Poznata je priča o grčkome junaku Ahileju, kojega je majka, okupavši ga u čudotvornoj rijeci Stiks, učinila besmrtnim. Ipak, državši ga pritom za petu, koja je bila izvan vode, ostavila mu je jednu slabu točku – Ahilovu tetivu. Ta ista Ahilova tetiva stvara probleme brojnim sportašima, a njezina ozljeda može biti uvod u dugotrajan oporavak lišen daljnje sportske aktivnosti.
Anatomske karakteristike
Ahilova tetiva (tendo Achillis, tendo calcaneus) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (m. triceps surae), čiji se dvoglavi mišić gastrocnemius i soleus, spajaju u donjem dijelu potkoljenice i hvataju se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (calcaneus).
Osnovna funkcija ova dva mišića je podizanje na prste. Sudjeluju i u hodu, skokovima i trčanju, ali u svemu tome imaju manju ulogu. Najviše služe kao kontrola pokreta u stopalu. To je najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu, duga je pet do šest centimetara, a debela pet do šest milimetara.
Najčešće vrste ozljede i simptomi
Ozljede Ahilove tetive mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:
- Upalu Ahilove tetive ili upalu njenog hvatišta za petnu kost, tzv. tendinopatiju.
- Pucanje Ahilove tetive ili mjesta gdje ona prelazi u tetivu, koje može biti potpuno ili djelomično, tzv. ruptura.
Upalu Ahilove tetive karakteriziraju bolnost i osjetljivost tetive, koja se s vremenom pojačava, a simptomi su zadebljanje na hvatištu tetive na petnu kost ili na sredini tetive. Ozbiljnost ozljede i bolnost mogu se ocijeniti kroz nekoliko različitih stupnjeva.
U prvome stupnju javljaju se ukočenost i nelagoda ujutro, koje nestaju nekoliko minuta nakon ustajanja. Osjećaj se tijekom dana ne vraća, a odsutna je i bol tijekom vježbanja.
U drugome stupnju bolnost se javlja tijekom vježbanja ili trčanja, ali ste ipak u mogućnosti nastaviti s aktivnostima. Bol ostaje i nakon treninga, a tetiva je osjetljiva na test nakon treninga.
U trećem stupnju ozljede Ahilova tetiva je bolna pri ustajanju iz kreveta, što traje neko vrijeme, a javlja se i na drugim mjestima tijekom dana. Prisutna je bol za vrijeme treninga, koja vas prisiljava da stanete.
U četvrtom stupnju ozljede Ahilove tetive bol je konstantno prisutna i niste u mogućnosti dalje vježbati. Bolovi ne prestaju tijekom cijelog dana.
Pucanje Ahilove tetive obično nastaje neizravnim djelovanjem sile. Do puknuća najčešće dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive (prilikom započinjanja trčanja i/ili sprintanja), te zbog nagle kretnje stopala prema gore, koje je prethodno bilo maksimalno svinuto prema dolje (prilikom skoka).
U manje od 10% slučajeva puknuće Ahilove tetive uzrokovano je primjenom direktne sile na samu tetivu. Degenerativne promjene tetive također imaju važnu ulogu u nastanku puknuća Ahilove tetive, kao i potencijalne mikrotraume, te slabija prokrvljenost u mišićima potkoljenice.
U trenutku ozljede osoba osjeti naglu i snažnu bol, a osjećaj se opisuje kao da vas je netko udario tvrdim predmetom u potkoljenicu (kod nekih osoba početna bol može izostati!). Nakon ozljede sportaš otežano hoda, više ne može potrčati i ne može stati na prste ozlijeđene noge. Stopalo ozlijeđene noge nije moguće saviti prema dolje protiv otpora, a dva do pet centimetara iznad pete palpira se udubljenje u tetivi.
Rizični faktori
- Intenzivna fizička aktivnost profesionalnih trkača ali i rekreativaca koji naglo počinju s treningom
- Osobe s ravnim tabanima kod kojih je svod stopala spušten
- Slabije razvijeni mišići nogu, od bedrenih mišića do listova
- Zgrčeni, nedovoljno istegnuti mišići zbog nedovoljnog zagrijavanja, a potom i trčanja, te istezanja
- Loš izbor trkačkih tenisica i terena za trčanje
Tretiranje ozljeda
Ukoliko se radi o blažem upalnom procesu, poželjno je izbjegavati bolne položaje, a ako se radi o oteklini i jačoj upali, potrebno je koristiti ledene obloge. Od velike pomoći su i primjena masaže, te fizikalna terapija, uz obavezno istezanje lista i stražnje strane potkoljenice. Liječenje do prestanka boli može biti različitog trajanja, od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Puknuće Ahilove tetive je kompliciranijeg karaktera i zahtjeva dugotrajniji i složeniji proces oporavka. Liječi se neoperativno i operativno, a nakon operacije i imobilizacije započinje se s postupnim opterećivanjem ozlijeđene noge, pri čemu valja izbjegavati stajanje na prstima ozlijeđene noge.
Povratak sportskoj aktivnosti dopušta se redovito tek 6 do 9 mjeseci nakon operacijskoga zahvata, što naravno ovisi i o težini ozljede i individualnoj sposobnosti organizma da zacijeli oštećeno mjesto.
Kao prevenciju bilo kakvim ozljedama, obavezno je raditi vježbe istezanja, kako bi mišići i tetive održali fleksibilnost i bili spremni apsorbirati fizikalne sile u različitim stupnjevima opterećenja.
Autor: 3sporta / Dina Tuzlić
