
Mjesta za kampiranje i podizanje šatora
Kako i priliči pravom festivalu, tik uz prostor za događanja nalazi se i prostor za podići šatore te kamp. Lokacija događaja postavljena je uz Kočevsko jezero, što je uz pivo odlična opcija za rashlađivanje nakon trčanja. Odmah pored nalazi se i Camp Jezero, gdje nude prostor za kampere i prikolice, šatore te pet glamping kućica. Naravno, prenoćište možete pronaći i u drugim mjestima u Kočevju i okolici.
Što se još čeka?! 🙂
Pridružite se više od 500 prijavljenih iz 20 zemalja i doživite pravu divljinu kočevskih šuma.
Za čitatelje 3sporta.com pripremili smo kod za popust od 10 % koji vrijedi za prvih 20 prijava. Zato brzo na stranicu Kočevsko Outdoor i prijavi se!
Slatko-slana avantura uz predivno smaragdno Vransko jezero ove se godine seli na još topliji datum. dm eko Pakoštane trail poziva te na svoje, sad već petu godinu, dobro utabane staze u subotu, 20. travnja 2024. godine. Dođi, dobro se zabavi i upij prve nježne zrake jadranskoga sunca!
Posebni adut ovog trkačkog doživljaja je greben Čelinke, prirodni više od kilometra dug vidikovac koji će svakog trkača nagraditi jedinstvenim pogledom – s jedne strane na najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, a s druge na tirkizno plavo more pakoštanskog akvatorija. Smješten je na najužem dijelu prevlake koja odvaja Vransko jezero od mora.
Uigranost slatkoće vode Vranskog jezera i plavetnila slanog Jadrana
Možeš birati između kraće 7.5 kilometara Slatke staze i dulje Slane, koja iznosi 17 kilometara. Obje staze prolaze najljepšim dijelovima pakoštanskog kraja, s pravom lepezom terena za potpuno trkačko iskustvo – utabane zemljane staze, obalne škrapaste stazice, meke šumske puteve do kratkog, ali izazovnog krševitog grebena. Staze su idealne za klasične trkače koji žele iskusiti pravi trail doživljaj, kao i za trail trkače koji za promjenu žele uživati na brzoj i uglavnom trčljivoj stazi.
Start obje utrke u samom je središtu Pakoštana u subotu, 20. travnja u 10 sati, a prijave su otvorene putem stranice stotinka.hr.
Trkački “bombončić“ za najmlađe i plogging za najsavjesnije
Najuzbuđenije i najsrčanije male trkače također čeka “bombončić“ od staze – dm Mali trk provest će najmlađe kamenim kalama stare pakoštanske gradske jezgre. Start dječjeg trka je u 10:15 h, a prijave se primaju na licu mjesta od osam sati do starta utrke ili večer prije od 18 do 20 sati.
Uz sve, organizator TZ Općine Pakoštane od prvog izdanja nastoji promovirati svijest o zaštiti okoliša. Što objašnjava riječ “eko“ u nazivu utrke. Na okrepama se ne dijele plastične čaše, a staza se označava posebnim, biorazgradivim trakama koje budu višestruko iskorištene. Isto tako, sudionici se na startu mogu odlučiti i za plogging opciju – kombinaciju trčanja i sakupljanja smeća, te na startu dobiti vreću za smeće i tako doprinijeti čišćem okolišu.
Gostoljubivost domaćina u obliku dvodnevne (avan)ture
Cijeli događaj u maniri slatkih i slanih senzacija upotpunjuje ukusna i obilna domaća hrana koju pripremaju domaćice iz udruge “Skuti materini“. To ide ruku pod ruku sa srdačnošću, gostoljubivošću i trudom koje domaćini ulažu u organizaciju utrke. Odlična atmosfera, raskošni startni paketi te raznolikost Slatke i Slane staze poticaj su brojnim trkačima da iz godine u godinu postanu ponavljači na dm eko Pakoštane trailu, ali i da sa sobom dovedu nove buduće fanove.
