SPOZNAJ SEBE

Razmisli – vrijedi li umrijeti na utrci

Ne želim te plašiti. Nebrojene su koristi koje ćeš imati od trčanja. Ali moraš znati da tvoj nastup na utrci može završiti jako loše, pa čak i najgore. Stotine ljudi svake godine ustane iz kauča nakon (više) desetljeća neaktivnog života i krene s trčanjem. Stotine ljudi želi u prvih nekoliko mjeseci postići što više i ne razumije da time mogu ugroziti svoje zdravlje pa i život.

 

 

- Marketing -

Vruća utrka, nedovoljno okrepe i nedovoljna sprema skoro su me stajale zdravlja. Prije pet godine trčao sam polumaraton u Ormožu, po izuzetno toplom danu. Na 18. kilometru je bila posljednja okrepa na kojoj je ponestalo vode. Nije bilo ničeg osim šećera, ogroman propust organizatora. Na tom sam mjestu već bio dehidriran i pregrijan, ali jednostavno sam morao doći do cilja. Nikad nisam odustao na utrci.

Ne sjećam se više rezultata, negdje oko 2:05 vjerojatno, ali se sjećam da se nikako nisam mogao ohladiti i napojiti. Popio sam sve što mi je došlo pod ruku, pokušao na sve načine ohladiti tijelo, ali očito je sunce već uzelo svoj danak. Jaka glavobolja i slabost pratili su me i kad smo krenuli kući. Vozio sam i osjetio da mi je sve više zlo i da ću povraćati. Stali smo 20-tak kilometara od doma, a ja sam iskočio iz auta i otišao iza njega povraćati. Kako sam povratio, tako sam izgubio svijest i pao. Sljedećeg se sjećam da su me kolege polijevale vodom, došao sam svijesti nakon par minuta. Netko je drugi preuzeo volan, a ja sam se doma uspio ohladiti tek u hladnoj vodi u kadi  i nije bilo nekih trajnih posljedica. Dobro sam prošao.

 

>>> Kako trčati po vrućem vremenu i prepoznati toplinski udar

 

Nedavno je održan polumaraton u Banja Luci nakon kojeg je u bolnici završilo nekoliko trkača, od kojih neki i u komi (srećom nitko s tragičnim krajem). U čakovečkoj bolnici imali su red boksova s trkačima nakon Čakovečkog polumaratona. Prošle je godine na Fužinarskom polumaratonu iskusni trkač preminuo. Svake godine u svijetu deseci ljudi umre na utrkama, a na svakoj utrci s vrućim vremenom hitna ima pune ruke posla.

U čemu je problem, zašto se to događa?

 

Neiskustvo

 

Počneš trčati i vrlo brzo dođeš i do dužine i do neke brzine. Misliš da možeš sve. A ne možeš. Potrebne su barem dvije, tri godine i barem desetak utrka da stekneš iskustvo i da shvatiš kako ti tijelo reagira na različite uvjete.

Škole trčanja su odličan način za ulazak u rekreativno trčanje, ali nikad nisam podržavao njihovo forsiranje da “couch potato” ljudi trče polumaraton nakon šest mjeseci trčanja. Znam da ga velika većina istrči u stvarno sporom tempu, ali ne vidim svrhu toga.

Neiskustvo najčešće ispliva na utrkama s “čudnim” uvjetima. Neiskusni trkači ne znaju koliko sporije treba trčati na temperaturama iznad 25 stupnjeva, ne znaju koliko će se potrošiti na uzbrdicama, ne znaju da zamišljeni tempo često ostaje samo zamisao i nije provediv u konkretnim uvjetima na dan utrke. I onda dolazimo do drugog važnog parametra, ega.

 

>>> Kako istrčati dobru utrku na vrućini

 

Ego

 

“Nikad nisam odustao na utrci, odustajanje je za p…ice, zadao sam si pejs i idem tako pa što bude, noge nisu bitne idem na glavu…” Naslušali smo se tih “mačističkih” izjava podosta. I OK, ljudi se bodre, podižu si energiju, daju si na važnosti. Ljudski. Problem je kad u teškim situacijama to postane kriterij za odluku. Kad se “nikad nisam odustao na utrci” pretvori u “doći ću do cilja pa makar krepo”.

Jer, nije vrijedno krepat, nije. Osim nekoliko (polu)profi trkača sa solidnim rezultatima, u Hrvatskoj smo praktično svi rekreativci. Svi se trčanjem bavimo radi zabave, zdravog života, druženja, ispucavanja loše energije…

Zašto onda nešto što treba biti užitak pretvaramo u svjesno mučenje?

Što će se tako strašno dogoditi ako odustaneš na utrci? Koliko je bolna povreda ega ako to treba priopćiti obitelji i prijateljima? Ako svoje trčanje shvaćaš preozbiljno, ponašaš se kao profesionalac – svoje zdravlje podređuješ rezultatu. A svi znamo da je profesionalni sport zapravo – nezdrav.

 

>>> Odustajanje na utrci je normalna stvar

 

Nedovoljno pripreme

 

Treća opasnost krije se u nedovoljnoj pripremljenosti i nerealnim očekivanjima. Znamo svi da ćemo na utrci vjerojatno trčati brže nego na treningu. Ponese te ta masa, atmosfera, gotovo svi mogu “dati više” na utrci.

No treba biti realan u očekivanjima. Ako nikad ne trčiš na brdima, ne znaš kako će ti tijelo reagirati na utrci s puno penjanja i spuštanja. Ako nikad ne trčiš po vrućini, ne znaš kako ćeš se s njom nositi na dan utrke. Ako nikad ne trčiš tempom ispod 5 min/km ne znaš hoćeš li to moći na utrci.

 

>>> Pripremi se ciljano za utrku koju ćeš trčati

 

 

Što napraviti ako se prepoznaješ u ovom?

 

Ako si tek na početku svog trkačkog života i nemaš dovoljno iskustva, ako se želiš pokazati, želiš zadovoljiti svoj ego, ako tvoje pripreme nisu bile adekvatne – na utrci nastupi oprezno. Ne daj da te ponese masa i natjera da ideš iznad svojih mogućnosti. Prilagodi tempo vremenskim uvjetima, stazi na kojoj se trči i tome kako se osjećaš na dan utrke.

Ja koristim jedan relativno jednostavan trik – prolaskom pored svake oznake kilometra na utrci, obavim kratku analizu svojeg tijela – kako dišem? jesam li svjež? kakav mi je osjećaj u nogama? jesam li izgubio uspravan položaj tijela? jesam li žedan? osjećam li umor u skladu s prijeđenim kilometrima?… Nakon takve analize, kojom prođem tih nekoliko točaka, donosim zaključak kako dalje i hoću li se držati ranije zadanog tempa.

 

Kontroliraj svoje zdravlje

 

I pred kraj, možda i ono najvažnije – redovni liječnički pregled! Na većini utrka morat ćeš kod preuzimanja broja potpisati izjavu o svom dobrom zdravlju i otklanjanju odgovornosti s organizatora u slučaju da ti se nešto dogodi. No to je samo izjava, daješ li je istinito? Svaki trkač i trkačica trebali bi najmanje jednom godišnje obaviti pregled, kontrolirati krv i obaviti EKG. Tko zna što se krije ispod površine…

 

PB možeš popraviti puno puta

 

Da, osobni rekord (PB) možeš popraviti i na sljedećoj utrci. Možeš ga popraviti puno puta, pod uvjetom da sačuvaš zdravlje i život. Kada bi se moglo na svakoj utrci, ne bi bilo zanimljivo. 🙂

Z

Što misliš o temi?