Noćna mora svakog trkača je ozljeda. Dok neki jure liječniku na pojavu prve boli, drugi ih gotovo nikad ne posjećuju pokušavajući sami pronaći rješenje za nastali problem.
Želiš li sezonu bez ozljeda i trčanje bez brige i boli, pročitaj zakonitosti trkačkih ozljeda i izbjegni gnjavaže oporavka, pauziranja i ponovnog početka.
1. Ozljeda nije došla niotkud
Sportske ozljede dijele se na dvije skupine prema mjestu izvora na: intrinzične i ekstrinzične. Ekstrinzične ozljede su one koje su uzrokovane vanjskim silama u odnosu na tijelo (npr. kod sportova kontakta kao što su boks, hokej na ledu ili ragbi) dok su intrinzične ozljede rezultat unutarnjih, nasljednih tjelesnih faktora i nemaju veze s eksternim traumama. Samo je genetski faktor konstanta, svi ostali vanjski faktor su promjenjivi i na njih se može utjecati.
Mišićni disbalans krivac je za mnoge trkačke ozljede.
2. Svaka ozljeda ima svoj tijek
Za razliku od ekstrinzične povrede koja nastaje iznenada i odjednom, klasične trkačke ozljede uvijek nastaju postupno. Četiri su stadija boli: prvi je onaj kada laganu bol osjećamo samo nekoliko sati nakon aktivnosti. Drugi stadij je stadij lagane neugode prilikom samog trčanja, no ne zahtijeva promjenu intenziteta trčanja i treniranja. Treći je stadij veće nelagode tj. boli koji zahtjeva smanjenje intenziteta trčanja, dok je četvrti stadij povrede zbog koje osjećamo preveliku bol da bi uopće trčali. Ne zanemaruj prve pokazatelje.
3. Svaka ozljeda ukazuje na određenu slabu točku
Uvijek postoji razlog zašto se određena ozljeda dogodi, a kada se dogodi ključno je identificirati mjesto nastanka tj. uzrok povrede kako bi se lakše otklonila i prevenirala ubuduće. Najčešći razlozi su intenzitet treniranja, frekvencija utrkivanja, podloga na kojoj se trči, tenisice i metode treniranja.
4. Većina ozljeda može se izliječiti
Tek je mali udio trkačkih ozljeda koje nisu u potpunosti izlječive jednostavnim tehnikama i metodama liječenja, a operativni zahvati izuzetno su rijetki. Neki od takvih izuzetaka su
- vrlo teške biomehaničke abnormalnosti koje se ne mogu riješiti konvencionalnim metodama
- teške degeneracije unutarnjih struktura važnih tkiva kao što je Ahilova tetiva
- trkači sa zdravstvenim abnormalnostima zglobova.
5. Nekad su potrebne sofisticirane metode dijagnoze i liječenja
S obzirom na to da su najčešće trkačke ozljede – ozljede mekog tkiva čija se povreda ne vidi na rendgenskim snimkama, nekada je potrebno iskoristiti naprednije metode “slikanja” kojima se takve povrede mogu lako identificirati (magnetska rezonanca). U većini se ostalih slučajeva klasične trkačke povrede identificiraju ručnim pregledom povrijeđenog dijela što ostavlja određenu vjerojatnost pogreške, stoga je vrlo važno liječniku detaljno objasniti uvjete nastanka povrede i simptome.
6. Eliminiraj uzrok, ne simptom/posljedicu
Ozljeda se nikada ne može izliječiti ako se ne eliminira uzrok njezina nastanka. Sve ostalo samo je privremeno rješenje za tretiranje boli. Prvo je potrebno razmotriti biomehaničke abnormalnosti koje su dovele do povrede, a tek onda pristupiti samoj ozljedi.
7. Potpuni odmor najčešće je najbolji način oporavka
Iako gotovo svima izuzetno mrzak – odmor od aktivnosti najučinkovitiji je način oporavka od trkačke ozljede.
Prestanak aktivnosti uklonit će akutne probleme, bolove i osjećaj neugode, oporaviti ozlijeđena tkiva, no ako se tijelo opetovano izloži istom stresu koji je prvotno doveo do povrede – vrlo je vjerojatno da će se ozljeda obnoviti.
8. Nikad ne prihvaćaj savjete netrkača kao konačne
Ne podcjenjujući ičiju stručnost, najbolje savjete za oporavak od ozljede najčešće ćeš ipak dobiti od iskusnih trkača koji su imali (i riješili!) isti ili vrlo sličan problem. Jednostavni su kriteriji za filtriranje dobrih od “dobrih” savjeta i savjetnika tj. liječnika su:
- tvoj savjetnik neka bude trkač, sportaš, ako možeš posjeti liječnika koji trči ili je u svojoj praksi stalnu u kontaktu s trkačima
- mora moći razumjeti okolnosti nastanka povrede
- treba pokazati interes za poboljšanje i napredak u oporavku
- treba razumjeti strast koju trkači imaju prema trčanju, često “obični” liječnik to neće razumjeti
- nikako ne smije biti preskup jer većina se trkačkih ozljeda može sanirati bez skupih tretmana.
9. Operacija – posljednja solucija
Tek kada sve metode i oblici neoperativnih načina liječenja kroničnih i ozbiljnih trkačkih ozljeda koje narušavaju općenito zdravlje pojedinca iscrpe, pristupa se operativnom zahvatu kao metodi otklanjanja povrede.
Očita opasnost operativnih zahvata je ireverzibilnost – što se operativnim zahvatom odstrani ne može se vratiti. “Pod nož” samo ako je dijagnoza ispravno postavljena i ne postoje drugi načini otklanjanja problema.
10. Rekreativno trčanje ne uzrokuje osteoartritis
Sada to i dokazano znamo. Dugo vremena vjerovalo se da trčanje utječe na pojavu i napredovanje osteoartritisa, međutim, mnoga su istraživanja dokazala da ne samo da ne uzrokuje, već pozitivno utječe na prevenciju bolesti kostiju i zglobova u kasnijoj životnoj dobi. Pročitaj.
Autor: 3sporta.com
Izvor: Lore of Running, Tim Noakes, MD