No, doživljaj ne prestaje sa završetkom utrke. Nakon subotnje Slatko-slane avanture, domaćini u nedjelju za sve zainteresirane sudionike organiziraju i Slatko-slanu kulturnu turu okolicom u kojoj se itekako ima što za vidjeti i kušati. Nedjeljni izlet predviđen je u trajanju od devet do 13 sati.
Više od 1700 malih i velikih trkačica i trkača okupilo se u porečkom Zelena Resortu u nedjelju, 17. ožujka 2024., kako bi sudjelovalo u Plava Laguna Polumaratonu.
Na rekordnom izdanju ovog omiljenog trkaćeg eventa prvi je kroz cilj prošao Paolo Massarenti za 1h i 15min, a najbolja u ženskoj konkurenciji bila je također Talijanka Astrid Faganel s vremenom od 1h i 27min.
Osim polumaratonske, održana je i 10K utrka te rekreativne utrke Pepi Kids Run i Family Run. Najviše trkača došlo je iz Italije, Slovenije, Austrije te Hrvatske. Tradicionalno, prihod od kotizacija za obiteljsku utrku Family Run namijenjen je porečkom Centru za inkluziju i podršku zajednici.
Plava Laguna Polumaraton fantastična je utrka kojoj se trkači redovito vraćaju. I ove godine su Poreč kao destinacija i Plava Laguna kao domaćin svojim gostima pružili sve što mogu poželjeti, od atraktivne lokacije uz more, udobnih hotela u blizini centra događanja do dobre organizacije i zabave za cijele obitelji! Dobri vremenski uvjeti i svi koji sudjeluju u eventu –organizatori, volonteri, natjecatelji i publika – dodatno su doprinijeli uspješnosti još jednog Plava Laguna Polumaratona.
Očekivanja za sljedeću godinu su visoka te se već kreće u planiranje i osmišljavanje eventa u 2025. godini, koji će biti još bolji i veći. Sportski eventi Plave Lagune od nedavno nose brand Plava Laguna Sport kojem je cilj ukazati na ponudu, infrastrukturu i važnost koju sportske manifestacije uživaju u sklopu djelovanja Plave Lagune.
Uskoro stiže više informacija i prijave za sljedeće izdanje Plava Laguna Polumaratona.
Saznajte više na plavalaguna.com, rezervirajte datum i vidimo se dogodine u Poreču na najboljem trkačem vikendu!
Plava Laguna Polumaraton održan je uz potporu sljedećih partnera:
Rijeka trči i ovog proljeća! Festival sporta i rekreacije Homo si teć – Rijeka Run ponovo će zauzeti gradske ulice i ponuditi niz raznovrsnih utrka kroz tri vikenda na nekoliko lokacija, sve uz prepoznatljivu humanitarnu notu manifestacije.
Svakako vrijedi istaknuti da se festival održava 25. put, što dovoljno govori o njegovoj popularnosti i prihvaćenosti od strane rekreativaca i građana koji se rado odazivaju pozivima na trčanje s plemenitim ciljem.
Uvertiru kao i uvijek predstavlja 539 skok, utrka po Trsatskim stubama. 30. ožujka rekreativci su u prilici testirati svoju brzinu i izdržljivost na 539 stepenica koje su najkraći, ali i najzahtjevniji put od centra Rijeke do Trsata.
13. travnja na rasporedu je Molo longo trk po popularnoj šetnici uz more u samom centru grada i jednom od najboljih mjesta za trčanje u Rijeci.
Molo longo trk
Velika završnica festivala, koja u samom centru građana tradicionalno okuplja veliki broj građana i njihovih gostiju, na rasporedu je 28. travnja i uključuje Riječki polumaraton, štafetu 3x7km, Desetku i Erste Peticu od natjecateljskih te dm mići trk za najmlađe sudionike, Memorijalnu utrku Milke Milinković za osobe sa invaliditetom i slabovidne osobe te veliku humanitarnu utrku građana Homo si teć.
dav
Svi željni sudjelovanja na natjecateljskim utrkama mogu se prijaviti putem službene stranice www.rijeka.run. Za 539 skok i Molo longo trk moguće se prijaviti online do dana uoči utrka te na dan održavanja na licu mjesta, dok su prijave za veliku završnicu otvorene isključivo online do 5. travnja.
