Kako će sportski napitak utjecati na izvedbu sportaša? Je li napitak koji koristimo na treningu dobar i za utrku? Odgovore pronađite u ovom članku.
Evo scenarija koji su mnogi triatlonci doživjeli na dugim triatlon utrkama. Večina ih obično koriste iste sportske napitke koji su se pokazali uspješnim na treninzima, međutim odjednom se počnu osjećati napuhnuto, osjećaju mučninu i nerijetko povraćaju. Zašto se to događa? Popularan savjet koji je i najlogičniji je isprobati sportsko piće na treningu i nakon izbora najbolji koristiti i na utrci – ako djeluje i dobro se podnosi na treningu, djelovat će i na utrci. Točno? Pa, baš i ne kad su u pitanju sportski napici, a evo i zašto.
Za vrijeme treninga organizam je obično pod relativno malim stresom. Čak i za vrijeme dugih zatjevnih treninga razina stresa gotovo nikad ne doseže granicu koju tijelo ima za vrijeme utrke. Kada je organizam u stanju visokog stresa neki se sustavi našeg tijela “gase” kako bi se tjelesna energija usmjerila na one važnije (mišiće). Rani čovjek se sa situacijama visokog stresa susretao kada mu je bila ugrožena egzistencija. Tada, kada je trebalo pobjeći od gladnog predatora fiziologija organizma bi se tome prilagodila: krv se povlačila iz dijelova tijela koji u tom trenutku nisu neophodni za neposredan opstanak. Želudac je jedan od tih organa, on se “gasi” da bi radni mišići imali više energije za rad i spašavanje. Nema smisla brinuti se za probavljanje posljednjeg obroka ako ćeš uskoro postati idući obrog svojeg napadača.
I sada, u moderno vrijeme u situaciji utrke koja za gotovo sve natjecatelje predstavlja veliki stres tijelo čita te signale i reagira na način kako reagira kroz cijelu ljudsku evoluciju. To znači da uz neke ostale i naš probavni sustav dolazi nisko na listu prioriteta za opskrbu kisikom i krvlju. Ovo ne predstavlja problem kod kratkih utrka, no ako se natječete u utrci u kojoj morate nadomiještati kalorije onda izvor tih kalorija mora biti pomno odabran.
U laboratorijskim testovima sportska pića koja kao bazu ugljikohidrata imaju maltodextrin pobjeđuju sva ostala pića kada je glavni cilj održavanje energije natjecatelja. Maltodextrin je složeni ugljikohidrat dugačkog lanca koji se razgrađuje postupno i tako kroz duže vrijeme otpušta energiju i omogućava održavanje perfomansi natjecatelja. Međutim, za vrijeme utrke usporeni probavni sustav presporo razgrađuje maltodextrin u glukozu u koju se mora razgraditi kako bi se mogao iskoristiti kao energija za rad mišića. Umjesto toga, samo se gomila s unošenjem, nešto malo ga se i razgradi ali niti približno toliko koliko u laboratorijskim testovima i na treningu.
Koji je rezultat toga? Ako je utrka duga i ako je vruće, natjecatelj će osjećati mučninu i biti sve više napuhnut i što više bude unosio takav sportski napitak to će veća biti mogućnost da sve završi na onaj, ne baš lijepi način.
A koje je rješenje? Valja pronaći sportski napitak koji ima pretežnu ili svu količinu ugljikohidrata u obliku glukoze tj. dekstroze. Glukoza će se absorbirati pasivno bez potrebe za probavljanjem i ne samo da će održati visoku razinu energije već se neće nakupljati u želucu. Ovo je jednostavno rješenje za jedan komplicirani problem!
Autor: Mark Allen – web
