Triatlonske utrke pod Challenge licencom održane su u prošlu nedjelju u Austiji. Na halfu su nastupili i naši, Vanja Canjuga i Govind Puri. Kakav je osjećaj natjecati se na savršeno organiziranoj utrci u živopisnom okruženju ukratko je opisao Vanja Canjuga.
U nedjelju 4. rujna nastupio sam na utrci Challenge serije u austrijskom gradiću Walchsee -malom turističko/poljoprivrednom mjestu na granici Austrije i Njemačke. Na obližnjim planinama je mnogo skijališta koja se, kad nema snijega, pretvaraju u livade na kojima pasu krave. Fasciniralo me kako je sve uredno i koliko su ljubazni ljudi – svi su znali da smo triatlonci i zašto smo došli u njihov grad. Utrka je bila formata 1,9 km – 90 km – 21 km, a nastupilo je 698 natjecatelja od toga 29 u PRO kategoriji.
Mogao bih danima pisati o prirodnim ljepotama Walchsee-a ali već s ovih nekoliko slika sve je jasno.
U petak je bila organizirana dodjela brojeva i vrećica te Expo. Organizacija je bila vrhunska, tako da se na broj čekalo kojih 15 sekundi. U subotu ujutro bio je organiziran trening plivanja a popodne bike check in i pasta party. Kada preuzmete svoj broj dobijete narukvicu s kojom vam je kasnije omogućeno slobodno kretanje po događajima vezanim uz triatlon. Bike check in je bio vrlo rigorozan tako da su dosta ljudi vratili da poprave opremu.
Plivanje: plivalo se u neoprenu jer je voda bila oko 20 stupnjeva. Inače svaki dan je bila magla ujutro osim na dan utrke. Startalo se u nekoliko grupa počevši od 8 ujutro pa svakih 10 minuta sljedeća grupa. Plivao se jedan krug koji je prema mom rezultatu, a i prema razgovoru s ostalima, bio malo duži od 1,9 km – cca 2,1 km. Ovo je bilo moje najlakše plivanje ikad u triatlonu jer nije bilo gužve na startu pa sam ritam odmah uhvatio.
Tranzicija: u tranziciji vam volonteri vade stvari iz vrećica, skidaju neopren, pomažu obuti čarape sve što poželite.
Bicikl: ukupna udaljenost je 91,31km. Staza je bila jako teška ali i jako zanimljiva. Vozio sam praktično uvijek sam, jer sam stalno nekog dostizao i ti su obično odmah otpali. U drugom krugu je počela kiša tako da je bilo teško tehnički odvoziti završni dio na kojem je cesta jako uska a ide se nizbrdo i stalno su zavoji. Fora mi je da su svi vozili sporo na ravnom, a na brda su skakali kao ludi, stvarno mi nije jasno zašto. Navijača je jako puno uz cestu a meni je najdraža bila jedna bakica koja je na najvećem usponu usred šume (usred ničega) sama konstantno navijala. Staza stvarno razbija ritam i stalno su neke promjene. Asfalt je na jednom mjestu cca 300 m jako loš ali ostatak staze je odličan. Sve problematične dijelove (strop na tunelu, stupove, ograde) pokrili su strunjačama. Također, na 200 m od zavoja ili neke potencijalne opasnosti imate oznake – tako da je staza, iako tehnički jako zahtjevna, zapravo vrlo sigurna.
Trčanje: trči se oko jezera četiri kruga uz mnoštvo navijača uz stazu. Atmosfera je stvarno nezamisliva za naše uvjete. Svi vrište, zvone sa zvoncima, rade valove kao na nogometu. Staza. Trčanje je bilo jako teško jer se temperatura podigla, a staza je valovita s dva teža uspona. No stalno trčite u gužvi i nosi vas navijanje. Staza je isto nešto duža – 21.55 km.
Na cijeloj utrci sam pojeo samo dvije čokoladice i popio colu na svakoj okrepnoj stanici, a gelove ovaj put nisam htio koristiti. Sad da li sam zadovoljan s trkom teško je reći jer išao sam ok ali prati me onaj osjećaj da sam opet završio trku a da se nisam umorio a to znači da nisam išao do kraja kao što sam trebao. Mislim da znam gdje sam pogriješio u pripremi utrke i da će se to popraviti.
Od Hrvata je još nastupio Govind Puri koji je ostvario odlično vrijeme u svojoj kategoriji.
Autor: Vanja Canjuga
