Naš se lokomotorni sustav sastoji od kostiju, ligamenata, tetiva, hrskavica i mišića, a služi onome što mi trkači obožavamo – kretanju. Od navedenih struktura mišići, ligamenti i tetive spadaju u meka tkiva i u ovom ćemo se tekstu pozabaviti razlikama među njima te njihovim najčešćim ozljedama.
Mišići
Mišići za kretanje građeni su od poprečno prugastih mišićnih vlakana i rade pod utjecajem naše volje. Vlakna su skupljena u snopiće koje obavija ovojnica od vezivnog tkiva na koju se nadovezuje tetiva. Manji mišići složeni su od nekoliko snopića, dok ih u velikim mišićima može biti i stotine. Snopićima se kroz kapilare dostavlja kisik i hrana za oporavak, a odnosi ugljikov dioksid i štetne tvari.
Ozljede mišića mogu biti istegnuće, puknuće (ruptura) i nagnječenje. Nagnječenje nastaje zbog jakog udarca u mišić, a istegnuće i puknuće nastaju kao posljedica snažnih kontrakcija iznad praga elastičnosti mišića – tada pucaju mišićna vlakna ili njihove ovojnice. Manji broj puknutih vlakana znači blaži oblik istegnuća za čiji oporavak treba dva do tri tjedna smanjene aktivnosti, dok je puknuće svih vlakana u mišiću ruptura koju često treba sanirati operacijom, a oporavak traje nekoliko mjeseci.
Vježbama snage i redovitim istezanjem jačamo mišiće i oni mogu podnijeti veću silu prije nego dođe do ozljede. Isto tako, ako do ozljede dođe, jači će se mišić prije oporaviti. Stoga – vježbaj!
Tetive
Tetive su meko tkivo koje povezuje mišiće s kostima. Građene su od kolagena i elastina, nemaju mogućnost kontrakcije, snažne su i čvrste. Njihova čvrstoća im omogućava primanje i pružanje jake sile i tako nam pomažu pri kretanju. Na primjer, Ahilova tetiva (najjača tetiva u ljudskom tijelu) toliko je jaka da može podnijeti opterećenje od jedne tone.
Zbog male prokrvljenosti, oporavak ozlijeđene tetive traje dugo. U ozljedama tetive razlikujemo upale, istegnuća i puknuća. Upale nastaju zbog pretjeranog naprezanja određene tetive i s time se mi trkači često susrećemo – tu spadaju upale Ahilove tetive, ITB sindrom itd. Istegnuće tetive je zapravo djelomično puknuće koje se može liječiti, a potpuno puknuće može dovesti do trajnih problema s kretanjem.
Uz mirovanje i fizikalnu terapiju, u liječenju ozlijeđenih tetiva puno može pomoći led.
Ligamenti
Zadnji, no ne i najmanje važni, su nam ligamenti. Oni su meko tkivo koje povezuje kosti s kostima i na taj način stabiliziraju zglobove. Kao i tetive, građeni su od kolagena i elastina, s tim da je elastina puno manje nego u tetivama – razlog je to što ligamenti sprječavaju neželjene pokrete.
Slično kao i u mišića i tetiva – ozljede ligamenata su istegnuća i rupture. Iako su ligamenti jaki i čvrsti po prirodi, iznenadne sile mogu izazvati pojavu puknuća vlakana, a vjerujem da smo se svi bar jednom sreli s tim („joj, iskrenuo sam nogu!“). Težina ozljede ovisi o tome u kojoj su mjeri vlakna rastrgana. Zbog malog dotoka krvi u ligamente, rupture ponekad postaju trajno oštećenje koje može završiti i njihovim uklanjanjem.
Tijekom oporavka ozlijeđenog ligamenta treba posvetiti pažnju jačanju okolnih mišića kako bi zglob bio što stabilniji i sigurniji. Osim toga, vježbe propriocepcije odličan su način za sprječavanje ozljeda ligamenata jer njima radimo na boljem osvješćivanju o položaju tijela.
Pogledaj i video:
Napisala: Martina Đođo / 3sporta.com
