Za hrvatske ultramaratonce i ultramaratonke sezona je počela vrlo plodonosno. Početkom mjeseca dvije su “stotke“, uz već dobro poznata imena, iznjedrile i još neka vrlo obećavajuća. Time naša zemlja “betonira“ svoju poziciju u samom vrhu svjetske ultraške scene. Na situaciju se osvrnuo poznati trener i izbornik raznih hrvatskih ultraških reprezentacija – Dragan Janković. Njegovu stručnu procjenu prenosimo u cjelosti.
U prva dva vikenda ožujka održana su dva ultramaratona na 100 kilometara – u Slavonskom Brodu i Beogradu. Na njima je postignuto nekoliko fenomenalnih rezultata naših ultraša, koji su potvrdili da je u ovoj disciplini Hrvatska još uvijek apsolutna velesila, uz to bih dodao i nikad jača! Na stranu moj ili naš osobni navijački status, ovog puta brojke govore same za sebe.
Državni rekord opet u muškim rukama i evidentan napredak muške scene
Dobili smo i petu curu s A normom – Dubravka Mesec (8:27:50), još jednu s B normom – Maja Bonačić (8:39:10) i treću sa C normom – Anita Lacković (9:18:47). To sad predstavlja nevjerojatan kontingent od devet cura s vrijednim ultraškim normama, uz dodatak da su sve u svojim najboljim ultraškim godinama te da je najbolja ujedno i najmlađa – Nikolina Šustić.
Međutim, na to smo navikli, ali ono na što nismo jest da su nam dečki napravili konkretan korak naprijed. Uz fenomenalan rezultat Dejana Radanca (7:14:20), još dva naša trkača ostvarila su C normu, Damir Mesec (7:46:36) i Zdravko Jadrijev (7:52:06), te još dvojica vrlo blizu nje, Josip Stipčević (8:03:39) i Matija Zadravec (8:12:06). Sva petorica sa svojim osobnim rekordima, što znači da smo dobili vrlo ozbiljan muški tim.
Istina, neće se boriti na Svjetskom prvenstvu za medalju kao cure, ali napredak je očit. I što je isto tako važno – naš apsolutni državni rekord ponovno je u muškim rukama, i vrlo je vjerojatno prvi put muška ekipa jača od ženske, što bi im trebao biti najveći motiv na sljedećem svjetskom prvenstvu.
Što pak znači, da na sljedećim medijskim istupima neću više morati odgovarati na neugodno pitanje zašto su nam žene bolje od muškaraca, na koje zaista nikad nisam imao suvisli odgovor. Uglavnom sam objašnjavao da se radi o iznimnoj generaciji, što je u biti i bilo točno. Međutim, najnovija “pandemija“ dobrih novih cura sad već sugerira i da nije to slučaj, tim više što se priključuju i dečki. Tako da sad već možemo zaključiti da je ultra postala hrvatski sportski trade mark.
Visoko na svjetskoj rang listi
Bacimo pogled na trenutnu svjetsku rang listu za ovu godinu. Znam da je sezona tek počela i da nije održano puno trka te da je situacija nerealna, ali zato znakovita. Kod cura je prosto nevjerojatna slika da u prvih šest imamo čak četiri cure – prvu, drugu, petu i šestu (Jurišić, Orlić, Mesec, Bonačić). S tim da nam dvije s najboljim osobnim rekordima čak ni nisu na njoj, jer nemaju rezultat ove godine (Šustić, Vrajić). Međutim, do 21. mjesta imamo još četiri cure – 12., 15., 20. i 21. (Lacković, Šarić, Horvat, Šimić)!
Kod muškaraca skoro pa ista priča. U prvih 11 imamo čak petoricu – trećeg, šestog, osmog, desetog i 11. (Radanac, Mesec, Jadrijev, Stipčević, Zadravec). S tim da je na listi trenutno preko 700 ultraša. I što je najbolje, ta bi se statistika mogla dosta dugo zadržati, pa ako dosad niste znali što je dobrog donijela korona, sad znate. 🙂
Svježa krv i visoka kvaliteta
Bračni par Mesec donio je svježu krv i visoku kvalitetu. U Brodu su istrčali odlične rezultate uz lošu taktiku, što je u ovoj priči dobra vijest jer je evidentan veliki prostor za napredak. Pokazali su da imaju brzinu i da ne odustaju kad kola krenu nizbrdo, što su u biti i najvažnije odlike dobrih ultraša, jer iskustvo je to koje će donijeti taktičku zrelost.
Slično vrijedi i za Maju Bonačić koja je, uz probleme na stazi, na kraju ipak istrčala odličan rezultat, vrlo blizu A norme i siguran sam da i Dubravka i ona mogu, rekao bih čak – puno bolje. Što će nam, u konačnici, donijeti vrlo široku klupu s puno protagonista i osigurača, što je do sada uvijek krasilo najjače svjetske reprezentacije (USA, Japan), koje redovito osvajaju najviša postolja.
Jako veseli novi iskorak Antonije Orlić sa svjetski vrijednim rezultatom, u utrci u kojoj je napravila jedno ne baš malo ultraško remek djelo – drugu polovicu utrke išla je 15 minuta brže! Al to je Tonka, s njom nikad nisi na čisto, uvijek iznenadi kad najmanje očekuješ, samo je pitanje koje vrste je iznenađenje.
Veronika Jurišić, pak, priča je za sebe – neuništivi trkački stroj koji još uvijek nije otrčao, ne bih rekao lošu, već nijednu stotku ispod savršene! Filigranski odmjereni tempo od početka do kraja utrke bez ikakvih mentalnih i fizičkih turbulencija. Njezinih zadnjih 10 stotki: 7:51 – 7:53 – 7:44 – 7:57 – 8:14 – 7:51 – 8:01 – 8:05 – 8:05 – 7:54, s prosječnim rezultatom 7:58 sati. Još bolje, ravno tisuću kilometara s prosječnim tempom 4:46 min/km! S tim da je pola od tih stotki Passatore, sa stazom od 1500 metara visinske razlike.
S optimizmom ususret ultraškim prvenstvima
Trenutne rang liste aktivnih hrvatskih ultraša u pogonu, i oznake PB uz one koji su ih postavili sad u ožujku.
Žene (samo s normama):
1. Nikolina Šustić 7:20:34
2. Marija Vrajić 7:27:11
3. Veronika Jurišić 7:44:45
4. Antonija Orlić 8:06:09 – PB
5. Dubravka Mesec 8:27:50 – PB
6. Maja Bonačić 8:39:10 – PB
7. Ingrid Nikolesić 9:06:54
8. Paula Vrdoljak 9:11:32
9. Anita Lacković 9:18:47 – PB
Muškarci:
1. Dejan Radanac 7:14:20 – PB
2. Damir Mesec 7:46:36 – PB
3. Zdravko Jadrijev 7:52:06 – PB
4. Josip Stipčević 8:03:39 – PB
5. Matija Zadravec 8:12:06 – PB
U godini koja nam nosi dosta globalnih ultraških prvenstava u raznim disciplinama (6h, 100km, 24h, 50km, balkansko, europsko i svjetsko prvenstvo), mogu samo reći da ih nakon svega očekujemo s nemalom dozom optimizma. Naravno, ukoliko se održe.
Piše: Dragan Janković
Foto: Ultramaraton klub Mazator, osobna arhiva
