Na izvanrednoj izbornoj skupštini Hrvatskog triatlon saveza koja je održana prije nekoliko dana izabrano je novo vodstvo HTS-a koje bi trebalo zatečeno stanje u savezu promijeniti na bolje.
Na skupštini su prisustvovali predstavnici 14 triatlonskih klubova iz Hrvatske i sve donesene odluke bile su pravovaljane. Svoje kandidature za predsjednika saveza istaknuli su Krunoslav Borovec i Mirko Tišljar. Tajnim je glasanjem za novog predsjednika izabran Krunoslav Borovec (11 glasova) dok je njegov protukandidat dobio 2 glasa, a jedan je listić bio nevažeći.
Nakon izbora za predsjednika saveza Krunoslavu Borovcu je u skladu sa Statutom omogućeno da izabere suradnike u Upravni odbor pa su tako u njega izabrani Sanja Papišta, Višnja Škevin, Ivan Pavić, Marko Franjić, Josip Mladin Živković, Zvonimir Mikašek, Josip Dikon i Damir Živković. Za glavnog tajnika ponovno je izabran Dorijan Pavliša a izabran je i novi saziv Nadzornog odbora u koji su izabrani Mladen Bubanko, Dario Milić i Ladislav Gregorinčić.
Zamolili smo novoizabranog predsjednika Hrvatskog triatlon saveza za kratki intervju.
Molim Vas na početku nekoliko informacija iz Vaše biografije.
Imam 46 godina, rođen sam u Zaprešiću, oženjen sam i otac troje djece. Po svom bazičnom obrazovanju sam socijalni pedagog i već 20 godina radim u policiji na različitim operativnim i rukovodećim radnim mjestima. Jedan period radio sam kao glasnogovornik MUP-a po čemu sam možda najprepoznatljiviji u javnosti. Uskoro me očekuje obrana doktorata na doktorskom studiju Prevencijska znanost.
Kada je u pitanju sport nisam se profesionalno bavio niti jednim sportom, već sam pasionirani rekreativac, prvenstveno u trčanju, vožnji bicikla i skijanju.
Zašto ste se odlučili kandidirati se za predsjednika Hrvatskog triatlon saveza?
Moram priznati da odluka nije bila niti laka, niti jednostavna. Ideja za to rodila se u mom klubu TK Rudolf Perešin gdje su me potakli da istaknem svoju kandidaturu. Međutim, na to sam pristao tek kada sam detaljnije proanalizirao trenutno stanje u Hrvatskom triatlon savezu i nakon što sam zaključio da je većina problema s kojim se savez trenutno suočava organizacijske prirode. Obzirom na moje iskustvo u vođenju različitih projekata, odlučio sam se kandidirati i ponuditi svoje kompetencije Hrvatskom triatlon savezu. Vjerujem da moj dosadašnji javni rad i imidž koji imam u javnosti može pomoći našem Savezu.
Što smatrate najvećim izazovom za Vas na ovoj funkciji?
Izazova je puno. Svi mi želimo da naši natjecatelji postižu dobre rezultate i na europskim i na svjetskim natjecanjima te da neke od njih vidimo na olimpijadi u Rio de Janeiru, 2016. godine. Međutim, najvažnije je racionalno posložiti prioritete. Treba donijeti odluku koje korake sve trebamo napraviti da bi došli do nekih glavnih ciljeva, a to su: jačanje i veća vidljivost triatlona u Hrvatskoj. To znači veći broj natjecatelja, klubova i rekreativaca.
Ovo su neke od pretpostavki da bi smo u ovaj sport privukli što veći broj djece i mladih od kojih će neki postati i budući natjecatelji. Neki možda misle da rekreativci nisu važni, no ja držim da su i oni bitna karika. Bez njih nema masovnosti, a bez masovnosti nema interesa sponzora, bez kojih je pak teško stvoriti optimalne uvjete za natjecatelje. Vjerujem da ćemo u tome uspjeti, uz pretpostavku da zainteresiramo medije za intenzivnije praćenje triatlon. Moje dosadašnje iskustvo u radu s medijima će mi pomoći da to ostvarimo.
Koji su prvi potezi koje bi nova uprava HTS-a trebala poduzeti?
Prvi potezi su administrativno sređivanje stanja u savezu. Pravila Saveza moraju biti jasna i transparentna tako da svatko zna što treba raditi. Koliko je to važno uvjerio sam se prije neki dan i na 16. Zagreb openu. Na utrci supersprint triatlona bilo je problema s usmjeravanjem trkača na stazi, zbog čega je dio natjecatelja trčao krivu dionicu. To je naravno izazvalo veliki revolt te su neki od natjecatelja podnijeli prigovor. Da su pravila o tome tko što radi i tko je za što odgovoran jasno definira onda bismo u Savez odmah dobili izvješće tehničkog delegata i očitovanje organizatora, na temelju čega bi se donosila odluka o regularnosti utrke. To je samo jedan od primjera, a moglo bi ih se nabrojati više. Svi koji su preuzeli neke obaveze, moraju ih ispunjavati, i organizatori utrka, suci i tehnički delegati, izbornik naše reprezentacije, glavni tajnik saveza, naš Upravni odbor i ja kao predsjednik saveza. Time ćemo značajno dobiti na kvaliteti.
Što mislite da je potrebno poduzeti kako bi se povećala popularnost triatlona u Hrvatskoj?
Nešto sam o tome već rekao. Potrebna je masovnost i veća vidljivost triatlona u medijima. Između ostalog to će potaknuti i naše natjecatelje da ostvaruju još bolje rezultate. Također ću predložiti da pokrenemo inicijativu o osnivanju regionalne lige, prije svega sa Slovenijom, a kasnije i drugim državama u regiji, ako njihovi savezi pokažu dovoljne organizacijske kapacitete. Regionalna liga povećala bi i broj natjecatelja i interes medija, a vjerojatno bi i sponzori bili više zainteresirani podupirati takvu ligu. No, o tome još treba dobro raspraviti i procijeniti kada je trenutak za tako nešto. Dovođenje natjecanja europskog ranga u Hrvatsku također bi doprinijelo popularnosti.
Koji je Vaš stav u vezi odnosa između velikih i malih sportova? Gdje je uloga države u popularizaciji i poticanju razvoja malih, rekreativnih sportova?
Triatlon nikada neće biti „veliki“ sport i to ne treba doživjeti kao hendikep. Osobno ne očekujem da će država nešto posebno napraviti na popularizaciji triatlona. Tu se moramo osloniti sami na sebe. Međutim, država treba poticati, kroz različite programe, zdrave stilove života, posebno djece i mladih, a tada ćemo mi „uzeti svoj dio kolača“. Triatlon kao sport, ali i kao rekreacija, koristan je i za zdravlje i za ponašanje. Širom Hrvatske imamo uvjete za bavljenje triatlonom i zato ga trebamo popularizirati. Ja puno očekujem od Kineziološkog fakulteta koji kroz edukaciju svojih stručnjaka može još više približiti triatlon djeci u najranijoj dobi.
Autor: 3sporta
