Ima nešto posebno u utrkama koje imaju logično, organski određen start i cilj. Vjerojatno tu postoji neke veze za djetinjstvom kada je jedini raspis utrke bio kad se netko zadere “tko prvi do…”. Bez čipova, online prijava, sudaca ili okrepnih stanica trka do prve bandere ili do vrha brda kreće bez stajanja.
King of Učka u svom DNK ima nešto duboko povezano s ovim osjećajem. Jednostavno “tko prvi do… vrha Učke”. Odlično uigrana ekipa koja stoji iza organizacije Tour of Croatia, Učka Trail i Ironman Slovenska Istra dobro zna da im je upravo staza najjači adut. Tako su cijelu trku i zamislili, da sve bude u funkciji stavljanja Učke u prvi plan. I dok postoje drugi događaji koji imaju dužu tradiciju, više sudionika i bogatije nagrade; jedno je sigurno – Učku nema niti jedna druga utrka.
U subotu 29. 9. 2018 održano je prvo izdanje. Na startu nas se je skupilo 120 iz šest zemalja, a na kraju dana kao najbrži okrunjeni su Robert Kralj i Laura Šimenc iz Slovenije. Broj sudionika je očekivan za prvu godinu i sudeći po reakcijama nakon utrke većina sudionika se planira vratiti i iduće godine te preporučiti trku i prijateljima i klupskim kolegama. Za očekivati je da će broj sudionika naglo rasti.
Staza
Uspon je dug 22 kilometra, penje se 1.396 metara (prosječni nagib je 6,3%) i staza spaja Ičiće s vrhom Vojak koji se vidi i sa samoga starta. Odašiljač i radar na vrhu dominiraju krajobrazom i vide se sa više mjesta na stazi tako da smo nekoliko puta reciklirali šalu koju smo čuli na startu – “evo već se vidi cilj – mora biti da smo blizu”. Ovoliko dugi uspon zaslužuje poštovanje, ali za razliku od alpskih uspona koji lome tijelo i duh neprekidnim strminama, Učka ima znatno dobroćudniju narav.
Prvi dio uspona kroz naselja iznad Ičića služi kao zagrijavanje i cesta serpentinama lijeno vijuga između vila za odmor koje su se počele renovirati nakon sezone. Nakon prolaska ispod magistrale, serpentine prestaju i počinje srednji dio uspona do prijevoja Poklon. Ovo je najzahtjevniji dio staze sa više strmijih djelova koji prelaze 10% nagiba. Ovi testovi ne traju duže od nekoliko stotina metara i iskusniji vozači će položenije dijelove između njih iskoristiti da ulove dah i zalet za novi strmiji dio koji slijedi. Za vrijeme penjanja treba stalno koristiti zadnji mjenjač, a na par mjesta se čak može hraniti ego i prebaciti na veliki zupčanik.
Zadnji dio uspona je kroz šumu nakon odvajanja od glavne ceste koja se počinje spuštati na Istarsku stranu. Nakon skretanja cesta je znatno uža i na visini od preko 900 metara se osjeća svježiji zrak. Za vrijeme uspona je puhala bura te je olakšala ovaj dio uspona koji je većinom bio niz vjetar. Ovdje je uspon puno regularniji, bez većih promjena nagiba i vozači koji krenu preambiciozno na početku uspona ovdje mogu izgubiti puno vremena.
Stalne promjene ritma i klimatsko-vegetacijskih zona te pogledi od kojih zastaje dah čine da kilometri brzo prolaze i nikad se ne javlja sindrom “kad će više taj kraj”. Cilj se nalazi pokraj odašiljača i radara, na dvije minute hoda od samog vrha i vidikovca. Vidikovac zaista vrijedi posjetiti zbog pogleda koji puca na Cres, Istru i Rijeku.
Mudriji natjecatelji će u vreću sa rezervnom odjećom staviti i par tenisica jer je kamenita i grbava staza na cilju u potpunosti neprikladna hodanju u sprintericama. Osim tenisica, vreću koju organizatori voze na cilj treba napuniti rezervnom odjećom – većina natjecatelja je bila spremna s laganim jaknama, rukavicama i maramama. I dok su biciklisti u rukavicama i vjetrovkama dobili nekoliko čudnih pogleda na kraju spusta u Ičićima, za vrijeme spusta su odigrale svoju ulogu.
Organizacija
Iako je ovo prvo izdanje King of Učka, na svakom koraku je jasno da iza ovog događaja stoji uigrana ekipa koja zna što radi. Web stranica sadrži sve potrebne informacije i jednostavna je za snalaženje. Marketing i branding utrke također daju do znanja da se radi o ozbiljnoj trci.
Na sam dan utrke biciklisti su imali sve što im je trebalo pri ruci i na vrijeme. Sve je jasno označeno, volontera ima dovoljno, a za autohtoni osjećaj su se pobrinule prijateljski raspoložene gospođe u narodnim nošnjama na prvoj okrepnoj stanici. Čak su i stanari koji žive uz stazu izašli pozdraviti natjecatelje. Organizator je osigurao suradnju lokalne zajednice i bitnih ustanova tako da je sigurnost bila na iznimnoj visini. Svaka prilazna cesta je osigurana redarom te je promet u potpunosti zatvoren.
Organizatori razumiju da je za povećanje broja sudionika ključno da se svi sudionici osjećaju jednako dobrodošlima. Tako je zatvaranje prometa i rad okrepnih stanica bio prilagođen i onima koji su odlučili malo duže uživati u pogledu. Spust je bio dopušten tek nakon što na stazi ostalo samo nekolicina sudionika koje je spikerica posebno pozdravila prilikom ulaska u cilj. Osim za najbrže osigurane su nagrade i za najstarijeg i najmlađeg natjecatelja. Lijepo je bilo vidjeti da je i naš proslavljeni as i jedan od glavnih organizatora Vladimir Miholjević osobno čestitao biciklistima na završenoj trci u ciljnom prostoru.
Ako se po jutru dan poznaje King of Učka ima svijetlu budućnost. Iznimno atraktivna staza, odličan termin, organizacija koja brine o svim potrebama biciklista, jak marketing te potpora lokalne zajednice daju mogućnosti da ova trka postane jaki regionalni događaj koji može po kvaliteti i atraktivnosti stati uz bok legendarnom slovenskom “Jurišu na Vršič” koji je ove godine održan po četrdeseti put.
Formula je naizgled vrlo jednostavna – naučiti od boljih, dodati nešto jedinstveno – Učku – i uspjeh je zagarantiran. Ako se nastave razvijati ovim putem siguran sam da će organizatori vrlo brzo morati razmišljati o ograničavanju broja prijava.
Prvo izdanje King of Učka je bilo kraljevsko iskustvo, ne samo za pobjednicu i pobjednika, nego i za svakog sudionika.
King of Učka Facebook stranica
Tekst: Zlatko Tomšić
Foto: Sandro Rubinić / Zlatko Tomšić