Samo nekoliko sati nakon utrke Svjetskog triatlon kupa u Južnoj Koreji, za intervju smo zamolili Dariu Pletikapu koja je na dalekom istoku ostvarila plasman karijere. Evo njenih dojmova s utrke.
Na početku, želim ti u ime čitatelja našeg portala čestitati na izvrsnom rezultatu u Koreji!
Hvala!
Možeš nam reći nešto više o ovoj utrci?
Ova utrka spada u kategoriju Svjetskih kupova kojih je ove sezone bilo 9, a ova je utrka bila predzadnja u nizu. Utrka je bila odlično organizirana i medijski popraćena, što je i tipično za istočno Azijske zemlje. Bilo je zanimljivo kada su nas dan ranije na službenom treningu pratili helikopterom i snimali za TV.
Utrka je održana u Južnoj Koreji, kakav je bio put, s kim si putovala?
Odlazak i organizacija same utrke prošla je relativno mirno i bez većih stresova, a kojih zna biti prilikom organizacije ovakvih dalekih putovanja. Putovala sam sa svojim trenerom Ivanom Ivezićem, s kojim i inače putujem na sve utrke, a koji je ujedno i Izbornik Hrvatske triatlon reprezentacije.
U kakvim se uvjetima održavala utrka?
Utrka se je odvijala u idealnim vremenskim uvjetima i na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi, što baš i nije čest slučaj na triatlonskim utrkama. Utrka je meni bila osobno važna radi osvajanja što više ITU bodova (bodovi za svjetsku bodovnu ljestvicu) koji mi omogućavaju što bolji ulazak u iduću, prvu godinu novog olimpijskog ciklusa. Cilj nam je bio izboriti plasman među prvih 20 natjecateljica što mi je trebalo donijeti preko 100 ITU bodova.
Kako je tekla utrka iz tvoje perspektive?
Utrka u distanci olimpijskog triatlona je bila koncipirana na sljedeći način: plivalo se dva kruga od 750 m, bicikl se vozio pet krugova od 8 km i na kraju se trčalo četiri kruga po 2.5 km. Start moje utrke je bio točno u 8 sati i neposredno prije starta izmjerena je temperatura mora od 21 C, što je značilo da ćemo plivati bez neoprenskih odijela, a što mi je i odgovaralo. Nakon starta, plivanje je povela Nicky Samuels, novozelandska olimpijka, a nas nekoliko natjecateljica plivalo je njoj na noge. Prvi krug sam malo lošije odradila (napila sam se vode u gužvi) i izašla sam iz vode kao 8., ali sam se u drugom krugu izborila za bolju poziciju, pomakla se još dva mjesta naprijed i plivački segment odradila kao šesta, samo 5 – 6 sec. iza prve. Kroz tranziciju sam pretekla još dvije natjecateljice, tako da sam na bicikl krenula kao četvrta.
Na samom početku bicikla izdvojile su se dvije natjecateljice – Samuels iz Novog Zelanda i domaća natjecateljica Jang, koje su krenule u bijeg ispred naše skupine. Moja skupina je bila formirana od devet natjecateljica u kojoj smo dvije natjecateljice iz Australije i ja diktirali tempo kroz cijeli biciklistički segment na izuzetno zahtjevnoj biciklističkoj stazi. Naime, u svakom smo krugu imali jedan uspon od 13% i jedan od 15% dok je ostatak kruga bio valovit i tehnički zahtjevan. Prve su biciklistički dio završile Samuels i Jang s 1:45 sec. prednosti ispred naše grupe, a mi smo bile tri minute Ispred prvih pratiteljica Australke i Japanke, odnosno 4,5 min. ispred druge grupe u kojoj je bilo sedam natjecateljica. Velika prednost na biciklu mi je omogućila da relativno mirno utrku privedem kraju, jer je bilo malo vjerojatno da prednost od više minuta mogu ispustiti na trčanju.
Na kraju si završila 11., a to je najbolji plasman bilo koje hrvatske triatlonke na utrci Svjetskog kupa. Znači li to da si trenutno na vrhuncu ovogodišnje forme?
Da, osvojila sam 11. mjesto što mi je donijelo 229 ITU bodova, a što će mi donijeti pomak od nekih 90-tak mjesta na ITU bodovnoj ljestvici, tako da bi sada trebala biti oko 175. mjesta. Pripremala sam se cijelo ljeto za ovu utrku, bez pauze, koju sam obično imala u ovom periodu godine. Pripremne utrke, državno prvenstvo u Splitu i utrke u Francuskoj su bile pokazatelj da sam dobro pripremljena i da bi trebala ostvariti dobar plasman na utrci Svjetskog kupa. To se na kraju i ostvarilo.
Što možemo očekivati od tebe do kraja godine?
Cilj mi je u ovoj sezoni još odraditi dobro utrku u Alanyi, Europski Premium kup i osvojiti bodove što bi mi donijelo plasman među prvih 150 na konačnoj Svjetskoj ljestvici.
Osim “standardnih” utrka, natječeš se i u francuskoj triatlon ligi?
Ova mi je godina u Francuskoj bila uvodna, jer sam se prvi puta natjecala u njihovoj I. ligi (diviziji) u kojoj se natječu sve najbolje triatlonke i triatlonci svijeta, dok se ostali natječu u 2. ili 3. ligi. Nastupala sam i nastupati ću iduće sezone za klub Lagardere iz Parisa. Na osnovu mojih rezultata ove sezone ponudili su mi puno bolje uvjete za iduću sezonu. Francuski Grand Prix sačinjava pet utrka – tri sprint triatlona i dvije ekipne utrke sprint triatlona. Ove godine su utrke bile u: Les Sables, Dunkerque, Toulouse, Paris i Nice. Na svakoj utrci boduju se ekipe prema plasmanu tri najbolje plasirane natjecateljice iz jednog tima.
Utrke su izuzetno brze i dinamične što privlači dosta publike i praćenosti kroz medije, čime timovi dobivaju dobre sponzorske ugovore, a što kod nas u Hrvatskoj nedostaje. Završile smo na kraju ovu sezonu kao treće i ispunili očekivanja vodećeih ljudi kluba.Imamo izuzetno jaku ekipu za koju nastupaju Europska seniorska prvakinja iz 2011. Emmie Charayron iz Francuske, brončana sa svjetskog U-23 prvenstva iz 2011. Nijemica Rebecca Robisch, Fabienne St. Louis olimpijka iz Mauricijusa, Rebbeca Kingsford s Novog Zelanda i još jedna Francuskinja Justine Guerard.
Autor: Zvonimir Mikašek / foto: Ivan Ivezić
