Naslovna Triatlon Naličje medalje [INTERVJU] Jasmina Ilijaš – nova nada hrvatskog dugog triatlona

SVOJ PRVI NASTUP NA IRONMANU POSVEĆUJEM SVOM OCU!
[INTERVJU] Jasmina Ilijaš – nova nada hrvatskog dugog triatlona

144
0

Dvadesetšestogodišnja maratonka Jasmina Ilijaš, članica Trkačkog kluba Marathon 95 iz Varaždina, ove je subote prvi puta nastupila na triatlonu ironman (IM) distance u Mađarskoj i ostvarila neočekivani uspjeh završivši utrku za 11:36:57 h! Plivanje (3.800 m) – 1:26 h, bicikl (180 km) 6:16 h i trčanje (42,2 km) 3:49 h.

Zašto se odlučila nastupiti na triatlonu ironman distance i kako se pripremala za utrku ispričala nam je u kratkom razgovoru.

Sve za trčanje

 

3sporta: Kada si odlučila da ćeš nastupiti na eXtremeMan triatlonu i odakle motivacija za triatlon natjecanje?

Odlučila sam se zbog izazova. Već prošle godine sam razmišljala o tome i imala želju probati triatlon, ali najveći mi je bio problem što nisam imala bicikl. Srećom, ove godine sam dobila bicikl na posudbu od kolege triatlonca Marija Pongračića i time mi se otvorila mogućnost za ostvarenje moje velike želje. Jako sam željela isprobati tu kombinaciju: trčanja, plivanja i biciklizma i u lipnju ove godine odlučila sam se prijaviti na eXtremeMan triatlon u Nagaytadu.

Čula sam mnoga iskustva triatlonaca, da je to nešto posebno, da to treba doživjeti, pa me s time sve više vuklo. Definitivno sam odlučila ići već ove godine. S treninzima sam krenula u veljači, a pomoć oko treninga imala sam od trenera Gorana Pongračića koji ima bogato IM iskustvo. Glavni motiv mi je bio – isprobati svoje sposobnosti.

 

3sporta: Ovo ti je bio prvi nastup na triatlonu ironman distance, kakva su bila očekivanja – koji rezultat si željela ostvariti i jesi li očekivala ovako velik uspjeh?

Da, ovo mi je prvi nastup na ironman distanci. Moje želje su bile prvo završiti ironman, a drugo završiti u okvirnom vremenu od oko 12:40 h, s obzirom na izračun prema mojim treninzima do tada. Nisam se ni u snu nadala da ću završiti IM ispod 12 h, a kamoli za 11:36h!

Htjela bih samo reći da prvi ironman posvećujem svom ocu kojeg nažalost više nema, jer je tragično preminuo upravo u razdoblju priprema za ovu utrku.

 

3sporta: S obzirom na to da si maratonka, trčanje ti, vjerujem, nije predstavljalo problem, kako si se pripremala za plivanje i bicikl, koja ti je disciplina najzahtjevnija?

Trčanje mi nije predstavljalo problem s obzirom na to da već imam nekog iskustva, pa time i osjećaj za tempo. Što se tiče plivanja bila sam klasični plivač/plutač i znala sam plivati samo prsno, što sam još naučila kao dijete, a za IM je najbolje plivati slobodnim stilom (kraul tehnika). Učenje te tehnike plivanja bilo je nešto sasvim novo i također velik izazov.

S treninzima plivanja krenula sam u veljači ove godine na varaždinskim bazenima. Prije toga sam malo proučavala videe na Youtubeu s kraul tehnikom i tako učila.

U samom početku savjetima mi je ponekad pomagao trener PK Barok Frane Ćirak kako bi pohvatala najosnovnije elemente tehnike i na to onda nadograđivala sama koliko sam mogla i znala. Plivala sam u početku jednom tjedno, a to i nije bilo neko plivanje već samo učenje tehnike s raznim vježbicama.

Trenirala sam gotovo svaki dan, nekad i dva treninga dnevno s 2-3 dana odmora u toku mjeseca. Uglavnom trenirala sam 8-12 h tjedno. Najviše od svega sam vozila bicikl da mi se tijelo adaptira na položaj. Bicikl mi je bio najvažniji dio treninga, jer ipak najduže traje u IM distanci gdje sam tek početnik. Bilo je teško u samom početku jer su bili prisutni bolovi u leđima, ramenima, međutim kolege trkači i triatlonci (Saša Moslavac i Goran Pongračić), s kojima sam ponekad zajedno trenirala biciklističke treninge, uvjeravali su me da je to normalno u početku i da ću preživjeti. 🙂

Trčanje sam nešto manje trenirala s obzirom da imam dosta trkačkig iskustva. Količinu treninga plivanja sam postupno povećala dva mjeseca pred utrku na dva do tri plivačka treninga tjedno. Kako bi pohvatala momente tranzicije dvaput sam nastupila na triatlon ligi na varaždinskom Aquacityu i to su mi bile posljednje ozbiljne pripreme pred IM.

