Potreba za slatkim nije ništa neobično. Osjećamo ju s vremena na vrijeme i sasvim je u redu, ako ne pretjerujemo i ako se radi o umjerenim količinama. Šećeri su potrebni za rad organizma, no, ako je ta potreba uzela maha i ako ne stajemo ni nakon nekoliko kriški kolača, trebamo se boriti protiv te potrebe.
Slatkim namirnicama tj. šećerom često unosimo nepotrebne kalorije koje dovode do nakupljanja suvišnih kilograma, može doći do dijabetesa, visokog krvnog tlaka te do mnogih drugih zdravstvenih problema. Istraživanje Sveučilišta u Connecticutu, pod vodstvom dr. Josepha Schroedera, na laboratorijskim štakorima, je dokazalo da šećer (konkretno: Oreo keksi) stvara ovisnost baš poput ovisnosti o kokainu. Štakori su jednako uživali u keksima kao što su uživali u kokainu i ostalim ponuđenim drogama, a što je dokazano u jednom prethodnom istraživanju. Zaključeno je da hrana s visokim udjelom masti i šećera potiče ovisničke procese u mozgu baš kao i ovisnost o drogama tj. da šećer stimulira čak i više neurona u centrima za užitak. Naravno, to su istraživanja koja nisu potvrđena na ljudima, no dovoljna su da se zapitamo i da shvatimo ‘šećernu opasnost‘ jer je ona zaista stvarna.
Ipak, preporuke stručnjaka su jasne i odnose se na smanjenje unosa šećera. Dnevna preporučena doza za žene je 25 grama odnosno 6 čajnih žličica što iznosi 100 kilokalorija, a za muškarce 38 grama ili 9 čajnih žličica ili 150 kilokalorija.
Lakše možemo izbjegavati one jasne i očite šećere, za koje znamo gdje se nalaze, kao npr. u čokoladama, tortama i sl., no problem su ‘skriveni‘ šećeri koji su dodani u mnoge namirnice, a koje ondje ne očekujemo. Vrlo je važno da uvijek čitamo deklaracije na proizvodima i da vidimo koliko šećera se ondje skriva na npr. sto grama proizvoda, a pogotovo na takozvanim ‘light’ i dijetalnim proizvodima. Iznenadili biste se! Zapamtite računicu: u jednom gramu šećera se nalaze četiri kilokalorije.
Problem je i što na mnogim mjestima neće pisati jednostavno ‘šećer’ već će se raditi o mnogim drugim imenima za šećer, a neka od njih su: dekstroza, maltoza, kristalna fruktoza, sirup od slada, fruktoza, kukuruzni sirup, saharoza, smeđi sećer, kukuruzni šećer, koncentrat voćnog soka, maltodekstrin, sirovi šećer, turbinado šećer, invertni šećer itd. Ako na nekom proizvodu među prvih nekoliko sastojaka naiđemo na bilo koje od navedenih imena to znači da proizvod sadrži dosta dodanog šećera i bilo bi najbolje da proizvod izbjegavamo. Birajte proizvode koji nemaju mnogo dodanog šećera te koji su u granicama do 2.5 grama šećera na 100 kilokalorija. Također, birajte svježe voće kada je riječ o zadovoljavanju ‘slatkih potreba’ jer voće, osim što sadržava prirodnu slatkoću, sadrži vitamine, minerale, vlakna i držat će vas duže sitima.
Ako imate nezaustavljiv nagon za slatkim, birajte trenutak pa bi najbolje bilo da se počastite 20 do 30 minuta nakon napornog treninga jer tada tijelo najučinkovitije probavlja šećer. Ako uz to kombinirate proteine, pomažete tijelu u oporavku mišića.
Naravno, najbolje bi bilo da šećer, slatkiše i umjetne zaslađivače zamijenimo sa zdravijim slatkim varijantama koje na svu sreću postoje. Med je odlična alternativa šećeru, a možete ga stavljati u kolače, zobenu kašu, kavu itd., a još ako imate pouzdanog domaćeg medara, imate najbolju moguću kombinaciju. Uz med možete koristiti i steviju koja je 200 do 400 puta slađa od šećera te koja nema kalorija. Od sirupa, koji su alternativa šećeru, preporuka stručnjaka se odnosi na javorov sirup i na agavin sirup koji su prirodni zaslađivači, a također ih možete stavljati u slastice, napitke itd. Čokoljupci, uvijek birajte tamne čokolade s visokim udjelom kakaa.
Važno je da se pokušamo snaći u današnjem obilju i da znamo što unosimo u sebe, a najbolje bi bilo kada bi konzumirali što manje prerađene hrane, što manje dodataka i aditiva, a što više hrane u njenom ‘čistom’ obliku koja ima svoje prave, neizmijenjene okuse. Naravno, nitko nije savršen, pogotovo ja. Pomislila sam na čokoladu (i tamnu i mliječnu) nekoliko puta pri pisanju ovog članka, ali sam se uspjela oduprijeti. Mislim o trčanju na koje ću otići uskoro i kako želim trčati što ‘lakša’. Pojela sam bananu. Ne znam što će biti poslije trčanja i poslije ručka. Hoću li zaželjeti kolač ili ne. Vjerojatno hoću, ali pojest ću samo malo. Trudit ću se da to bude tako. To je naša vječna borba, a valjda nas i to pokreće.
Borite se protiv slatkog, ali se uvijek borite slatko. 🙂
U nastavku prilažem isječak iz jednog odličnog dokumentarnog filma o šećeru; velika preporuka.
Autor: 3sporta / Valentina Đureković
