Posljednjih nekoliko godina postolja često “svojata” (relativno) novo ime dugoprugaške i ultraške hrvatske scene, a u oko upada i na međunarodnoj razini. Ime mu je Andrej Hladnik. Dolazi iz svijeta nogometa, a okitio se već titulama državnog prvaka u maratonu i na 50 kilometara. Zadnje je obranio na Poloju za rekordna 2:57:08 sata.
Ovaj perspektivni trkač iz Preloga ispričao nam je što je bilo potrebno kako bi oborio državni rekord na 50 kilometara, kao i za sve druge titule državnog prvaka. Doznajemo i koji su mu planovi za nadolazeću sezonu.
Državni rekord na 50 km rezultat je napornog rada i dobrog planiranja
Kako priča, to nije bila trka gdje su se kockice samo posložile – planski je bilo pobijediti i oboriti državni rekord, a to se i ostvarilo.
– Za Poloj i pobjedu bilo je potrebno mnogo jakih treninga i dužina kroz cijelu zimu. Dobro sam radio i to je rezultat moje pobjede. Uz to smo moji kolege iz AK Varaždina i ja postali ekipni državni prvaci. Bez odličnih Brune Hlebara i Tomislava Vertuša koji su to taktički i timski otrčali ne bismo to ostvarili – ne zaboravlja rekorder svoje kolege.
Andrej nam je ispričao o tijeku utrke koju je, kako i sam kaže, taktički savršeno iskontrolirao svih 50 kilometara.
– Utrka je tekla odlično i vrlo napeto. Do 33. kilometra trčao sam i surađivao s drugoplasiranim Kristijanom Rubinićem i trećim Antom Živkovićem. Izmjenjivali smo se i jedan drugoga vukli i tempirali. Nakon toga sam se malo odvojio, nastavio držati svoj ciljani tempo i na kraju pobijedio s novim državnim rekordom koji sam popravio za 2:37 minute. Krize nije bilo ni jednom i to je pokazatelj odlične forme i vrlo dobro tempirane utrke. Cijelu utrku sam istrčao gotovo ujednačenim tempom. Prvih 25 km pretrčao sam za 1:28:31 sat, a drugu polovicu za 1:28:37. Razlika je doslovce šest sekundi, što je savršeno. Ako je Izbornik Dragan Janković rekao da je impresioniran, onda je valjda tako – našalio se Andrej, vidno zadovoljan odrađenom utrkom.
S nogometnog igrališta na trkačke staze
U trkački svijet ovaj je (ultra)maratonac prešao iz nogometa – “transfer“ za koji nerijetko imamo prilike čuti. Ljubav između Andreja i nogometne lopte trajala je od vrtićke dobi do 26. godine. Igrao je za nekoliko klubova, a najviše je vremena proveo u NK-u Mladost Prelog.
– Moj prvi i vrlo bitan sport, koji me je naučio radnim navikama, bio je nogomet. Međutim, prestao sam s igrom jer mi nije donosio previše koristi. Više štete zbog ozljeda i gubitka vremena, a u niželigaškim klubovima nema prilike za neki pomak i napredak. Ozljede su sastavni dio sporta, a kako u nogometu toga ima dosta zbog promjena smjerova, skok-igre, te zbog naših loših terena bilo mi je dosta svega, iako sam volio nogomet i loptu – priča ovaj danas 34-godišnjak.
No, ovaj bivši nogometaš ističe kako to trčanje ne čini nimalo lakšim ili manje zahtjevnim sportom od nogometa, te da se nikako ne radi o prelasku s konja na magarca.
– Usudio bih se reći da je i teži, pogotovo na duge pruge, jer iziskuje mnogo volje i vremena provedenog trenirajući i pripremajući se za polumaraton / maraton / ultramaraton itd. Prijelaz s konja na pastuha je to, samo je nogomet globalno mnogo popularniji od trčanja i atletike, koje stoga ne dođe toliko do izražaja, pogotovo u Hrvatskoj – objašnjava Andrej.
Tvrdi da trčanje ne iziskuje manje vremena nego nogomet. Štoviše, sad trenira još više nego kad je bio nogometaš…
– Trčanje na duge pruge odnosno trail trčanje iziskuje mnogo treniranja. Ono je Individualni sport, dok je nogomet timski gdje ovisiš o deset drugih igrača. Kod trčanja si sam – koliko uložiš toliko ti se vrati – uspoređuje naš sugovornik.
