Nastavljamo s tekstom namijenjenom početnicima u cestovnom biciklizmu i onima koji imaju namjeru početi s ozbiljnijom vožnjom asfaltom. Većina novopridošlih cestovnjaka ima neko iskustvo s vožnjom MTB-a pa je i ovaj tekst tako koncipiran.
2. Osnove vožnje
Nekoliko je prednosti cestovnog bicikla u odnosu na MTB. Jedna od najvažnijih je: možete dosta precizno isplanirati koliko će vam vremena trebati za neku rutu. Na MTB-u jako ovisi na kakav teren naiđete taj dan (da li je nedavno padala kiša ili je možda prošao jurišni odred šumara s teškom mehanizacijom), dok ste na cesti uglavnom uvijek u istim uvjetima. Može se desiti da je padala kiša pa ste zbog skliske ceste malo sporiji nizbrdo, ali to su zanemariva usporenja u odnosu na epska zaglavljivanja u šumi u blatu.
Nadalje, cestovni bicikl ima puno direktniji prijenos snage nego MTB. Em što nema suspenzije koje popiju dio snage, em što ima tanke gume koje su napumpane na 8-12 bara i pritisak na pedalu prenosi snagu na podlogu bolje nego MTB. Tek kad počnete voziti cestovni bicikl, postat ćete svjesni koliko se snage gubi samo na debele MTB gume koje “žvaču”.
Što se upravljivosti tiče, vrlo brzo ćete uočiti da na cestovnom biciklu trebate više planirati unaprijed i često ne možete tako naglo mijenjati smjer kretanja kao što to možete na MTB-u. Ako dobro planirate što ćete napraviti u sljedećih nekoliko sekundi, možete biti i brzi i efikasno manevrirati, ali ako pustite mozak na pašu i dođete pred zid, vrlo vjerojatno nećete moći niti stati na vrijeme, a niti ga efikasno izbjeći.
2.1. Vožnja u grupi
Ovo je nešto što je potpuno strano u MTB svijetu. Mountainbikeri voze svaki za sebe, nema tu puno priče. Na cesti su stvari dosta drugačije. Vožnja u grupi je samo jedna od njih.
Dodatno, mountanbikeri vrlo često imaju lošu tehniku pedaliranja jer su navikli da upiru ko konji od prvog dana tjerajući MTB po brdu. Rijetki su oni sa dobro tehnikom pedaliranja i mahom se tu radi o (polu)profesionalnim vozačima koje su naučili pedalirati u dobrim klubovima. Cestovni biciklizam vam može pomoći da popravite tehniku pedaliranja pa ćete si uvelike pomoći i na MTB-u kad vam jednom uđe u rutinu.
U grupi se vozi iz čisto praktičnih razloga: prvi u grupi trpi vjetar dok se ostali voze u zavjetrini i, za istu brzinu trebaju uložiti puno manje napora. Grupa kao cjelina napreduje puno brže od bilo kojeg individualca i to je njena prednost. U grupi se treba znati ponašati jer vaš tjelesni integritet, kao i tjelesni integritet ljudi oko vas direktno ovisi o vašem ponašanju i koordiniranosti.
Nekoliko savjeta za vožnju u grupi:
- Budite cijelo vrijeme svjesni ljudi oko sebe. Pazite što se dešava ispred vas da se ne zabijete u vozača ispred. Isto tako budite jako svjesni da se iza vas netko vozi također “na kotaču” i da vaš nepromišljen potez može dovesti do višestrukih padova i ozbiljnih povreda. Ovo je posebno bitno kad se u obzir uzme da se u grupi načelno vozi dosta brzo.
- Ukažite na prepreke na putu. Kad ste u grupi, često vidite vrlo malo ispred sebe jer vam vidik zaklanjaju drugi vozači. Kad prvi u grupi uoči prepreku na putu (rupa na cesti, ležeći policajac, mrtva životinja, ljudi koji se kreću uz cestu…) obavezno mora gestikulacijom rukom ukazati na opasnost i gdje se ona nalazi. Na taj način ostali u grupi mogu prilagoditi svoju putanju da na vrijeme izbjegnu prepreku i da svi dalje koordinirano nastave vožnju. Nemojte biti sebični – ne zaboravite i sami pokazati na prepreku da bi vozači iza vas mogli također reagirati. Imajte u vidu da je navika gadna stvar. Nije loše trenirati samog sebe i na prepreke ukazivati čak i ako ste zadnji u grupi. Na taj način se nećete dovesti u situaciju da zaboravite ukazati na opasnost i da se netko iza vas ozlijedi.
