Možda vam se čini da je trčanje izvan ceste, u šumi, na brdu, po livadi… rezervirano samo za one kojima “personal best” rezultat nije primaran i one koji žele samo zabavu i pivo poslije treninga. No, trčanje u prirodi može biti poticajno i korisno svima, pa čak i okorjelim “peglačima asfalta”.
Mijenjajte podlogu po kojoj trčite
Stara zabluda govori o tome da je trčanje po asfaltu opasno i da može uzrokovati ozljede, te da treba trčati po mekoj podlozi, travi, šumskom zemljanom putu i slično. Istina je zapravo da svaka podloga nosi određeni rizik za ozljedu. Niste sigurni od ozljede ako trčite samo po travi, niti ćete se sigurno ozlijediti ako trčite samo po asfaltu. Ono što bi trebalo raditi je – povremeno mijenjati podlogu, jednako kao što ne trčite svaki dan isti trening. Ovim postižemo to da naše tijelo postaje otpornije kada ga ne opterećujemo potpuno jednakim uvjetima iz dana u dan.
Jedan od najčešćih uzroka ozljeda je upravo preopterećenost, a variranjem podloga po kojima trčimo mijenjamo i područja opterećenosti našeg tijela. Ovaj se princip može primijeniti i na trkačku obuću. Dokazano je da promjena obuće u kojoj trčimo, ovisno o podlozi, može smanjiti rizik od sportskih ozljeda. Pri tome treba biti oprezan i novi tip obuće uvoditi postupno. Možda ćete u drugačijoj obući i na novoj podlozi moći trčati manje, ili ćete trčati sporije, ali upravo u toj različitosti od uobičajenog treninga kriju se prednosti promjene podloge i obuće.
Povećajte snagu na najjednostavniji način
Mekana podloga za trčanje (trava, šumski put…) od trkačice i trkača traži drugačiji tip snage, koji se ne može postići trčanjem po asfaltu. Osim očitog dodatnog fizičkog napora, trčanje po mekoj, neravnoj podlozi traži i bolju komunikaciju mozga i mišića. Svima koji trče po asfaltu poznat je onaj osjećaj uključivanja “auto pilota” nakon prvih kilometara. Ne treba paziti ni na što osim prometa, a noge koračaju same. Brzo trčanje zahtjeva vrhunsku koordinaciju između mozga, živčanog sustava i mišića, a kada je ta komunikacija umrtvljena nema ni pravog rezultata. I tu pomaže trčanje u prirodi – vrlo često traži da budemo budni za svaki novi korak i da se prilagođavamo stazi ispred sebe.
Prirodni razvoj core mišića
Nikako ne treba zanemariti prirodan razvoj core mišića prilikom trčanja u prirodi. Ovi mišići, koji služe stabilizaciji kralježnice, izuzetno su važni za izdrživost prilikom trčanja te za pravilan položaj tijela. Mogu se jačati raznim vježbama, ali najbolje što možete napraviti je trčati u prirodi na stazi koja traži više od pravocrtnog kretanja. Neravnine, preskakanje preko prepreka, trčanje uzbrdo, pa nizbrdo… sve će to aktivirati i mišiće trupa, kao i mišiće nogu koje manje koristite kod trčanja po ravnom.
Staze u prirodi oslobađaju um
Trčanje u šumi ili prirodnom okolišu donosi i druge koristi osim fizičkih. Maknuti se iz grada, dalje od automobila, buke (i ljudi) može biti i spiritualno iskustvo. Trčati u tišini, osluškivati zvukove prirode i zvuk svojeg disanja i koraka, postati jedno s prirodom… sve ovo smanjuje stres i umiruje. Priušite se ovo što češće…
Autor: 3sporta
Photo: Bigstockphoto.com