Službene majice festivala, čijom se prodajom ove godine skupljaju sredstva za program socijalnog uključivanja i osnaživanja djece u riziku od siromaštva Moje mjesto pod suncem, bit će dostupne od 2. travnja na Rijeka Run štandu na Korzu te u trgovinama Sport Visiona u Rijeci.
Udruga CeKaDe kroz program Moje mjesto pod suncem kontinuirano radi s preko 60 riječke djece u riziku od siromaštva i marginalizacije u dobi od 6 do 18 godina, kao i njihovim roditeljima. Djeci pružaju trajnu razvojnu podršku u stjecanju znanja i vještina te im se omogućava sudjelovanje u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne. Organiziraju se različite aktivnosti i događanja prema interesima, mogućnostima i željama djece, što su prilike za druženja kroz koja se razvija odnos povjerenja, razumijevanja i uvažavanja.
U nedjelju, 28. travnja Stradun će još jednom biti obojen plavom bojom, a rijeka trkača će poteći gradskim ulicama sve zbog jednog posebnog dječaka – desetogodišnjeg Marka Akrapa za kojeg se ove godine trči Du Motionova humanitarna 5K utrka.
Marko je veseli i razigrani dječak koji, kao i svi njegovi vršnjaci, uživa u igri s prijateljima, ali i pomaganju mami oko kućanskih poslova. On je ujedno i dječak s iznimno rijetkom dijagnozom parcijalne trisomije 18 (Edwardsov sindrom) i monosomije 12, genetičkih poremećaja koji sa sobom nose niz malformacija i poteškoća.
Kao stopostotnom invalidu koji ne govori i ovisan je o respiratoru, Marku je potrebna 24-satna njega, a kako kod ovakvih dijagnoza ne postoji specifičan tretman liječenja, već se kroz kontinuirano praćenje stanja određuju individualizirane terapije, roditelji s Markom žive u stalnoj neizvjesnosti, nastojeći mu pritom osigurati što bolju skrb i kvalitetu života.
Zato će veliko srce Dubrovnika ove godine zakucati upravo za ovog malog dubrovačkog heroja i njegovu obitelj i sa željom da petkilometarskom utrkom skupi sredstva koja će im pomoći u daljnjem liječenju.
“5K utrka zbog svog plemenitog karaktera uvijek privuče veliki broj trkača i šalje iz Dubrovnika prekrasnu sliku solidarnosti naših građana svih generacija. U okrilje te velike Du Motion obitelji sada primamo i malog Marka, kojem želimo prenijeti svu našu pozitivnu energiju i podršku te pozivamo Dubrovkinje i Dubrovčane da nam se svakako priključe” izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković te objasnio kako se utrci može pridružiti trčanjem ili kupnjom navijačkog paketa za bodrenje trkača na Stradunu.
Prijave za utrku i više informacija o Du Motionu potražite na službenoj stranici.
28.4. svi zajedno obojimo Stradun u plavo – za Marka!
Željko Cota i Rita Biliš najbrže istrčali pistu dubrovačkog aerodroma
Peto izdanje utrke Runway Run privuklo je na dubrovački aerodrom ovaj petak 8. ožujka brojne trkače iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske.
Nesvakidašnja i uvijek inspirativna lokacija te izvrsne vremenske prilike dodatno su motivirali odlično raspoložene sudionike u ostvarivanju dobrih rezultata.
Najbolji su ovaj put bili Željko Cota – TK Dubrovnik (16:21), Nizozemac Vince Cakular – HVA (17:30) i Goran Pulig – TK Dubrovnik (17:35) u muškoj, te Rita Biliš – AK Fit (21:50), Barbara Žitek (24:04) i Martina Tomić (24:17) u ženskoj kategoriji. Cota je tako ovim rezultatom ne samo popravio svoj prošlogodišnji, također pobjednički rezultat, već i postavio novi rekord staze.
Ukupni poredak trkača može se provjeriti na ovom linku.