 

3sporta: Ovo je bilo novo iskustvo za tebe, reci nam nešto o tome kako je protekla sama utrka?

Da, ovo je bilo novo iskustvo za mene i neka vrsta istraživanja i pustolovina. Dobila sam upute i savjete od iskusnih ironmana i sve dobro prije ispitala i proučila kako bi bila što sigurnija u sebe, da mi se ne desi kolaps i da nemam svoj prvi IM u lošem sjećanju.

Shvatila sam sve to JAKO ozbiljno i nisam ni pomislila “ah kaj je to za mene”. Dobila sam upute i savjete da treba biti jako strpljiv dovoljno se hidrirati i ne se zaletavati i uvijek čuvati neku rezervu za trčanje. Također, vrlo je važno unositi hranu tokom cijele utrke i toga sam se strogo pridržavala.

Moj jutarnji doručak je bilo oko pola 5 ujutro i to dosta lagani (rižini vafli s marmeladom) i jedna banana, a na to sam pojela dva presporta. Nakon toga do utrke sam samo pila izotonik. Malo mi je bila zbrka u glavi oko tih tranzicija gdje, kamo, kud?? ali kad je već sve krenulo nekako je išlo.

Pred sam start utrke, dok smo još čekali da se oglasi top i da signal za start, bila je neka pjesma koja me jako emotivno dirnula i samo su mi potekle suze, dok su svi oko mene bili u svom natjecateljskom adrenalinu.

Tada je top dao signal za start i krenulo je plivanje. Bila je velika gužva u vodi, svatko za sebe uzme neki svoj teritorij i pliva čim manje cik-cak da ne bi bilo sudara. Pliva se dva kruga. Prvi sam krug isplivala brže nego drugi, drugi krug bila sam 2 minute sporija. Bila sam sretna dok sam isplivala bez muke i što nisam ja nikog udarila, a niti je itko mene.

Nakon završenog plivanja, trčeći hvatam svoju vrećicu sa stvarima sa strane na ogradi i jurim zabunom do bica, umjesto u kabinu za presvlačenje. Onda sam ipak shvatila da ne mogu na bicikl bez biciklističkih hlačica pa sam otišla u kabinu presvući se.

Kada sam krenula na bic, po savjetima već iskusnih ironmana, nisam uzimala ništa za jesti odmah nakon plivanja, jer je želudac uzburkan. Tek sam nakon pola sata pojela čokoladicu sa žitaricama i popila tekući gel. Unutar svakog sata na bicu sam uzimala jednu bocu od 750 ml izotonika, jedan gel i jednu čokoladicu sa žitaricama i u tih malo više od 6 sati bicikla triput po dva decilitra rehidromiksa. Zadnji krug od 35 km nisam više uzimala čokoladicu jer nisam željela na trčanju imati probleme s probavom.

Uglavnom, na plivanju i biciklu sam držala rezervu za trčanje, jer se ipak na kraju trči maraton, a maraton je ipak maraton, u bilo kojem sporom tempu, a pogotovo nakon 3,8 km plivanja i 180 km bicikla. To sam stalno imala umu i bila jako strpljiva. U mislima sam imala savjete trenera i drugih kolega triatlonaca tako da tokom cijele utrke nisam imala nikakvih ni fizičkih ni psihičkih kriza. U prilog tome govori i činjenica da sam drugu polovicu biciklističke dionice bila brža od prve, jednako kao i na trčanju. Uglavnom sve se nekako posložilo skoro idealno pa je shodno tome i rezultat takav.

 

3sporta: Kakvi su ti planovi za ostatak ovogodišnje sezone?

Plan za ostatak ovogodišnje sezone je dobra priprema za Zagrebački maraton i obaranje osobnog rekorda, koji je sada 3:18 h. Nakon toga ću vidjeti mogućnosti i planove za sljedeću godinu, a koji će nadam se ponovo sadržavati barem jedan ironman. Volje i motivacija ne nedostaje, a nadam se da će mi i ostale važne komponente, prije svega financije ali i obiteljske obaveze (imam dvoje djece) omogućiti da se što više planova i mojih želja u sportskom smislu ostvari.

 

 

Autor: 3sporta (apk)

(144)

Vrijedi pročitati