Dok većina biciklista širom Europe vadi trenažere ili se uvjerava da je zabavno biti blatan i mokar na temperaturama blizu nuli, u Istri se krajem listopada već osmu godinu zaredom održava Istria Granfondo. Plava Laguna, koja je dio organizacijskog klastera, pozvala je ekipu 3sporta da se osvjedoči na licu mjesta zašto svake godine sve više biciklista pohodi ovaj najstariji i najveći masovni biciklistički događaj u Hrvatskoj.
Osim luksuza vožnje u kratkim rukavima, ove su godine organizatori za sudionike pripremili i bogatu tombolu, te čast da se voze rame uz rame s nekima od najboljih biciklista s ovih prostora. Tadej Pogačar, Radoslav Rogina, Josip Rumac neka su od prestižnih imena koja ste osim na televiziji, mogli vidjeti i u Umagu na startu. Svi ovi razlozi bili su dovoljni da se skoro 700 biciklista prijavi za ovu utrku.
Među ovom gomilom bila je i naša mala ekipa. Zlatko je trebao iskoristiti svoje iskustvo i jurilicu koju je dobio na test od Keindl Sporta, kako bi iskusio utrku barem iz prve polovice grupe, a Oana je bila zadužena da izvidi je li na kraju kolone bolja atmosfera i zabava.
Na “početku” kolone
Zlatko je svoj zadatak odradio s polovičnim uspjehom, konačni plasman bio je pri samom začelju, ali kao i svaki biciklist koji drži do sebe, tako i naša uzdanica ima niz odličnih izgovora. Vožnja s toliko puno biciklista nikad nije opuštajuća, pa tako nije bilo ni ovaj put. Stvari su se dodatno zakomplicirale s vjetrom koji je puhao u prsa te dodatno stisnuo kolonu. Prvih 30 kilometara nije bilo izrazitih brda tako da se vozilo u velikim grupama s čestim promjenama ritma.
– Taman kad smo se zasitili vjetra, staza nam je priredila uspon na Vižinadu. Odlično predjelo za ono što slijedi, pet kilometara na malo manje od 5%, ova dionica je rastegnula i usitnila grupe. Nakon prve okrepe na vrhu brda, uslijedio je živopisan dio staze prema Karojbi i Motovunu. Ovdje je početna nervoza splasnula te se moglo uživati u vožnji istarskim brežuljcima – kaže Zlatko.
Nakon ekspresnog prolaska pokraj Motovuna i brzog spusta prema Livadama, slijedilo je glavno jelo dana – uspon na Oprtalj. Pet kilometara, ali ovaj put na 7% – ovo je bio znatno ozbiljniji test. Prema Vižinadi se i moglo iskoristiti pomoć grupe, no na Oprtlju, barem pri Zlatkovim brzinama, svatko je vozio za sebe. Cesta je neregularnog nagiba, u serpentinama sigurno dvoznamenkastog postotka, na ravnim dijelovima položenija. Ovo je čini pravim testom, ne samo sirove snage, nego i doziranja snage. Posebno su oprezni s doziranjem snage trebali biti vozači na dužoj varijanti koje je ovaj uspon čekao još jednom. Tokom ovog uspona Zlatko je izgubio bilo kakav kontakt s prvim grupama te je odlučio sačuvati snagu za drugi uspon na Oprtalj.
Kako je imao dovoljno hrane i pića, a stigao je uzeti i tri gela na Vižinadi (kad se nudi šteta je ne stati!) nije bilo potrebe stati na Oprtlju prvi put. Spust u maloj grupici od par ljudi po uskoj i zavojitoj novoasfaltiranoj cesti Zlatku je bio najdraži dio staze.
Nakon spusta uslijedio je sektor bijele ceste. Dobro utabani makadam novost je od ove godine. Organizatori su i ovim pokazali da drže korak s novim trendovima u svijetu biciklizma. Kvaliteta podloge je bila vrlo dobra i moglo se bez problema proći na cestovnom biciklu. Nažalost Zlatka ove godine prate pehovi, pa je nakon Franje i Granfonda Pag i treći put ove godine bušio. Nakon kratkog čekanja i pomoći od kolege (hvala Darko još jednom na pumpi!), cilj je postao završiti prije nego se u cilju ohladi pasta. 🙂
Da li zbog hlađenja dok je čekao pumpu, precjenjivanja vlastitih mogućnosti, nedovoljno hrane ili upale grla u zadnjih nekoliko dana (koji izgovori, ha?), Zlatku je drugi uspon na Oprtalj bio 9 minuta duži. Ovaj put je mudro odlučio stati na okrepi i iskoristiti ponuđeni sok i grickalice. Taman u tih pet minuta skupila se mala grupica s kojom je mogao podijeliti rad na početku kolone u sljedećih trideset kilometara do cilja. I dok je ta posljednja dionica na karti nizbrdo, istina je da je puna malih hupsera preko kojih je potrebno upotrijebiti svu snagu kako bi se održala brzina. Nakon dva uspona na Oprtalj i ovo postaje naporno, tako da su svi biciklisti više nego zaslužili izvrsnu pastu u ciljnom prostoru.
