Arthur Newton rođen je u Engleskoj, 20. svibnja 1883. godine. Trkačka karijera trajala mu je 13 godina, od 1922. do 1935., za vrijeme koje je šest puta trčao ultra utrku Comrades Maratona od 90 kilometara i pet puta pobijedio.
Držao je rekord utrke London-Brighton na 86 km, svjetski rekord na 30, 35, 40, 45, 50, 60 i 100 milja, kao i svjetski rekord u trčanju 24 sata. Također je istrčao 102,73 milje (165,40 km) u komadu na treningu. Kada su Kolehmainen i Nurmi trenirali 30 milja (48km) tjedno, Newton je trčao gotovo toliko dnevno, sedam dana u tjednu.
Newton je tada bio opisivan kao “najfenomenalniji dugoprugaš kojeg je svijet ikada vidio”, kao i “čudom svih vremena”. Godine 1936. retrospektivno je dobio nagradu Helms Trophy za najizuzetnijeg sportaša afričkog kontinenta.
Karijera u Africi…
Iako je Newton bio član engleskog kluba gdje je trčao utrke do 25 milja (40 km), tek nakon što je 12 godina živio u Južnoj Africi posvetio se istinski dugoprugaškom trčanju. U Africi je trčati počeo iz političkih razloga; smatrao je da su tadašnje političke odluke živeći u Natalu (sada KwaZulu Natal, Južna Afrika) dovele do toga da se ne može ekonomski održati kao farmer i idejom o pokretu amaterskog trčanja želio je svratiti pozornost na to, vjerujući da je to nešto izuzetno.
Comrades Marathon
Tako je 1. siječnja 1922., tada tridesetosmogodišnji Arthur Newton počeo drugu fazu svoje trkačke karijere, a već nakon nekoliko mjeseci, točnije 24. svibnja stajao je na startu svoje prve, druge u nizu utrke Comrades Marathon. To je najstarija i najveća ultramaratonska utrka (oko 89km), a održava se u pokrajini KwanZulu Natal, Južna Afrika, trčeći između gradova Durban i Pietermaritzburg, svake godine u obrnutom smjeru.
Newton je utrku počeo laganim tempom i završio je na drugom mjestu s vremenom 8:40:00. Sljedeće godine, 1923. za trku bio je potpuno pripremljen. U 12 mjeseci od prošle utrke nakupio je 10.642 kilometra od kojih 8205 trčeći i 2454 kilometra hoda. Njegove metode treniranja počele su se razvijati: težio je tome da istrči 100 milja (161 km) u šest dana treniranja tjedno.
U drugom je pokušaju osvojio prvo mjesto s 52 minute prednosti, 6:56:07, srušivši stari rekord za 2 sata i 3 minute. Bio je to jedan rezultat koji je nagovijestio početak modernog pristupa treniranju, prema kojemu je trčanje tijekom cijele godine, dva ili više sata dnevno kako bi se ostvario vrhunac izvedbe. Iako je Newton opisao bit svojih metoda treniranja 1940-tih, tek su se pojavom trkača kao što su Emil Zatopek i Jim Peters 1950tih, i škole treniranja Percia Ceruttya i Arthura Lydiarda u 1950-tim i 1960-tim godinama, Newtonove ideje koje je inicirao još od 1920-tih u Africi počele propagirati.
Nakon njegove odlučne pobjede na Comrades Marathonu, Newton je odlučio pokušati srušiti svjetski rekord na 50 milja (tada 6:13:58) koji je postavio Englez Edgar Lloyd 1913. godine. Na trasi Comrades utrke izmjereno je 50 milja. Unatoč valovitoj, prašnjavoj i neasfaltiranoj cesti Newton je dionicu istrčao za 5:53:05 i time svjetski rekord srušio za 20 minuta. Izvještavajući o utrci, britanski Athletic News sumnjao je u ovakav nevjerojatan rezultat, preispitujući kredibilitet utrke i rezultata.
Godine 1924. Newton je opet pobijedio Comrades Marathon s vremenom 6:58:22.
