Jedva su dvije godine otkako je se može vidjeti na hrvatskim trkačkim stazama e da bi istom eksplodirala kao trkački talent, posebice u skyrunningu. I kao što na prvu osvaja njeno djevojački ljupko lice, tako noge Ivane Širić osvajaju sva moguća postolja na trail dužinama. Nova stara državna prvakinja u kratkom trailu odala nam je tajnu svojeg ekspresnog uspjeha.
Ova 34-godišnja hrvatska reprezentativka nedugo je po drugi put u nizu postala prvakinjom Hrvatske u kratkom trailu. Na krševitih 38 kilometara Promine, nakon gotovo 2300 metara uspona, na cilj u Drnišu Ivana Širić (AK Plitvice) spustila se za samo 4:34 sata. Time je obranila titulu državne prvakinje u disciplini sa staze Ivanec – Novi Marof godinu ranije (4:32 h na 42 km / 2000 m+).
“Planine i visokogorstvo moja su ljubav, a onda sam se pronašla i u skyrunningu“
3sporta: U odnosu na tvoj nastup na Prvenstvu Hrvatske prije dvije godine na istoj stazi, uznapredovala si za više od sat vremena, a sad nadmašila i tadašnju pobjednicu za 20 minuta. Što je u međuvremenu igralo ulogu za takav skok? Jesu li 2023. ključni bili tek prvi susreti s trčanjem na ovakvim stazama ili je uporno i režimsko treniranje donijelo današnje rezultate?
Ivana: Nekoliko je čimbenika igralo ulogu za ovaj skok. Kao početak rada s trenerom Goranom Murićem. Do tada nisam niti pomišljala da ću ikad imati trenera, nego sam trčala čisto iz zabave i ljubavi prema pokretu.
Druga je stvar definitivno iskustvo koje se skupilo od tada. Dvije godine zvuči malo, ali u tom sam periodu odradila vrlo mnogo utrka, jako teških i po zahtjevnom terenu. Možda je tu prekretnica i to što sam se pronašla u skyrunningu. On se fokusira na tehnički složenije staze s ekstremnim usponima i velikim nadmorskim visinama.
To je ono što je kod mene drukčije od prošle Promine do danas. No ako uspoređujemo ove dvije vremenski odvojene utrke, vrlo važna stvar su uvjeti koje smo imali na stazi. Prije dvije godine bilo je vrlo vruće, sparno i jako teško za trčanje. Bilo je dosta i odustajanja i padova. Ove godine bilo je idealno, prohladno, svježe i vrlo ugodno za trčanje. Isti teren, a opet neusporedive utrke što pokazuju i vremena natjecatelja.
3sporta: Do prije nekoliko godina ne može pronaći tvojih dokumentiranih uspomena s trkačkih staza. Iako se po albumima vidi, osim što si strastvena putnica, da te pogone adrenalinske aktivnosti. Prije trčanja bila je strast prema visokogorstvu. Što te izmamilo na trkački poligon?
Ivana: Planine i visokogorstvo i dalje su moja velika ljubav. Uvijek sam uživala boraviti u prirodi pa sam prije nekih sad već desetak godina, krenula planinariti i upisala planinarsku školu. Nakon nje, uslijedila je visokogorska škola gdje sam zapravo kročila u taj predivan svijet visokih planina. Vrlo sam strastvena po pitanju onoga čime se bavim, pa kad nešto zavolim, dajem ne sto nego tristo posto sebe.
Koliko truda i vremena ulažem trenutačno u trčanje, tada je to bilo u visokogorstvo. Provodila sam gotovo svaki slobodan vikend u Alpama, a između vikenda bio je tu radni tjedan, kad sam odlazila na Sljeme i povremeno trčala Maksimirom radi održavanja forme.
Tada su se pojavile i trail utrke na koje smo mi iz planinarskog društva znali otići iz zabave, spojiti vikend planinarenja i utrke. Bez ikakvog trkačkog treninga pokazalo se da mi ide to trčanje po brdima, pa me počelo sve više zanimati.