- Budite predvidivi. Uvijek svoje ponašanje prilagodite situaciji. Mountainbikeri imaju gadnu naviku da naglo mijenjaju smjer kretanja (prepreku naglo izbjegnu umjesto da je na vrijeme uoče i promijene putanju, te obavijeste druge iza sebe) ili legnu na kočnicu. Ovo je siguran put u traumu, zato, pazite što radite! Kod vožnje u grupi nema naglih pokreta! Budite na oprezu, ali maknite ruke sa kočnica da se ne biste zaigrali bez prijeke potrebe.
- Ne preskačite smjene. Ako se grupa kreće po nekom dogovoru, ne izbjegavajte svoje smjene. Kad na vas dođe red da vodite grupu, stisnite zube i odradite smjenu. Pri tom imajte u vidu da brzina grupe treba ostati ista. Nemojte kad dođete odmorni na čelo, navaliti ko sivonja i tako razbucati grupu. Budite svjesni da onaj tko je dosad vukao grupu treba odmor na začelju. Čelo grupe napuštate tako da se pozicionirate s lijeve strane, propustite ostale i onda se uključite na začelje u zavjetrinu. Ovo je potencijalno opasno zbog prometa koji nailazi s lijeve strane. Smjene se mogu davati tako da prvi ostane s desne strane, a ostatak grupe ga prolazi s lijeva. Ako nije jasno s koje strane se napušta čelo grupe i koliko dugo traju smjene, radije pitajte nego da vaša loša pretpostavka završi nekim grupnim padom.
- Birajte društvo za vožnju u grupi. U početku će vam sve ovo biti špansko selo jer i sami nemate pojma kako se treba ponašati, ali s vremenom ćete početi uočavati kvalitetu pojedinih vozača i kako se tko ponaša u grupi. Izbjegavajte se voziti iza ljudi koji ne pokazuju na prepreke, naglo mijenjaju smjer ili tempo (nagla ubrzanja u grupi i nagla kočenja). Na ovaj način samo možete završiti u kolima hitne pomoći. Jedan moj prijatelj je prošle jeseni zaradio lom nadlaktične kosti (i lom kotača na biciklu, ali to je manje bitno) jer se vozio u grupi u kojoj je bilo ljudi koji se na taj način ne znaju voziti i nitko nije na vrijeme ukazao da je ispred njih izrezana kocka asfalta. Došlo je do pada i čovjek je polomio ruku. Potpuno nepotrebna ozljeda. Uvijek imajte u vidu činjenicu da u grupi koja se vozi 40 km/h pad jednog vozača znači pad ostatka grupe. Na MTB-u uglavnom padate sami, dok ovdje možete direktno biti odgovorni za ozljede drugih.
2.2. O kočenju
Kad počnete voziti cestovni bicikl, vrlo brzo ćete postati svjesni koliko ste limitirani po pitanju kočenja u odnosu na MTB. MTB sa disk kočnicama je u stanju ukopati se u mjestu, rovati zemlju i svejedno ćete ostati na biciklu. Na cestovnom biciklu su kočnice neusporedivo slabije nego na brdskom biciklu. Ali to nije sve. Kontaktna površina gume i podloge na cestovnom biciklu je toliko mala da jače kočnice nemaju ni smisla. Ukoliko blokirate kotače, gotovo sigurno će kotač pobjeći u stranu i slijedi vrlo neugodan pad.
Planirajte unaprijed i izbjegavajte situacije u kojima je potrebno naglo zaustavljanje koliko je moguće. S vremenom ćete dobiti osjećaj koliko brzo se možete zaustaviti, ali u početku budite posebno oprezni.
2.3. Spuštanje
Cestovni bicikl radi manji otpor na cesti od brdskog. Samim tim ste nizbrdo puno brži. Međutim, uvijek imajte u vidu da ste brzi onoliko koliko se brzo možete zaustaviti. Uz već gore spomenute kočnice i malu kontaktnu površinu, ne treba posebno naglašavati koliko ste pri spustu na tankom ledu, niti koliko planiranje unaprijed može biti od ključne važnosti.