“Velik broj trkača koji su danas došli trčati pistom Zračne luke Ruđer Bošković već su trčali ovu utrku, a dobar dio njih sudjeluje i na drugim našim utrkama. To nam govori da smo uspjeli okupiti pravu zajednicu rekreativaca koji uživaju trčati na ovakvim posebnim lokacijama i jako nas veseli što se uskoro ponovo družimo na našem glavnom događaju, osmom po redu Du Motion- Runners’ Days Dubrovnik”, izjavio je direktor Du Motiona Alen Bošković.
Globalno prepoznata manifestacija s kojom se Dubrovnik snažno pozicionirao na trkačkoj karti svijeta ove se godine održava 27. i 28. travnja te objedinjuje već rasprodanu utrku Dubrovnik 21K, atraktivnu Utrku zidinama, humanitarnu utrku građana Dubrovnik 5K te Dječju utrku Orlando.
Prijave za utrke i više informacija o Du Motionu potražite na službenoj stranici.
Na trail utrkama u nas, s porastom kilometara, uočljiv je pad broja sudionica. Žene na ultra trailovima broje se na prste. Povodom Dana žena, nekoliko snažnih žena u outdoor sportu s nama je podijelilo mišljenje o ovoj prigodnoj temi te o njihovim razlozima (ne)sudjelovanja na ultrama.
Treniranje za ultre iziskuje ogromnu satnicu
Tadeja Krušec pionirka je kad govorimo o terenskom trčanju općenito, ali i ultraškom. Štoviše, krasi ju titula treking kraljice jer su se u njenim počecima utrke svodile na orijentaciju pomoću karte. Te su utrke od samog starta bile mnogo dulje, da bi se tek kasnije počele uvoditi i kraće kategorije.
“Privukla me je avantura u nepoznato. Moji motivi bili su znatiželja i traženje sporta koji bi zadovoljio sve moje apetite. Prije trčanja bila sam rukometašica i voditeljica aerobika s prosječnom satnicom treninga 25 sati tjedno. Kondicijski, u smislu izdržljivosti jesam bila spremna za taj sport, ali što se tiče specifične snage za brda nisam. U trčanju sam bila spora i prosječna. Te 2005. godine nisam imala pojma o aktivnostima u prirodi, a o orijentaciji još manje.“
Naše druge dvije sugovornice potvrda su Tadejinog zaključka da su žene svestranije, te imaju manje vremena za bavljenje ovim sportom, koji iziskuje ogromnu satnicu.
Na poligonima Slavonije i Baranje Sonja Sabo i Jasna Pavičić poznate su odlične sportašice, a kad se pojave na listi prijavljenih za lokalne trail utrke, ženska konkurencija zna da joj šanse za postolje izvjesno opadaju – ali(!) samo na stazama do određene dužine. Imaju zavidnu kondiciju i mišićnu građu, vrijedno treniraju, no odlučile su se ograničiti na određenu kategoriju i uglavnom teren lokalnih utrka.
Sonja je neumorna u outdoor aktivnostima, od trčanja, preko bicikla, plivanja i skijanja pa do penjačke stijene. Članica je HGSS-a, organizira utrke te potiče zajednicu, posebice najmlađe na aktivan život…
“Mene previše toga zanima, a penjanje mi je na prvom mjestu. Tako da nemam vremena, a ni prevelike želje za treninge za duže utrke, dok ove kraće, do 20 km na lokalnoj razini ponekad mogu odraditi i na svježinu. Uvijek ću prije odabrati Biokovo, uže i penjačice nego tenisice za trčanje. Da bi tijelo bilo spremno za duže utrke i ne bi došlo do ozljeda, potrebno je mnogo sati provesti trenirajući, a teško je sve to iskombinirati.“
Jasna Pavičić
Jasna se prvi put u trčanju trail utrka okušala 2021. godine.
“Moj prvi trail bio je dug oko 20 km. Bilo je teško, ali ne neizdrživo. Bilo je napeto, uzbudljivo i blatno, ali sve su to čari zbog kojih sam zavoljela takav način trčanja. Najduža trail utrka bila mi je oko 35 km i na nju se sigurno ne bih prijavila da nije bila dio lige u kojoj sudjelujem. Budući da se na utrci poprilično trudim, često dajem svoj maksimum, volim otrčati utrku, a da ne budem preumorna. To znači da mi je dužina utrke oko 25 km sasvim dovoljna.“
Jasna dijeli Sonjino mišljenje oko nužnosti povećanog opsega treninga za ultre te nedostatka vremena za to.
