Znaš onaj osjećaj kad gledaš neku svoju fotku i ne možeš vjerovati da si to ti, jer ti sebe tako ne doživljavaš? Duboko u svojoj ljušturi smatraš se zabavnom, privlačnom osobom, koja je oduvijek bila sportski tip i imala zarazan osmijeh – baš kao i onda, u studentskim danima! A na fotki gledaš u tu neku gegavu amorfnu masu umorna izgleda i ne možeš prihvatiti da je to tvoja sadašnjost. Pomakni se i potrči ususret boljoj verziji sebe!
Postani osoba koja se skriva ispod slojeva kukuljice koja to ne mora biti. Za primjer uzmi ogroman broj trkača koji su napravili tu promjenu za sebe i danas u čudu gledaju u svoju “mlohavu“ fotku iz prošlih dana, dana prije trčanja, ne vjerujući da su to bili oni. Ne sjećajući se života prije trčanja…
1. Osjećat ćeš se zdravije, a uz to i vitkije i poletnije.
Nećemo sad nabrajati sve stavke kroz koje trčanje utječe na tvoje zdravlje i za koji je organ pojedinačno dobro te protiv kojih se pošasti 21. stoljeća bori. To već sve znamo. Također, još je uvijek sporna tema mršavi li se od trčanja ili ne. Načelno, definitivno ćeš za početak skinuti neku rizičnu masu, ali nadalje sad dolazi ona priča o točki nakon koje je teško skinuti preostale kile. Štoviše, možemo govoriti i o povratku kilograma ukoliko se uljuljkaš u jednoličan ritam treninga i prestaneš pomicati svoje granice, jer je tijelo stvorilo naviku na stalno isti tempo.
Međutim, opće stanje tvojeg organizma, veća otpornost na obolijevanje i manji rizik od svih bolesti koje donosi pretilost i sjedilački način života, čimbenici su koje ćeš vrlo brzo početi osjećati. Osim toga, nema ljepšeg osjećaja nego kad se ponovno osjećaš pokretljivije, ubrzanije, kad više nema ukočenosti i kroničnih bolova, primjerice, u leđima. Kad se više ne zadišeš penjući se stepenicama! A najbolji osjećaj je kad se sagneš zavezati vezice na obući – i kad to napokon i možeš, bez poteškoća! Jer sprijeda nema mješine u koju su ti se usjekle hlače, a straga te nije presjeklo u križima pri sagibanju.
2. Osjećat ćeš se mlađe i privlačnije!
Jasno, preduvjet je “odrađena“ mladenačka dob 😉 . Osoba s trkačkim stažom i svim fazama kroz koje se za njega može proći, može potvrditi da je u nekoj kriznijoj fazi, kad je možda “došla do zida“ i posustala s treningom, ponovno počela osjećati teret svojih godina. Prvenstveno, kilogrami se počnu vraćati, a svi vrlo dobro znamo da pet kilograma viška u tridesetima, a posebice kasnije, ne izgleda jednako kao pet kilograma viška u dvadesetima. Kad smo mladi, to još izgleda simpatično “potkoženo“ pa čak, u nekim slučajevima i dobro i zanosno. Još uvijek je koža glatka i zategnuta, a kasnije se počnu pojavljivati samo neke grude, nezgodno se raspoređuje na mjesta na kojima se nekoć nije, pa sve nešto visi i klati se…
Uz to, pokočenost, bolna leđa, zadihanost pri bržem koraku i na stepenicama, vratit će se brže nego se stigneš snaći. Sve su to podsjetnici na tvoje godine, a na što potpuno zaboraviš kad si u dobroj formi. Održavanjem kondicije i figure trčanjem, osjećaš se privlačnije i sigurnije u sebe. Možeš obući užu majicu, kraće hlačice i suknjice i ne razmišljaš na način “Tko bi mene više pogledao u ovim godinama?“
3. Osjećat ćeš se optimističnije.
To je, također, samo nastavak na prethodnu točku. Osjećaj neprivlačnosti, debljine i/ili starosti te nedostatak samopouzdanja može odvesti samo u depresiju, u još više jedenja, ležanja i zatvaranja kuću, ali i u sebe. Čak da stavimo i na stranu nabrojano te da nisi osoba sklona debljanju, sa zatvaranjem u kuću i nekretanjem, uopće, povećavaš rizik za depresivna stanja, negativan stav prema životu i osobama oko sebe.