Nadalje, na cestovnom biciklu vam je položaj tijela više polegnut i to nizbrdo dolazi do izražaja. Em što je cestovni bicikl nizbrdo jako brz, em što ste u položaju kad vam malo fali da “poljubite asfalt”. Zbog toga vam nikako neće biti svejedno spuštati se dok ne dobijete osjećaj za to.
Kako ste ograničeni sa naglim promjenama smjera i efikasnošću kočenja, ostaje vam usavršiti hvatanje prave putanje da biste što brže i sigurnije prošli zavoj uz što manje nepotrebnog prtljanja po kočnicama.
Kada dolazite pred zavoj, procijenite brzinu i mogućnosti i, ukoliko trebate usporiti, napravite to prije ulaska u zavoj. Ideja je minimizirati kočenje u samom zavoju. Imajte na umu da niste na svom vjernom šumskom konju i da nemate luksuz snažnih kočnica i stabilnosti kao na MTB-u. Ovdje kad vam kotač pobjegne… Pa, pobjegao je. 🙂
Serpentine su priča za sebe. Općenito hvatanje zavoja je nešto što se uči, a serpentine su meni uvijek bile najgore. Često sam imao osjećaj da ću pasti na nos dok sam pokušavao odabrati najbolju putanju za prolaz serpentine. Ipak, sve se da naučiti, pa tako i to. Najbolje je da gledate kako to iskusniji rade i probate shvatiti i ponoviti. Uz oprez, naravno. 😉
Tehnika optimalnog prolaska zavoja na siguran način se uči godinama. Jedan dosta dobar članak o tehnici svladavanja zavoja je ovdje. Jedna napomena: optimalni kut ulaska u zavoj će vam ovisiti i da li s druge strane postoji opasnost od nailaska vozila. Nemojte da tražeći optimalni kut završite na haubi nečijeg auta! 😉
2.4. Vožnja po mokrom
Mokra cesta i vožnja po kiši uvelike otežavaju stvari. Em što je guma tada još više podložna klizanju prilikom kočenja, em što kočnice na cestovnom biciklu nevjerojatno loše koče kad su natopljene s vodom. Ovo ćete najbolje osjetiti kad vas prvi puta kiša uhvati na nekom duljem spustu. Nemojte se iznenaditi kad vas na kraju spusta budu boljele – ruke. 🙂
Posebno se čuvajte horizontalne signalizacije na cesti: zebre, oznake za trake i sl. Iznenađujuće su klizave i mokar kotač na cestovnjaku će tu jako brzo izgubiti grip kod kočenja ili prevelikog forsiranja u zavoju. Ovo je jedna od stvari koju nisam ni primjećivao da postoje kad sam imao samo MTB.
Zlatno pravilo glasi: poštujte vremenske prilike i one će poštovati vas.
2.5. Željezničke i tramvajske pruge
Prelazak preko tračnica zna biti pravi podvig, pogotovo ako su tračnice mokre. Pokušajte, ako je ikako moguće, preći ih pod kutem od 90 stupnjeva. U suprotnom biste se mogli iznenaditi koliko lako i brzo se pada zbog klizanja prednjeg kotača negdje u stranu u kontaktu sa mokrim željezom.
Ako ste mislili da se MTB guma kliže po mokrim tračnicama, i ne sanjate koliko je klizava cestovna guma. 🙂
2.6. Vožnja po hrvatskim cestama
Kako je cestovni bicikl vrlo limitiran po pitanju savladavanja prepreka kao što su rinzoli, čak i kroz grad ste manje-više osuđeni na vožnju po cesti u gradskom prometu. Iako se s godinama odnos vozača prema biciklistima u Hrvatskoj promijenio na bolje, i dalje se tu i tamo desi da naiđete na drkoše koji će vas probati omesti trubom, trzanjem volana, vikanjem ili, jednostavno, očajno lošom i neopreznom vožnjom. Kad se vozite po našim cestama, očekujte neočekivano!
Budite spremni na sve: od naleta na domaće i manje domaće životinje, preko neoznačenih prepreka i oštećenja na cesti, pa do potencijalnih naletanja na vozila koja se neoprezno uključuju na cestu po kojoj se vozite iz sporedne ceste, parkinga, birtije…
Isto tako očekujte da će vozilo ispred vas možda naglo skrenuti u prvu birtiju bez ikakvog upozorenja. Automobil se sa 40km/h može zaustaviti jako brzo. Vi na biciklu to ne možete. Štoviše, većina vozača automobila nije svjesna koliko je vaš kočioni put duži od njihovog. Ne uzdajte se u njihovu razboritost. Vaše zdravlje je u vašim rukama.
