Jedna od najčešćih trkačkih ozljeda je tzv. plantarni fasciitis, ozljeda plantarne fascije stopala, a najčešće se osjeća, laički rečeno, kao da je u petu zabijen čavao. Problem je potrebno na vrijeme otkriti i započeti s liječenjem, kako ne bi došlo do komplikacija i nemogućnosti daljnjeg bavljenja sportom.
Anatomija i poremećaji
Tkivo pod nazivom plantarna fascija smješteno je ispod kože na tabanu, između čega se nalazi sloj masnoga tkiva, veže se na petnu kost i prolazi sredinom stopala, sve do nožnih prstiju.
Poremećaj ovoga dijela tkiva najčešće uzrokuju opterećenja prilikom trčanja, a sindrom je još poznatiji i pod nazivom „petni trn“. Očituje se kao bolnost donjeg dijela petne kosti, a nastaje kao posljedica akumuliranih mikrooštećenja, koja uzrokuju propadanje (degeneraciju) kolagenih vlakana fascije na polazištu petne kosti, te se ubraja u skupinu oštećenja poznatih pod nazivom sindromi prenaprezanja.
Simptomi i uzroci nastanka
U normalnim okolnostima, plantarna fascija ima funkciju ublaživača udaraca pri hodanju, skakanju ili trčanju, te, poput napete strune podupire luk stopala, štiteći pritom donju površinu stopala od ozljeda. Ukoliko je opterećenje prejako, a na stopalo se opetovano djeluje jačim silama nego što je naviklo i može podnijeti, postepeno dolazi do pojave mikrooštećenja. Fascija se isteže i javlja se iritacija ili upala.
Glavni simptom je bol koja se javlja polazištu plantarne fascije na petnoj kosti. Karakteristična je pojava vrlo snažne jutarnje boli u peti prilikom ustajanja iz kreveta, koja kasnije nestaje, no može se ponovno pojaviti tijekom dana nakon duljeg sjedenja ili na početku trčanja.
Rizični faktori
Istrošena obuća koja dovodi do produžene i/ili pretjerane pronacije stopala tijekom hodanja i/ili trčanja, zatim obuća koja ne podupire dobro uzdužni svod stopala, kao i “pretvrda” obuća, koja ne dozvoljava normalne kretnje stopala mogu, s vremenom, uzrokovati promjene na fasciji. Greške u treningu, kao što su nagla promjena intenziteta, trajanja ili učestalosti treninga ili pak trčanje po neravnom terenu, također uzrokuju ozljede ovog osjetljivog dijela tkiva. Pritom valja naglasiti kako su trkači dugoprugaši posebno ugrožena skupina sportaša sklona ovoj vrsti ozljede.
Od ostalih uzroka pojave plantarnog fasciitisa, koji nisu pod našim utjecajem, su produžena i/ili pretjerana pronacija stopala (kretnja pri kojoj se stopalo rotira prema unutra), kao i pretjerana napetost Ahilove tetive, što dovodi do prekomjernog naprezanja plantarne fascije i razvoja plantarnog fasciitisa. Pretilost se također smatra predisponirajućim čimbenikom (u osoba s indeksom tjelesne mase većim od 30), kao i visoka životna dob.
Tretiranje ozljeda
Ukoliko se radi o trkačkoj ozljedi, odmah se mora smanjiti ili prestati sa svim trkačkim aktivnostima, ovisno o težini stanja. Obavezno se mora provjeriti obuća koja se koristi, kako ona svakodnevna, tako i ona koja se koristi pri sportskim aktivnostima, a sva istrošena obuća mora se zamijeniti novom. Već pri pojavih prvih simptoma valja započeti primjenjivati led na bolno područje, a dobro je i započeti s izvođenjem pasivnih vježbi istezanja plantarne fascije i Ahilove tetive.
Uz sve navedene načine samopomoći, ipak je neizostavno i najbolje rješenje potražiti liječničku pomoć, kako bi se što preciznije dijagnosticirao točan uzrok ili skupina uzroka koji su doveli do takvoga stanja.
Prema novijim istraživanjima, postoji teorija da je plantarni fasciitis posljedica degenerativnih, a ne upalnih poremećaja, stoga se liječenju sve češće pristupa na način da se ukloni uzrok, a ne posljedica. Primjerice, ako je uzrok nastanka spušteno ili udubljeno stopalo, propisuju se ortopedski ulošci, a ukoliko se radi o pretjeranoj napetosti Ahilove tetive, propisuje se provođenje vježbi istezanja mišića potkoljenice i stopala. Kirurško liječenje preporučuje se ako simptomi plantarnog fasciitisa traju dulje od šest mjeseci.
Povratak sportu
U blažim slučajevima plantarnog fasciitisa potrebna su, uz adekvatno provedeno liječenje, minimalno četiri tjedna do potpunog povratka radnim i sportskim aktivnostima. U težim slučajevima, koji zahtijevaju potpuni prekid sportske aktivnosti potrebno je osam do deset tjedana.
Iznimno je važno pridržavati se adekvatne propisane terapije, kako bi se izbjegla pojava komplikacija. Uporno ignoriranje bolova i nastavak sa sportskom aktivnošću, prvenstveno trčanjem, može se razviti kronično stanje uz poremećaje u drugim dijelovima tijela. Osoba s vremenom, kako bi olakšala smetnje i umanjila osjećaj boli, nesvjesno mijenja način hodanja i kretanja, stoga se nepravilnim držanjem dodatno opterećuju ostali zglobovi u tijelu, poput koljena, kuka ili kralješnice.
Nijedna ozljeda nije jednostavna, no uz malo discipline i strpljenja, problem se može uspješno ukloniti, uz siguran i bezbrižan povratak na trkačke staze.
Autor: 3sporta/Dina Tuzlić
