Ljudi koji se bave trčanjem u bilo kojem obliku, obožavaju ga jer kroz trčanje upoznaju sebe, rastu i razvijaju se kao osobe te upijaju lekcije koje primjenjuju na svoje živote.
STRPLJENJE JE VRLINA
Ozljede trkače uvijek dovode do velike kušnje i to može reći svatko tko je to prošao. U takvim situacijama shvaćate da jednostavno morate biti strpljivi sa svojim tijelom jer drugog izbora nema. S ozljedama nema žurbe, a ako ipak pokleknete i ako prestanete slušati svoje tijelo, riskirate još veće ozljede što znači još duže vrijeme oporavka. Ulazite u začarani krug iz kojeg je jedini spas: strpljenje!
Takav način razmišljanja treba prenijeti i na život jer pomaže u svakom pogledu. Ponekad je bolje pustiti sve da ide svojim tijekom i ritmom, bez grčevitog i nervoznog stezanja, bez kontrole i impulzivnosti. U takvim slučajevima se mogu jedino dogoditi dobre stvari stoga se udobno zavalite, opustite i pobrinite se za sebe i svoje tijelo. Velika Paula Radcliffe je 2003. godine postavila ženski svjetski rekord na Londonskom maratonu s vremenom 2:15:25, a te iste godine, samo par mjeseci ranije, i svjetski rekord na 10 km s vremenom 30:21. Nekoliko godina kasnije, 2006., uzima stanku od trčanja zbog mnogih ozljeda i poduže rehabilitacije zbog stres frakture donjeg dijela leđa. U međuvremenu je i postala majka te se na velika vrata vraća već krajem 2007. godine kada osvaja prvo mjesto na maratonu u New Yorku s vremenom 2:23:09.
USPONI I PADOVI
Trčanje pruža mnoge uspone i padove: ponekad sve ide fantastično, zadovoljni ste treningom, napredujete, a ponekad je jako teško i ništa vam ne ide od ruke (noge). Kroz trčanje npr. dugih utrka kao što je maraton, trkači se susreću sa širokim spektrom emocija te s ozljedama, bolovima i grčevima, no sve su to sastavni dijelovi trčanja, a srećom, i prolazni. Isti obrazac možemo preslikati i na život: prepreke nisu dugotrajne, nakon privremenih problema stvari se uvijek mijenjaju na bolje.
Žene su u trčanju dugo nailazile na mnoge prepreke, no nisu posustale. Roberta ”Bobbi” Gibb je 1966. godine ‘neslužbeno’ istrčala Bostonski maraton u vremenu 3:21:25 iako je ženama bilo zabranjeno trčanje maratona jer je smatrano da žene nisu sposobne za takve dionice i napore. Godinu poslije joj se pridružuje Kathrine Switzer koja je uspjela dobiti službeni startni broj jer se registrirala inicijalima, a zbog čega je organizacija pretpostavila da se radi o muškarcu. Ženama je dopušteno da službeno trče Bostonski maraton tek od 1972. godine (osnovan je 1897. godine!), a na Olimpijskim igrama smiju trčati tek od 1984. godine kada je prvo mjesto osvojila Joan Benoit s vremenom 2:24:52.
PONEKAD STE SAMI SEBI NAJVEĆI NEPRIJATELJ
Trkaču je kod trčanja najvažniji njegov um jer on u potpunosti utječe na fizičku izvedbu. U umu se stvaraju svi planovi, svaki start i svaki cilj. U umu bi trebala carovati odlučnost s minimalnom dozom sumnje. Ako mislite da nešto možete, onda je to tako: riskirajte, istrčite kilometar više od planiranog, vi to možete i ne dopustite si da se sputavate. Uvijek vjerujte u sebe.
Dean Karnazes, ultramaratonac, pretrčao je 2007. godine 50 maratona u 50 američkih saveznih država u 50 dana. Stefaan Engels, poznatiji kao ”Marathon Man”, trčao je uzastopno dužinu maratona 365 puta tj. maraton svaki dan kroz jednu godinu.
USPOREDBE KOJE ŠKODE
U današnje vrijeme postoji velika izloženost medijima i društvenim mrežama, a samim time i povećana mogućnost doživljavanja drugih oko sebe te svega što oni rade. Naravno, u mnogim slučajevima to dovodi do uspoređivanja sa svima iz te okoline, a što je jednako rašireno u svijetu trčanja.
Trkači nisu imuni na društvene mreže, internet i razne podatke. Dolazi do uspoređivanja s ostalima pri čemu su ostali ili superiorni ili inferiorni. Svaka usporedba na taj (ili bilo koji drugi) način je pogrešna i u potpunosti nerealna, a najviše od svega, nezdrava. U trčanju će uvijek postojati netko brži ili sporiji, ali i u životu. Imajte na umu da živite svoj život samo za sebe i da ga trebate ispuniti prema svojim vlastitim potencijalima. Ostali nisu važni, svatko ima svoj tempo, start, cilj, svatko ima svoju stazu i put. Trčite svoju vlastitu utrku: na stazi i u životu. Fauja Singh je rođen 1911. godine i s trčanjem je počeo s 89 godina, a 2011. godine je postao prvi stogodišnjak koji je istrčao maraton. Vjerojatno to sve ne bi učinio da je slušao svoju okolinu koja mu je govorila da je prestar ili da se uspoređivao sa šezdeset godina mlađima od sebe.
NE SHVAĆAJTE SE PREOZBILJNO
Čovjek je uvijek najkritičniji prema samome sebi: i u trčanju i u životu. Potrebno se opustiti u svim segmentima, nasmijati i uživati u tome čime se bavite. Često je putovanje bitnije od cilja i kada to shvatimo postajemo sretniji ljudi i sretniji trkači!
Autor: 3sporta/Valentina Đureković