2.7. Susreti s psima
Uglavnom se radi o zaigranim džukcima koji bi se više igrali nego grizli, ali ima i ovih drugih. Malo vike i polijevanje džukele vodom iz bidona je obično dovoljno da odustane. Ako živite u kraju koji obiluje napaljenim vrećama buha, možete si nabaviti pištaljku koja proizvodi zvuk visoke frekvencije koji ljudsko uho ne čuje, ali psima jako smeta.
Puno veća opasnost od ugriza psa je opasnost od nalijetanja na njih u punoj brzini. Jedan prijatelj je zaradio lom ključne kosti jer je naletio na psa na jednoj vožnji. Budite svjesni te mogućnosti dok jezdite pored otvorenih dvorišta.
2.8. Padovi
Na cesti se u načelu rijetko pada, ali su ti padovi u pravilu nezgodniji nego oni u šumi. Na cestovnom biciklu ćete imati veće brzine nego na MTB-u, a nemojte smetnuti s uma ni da se vozite u prometu. Zbog nepažnje, prekasno uočene prepreke na cesti ili iz nekog drugog razloga može se desiti da poljubite majku zemlju, samo je majka zemlja asfaltna grublja od majke zemlje šumske. Osim toga, puno je veća vjerojatnost da vas, nakon pada dodatno pogodi automobil ispred kojeg ste naglo pali nego veprić u trku na nekoj šumskoj stazi.
Najbenignije ozljede su oštećenja kože zbog struganja po asfaltu. Nosite rukavice i imajte kod kuće masti za rane. Ostrugana koža je vrlo iritantna ozljeda koja dosta sporo prolazi, pogotovo ako se nalazi na nekom mjestu koje je često u kontaktu sa podlogom (npr, dupe :)).
Lomovi su dosta česti, pogotovo lomovi ključne kosti i ruke i svim oblicima. Ostale lomove neću ni spominjati, ali zamislite nagli kontakt sa asfaltom pri 40 km/h i upotrijebite maštu. Kacigu nosite i kad idete biciklom u birtiju jer vam ne treba u životu udarac golom glavom u asfalt. Ako do pada dođe, najprije se maknite sa ceste da vas netko ne pokupi autom. Onda pregledajte ozljede koje ste zaradili i procijenite da li ste u stanju nastaviti vožnju. Zatim pogledajte bicikl i uvjerite se da je još u voznom stanju. Ako ste i vi i bicikl u stanju nastaviti vožnju, uzmite si par minuta da se smirite i krenite. Ako nešto nije kako treba, telefonirajte najbližem prijatelju ili zovite direktno hitnu pomoć ako sumnjate na neki lom ili iščašenje.
Sjetite se uvijek da je karbon, aluminij i plastiku lako zamijeniti, a vaše organe nije. Neka vam ne bude žao potrganih dijelova. Dijelovi su tu da se troše. Najvažnije je da ste vi ostali čitavi. Ako iz svakog pada ponešto naučite, s vremenom će ih biti sve manje i manje… Rizik uvijek postoji, ali rizik je danas ustati iz kreveta, pa o tom ne vrijedi previše razmišljati.
3. Na kraju …
Cestovni biciklizam može biti relativno jeftin, a može biti i iznenađujuće skup hobi, ovisno koliko ste magnet za trgovce koji vam pokušavaju uvaliti sve i svašta i koliko se opterećujete oko usklađenosti boje čarapa s prednjom nabom ili boje kacige s dezenom na pogonu na biciklu. Ako izbjegnete trgovačke zamke i vlastiti ego dovedete u normalu, vaš suživot sa cestovnim biciklom će biti vrlo ugodan.
Umjesto da se brinete oko izgleda ovog ili onog, počnite si planirati vrijeme da vam se ne desi da vam MTB nakon nekog vremena počne skupljati prašinu na balkonu. To je pravi problem, a ne da li su vam gume svijetloplave ili tamnoplave.
Sretno sa kupovinom i puno kilometara po ugodnim cestama vam želim! Samo ne zaboravite da ste iz šume izašli i u šumu se trebate ponekad i vratiti. 😉
Autor: Mario Pranjić, http://strsljen.org
Autor: Mario Pranjić, http://strsljen.org