Kako bi dokazao kredibilitet svog rezultata i “nemogućih” 50 milja, otputovao je u Englesku, gdje je u listopadu 1927. godine spustio Len Hurtov rekord na 83.6 kilometara s 6:34:50 na 6:11:44. Tada je, 13. studenog na utrci od Londona do Brightona trčao 18 minuta brže skinuvši rekord na 5:53:43. Time je srušio svjetski rekord na 30, 35, 40, 45 i 50 milja. Maratonsku oznaku prošao je na toj utrci 9 minuta ranije nego li je tada bio Olimpijski rekord postavljen iste godine. Zahvaljujući tom rezultatu trofej utrke od Londona do Brightona, kada se ponovo počela održavati 1951. godine, nosio je njegov naziv.
Svjetski rekordi
Newtonov uspjeh nastavio se 1925. i 1927. kada je ponovo pobijedio na Comrades Marathonu rušeći rekorde na 30, 40, 50 i 60 milja, kao i u srpnju 1927. godine 100 milja na utrci Gwelo-Bulawayo u Zimbabweu (Rhodesia, ranije). Ove su utrke predstavljale napredak od 50 i 105 minuta u odnosu na prethodne, respektabilne rekorde. Rekord na 100 milja tim je više značajan jer je trasa na kojoj se trčala utrka imala 1.500 m elevacije, na valovitom terenu u vrućim vremenskim uvjetima.
U siječnju 1928. godine Newton je opet spustio rekord na 100 milja za 21 minutu (14:22:10), ovaj put u ledenim uvjetima Engleske. Time je rezultatom Newton postao kultna trkačka ličnost u Velikoj Britaniji.
Dva mjeseca kasnije Newton se prijavio za Transkontinentalnu Utrku između Los Angelesa i New Yorka u trajanju od 80 dana, prosječno između 30 milja (48 km) i 75 milja (120 km) svakog dana. Ulozi su bili visoki, s obzirom na to da je glavna nagrada iznosila 25.000 dolara. Međutim, Newton je nije uspio završiti, imao je problema s Ahilovom tetivom a zatim ga je i udario automobil.
Godine 1930. i 1931. Newton se u timu s Englezom Peterom Gavuzzi prijavio za štafetnu utrku od 500 milja (800 km) u Kanadi i u obje su utrke pobijedili.
Krajem 1931. godine Newton je istrčao vjerojatno svoju najveću utrku – utrku na 24 sata. Održavala se na malenoj zatvorenoj stazi stadiona Arena u Hamiltonu, Ontario. Newtonovih 152 milje i 540 yardi (245.1 km) srušilo je prijašnji rekord Charlesa Rowella i što je ostao svjetski rekord naredne 22 godine, kada je druga Južnoafrička i legenda Comrades Marathona Wally Hayward, 1953. godine u 24 sata istrčao 159 milja i 562 yardi – 256.40 km i srušio Newtonow rekord.
Godine 1933. Newton se vratio u Bath Road u Engleskoj, gdje je zbog tendinopatije Ahilove tetive nije istrčao cijelu distancu, ali je vrijeme od 7:15:30 na 60 milja (96 km) bilo dovoljno za novi svjetski rekord.
Posljednji pokušaj rušenja svjetskog rekorda na 100 milja Newton je imao 1934. godine. 20. srpnja 1934. godine, u svojoj 51. godini života Newton je srušio svoj rekord na 100 milja na 14:06:00.
Nakon posljednjeg rekorda Newton je nastavio trčati, ali više se nije natjecao. Živio je u Middlesexu u Engleskoj i pozne godine života potrošio je na pisanje knjiga o trčanju.
Kao trkač, posebno kao trkač koji nikada nije imao trenera, Newton je bio izuzetna osoba, što se jasno iščitava iz njegovih knjiga. One prikazuju kronologiju razvoja teorija o metodama treniranja pružajući time prve detaljne opise tome što bi i kakav trebao biti moderan pristup metodama treniranja dugoprugaškog trčanja. Posebice je isticao trčanje kroz cijelu godinu, polaganim, sporim tempom nakupljajući što je više moguće kilometara, specijalizaciju, mentalnu pripremu kao i raspored sudjelovanja na utrkama.
Arthur Newton umro je 7. rujna 1959. godine u Engleskoj.
Piše: Ana Pavčec
[xcarousel count=”3″ condition=”input” order=”DESC” tags=”” featured=”0″ ids=”41686,38689,41933″ cats=”” autoplay=”0″ visible=””]
