Pripremaš se za utrku, treniraš, paziš na prehranu, odmoriš se, odradiš sve kako treba. A nakon utrke tvog imena nema u rezultatima. Ili, još gore, tijekom utrke te organizacija zamoli da odstupiš s trase. Zemljo, otvori se! U Hrvatskoj ta praksa još nije zaživjela do kraja, no gotovo svuda u svijetu primjenjuje se diskvalifikacija trkača koji krše pravila.
Iako postoje ljudi koji namjerno krše pravila (na primjer, zbog kvalifikacija za veće utrke ili dokazivanja drugima), većina trkača pravila prekrši bez namjere, iz neznanja. Svi znamo da ne smijemo kratiti stazu, ali postoje još neki propisi koje je zapravo vrlo lako prekršiti.
Samo službena okrepa
Što se tiče okrjepa, generalno je pravilo da trkači smiju uzimati napitke i hranu isključivo sa službenih okrjepa postavljenih na stazi. Ako se radi o trail utrkama, dopušteno je i nošenje vlastitih napitaka i hrane u ruksaku, ali nije dopušteno uzimanje od trećih osoba.
Zato nemoj tražiti prijatelje, mame, tate, braću ni bake da te čekaju kod dogovorenog mjesta s vodom – ako te vidi netko od službenih osoba, mogli biste i ti i baka prošetati do doma. Ovo se ne odnosi na elitne trkače koji imaju pravo postaviti osobnu okrepu na okrepna mjesta, ali uvijek u dogovoru s organizatorima utrke.
Trči svoju utrku
Ono što vrijedi za okrepu, vrijedi i za pratnju na utrci. Pratnja na biciklu, rolama, motorom, autom ili bilo čemu sličnom nije dozvoljena! Tijekom utrke na stazi smiju biti samo službena vozila.
Osim pratnje na kotačima, nije dopušteno ni da s tobom trči netko tko nije sudionik utrke (osim na dugim utrkama poput 100 milja, ali i tamo se svaka pratnja mora unaprijed prijaviti).
Kraćenje staze smo već spomenuli. Tu dolazimo do apsurda. Vodeći trkači, koji imaju šansu za pobjedu, gotovo su uvijek u pratnji službenog vozila utrke i vrlo su rijetko u prilici da skrate stazu. U prilici su oni koji su sporiji – nazovimo ih rekreativcima. Koji je to mentalni sklop ljudi koji skrate stazu, a taj “poboljšani” rezultat im ne donosi ama baš ništa, teško je razumjeti. No, događa se, ima nas svakavih. Ljude koji svjesno skrate stazu treba diskvalificirati. Točka.
Poštuj startne zone
Na velikim svjetskim utrkama s desetak ili više tisuća trkača postoje startne zone. One služe za podjelu trkača prema brzini i za smanjenje kaosa nakon pucnja koji označava početak utrke. Pripadnost startnoj zoni određuje se pomoću ranije ostvarenog vremena na toj distanci ili, ako je trčiš prvi put, pomoću ciljanog vremena.
Kad prijavljuješ takvu utrku, iskreno upiši svoja vremena, a na samom startu nemoj se gurati u druge zone. Na ulazu u zonu možda će stajati redari koji će ti pregledati startni broj i po tome te pustiti unutra. U zonu uđi na za to predviđenom mjestu, nikako nemoj preskakati zaštitnu ogradu ili ulaziti na nekim drugim mjestima – tako možeš ozlijediti i sebe i druge, a moguće je i da će te redari udaljiti s utrke.
Osnove lijepog ponašanja
Znamo da je lako moguće biti loše volje ako ti utrka ne ide po planu. Ako ti se to dogodi, ne treba ti još i diskvalifikacija – zato se prema drugim trkačima, volonterima i organizatorima uvijek odnosi s poštovanjem. Ružno ponašanje prema drugima ili zanemarivanje uputa danih na stazi nije dopušteno.
Poštovanje treba pokazati i prema okolišu – omote od gelova i čokoladica, boce i čaše zabranjeno je bacati svuda po cesti ili prirodi. Ostavi ih u prostoru okrjepa ili ponesi sa sobom do cilja.
Uvijek nosi svoj startni broj na prsima tj. prednjem dijelu torza, sucima ćeš tako jako olakšati posao. Isto tako, bez obzira koliko je vruće, nemoj skidati majicu za vrijeme utrke i trčati toples. 🙂
Više savjeta o bontonu na utrkama
Pravila trail utrka
Osim navedenih, trailovi propisuju još neka pravila. Moraš nositi obaveznu sigurnosnu opremu (vodu, vjetrovku, lampu, astro-foliju i mobitel) – ako je nemaš ili ako odbiješ pokazati na zahtjev organizatora, to znači diskvalifikaciju. Nedostatak ostalih dijelova opreme može značiti vremenske penale. Razmišljaj na način da tu opremu nosiš zbog sebe, a ne zbog pravila – diskvalifikacija je doista zanemariva u situaciji u kojoj ti nešto pođe po krivu, a ti kod sebe nemaš ništa čime si možeš pomoći.
Skraćivanje rute i neprolaženje kroz kontrolne točke također se kažnjava, kao i nepomaganje unesrećenom trkaču.
Sve je ovo s razlogom
Uz sve to, organizatori često zabranjuju trčanje s tuđim startnim brojem. Cilj je da se onemogući lažiranje postignutih vremena, pa ako dođe do toga da kupuješ ili prodaješ startni broj (što u Hrvatskoj rade mnogi), uvijek kontaktiraj organizatora i zamoli za zamjenu imena. Ovo se osobito odnosi na trail utrke na kojima postoji ozbiljna opasnost od gubljenja ili ozljeđivanja na teško dostupnom mjestu.
Ako se ikada nađeš u situaciji u kojoj ti se učini da bi mogao zaobići pravila, samo razmisli o tome što bi bilo kada bi svi to učinili. Bi li ti se svidjela utrka na čijem je startu opći kaos i preskakanje ograda, nitko ne trči pod svojim imenom, svatko ima pratnju na biciklu i svi bacaju smeće svuda po stazi? Ne bi? Upravo tako…
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
