Ponovno nam se kratkim izvještajem i fotografijama s RAAM-a javlja Roberto Setnik, jedan od članova ekipe Aresa Buršića.
Josip, Bojan i Ino preuzeli su dužnost, probudili Aresa i krenuli s njim u noć kao direktna pratnja. Naša ekipa dobila je duži odmor koji je ujutro završio izbacivanjem iz motela jer smo zakasnili na dogovoreni “check out”. Utjehu smo morali potražiti u obližnjem McDonaldsu. Hrana iz McDonaldsa je jedino što još možemo jesti. U svemu drugom pronalazimo okuse gume, nafte, aditiva. U telefonskom kontaktu smo s ekipom koja ga prati, pa usput nasjedamo na Josipovu foru da je Aresu ukraden Prince. To je bilo opako!
Aresovo držanje je herojsko.Već je sedmi dan, a zadržao je pribranost. Pazi na sve sitnice tokom vožnje, kako ne bi dobili vremensku kaznu od organizatora. U dva vozila vozimo četiri kade pune leda, kako bi mu hranu i piće očuvali hladnim i svježim tokom dana. Led, gorivo, nabavka hrane i pića, nespavanje… i tako danima. Imam dojam da sudjelujemo u nekoj šoping ultri.
Stalno susrećemo druge vozače i prateće ekipe. Karavana koja prolazi kroz Ameriku uvijek privlači radoznale, tako da stalno moramo objašnjavati tko, iz koje zemlje, kako dugo, kako daleko i slično.
Nakon TS 30 Fort Scott, hvala bogu napustili smo Kansas i u ušli u državu Missouri. Visinski profil je gore-dolje, brežuljkasto ali i zeleno. Čak i zrak miriše! Ares vozi hupsere duboko u noć. Napravio je dva kratka odmora od po 20 minuta. Po danu se žalio jedino na vjetar koji je stalno ometao vožnju. Noćimo u motelu u Camdentonu na TS32.
Aresov napredak možete pratiti preko ove stranice na kojoj se vidi točna lokacija gdje se trenutno nalazi.
Autor: Roberto Setnik
