Hrvatska ekipa, brojnošću predvođena članovima Triatlon kluba Međimurje, nastupila je ove subote na triatlonu polu-ironman distance u Beču. Popularni Halbdistanz u sklopu Vienna City Triatlona započinje s 1.9 km plivanja u novijem dijelu Dunava, nastavlja se sa 90 km vožnjom bicikla po tzv. Dunauinsel i trčanjem 20 km.
Start je bio u podne no to nije bila ni prednost ni nedostatak, s obzirom da je već od ranog jutra bilo hladno (10-15 C), padala jaka kiša i puhao vjetar koji je na plivačkom dijelu povremeno stvarao i veće valove. Kiša nije stala ni na biciklističkom dijelu utrke, tek je pred kraj prestajala padati, da bi na trčanju i prestala.
Od oko 400 natjecatelja, koji su činili pojedinci i štafete, treba prvo spomenuti jedinu damu, Katarinu Nestić, koja je pokazala izuzetnu hrabrost bacivši se u hladan i uzburkali Dunav, unatoč tome što se istinski grozi plivanja u otvorenoj vodi.
Nakon plivanja prvi je on naših izašao daljinski plivač Marko Rafaj (TK Petrinja), nakon toga Dragan Milenković (TK Međimurje) pa ostali. .
Defekti pneumatika su definitivno obilježili ovu utrku jer je nevjerojatno mnogo natjecatelja završilo utrku s probušenim gumama i guranjem bicikla, a tako i naš Branimir Lodeta, koji je nakon par odvoženih kilometara na novim karbonskim BMD3 karbonskim kotačima mogao jedino dijagnosticirati oveći komad stakla u tubularu i odustajanje. Na trčanje prvi je krenuo Boris Nago iz Belišća koji je tu poziciju zadržao do kraja utrke. Dragan Milenković je solidno odradio cijelu utrku, osobito dobar na plivačkom i trkačkom dijelu utrke. Debitant na poludistanci, valpovčanin Igor Mogoroš, ugodno je iznenadio dobrim nastupom. Još jedan debitant na poludistanci, a ujedno i predsjednik TK Međimurje, Siniša Car, odradio je pripremu za dvostruku dužu utrku koja ga čeka za par tjedana, unatoč tome što je zadnjih 10 km bicikla odvozio na praznoj gumi. Iza njega stigao je Marko Rafaj, koji ima puno prostora za napredak na biciklističkom i trkačkom dijelu triatlona. Pri kraju utrke u cilj je uletio i Ivo Nikić iz TK Swibir.
Austrijanci su se osobito potrudili te je pri gotovo svakom ulasku Hrvata u cilj, na razglasu svirala neka hrvatska navijačka pjesma.
Organizacija utrke je bila solidna s nekoliko austrijskih posebnosti. Startnina od 75 eura uplaćuje se puno prije i nije prenosiva među spolovima. Tj. ako uplatite i prijavite se kao muško, a zbog nekih razloga odustanete 2 mjeseca prije, za vašu startninu ne može nastupiti neka ženska osoba – s druge strane, muška može. Ako nemate vlastiti čip, doplaćujete 30 eura od kojih vam vrate 27 na kraju utrke. Uz čip ne ide dodatna čičak trakica pa ako niste vlasnik iste, dodatni euro. U stratnini dobijete jednu T-shirt majicu. Okrepa obilna.
Tijekom praćenja među natjecateljima na trkačkoj stazi je furiozno jurcala neka crvenokosa djevojka bez natjecateljskog broja i to poprilično opakim tempom. Za bolje poznavatelje atletskih prilika, riječ je o Andrei Mayr, austrijskoj trkačici i Svjetskoj prvakinji u brdskom trčanju, pobjednici Bečkog maratona 2010. s vremenom 2:30 h. Očito joj je trasa triatlona trening staza, a sada su se na njoj bezobrazno gegale neke spodobe u trikoima i dokoljenkama.
Ova utrka je poslužila kao uvertira za duge triatlone koji čekaju naše članove ovog ljeta. Počinje se sa nama popularnim Moraviamanom, za koji smo prisiljeni iznajmiti autobus od 50 mjesta, nastavlja se utrkom Roberta Setnika na trostrukoj ironman distanci, te Nenada Šimunka na dvostrukoj. A i u Nagyatadu nastupaju Saša Moslavac, Mario Pongračić i Martina Bezek.
Autor: Pavao Vlahek