Državni prvak u kratkom trailu, maratonu i na 50 km
Andrejevi uspjesi pokazuju kako taj prijelaz u trčanje nije puka rekreacija i održavanje kondicije, nego pravi profesionalni pristup koji daje rezultate.
– U ozbiljnim sam treninzima i pripremama kroz cijelu godinu. U prosjeku u treningu trčim 500-600 km mjesečno ili 120-150 km tjedno. Tu su uključeni treninzi intervala, tempa, fartleka, lagani treninzi ili rastrčavanja, te vikend dužina. Svaki tjedan moj trener Josip Lacković zadaje mi plan treninga po kojem radimo – njegova je čarobna formula.
Stoga je Andrej u ne baš mnogo godina u trkačkom svijetu stigao do zavidne razine i počeo nizati medalje na državnim prvenstvima, a otisnuo se i u svijet da odmjeri svoju snagu.
– Ponosim se titulama državnog prvaka iz dugog planinskog trčanja / kratki trail koji se održao 2022. godine na Sljemenu. Državni sam prvak u maratonu u Zagrebu 2023. godine i od nedugo državni prvak i rekorder na 50 km na Poloju, u Slavonskom Brodu – ističe Andrej svoje titule na državnoj razini.
Kao najdraže pobjede izdvaja onu na Državnom prvenstvu u maratonu u Zagrebu, te najnoviju s Poloja – državni rekord na 50 km koji sada iznosi 2:57:08 h.
Još je tu mnogo plasmana u “top 5“ na državnim prvenstvima, od tri kilometra do maratona kroz njegovu trkačku karijeru od 2016. godine, te kao člana AK-a Varaždin od 2018.
– Mnogo je postolja bilo i na utrkama izvan prvenstava, poput Plitvičkog maratona, Splitskog maratona, Crazy HIll traila, Mač grofa Draškovića, Čakovečki cener i mnoge druge – spomenuo je.
Jednako kao i vlastitim, Andrej se ponosi i ekipnim postoljima.
– Dvaput smo bili ekipni prvaci u maratonu 2020. i 2023. godine, ekipni prvaci na 50 km, dvaput viceprvaci u dugom planinskom trčanju, viceprvaci u polumaratonu, krosu… – nabraja on.
Hrvatska dugoprugaška scena uz bok je svjetskoj
Andrej se može pohvaliti i nastupima na nekim svjetskim prvenstvima i u drugim stranim trkačkim arenama.
– Nastupio sam na Svjetskom prvenstvu u kratkom trailu u Innsbrucku 2023. godine, gdje sam zauzeo vrlo dobro 97. mjesto od 170 trkača. Također, na Svjetskom prvenstvu na 50 km u Indiji bio sam 24. Na Marrakech maratonu u Maroku postigao sam osobni rekord i s vremenom od 2:27:58 sata u cilj dolazim kao najbolji Europljanin. Time postižem i 16. vrijeme na hrvatskoj tablici maratonaca – doznajemo.
Za nas je malo usporedio svjetsku trkačku scenu i kulise te hrvatske potencijale.
– Na Svjetski trail u Austriji došla je krema traila, gotovo svi najbolji svjetski traileri i konkurencija je bila top. U Indiji na Svjetskom na 50 km također su nastupili najbolji ultramaratonci, tako da je bio gušt trčati s elitom – kaže Andrej i dodaje…
– Hrvatska scena nije daleko od svjetske razine. Neki pojedinci su na svjetskoj razini – Meštrić , Kruljac i Špoljar u trailu, a Radanac, Bičanić, Murić, Jadrijev u ultramaratonu (100 km). Na 50 km tu su Rubinić i Živković te moja malenkost. Potom imamo i odlične žene na 100 km – Jurišić, Šimek Bilić, Jozić, te na 50 km – Šustić, Vrajić, Cortright i mnogi drugi. Tako da imamo i mi vrlo dobre adute u trailu i ultramaratonu – nabrojao je.
Tipični cestovnjak rastura i u brdima
Mada mu i trail i planinsko trčanje dobro idu, Andrej se smatra tipičnim cestovnjakom.