Osim što se osjećamo bolje i energičnije zbog povećane razine endorfina u trenucima trčanja, ono nam općenito mijenja perspektivu i stav prema životu. Kad trčimo teško nam je, ono predstavlja određeni napor, borimo se. Ako tome pridodamo i teške uvjete poput vrućine, kiše i vjetra, snijega i teških uspona, sve to za nas predstavlja određeni izazov, s kojim uživamo suočavati se. Želimo brže, bolje, jače, želimo vidjeti koliko možemo podnijeti. Kad sve to proživimo i preživimo, sve ostalo u životu ne čini se tako strašno. Štoviše, sad smo se toliko “očeličili“ da imamo stav, gdje mislimo da nam ništa ne može stati na put.
4. Vratit ćeš (možda izgubljenu) ambicioznost.
Niz se nastavlja… S izgradnjom samopouzdanja i postavljanja sve većih izazova i ciljeva pred sebe, te tog osjećaja nepobjedivosti – u svim ćeš segmentima života hrabrije i ambicioznije “grabiti“ naprijed. U trčanju ćeš početi povećavati kilometražu i brzinu, sve ćeš se odvažnije prijavljivati na utrke, birat ćeš sve izazovnije, teže i duže utrke. Pa čak se usuditi sanjati i ultre.
Osim granica koje pomičeš trčeći, s većim ćeš optimizmom gledati i na ostale mogućnosti u svojem životu te njihovu ostvarivost. Riječi “ne mogu“ postat će sve rjeđa, a riječi “A zašto ne?“ sve češća opcija u tvojem rječniku. Osim što ćeš s mnogo više energije i većim samopouzdanjem raditi ono što voliš, više ćeš vjere imati u potencijal toga što radiš, kao i u svoje mogućnosti. Također, ako to dosad nije bio slučaj, mnogo ćeš se odvažnije odlučiti napraviti promjenu u životu i napokon raditi ono što voliš.
5. Izbacit ćeš frustracije, stres i negativu na produktivan način.
Nakon lošeg dana na poslu, nakon loših vijesti od banke po pitanju kredita, nakon onog kretena koji ti je bezobzirno oduzeo prednost i niza stresnih situacija koje ti se kroz dan dogode, trčanje je najbolji način da se obračunaš sa svima njima. To je najbolja stvar koju na kraju dana možeš učiniti za sebe – možeš biti sam(a) sa sobom, izbaciti iz sebe sve nakupljeno smeće – fizičko i mentalno, svađati se s glasovima u svojoj glavi dok te trkački umor ne nadvlada, a potom isprazniti glavu i ući u zen zonu, a onda se vratiti na vrata svog doma zdravo umoran, ali s osmijehom na licu. Jer sada više ništa od svega toga nije važno…
6. Radit ćeš na sebi i postati bolja osoba.
Nakon ovog finog “ispucavanja“ negativnih emocija na stazi, lako je sada biti sretan 😉 . U svakom slučaju, sad više neće biti one čangrizavosti, nestrpljivosti i otresitosti prema drugima. Da se razumijemo, trčanje nije “sektašenje“, nije ispiranje mozga, niti će ono riješiti sve tvoje životne probleme i nedaće. Ipak, svakako će ti pomoći promijeniti perspektivu, osjećat ćeš se zadovoljnije, a time ćeš imati i više strpljenja, razumijevanja i empatije prema drugima.