Naš vozač je iskoristio priliku da se vozi brzinama debelo preko uobičajenih za nedjeljne vožnje u prvom dijelu Granfonda, za što je ovakav događaj i napravljen. No lekcija koju treba uvijek iznova ponavljati – nije lako sjediti u zavjetrini. Stalne promjene ritma, skokovi, nervoza na početku, sve ovo troši energiju i svaki ulazak u crveno u prvih sat i pol kasnije se naplaćuje s kamatama.
Za dodatno ulje na vatru zaletavanja preko svojih granica pobrinuo se Keindl Sport. Na test su nam ustupili Bianchi XR4. Ovo je bicikl koji je vozio Primož Roglič do pobjede na nedavno završenoj Vuelti. Začinjen s Campagnolo Super Record EPS (struja) komponentama i Bora karbonskim kotačima, jednostavno nije bilo moguće suzdržati se od toga da provjeriš koliko ide. Ono što je nakon Istria Granfonda sigurno je – ovaj bicikl može izdržati znatno više nego Zlatko!
Oanino iskustvo sa začelja
Druga polovica naše ekipe dobila je od izbornika zadatak izvidjeti kako stoje stvari na kraju kolone. I dok Oana ima kondiciju za vožnju od 100 km i više, nije baš luda za vožnjom u velikoj grupi u kojoj svi love što bolji rezultat. Prije preuzimanja zadatka dvoumila se je li dovoljno ozbiljna da se upusti u ovu avanturu. No želja za otkrivanjem čari Istre je prevagnula i tako se našla na startu Small verzije Istria Granfonda.
U raspisu utrke stoji da se ceste otvaraju 30 minuta iza vodećeg. Kako će ovo izgledati u praksi, uvijek je pitanje i izvor nedoumica. Prvih 30 kilometara po većim cestama Oana je odvozila za jedan sat i 15 minuta, bez da ju ulovi metla i brži promet. Nakon toga je krenuo uspon na Vižinadu gdje je ušla u zonu otvorenog prometa, ali ovdje se već radilo o sporednim cestama s manje prometa.
Nakon ove dionice s otvorenim prometom, ulovila je ponovno zatvorenu cestu prilikom uspona na Oprtalj, gdje su se grupe s duže staze penjale drugi put. Posebna atrakcija bila je okrepa na vrhu uspona. Ne samo zbog izbora gelova, izotonika, voća i grickalica nego prvenstveno zbog pogleda na dolinu iz koje se je staza popela.
Nakon kratkog ali produktivnog zadržavanja na okrepi, Oana je nastavila svoj put prema Umagu. Ponovno je cesta bila otvorena za promet, ali nije bilo velikih raskršća niti gustog prometa. I dok onima na početku veliki broj biciklista stvara nervozu, na kraju kolone je bolje da je uvijek netko u blizini. Staza je bila kvalitetno pokrivena oznakama smjerova i redarima, tako da je teško bilo zalutati.
Oana je završila u vremenu od otprilike 4 sata i 30 minuta (bruto 20 km/h) što je otprilike i granica oko koje se isplati završiti small utrku. Desetak minuta nakon toga su organizatori već počeli raspremati ciljni prostor te zaštitne ograde. Iako je moguće završiti i nakon toga vremena, doživljaj svakako ne bi bio potpun.
Zaključak s kraja kolone je da Istria Granfondo nije samo za jurnjavu i rezultat. Uz kvalitetnu pripremu, svatko tko može izvoziti 94 km s oko 1200 metara penjanja za cca 4:30 h može uživati u krasnoj trasi, lijepim pogledima i poznatom istarskom gostoprimstvu.
U nedjelju smo popričali s organizatorima iz Plave Lagune.
– Jako smo zadovoljni ovogodišnjim izdanjem našeg Granfonda. Drago nam je da su biciklisti u ovako velikom broju prepoznali našu kvalitetu i tradiciju. Kako bi opravdali njihovo povjerenje, napravili smo sve što je bilo u našoj moći da ponudimo sigurnu i atraktivnu stazu. Imamo ponešto za svakoga, od onih koji idu na pobjedu, onih koji po prvi put otkrivaju Istru, pa do onih koji su poveli obitelj na vikend na moru. Pripremili smo atraktivne pakete noćenja u našim hotelima, bogatu tombolu, raznolik expo prostor i kvalitetnu gastronomsku ponudu. Zbog ovoga broj sudionika raste iz godine u godinu. Na Istria Granfondo dolaze biciklisti iz cijele regije, a imamo i redovne goste koji su bili na svih osam izdanja, što nam je naročito veliko priznanje.
Osmo izdanje Istria Granfonda u potpunosti je uspjelo. Vidi se da iza ovog događaja stoji jaka organizacija koja zna što želi i kako to postići. Kada se idealan teren i klima kakve Istra ima, spoje s gostoprimstvom Plave Lagune i tehničkom organizacijom ekipe koja stoji iza Cro Racea onda imate dobitnu kombinaciju. Ovo je događaj koji će mnogim biciklistima pa tako i ekipi 3sporta obilježavati kraj sezone još dugi niz godina.
Vozili: Zlatko Tomšić i Oana Bacanu
