Uvijek sam uživala trčeći, no ove godine se sve promijenilo. Baš sam poletjela! Maknula sam se s već utabanih, poznatih staza i krenula nekim novim putevima. Preporodila sam se, a nisam ni znala da mi je to trebalo.
Početkom godine sam pomalo počela trčati izvan nasipa te izvan svojih par skrovitih mjesta. Počela sam trčati posvuda po svom gradu i po daljim okolnim naseljima. Napokon sam se odlučila ‘outati’ pred svima (kako bi mi moja prijateljica rekla). Bila sam presretna i preponosna. Spremna. Do tada sam uvijek nastojala trčanje zadržati za sebe. Bila je to moja sasvim privatna stvar. Nisam htjela da drugi znaju previše o tome, nisam čak ni svojim bližim prijateljima puno pričala o trčanju. Jedino ako je netko pitao. U suprotnom bih se osjećala kao da ih zamaram jer nemam baš prijatelja koji trče pa rijetko s kim mogu o tome. I sami znate da se mi trkači ne znamo zaustaviti kad jednom krenemo o trčanju: mislim da smo dosadni svima izvan tog kruga.
Sjećam se jednog čovjeka koji je u mom gradu trčao skoro svaki dan preko dugog, prometnog mosta. Bila sam malo dijete i uvijek bih se čudila tome što trči i što je tako uporan. Tada u mom gradu nije bilo baš trkača, a on se isticao. Stariji su ga komentirali negativno, govorili su da je luđak i slično. Nisu mi se sviđali njihovi komentari, no odzvanjali bi mi u glavi svaki put kada bih ga vidjela na mostu i tako godinama.
Možda, na neki način, nisam bila spremna na trčanje pred cijelim svijetom zbog tih negativnih riječi koje su mi se urezale u pamćenje i možda nisam osjetila da je pravi trenutak. Možda bih bila spremna puno ranije da živim u velikom gradu s hrpom trkača. Tko zna. Ima tu mnogih možda. Jednostavno me trčanje nije ponijelo izvan mog vlastitog sigurnog balona dok nije stiglo pravo vrijeme. Nisam previše planirala, samo sam se otisnula. Umjesto desno sam skrenula lijevo i bilo mi je super. Svaki put bih odabrala neku novu rutu, a nakon nekog vremena sam rotirala i igrala se. Dobila sam cijeli novi svijet na dlanu.
Postalo mi je zanimljivo proučavati kartu grada i okolnih mjesta, mjeriti udaljenosti, minute i sate. Svugdje sam bila, svašta sam prošla. Nakon nekog vremena sam shvatila koje rute mi odgovaraju za tempo, a koje za dužinu. Vidjela sam koje ceste nisu osvijetljene po noći i gdje mi je potrebna lampa te gdje imam hlad kad je ljeto na vrhuncu i rijeku da se osvježim. Otkrila sam gdje mogu sjesti da nešto popijem i pojedem te gdje mogu natočiti još vode za piće. Igra. Uživanje. Ljubav.
To je moja priča. Vaša može biti slična. Za borbu protiv monotonije možete uzeti u obzir i iduće savjete koje sam pronašla u prostranstvima interneta, a većinu sam i sama isprobala.
1. Destinacija: trčite prema nekoj destinaciji, npr. prema teretani ili kao što jedan moj prijatelj zna, trčite prema svom domu nakon što ste auto ostavili na popravku ili nakon što ste bili kod roditelja na ručku, u gostima i sl.
2. Raznoliki tempo: za brzinski trening trčite tri minute lagano, dvije minute malo brže, jednu minutu skroz brzo i to ponavljajte kroz cijeli trening.
3. Orijentir: pronađite u svojoj okolini npr. stablo, semafor i sl. te trčite brzim tempom do tog orijentira, a za oporavak lagano trčite do idućeg. Ponavljajte naizmjenično kroz cijeli trening.
4. Istražujte: otrčite do nekog novog još neistraženog kvarta, parka, nasipa ili ulice.
5. Trail: isprobajte trčanje po trailu tj. po prirodnim stazama, od parka do planina. Trail trčanje zahtjeva visoku razinu koncentracije, nije kao rutinsko trčanje po cesti. Morate paziti kako trčite po zemlji, stazi s kamenjem i sl. jer morate dobro promisliti o svakom koraku, pogotovo ako ste na nekom novom području. Osim što je jako uzbudljivo, upoznajete i prirodu, a radite i na snazi.
6. Brda: nakon što se zagrijete, krenite trčati uz brdo, a s brda možete silaziti hodajući ili laganim trčanjem. Ponovite nekoliko puta. Brda, ma kolika bila, su definitivno veliki izazov. Svaki trkač zna o čemu pričam. Brda bole.
7. Atletske staze: ako postoje u vašem gradu, iskušajte. Nakon zagrijavanja možete istrčati jedan krug u brzom tempu, drugi u laganom pa ponovite nekoliko puta. S vremenom možete povećavati krugove i ubrzavati tempo.
8. Društvo: ponekad trčite s prijateljem, prijateljicom ili čak s većom skupinom ljudi. Uz druge nam brže prođu vrijeme i kilometri.
9. Traka: možete ponekad trčati i po traci za trčanje koju možete programirati kao da trčite po brdu ili kao da trčite intervalno. Zanimljivo je jer vam traka sama zadaje zadatak.
10. Utrka: prijava na neku utrku će vas izvući iz doma i natjerati na pripremanje. Na taj način je svaki odlazak na trčanje zanimljiv jer morate ispuniti određene tjedne trkačke ciljeve. Osim toga, odabir neke utrke u drugom gradu ili zemlji je velika motivacija, pogotovo ako na to mjesto putujete prvi put. Sve će vam biti novo i neistraženo. Ako ste već sudjelovali u utrkama, za iduću odaberite novu dužinu ili drugi tip utrke, npr. trčanje po cesti zamijenite nekom trail utrkom.
Najvažnije je da uvijek iznova otkrivamo sebe i svoje strasti kako bi izbjegli rutinu. Trčanje je kao biljka o kojoj se redovito moramo brinuti i u koju moramo ulagati vrijeme i ljubav da bi ona procvala, da bi živjela. Višestruko će nam se to vratiti i postat ćemo bolji, plemenitiji ljudi.
I danas se sjetim onog čovjeka s početka priče. Ne znam što je bilo s njim, ali znam da je bar malo utjecao na mene i tako mi promijenio život. Upoznala sam trčanje, ali i shvatila sam da se bez negativnih komentara može i da su oni otrov koji uništava biljku te sve oko sebe. Najbolji lijek: otrčati što dalje!
Autor: 3sporta / Valentina Đureković