“Živim u ravničarskom kraju, što znači da svaki trening u brdu zahtjeva minimalno sat vremena putovanja do tamo i toliko nazad. Uglavnom si to ne mogu priuštiti. Također, ultre me baš ne privlače je smatram da su ozljede popratni i neizostavni dio takvih avantura, a na to nisam spremna.
Sonja Sabo
Strah od dužina ili otežanih vremenskih i terenskih uvjeta uistinu nisu moji razlozi za ne odlazak na ultra trailove. Niti se smatram slabijim spolom te da su muškarci spremniji i sposobniji od žena. Ja se jednostavno još nisam zasitila lokalnih trail utrka te su mi (zasad) dužine do 25-30 km dovoljne za uživanje, druženje, održavanje kondicije i poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja, što mi je i primarni cilj.“
Ne vjerujemo da mi to možemo jer smo “slabiji spol“?
Za ultramartone, ekstremne uvjete i terene, kao i orijentaciju, tvrdi Tadeja, potreban je poseban mindset, odvažnost, ego, mnogo sati treniranja i potpuna predanost, a žene su većinom prigrlile kroz dugu im povijest pripisivanu ulogu slabijeg spola.
“Ženama je u našoj kulturi od rođenja usađeno da smo slabije pa su tako a priori ekstremni sportovi rezervirani za muškarce i superžene (dok ni potonje nisu nužno prihvaćene kao nešto društveno prihvatljivo).“
Sonjin je stav da najveću ulogu u neodvažnosti žena igra manjak samopouzdanja te da ne vjeruju da one to mogu odraditi.
Tadeja Krušec
“Iz iskustva prilikom nagovaranja ljudi da se priključe i sudjeluju na nekoj od mojih utrka mogu reći da je puno teže pridobiti i nagovoriti žene. Međutim, kad ih se jednom nagovori onda ne staju. 😊 Muškarci se odmalena više bave sportom i imaju naviku aktivnijeg načina provođenja slobodnog vremena, dok kod žena to nije slučaj pa je proces promjene načina života teži.“
Također, Tadeja drži da žene za sebe vjeruju da je mnogo više potrebno kako bi bile spremne za težu i dulju utrku, nego što to muškarci misle za sebe.
“Usudila bih se reći da će se određen broj muškaraca, prije nego žene, zbog ega i prevelikog samopouzdanja lakomislenije prijaviti na nešto za što i nisu najbolje spremni.“
Sonja Sabo
Žensko postolje “niže je“ od muškog?
Što se tiče ravnopravnih mogućnosti na trkačkoj sceni i ohrabrujućih uvjeta za prijavu na ultru i slično, Tadeja većim problemom smatra viđenje ekstremne sportašice na razini opće populacije.
“Mislim da je stav po pitanju pruženih uvjeta individualan, odnosno da ovisi što osoba očekuje od utrke. Međutim, kad su u pitanju uspjesi rekla bih da se muškarcima i ženama ne pripisuju jednake zasluge. Kad je žena uspješna u ultraškom trčanju, onda prema hrvatskom mentalitetu “sigurno nešto ne valja s njom“. Držim da bi se žene više ohrabrivale na podvige poput ultre kad bi ih se stavilo uz bok muškarcima na svakoj razini. Potrebno je educirati populaciju o jednakim vrijednostima bez obzira na spol.“
Sonja zaključuje da žensko postolje u odnosu na muško “gubi na vrijednosti“ upravo zbog premale konkurencije u ženskoj kategoriji. Stoga se smatra da žena mnogo lakše i uz manje truda dolazi do postolja.
