Svi već znamo da triatlon, u smislu dugih utrka, ne staje na ironman utrkama. U okviru IUTA organizacije postoje utrke na puno većim distancama, a jedna od njih održana je nedavno u Austriji – utrka na dvostrukoj ironman distanci.
Evo viđenja utrke jednog od Hrvata koji se natjecao, Roberta Setnika:
U Neulengbachu kraj Beča ultratriatlon ima tradiciju. Utrka dvostruke ironman distance ovdje se održava dugi niz godina i među natjecateljima
je dobro poznata. Na ovoj stazi 2011. godine postignut je svjetski rekord koji iznosi 19:50 sati, a drži ga švicarac Adrian Brennwald. Ove godine organizator (TSV Austria) je posebno ponosan jer je dobio organizaciju IUTA Svjetskog prvenstva. Program je počeo u petak 17. 5. 2013., popodnevnim brifingom i vađenjem krvi a navečer se nastavlja pasta partyem i podjelom startnih brojeva.
Startna lista pokazuje da nas ima 50 iz 12 zemalja, a organizator predstavlja i svoj tim, koji broji čak 52 člana. Večeru završavamo ležerno uz druženje, jer start je tek sutra u 11 sati. Teško mi je zamisliti ovakavu satnicu, bez navijanja budilice na 3:45 i bauljanja po tranziciji još po mraku, ali čovjek se brzo navikne. Sve je nekako ležerno, uhodano – nema mjesta panici.
Utrka
Pliva se u 50 metarskom bazenu. Potrebno je isplivati 152 duljine da bi se dostigla udaljenost od 7,6 km. Vanjski bazen je lijepa kanta od rostfraja koja danas drži vodu na 17 stupnjeva. Krasno! Plivam u najsporijoj traci. Svi od reda smo “tehničari” i svaki za sebe misli da pliva pravi kraul. Što ćeš! No, bilo kako bilo, 3 sata i nekoliko sekundi su bila dovoljna za bazen i tranziciju, koja se nalazi dvadesetak metara od bazena. Vrijeme sunčano. Dnevna temperatura zraka se vrti oko 20-ak stupnjeva.
Biciklistička dionica sadržavala je 37 krugova od 9,74 km,u pravcu juga kroz dva rotora. Prvi dio staze se osjetno penje i uz vjetar postaje neugodan, dok nakon okretišta kod drugog rotora postaje izazovnije. Veći dio drugog djela staze, može se odvoziti pun gas u zadnjoj brzini.
Naravno, ako se usudite. Greške na biciklizmu dolaze na naplatu već nakon sedam, osam sati vožnje. Prerano forsiranje dovodi do nekoliko odustajanja. Monotoniju razbija spuštanje mraka, što ipak ima svoje čari. Diže se lagani sjeverac i spušta temperaturu zraka ispod 10 stupnjeva. Sudačka vozila su neprestano na stazi, kontroliraju vožnju u zavjetrini. Povremeno stajem kraj tranzicije da zamijenim bidone i uzmem nešto od gelova, pločica, voća. Ovih 360 km bicikla su veseliji dio priče i nadao sam se da neće ostaviti značajnijeg traga u nogama. Prisutna je samo ukočenost od dugotrajnog aero položaja. Skidam se s bicikla nešto prije 3 sata u noći.
Trčanje se sastoji od 126 krugova po 670 metara. Početak trčanja kod ove utrke je jako važan. Bitno je ne krenuti prejako, maraton pretvoriti u noćnu moru i tako srušiti snove o dobrom rezultatu. Pazim na tempo i prvi maraton idem vrlo oprezno. Trči se krug unutar rekreacijskog centra. Većinom je ravno, samo u jednom dijelu mala je strmina, kod koje se u svakom krugu nagrađujem s deset koraka hodanja. Svanulo je krasno jutro, bez oblačka i daška vjetra. Drugi maraton lagano ubrzavam, ali radi prisutnog općeg umora ne pretjerujem. Važnije mi je odraditi ovo bez ozljeda, koje kod nekih na stazi već uzimaju danak. Do kraja trčanja slijedi borba s umom i tijelom koji žele stati – i to odmah! Osjećaji poznati svakom ultrašu. Trči se do kraja. U zadnji krug s državnom zastavom i velikim osmjehom.
Imao sam 27. vrijeme plivanja, 11. vrijeme bicika i 7. vrijeme trčanja. To me na kraju dovelo do 10. mjesta u ukupnom poretku. Svi ti mjeseci i kilometri treninga samo za taj osjećaj, lijep osjećaj.
Od Hrvata je još nastupio i Josip Dikon, ultratriatlonska legenda. Joža je na utrku dovukao i ozljede od prošlotjednog pada na rolama, tako da je već i startao s bolovima, a što je kasnije pretrpio možemo samo nagađati. No, to ga nije spriječilo da utrku rutinski privede kraju i završi je unutar limita.
Zahvaljujem svojim vjernim pratiocima Dorianu i Aniti,koji su me cijelo vrijeme držali na oku i pravodobno reagirali u trenucima kad sam se udaljavao od stvarnosti. Kojim riječima zahvaliti na toplom čaju u pola četiri ujutro ili Dorianovom šprintanju s čašom vode koju sam zaboravio uzeti kod okrijepe? Evo, tješi me da smo svi zajedno bili dio nečeg velikog i veselili se postignutom rezultatu.
Ujedno zahvaljujem prijateljima i sponzorima, Nenadu Ciglaru iz bike-shopa Velocity Čakovec, zatim bike-shopu Freerider iz Slovenije, te čakovečkom restoranu Trattoria Rustica.
Ova utrka mi je bila svojevrstan test i dio je priprema za glavni događaj ove sezone, koji je na rasporedu u 9. mjesecu. Radi se o utrci deseterostruke ironman distance(Decaironman) koja se održava u Italiji. Nakon što ovo ljeto isprepletem mrežom kilometara u vodi, na kotačima i trčeći, čitamo se na jesen!
Autor: Roberto Setnik