Podlogu je dalo visokogorstvo, a laštenje rezultata trener Goran Murić
3sporta: Trčanjem si se počela baviti kad si već zašla u tridesete. Kako objašnjavaš ovako enorman skok što se uspješnosti tiče u tako kratkom roku, a bez stasanja uz neku atletsku podlogu? Obično su potrebne godine rada da bi se tijelo razvilo za ovakve rezultate, u smislu nošenja s ovakvim naporima i terenima. Jesu li to čisti geni i talent ili potpuni preokret u stilu života uz mnogo rada?
Ivana: Apsolutno i samo red, rad i disciplina, a dodala bih i ljubav prema onome što radim. Da je postojao talent, mislim da bi se to otkrilo mnogo prije, a ne u tridesetima. Za gene nisam sigurna budući da ne dolazim iz sportske obitelji.
Sebe ne smatram nekom vrhunskom i brzom trkačicom, zato se i ne bavim cestovnim trčanjem nego trailom. Razvoj tijela i sposobnost prilagođavanja na napore dolaze iz visokogorstva. Visokogorske ture traju po 12 sati i više, te znaju biti izuzetno naporne, čak i opasne. Hoda se s teškim ruksacima i opremom na visinama iznad dvije te tri tisuće metara. Vrlo često su ti izleti bili teži od, recimo, jedne trail utrke.
3sporta: Pratiš li neki program treninga ili se tvoji treninzi svode na izlazak iz kuće i nagonsko “udaranje“ pustih kilometara, pa se svako malo “časom zaletiš“ na Sljeme, pa si malo na ovoj planini, malo na onoj visini, malo na biciklu? ☺
Ivana: Spomenula sam trenera Gorana Murića s kojim surađujem zadnje dvije sezone. Prije svega bih naglasila kako je veliki profesionalac i znalac, a otkako surađujemo, zaredali su se uspjesi i što je najvažnije, nije bilo ozljeda.
Daje mi potpunu slobodu raditi ono što volim, ali opet to nekako uklopi u plan treninga i priprema. Imam puno hobija… uz planinarenje tu je i biciklizam, pa i česti izleti u druge sportove poput alpinizma ili pokušaja plivanja i slično. Osamdeset posto mojih treninga lagani su treninzi i čista zabava.
Ostaje prostora i za izletnička putovanja i bezbrižno trčkaranje
3sporta: Igra li prehrana ulogu u tvojim rezultatima? Hraniš li se na neki poseban način? Ima li nešto na čemu je naglasak, na što paziš? Daj nam tajnu formulu! 😉
Ivana: Samo čisti planinski zrak. 🙂 Šalim se, ali vjerojatno sam po ovom pitanju najmanje disciplinirana, pa ne znam što bih rekla osim da treba osluškivati potrebe svoga tijela. Volim se hraniti zdravo – količinski manje ali češće, no to je formula koja pali kod mene.
Ono na što pazim je unos dovoljno vitamina i dodataka koji su nama, kao osobama koje se puno troše kroz treninge, neophodni. I pazim što jedem pred utrke te posebno za vrijeme utrka, da nikad ne ostanem bez energije. Već sad s određenim iskustvom znam što mi odgovara i pridržavam se toga.
3sporta: Koliko često odlaziš u druge zemlje, odnosno “više krajeve“ na konkretnije pripreme?
Ivana: Ako govorimo o vikend-putovanjima, odlazim dosta u Sloveniju na planinarenja i ture biciklom. Prošlo ljeto sam provela dva tjedna na pripremama na Durmitoru i to je bilo jedno super iskustvo koje ću, vjerujem, ponoviti.
3sporta: Uz novootkrivenu ljubav prema trčanju, ali i veliku posvećenost istome, ima li u tvom životu još prostora za prvotne strasti – visokogorstvo i putovanja? Odeš li još ponekad na putovanje radi putovanja samoga, onako izletnički, da bi razgledavala i uživala?