– Dobar sam na brdu, ali na cesti još bolji. Preferiram trčanje na cesti i atletskoj stazi, iako volim otići u šumu i brda s ekipom iz kluba da treniramo i pripremamo se za trail utrke. Dosta mi se brzo noge i tijelo adaptiraju na brdske treninge, pa sam uvijek spreman za trail utrke. Imam tu sreću da mi noge dobro podnose brda i malo specifičnog brdskog treninga mi je dovoljno za hrvatska prvenstva u trailu – kaže on.
Kao nezaboravan događaj spominje upravo (ne)zgodu s trail utrke.
– Na Državnom u planinskom trčanju Ivanec-Novi Marof, u jednom dijelu staze kod Pokojca zaglibio sam u blatu do kukova, gdje su me Dejan Radanac i Kristijan Rubinić vadili van iz blata. Kad su me izvadili još je trebalo iskopati tenisicu koja je bila metar duboko u blatu. Jedva sam ju iščupao van i nastavio dalje. Momci su me spasili da ne ostanem tamo – prisjeća se Andrej te 2021. godine.
“Trčanje je moja zdrava droga, pa za alkohol nema mjesta“
Kao većina trkača, i Andrej trčanje smatra stilom života (a ne hobijem) bez kojeg, kaže, ne može proći ni dan. Ispričao nam je kako ono oblikuje taj njegov stil.
– Jednostavno se uvuklo pod kožu kao neka ovisnost, zdrava droga J Svakodnevni treninzi i dosta utrka vikendom iziskuju mnogo vremena, te dobar dnevni i tjedni plan kako to sve ukomponirati s obitelji, poslom, prijateljima i drugim životnim obvezama. Također, spavam po 7-8 sati, što mi je dovoljno – rano na spavanje, rano buđenje. Ne pijem alkohol i ne izlazim u noćne klubove i kafiće. Preferiram obiteljsko druženje sa svojom suprugom Adrijanom i kćerkicom Riom. Planiramo zajedničke odlaske na neka putovanja ili u prirodu i planine, a ljeti na ljetovanja – opisuje nam ovaj posvećeni trkač.
Njegov uredan i disciplinirani životni stil uključuje i vegansku prehranu, kao i druge oblike tjelovježbe.
– Jako pazim na prehranu koja je moje gorivo za treninge i utrke. Mnogo se trošim pa je potrebna i dodatna suplementacija, koju moram uzimati jer s hranom ne mogu unijeti sve potrebne vitamine i minerale. Što se tiče tjelovježbe, prakticiram vježbe snage s vlastitim tijelom te yogu s puno istezanja, a koja je odlična prevencija ozljeda – pojašnjava.
Velike ambicije u nadolazećoj sezoni
Andrej se kroz svoje trčanje trudi biti inspiracija i drugima…
– Dosta sam ljudi u svojoj okolini inspirirao i potaknuo na trčanje ili neku drugu fizičku aktivnost. Nadam se da sam to uspio i šire, da sam i mladim ljudima koje ne poznajem dovoljno dobar motiv i poriv da krenu s trčanjem ili onim što vole. Nikad nije kasno za uspjeti u nečemu i postići ono što zaista voliš – poticajna je njegova poruka.
Što se tiče njegovih motiva i poriva, Andrej “prijeti napadima“ na sve dužine od tri do 50 kilometara. Bilo to u obliku popravljanja vlastitih rekorda, osvajanja državnih prvenstava ili obaranja državnih rekorda. Također, njegove ambicije streme i konkuriranju na svjetskim stazama…
– Za ovu godinu plan mi je nastupiti na svim državnim natjecanjima u svim disciplinama, od 3 km (9:06 min) i 5 km (15:42 min) pa do maratona. Želim popraviti osobne rekorde na 10 km (32:20 min) i u polumaratonu (1:10:25 h), kao i obraniti naslov prvaka u maratonu. Također, cilj je ugrabiti što više pojedinačnih i ekipnih postolja. Imperativ je izboriti se za Svjetsko prvenstvo u kratkom trailu koje će se održati 2025 g. u Španjolskoj, na Pirenejima, te izboriti nastup na Svjetskom prvenstvu na 50 km – podijelio je Andrej s nama svoje beskompromisne ciljeve.
Piše: Martina Maloča
Foto: privatna arhiva