Trčanjem se uključuješ u vrlo veliku trkačku zajednicu, gdje upoznaješ mnogo ljudi te s njima razvijaš tu posebnu vezu zajedništva i pozitive (dobro, možda i jesmo pomalo sekta 😉 ). To su ljudi koji su prošli ili prolaze isto što (si) i ti u pogledu trčanja i kriza, a opet ne svatko na isti način jer je svatko jedinka za sebe. Učiš mnogo od toliko različitih ljudi, dok s druge strane razvijaš poriv da im pomogneš svojim razumijevanjem, savjetom, iskustvom, znanjem. Poželiš dijeliti.
Uz to, izgrađuješ mnogo širu svjesnost izvan trkačkih krugova te razvijaš empatiju i prema netrkačima. Razumiješ ih jer si i ti bila/bio u njihovoj koži, jer i u životu svi, manje-više, proživljavamo iste faze. Tako da i osobama iz svoje okoline želiš dati poticaj i pomoći im.
7. Razvit ćeš odgovornost, imat ćeš više vremena i bolje ćeš funkcionirati u svakodnevnom životu.
OK, nije ovo Sveto pismo, ali da će ti pomoći bolje se organizirati, to zasigurno. Osim što ćeš zbog trčanja imati više energije, pa ćeš se manje “vući“ i imati praznog hoda, ubacivanje još te jedne aktivnosti u život, natjerat će te da se bolje organiziraš i da brže funkcioniraš. Ukoliko želiš stići još i napraviti trening uz sve dnevne obveze, za njega treba napraviti i vremena. Posebice jer ćeš s vremenom svoje trčanje početi shvaćati sve ozbiljnije, kao obvezu i osjećat ćeš se loše ukoliko izostaviš trening. To će te natjerati da ustaneš ranije iz kreveta ili da odradiš trening na kraju dana, kad te obuzme umor i vuče u horizontalu i pred TV. S uvođenjem režimskog treniranja, napravit ćeš si dovoljno vremena da odradiš za taj dan predviđenu kilometražu, ili stigneš na dogovoreni grupni trening. Na taj način manjak vremena, postaje više vremena 🙂 .
8. Bolje ćeš se hraniti.
Tu sad ne govorimo o nekim dijetama, kroz koje paralelno s trčanjem, skidaš kile. Jednostavno, tvoje će tijelo imati potrebu za unosom određenih hranjivih tvari i namirnica potrebnih za nadoknadu izgubljenoga kroz trčanje. Osim toga, vrijeme provedeno na trčanju, nećeš provesti izležavajući se i jedući junk food iz dosade (priznajmo, svi to radimo), ili nakuhavajući teška jela i pekući kolače koja ćeš potom pojesti. I posljednje, nekako ćeš sasvim spontano početi birati i gledati namirnice koje ćeš kupiti i unijeti u svoj organizam. Zdraviji izbor doći će podsvjesno, koliko i svjesno.
9. Trčanje će postati tvoj način života.
Istina je, trčanje je ovisnost. I istina, može se pretjerati i u toj ovisnosti. Nećemo sad ulaziti u opsesivnu pretreniranost i uništavanje vlastitog tijela pustim kilometrima, paralelno s izgladnjivanjem te bijeg od stvarnosti i suočavanja s problemima kroz trčanje. Međutim, ukoliko imaš zdrav pristup trčanju i prigrljuješ njegove benefite u optimalnoj mjeri s, po želji, postupnim povećavanjem apetita – više nećeš moći svoj život zamisliti bez njega. Trčanje uistinu nije samo hobi, nego je način života. Svi prolazimo kroz faze kad posustanemo, malo se “zbuckamo“, ulijenimo, ali nakon što smo jednom počeli stavljati jednu nogu pred drugu i stekli jednu naviku, nikad više zapravo ne prestajemo trčati. Uvijek ćemo mu se ponovno vraćati i uvijek ćemo ponovno uloviti ritam, bio on brži ili sporiji, bez obzira na godine.
Piše: Martina Maloča