Ivana: Ima, naravno… Tijekom cijele godine bude period kada se zaredaju utrke, a bude i onaj bez ikakvih utrka. Čak i volim to neko vrijeme samo bezbrižnog trčkaranja. To iskoristim za putovanja i lagane izlete. Naravno, tenisice su uvijek u torbi jer trčanje je jednostavno dio moje svakodnevne higijene, pa dok svi spavaju, volim odraditi jutarnji jogging i proučiti grad u koji sam otputovala.
“Dugi trail je moja disciplina, 12 sati po ravnom bio je samo izlet“
3sporta: Što je s ravnom podlogom? Lani si nastupila na ultramaratonu na 12 sati. Imaš li ambicija na takvim stazama i dužinama?
Ivana: Ambicija na ravnim podlogama nemam, a prošlogodišnji izlet na 12 sati trčanja iznenadio je i mene samu. Odlučila sam to odraditi zbog timskog dogovora unutar kluba, no na kraju je ispalo iznad svih očekivanja. Idući izlet ne znam kad će se dogoditi, budući da se utrke često preklapaju, a za takvu vrstu utrka potreban je sasvim drugačiji tip treninga od onog koji sad odrađujem.
3sporta: Što je s dugim trailom? Imaš li ambicija na tom području? Planiraš li nastupiti na Učki?
Ivana: Dugi trail je zapravo moja disciplina i kako sam preskočila zadnja dva PH u dugom trailu, veseli me doći na Učku. Već sada znam kako će utrka biti odlična, te da će ekipa AK Rike, koja organizira utrku, pripremiti pravi trkački festival uz tešku utrku i naravno zabavu nakon nje.
Iduće postaje Učka i 100 milja Istre, a potom i skyrunning SP i EP
3sporta: Gdje si sve dosad nastupila za državnu reprezentaciju i kako si zadovoljna uspjesima u odnosu na konkurenciju svjetskog ranga? Osjećaju li se neka znatna odstupanja u spremi, treningu, terenskoj podlozi koju određene zemlje pružaju svojim sportašima?
Ivana: Dosad imam četiri nastupa za Skyrunning hrvatsku reprezentaciju na Skyrunning svjetskom i europskom prvenstvu te na Skysnow europskom i svjetskom prvenstvu. Iskustva tih velikih natjecanja za mene su nešto posebno.
Samo doći tamo, biti na startu s elitnim trkačima, vidjeti kako oni trče, vidjeti njihove timove, doživjeti atmosferu… nešto neopisivo! No tada shvatite koliko mi još truda trebamo uložiti u razvoj trail scene kako bismo im uopće bili konkurentni. Ali veseli me da se trail scena u Hrvatskoj razvija pa se nadam jednog dana vidjeti i nas na europskom ili svjetskom postolju.
3sporta: Kakvi su ti planovi za ovu sezonu? Ima li što dugoročnije zanimljivo na radaru?
Ivana: Najzanimljivije što me čeka je 100 milja Istre za kojih sam se pripremala vrlo dugo. To je moja prva “stomajlerica“, za koju nemam očekivanja osim završiti bez ozljeda i maksimalno uživati. Nakon toga ćemo vidjeti kako će se sezona nastaviti.
U skyrunningu će se ove godine mnogo toga događati. Odlazak na Europsko skyrunning prvenstvo u Italiju i svakako ću biti support za odlazak reprezentacije na Europsko juniorsko prvenstvo u Italiju i Masters svjetsko prvenstvo u Bugarsku.
Također, ono što stoji u kalendaru još od prošle godine je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj u rujnu. Trebalo bi biti puno utrka i putovanja… no, idemo kilometar po kilometar.
Piše: Martina Maloča
Foto: ProminaTrail Drniš, privatna arhiva
