Često vozeći bicikl ostanemo zaprepašteni kad vidimo kakvu sve vrstu hrane kolege biciklisti jedu za vrijeme vožnje, pa nas ne moraju čuditi ni posljedice koje takva neprimjerena prehrana sa sobom povlači: gubitak energije, gubitak koncentracije koji sa sobom povlači i mogućnost ozljeđivanja, a ponekad dolazi i do samog \’pucanja\’ i prekida vožnje.
Važne uloge koju skladištenje glikogena, koncentracija glukoze u krvi i prerada ugljikohidrata koje smo unijeli hranom u tijelo u glukozu imaju na dostupnost energije potrebne za biciklizam poznate su široj biciklističkoj populaciji no to ne sprječava veliki postotak biciklista koji barataju znanjem o cijeloj materiji da se nepravilno hrane za vrijeme vožnje. Često se biciklisti vode nekim popularnim mitovima o prehrani ili su čak emocionalno vezani za neki tip hrane koju obožavaju jesti za vrijeme vožnje i ne žele pronaći neku bolju alternativu što na kraju dovodi do problema u probavi i kvalitetnoj pretvorbi pojedene hrane u gorivo za pokretanje mišića.
Mišići za pokretanje izgaraju glukozu, a tijelo skladišti glukozu u obliku glikogena koji se može razgraditi u glukozu kada mišići trebaju dodatni izvor energije. Tijelo ima određene zalihe glikogena koje su dovoljne za otprilike 90 minuta srednje jake tjelesne aktivnosti te ako planirana aktivnost traje dulje od tog vremenskog perioda potreban nam je izvor glukoze za pokretanje mišića koji moramo unijeti u organizam prehranom za vrijeme sportske aktivnosti.
Najbolji izvor glukoze su ugljikohidrati. Oni se zbog svoje kemijske strukture mogu jednostavno i brzo razgraditi u potrebnu glukozu. Proteini i masti mogu također biti izvori glukoze te masti djeluju kao idealan izvor glukoze jer imaju otprilike duplo više kalorije za istu masu od proteina i ugljikohidrata. Problem korištenja masti i proteina kao izvore glukoze je u tome da je za njihovu razgradnju u glukozu potrebno puno vremena i neefikasno je. Potrebno je utrošiti više energije za razgradnju masti u glukozu nego što je slučaj s ugljikohidratima te su za razgradnju masti potrebni i sami ugljikohidrati koje je bolje odmah razgraditi u glukozu, a ne ih koristiti kao ‘gorivo’ za razgradnju masti. Zbog puno vremena koje je potrebno za razgradnju masti i proteina ako ih koristimo kao pogonsko gorivo kod bicikliranja može nam se dogoditi da će nam glukoza kao produkt njihove razgradnje biti dostupna kad smo već završili vožnju i nije nam više potrebna energija glukoze dok ćemo za njihovu razgradnju tijekom vožnje koristiti energiju koja smo mogli iskoristiti za pokretanje mišića. Ugljikohidrati se za razliku od masti i proteina mogu razgraditi brzo i učinkovito i najbolji su izvor glukoze za bicikliste i esencijalni su izvor energije posebno za duže vožnje.
Neke vrste ugljikohidrata kao tjestenina i riža nepraktični su za konzumirati kad se vozimo te nam je potrebna hrana bogata ugljikohidratima i nemasna te praktična za konzumaciju na biciklu. Među takve namirnice spadaju sušeno voće (grožđice, datulje) i razni nemasni kolačići. Odličan izvor ugljikohidrata su i energetske pločice i energetski gelovi koje zbog svoje velike gustoće i visoke koncentracije ugljikohidrata treba ‘zalijevati’ sa puno tekućine da bi ih lakše probavili. Važan izvor ugljikohidrata su i razna ‘sportska’ pića jer uz ugljikohidrate sadrže i elektrolite koje gubimo znojenjem.
Među biciklistima poznata je izreka: Jedi prije nego ogladniš i pij prije nego ožedniš. Najbolje je cijelo vrijeme vožnje lagano jesti i piti što nam omogućava konstantan izvor tekućine i glukoze. Tako cijelo vrijeme prehranom mišićima dajemo potrebnu količinu glukoze te ne trošimo zalihe glikogena u jetri i mišićima. Često nam se na vožnji ne da misliti na prehranu i samo jedenje za vrijeme vožnje predstavlja zadnju stvar koju bismo željeli trenutno raditi te zbog toga treba na vožnju uzeti nešto što volimo jesti a bogato je ugljikohidratima. Najbolju kombinaciju hrane koja će nam najbolje odgovarati za jelo na biciklu najbolje ćemo otkriti eksperimentirajući sa raznim vrstama ugljikohidratima bogate hrane. Treba paziti da ne pretjeramo s količinom gelova i ostalim vrstama koncentriranih ugljikohidrata zbog mučnine u želucu koju bi oni mogli izazvati te obavezno treba piti dosta tekućine da bi razrijedili.
Vrsta hrane koju konzumiramo na biciklu stvar je odabira svakog pojedinca, njegovih navika i načina na koji podnosi određeni tip hrane dok je glavno pravilo za sve bicikliste da bi im se prehrana za vrijeme vožnje trebala zasnivati na ugljikohidratima.
Autor: Tomislav Kelemen