“Ipak, držim da žene jesu ravnopravne na trkačkoj sceni – nema razlike po pitanju uvjeta za nastupe, kao ni u nagradnom fondu, barem ne na lokalnim utrkama koje ja posjećujem.“
Sonja Sabo
U nekim su zemljama osvijestili problem
Problem je simptomatičan i na globalnoj razini. Organizator ultramaratona u Britaniji Threshold Trail Series pokušao je doskočiti tome pokrenuvši kampanju povećavanja udjela žena na ultrama na 50 %. Kampanjom usmjeravaju sve organizatore na mjere koje će djelovati ohrabrujuće na žene – od osiguravanja odgovarajućih ženskih toaleta do izjednačavanja novčanih nagrada s muškima.
Već preko granice, u sportski mnogo osvještenijoj Sloveniji, organizatori Kočevsko Outdoor Festivala uvelike su olakšali obiteljima organiziravši besplatno čuvanje i animiranje djece, dok su roditelji na utrci. Time su maknuli ženu iz njene “ladice, gdje joj je mjesto uz djecu” i stavili je bok uz bok na startu s tatom.
Tako da simbolika Dana žena nije samo u poklonjenoj crvenoj ruži. Ima nešto i u “velikoj crvenoj mašni“ na startnini – za ultra trail. Cijelu godinu. 😉
Najnovije izdanje softvera uključuje automatsku tranziciju između više sportova, trenera spavanja i još mnogo toga, a popularni UltraFit remeni sada su dostupni u novim bojama.
Garmin je najavio nova ažuriranja softvera i funkcija za odabrane pametne satove, uključujući epix (Gen 2), fēnix 7, Forerunner, vívoactive 5 i Venu 3 seriju pametnih satova i više. Lagani i mekani UltraFit najlon remeni dostupni su u više boja, uključujući plameno crvenu i sivo-plavu boju.
Značajne funkcije1 u ovom besplatnom ažuriranju softvera uključuju:
Multisport automatsku tranziciju: Fokusirajte se na utrku i pustite vaš sat da zabilježi prijelaze između plivanja, vožnje bicikla i trčanja tijekom nekoliko sportskih aktivnosti.
Baza podataka o stazama za trčanje: S više od 10.000 staza (400 metara) diljem svijeta, koristite profil aktivnosti trčanja na stazi kako biste dobili precizno mjerenje performansi – čak i na stazi na kojoj nikada niste trčali.
Trener spavanja: pronađite pravu ravnotežu između izazovnih aktivnosti i prirodnog procesa oporavka tijela zahvaljujući personaliziranom treniranju spavanja koje pruža uvid u to koliko se sna preporučuje i savjete za poboljšanje. Garmin pametni satovi također prate različite faze sna, drijemanja i druge ključne metrike (mjerene tijekom spavanja) poput pulsne oksimetrije2 i statusa varijabilnosti otkucaja srca (HRV).
Aktivnost preskakanja užeta: Odaberite između slobodnog načina rada ili ciljanog načina rada (ciljano vrijeme ili ciljana ponavljanja) za praćenje trajanja, ukupnog broja ponavljanja, ukupnog broja rundi, informacija o rundi, maksimalnog niza, otkucaja srca, sagorjelih kalorija i skokova u minuti. Također nudi prilagodljivi interval upozorenja i odbrojavanje.
Nove boje UltraFit najlonskih remena
Popularni UltraFit najlonski remeni sada su dostupni u novim bojama. Lagani i udobni, QuickFit kompatibilni najlonski remeni dizajnirani su za robusne sportske aktivnosti i nošenje na otvorenom u svim vremenskim uvjetima. Remen od 20 mm sada je dostupan u tamno ljubičastoj boji, dok su remeni od 22 mm i 26 mm sada dostupni u plameno crvenoj, sivo-plavoj boji i boji mahovine. Novi remeni maju preporučenu maloprodajnu cijenu od 39,99 eura.
Ažuriranja softvera počela su se distribuirati na kompatibilnim uređajima. Korisnici mogu ažurirati svoj pametni sat omogućavanjem automatskih ažuriranja sa svog uređaja i sinkronizacijom s Garmin Connect ili korištenjem Garmin Express.
2 Ovo nije medicinski uređaj i nije namijenjen upotrebi u dijagnozi ili praćenju bilo koje medicinske bolesti; pogledajte Garmin.com/ataccuracy. Pulsna oksimetrija nije dostupna u svim zemljama.
