“Ej, ipak neću moći danas u šest”“, “Ali pada kiša“, “Daj čuj, neka prehlada me ulovila”, “Trčanje, jesi li ti lud, ajmo na pivu!” – koliko ste se samo puta susreli s takvim ili sličnim izlikama prilikom traženja partnera za trening?
Dokazano je da je trčanje u društvu motivirajuće i potiče na poštivanje zadanog programa treninga. S druge strane, pronalazak idealnog društva za trčanje katkad može predstavljati problem – osim ako ono upravo ne leži pod vašim nogama i veselo maše repom.
Spominjanje one izlizane “Pas je čovjekov najbolji prijatelj” možda se u ovom trenutku čini sasvim nepotrebno, no činjenica je da su psi ljubimci uvijek sretni kad vas vide, rijetko se žale i imaju tonu energije koju će rado potrošiti u vašem društvu. Kako god bilo, samo zato što se ne žale, ne znači da ne treba obraćati pozornost na znakove koje odaju. U nastavku donosimo nekoliko važnih savjeta koje bi bilo dobro poslušati ako želite svog najboljeg prijatelja pretvoriti u najboljeg prijatelja trkača.
1. Nikud bez savjeta stručnjaka
“Prije početka programa vježbanja, molimo Vas da se konzultirate sa svojim liječnikom”, nije badava izvješeno na ulazu u gotovo sve teretane. Kako je za sportaše poželjno obaviti sistematski pregled svako toliko, tako je prije uključivanja psa u sportske aktivnosti nužno posavjetovati se s veterinarom. Tako će on pri daljnjim pregledima obratiti više pozornosti na rad srca, pluća i zglobove vašeg ljubimca.
2. Jesi li dugoprugaš ili ćemo na kratko?
Pojedine pasmine kao što su ovčari, terijeri, retriveri i ostali veći psi fizički su građeni da mogu dugo trčati i izdržljiviji su od ostalih. U slučaju da imate manjeg psa, koji s lakoćom stane u košaru na biciklu, preporuča se da s njim ostanete na šetnji. Ako pak ste tek u nabavi novog ljubimca raspitajte se kod ljudi koji već trče s psom ili kod veterinara.
3. Školica trčanja – samo polako!
Nitko nije na prvom treningu u životu istrčao maraton, pa tako neće ni vaš pas. U svijet trčanja treba ga uvesti lagano i postupno. Jastučići na psećim šapama su osjetljivi i njihova tvrdoća se mora razviti postupnim povećanjem kilometraže. Uostalom, probajte sami istrčati bosi nekoliko kilometara po vrućem asfaltu: nije baš ugodno.
4. Ja tenisice, ti šape
Dok vi birate između raznih modela, boja, cijena, proizvođača; pas ostaje – bos. Trčanje po raznim podlogama (asfalt, šuma, led, staklo) može ozlijediti pseće šape. Ako pas počne šepati ili lizati šapu, potrebno je odmah stati i provjeriti o čemu je riječ. Dokle god se ne pojave tenisice za pse, potrebno je provjeravati šape prije i nakon treninga.
5. Hidracija
Dovoljan unos tekućine prije i tijekom treninga je važan savjet za vas i za psa. Ako krećete na dužu rutu, nije na odmet ponijeti bočicu vode sa sobom. U slučaju umora, pas neće okolišati piti iz lokvi i bara koje su često zagađene i pune smeća. Da bi se to spriječilo, morate imati vodu koju ćete mu ponuditi za vrijeme treninga.
6. Kompa, kako ide?
Psi ne mogu govoriti i zasigurno se neće žaliti svakih pet minuta, no postoje znakovi na koje treba obratiti pozornost. Pjena na ustima, zadihanost, postupno usporavanje i zaostajanje može značiti da je vašem ljubimcu tempo preintenzivan i trebate usporiti. Ne brinite: neće proći dugo dok se i vi ne umorite. Ako već niste.
7. Shit happens
Nikome od nas nije ugodno prilikom trčanja ugaziti u svježi “paketić” nasred staze. Zato spriječite katastrofu nekoj dami u novim rozim tenisicama i pokupite izmet za svojim ljubimcem. Uostalom, tko zna da se baš vi nećete vraćati istim putem?
8. Da ne ode predaleko
Korištenje povodca može vas osloboditi novčane kazne, ali i pomoći da pas drži tempo. Izbjegavajte korištenje povodca koja se izvlači, jer on stvara previše prostora između vas i psa. Kožni povodac do oko 2 metra dužine pruža taman udaljenost za nesmetano trčanje.
9. Održavanje opreme
Sol i prašina s tla može se uvući među pseće prste i prouzročiti iritaciju ili čak infekciju. Nakon treninga potrebno je očistiti šape vlažnom krpom i sapunom.
Autor: 3sporta (mh)
