Postoji jedna mala izreka, koja kaže da nisi pravi biciklist ako nisi barem jednom pao s bicikla. Oprez je, naravno, vrlina, no uz previše opreza nikad nećemo razviti vještinu koja je potrebna da postanemo kvalitetan vozač. Padova se ne treba bojati, treba samo (ako se već mora) naučiti pametno padati. I učiti na greškama.
Sredite bicikl – i sebe
Ako se spremate na zahtjevniju vožnju ili ste već doživjeli pad sa svojim biciklom, prije iduće vožnje je preporučljivo temeljito pregledati bicikl, kako bi se isključila mogućnost kvarova ili lomova osjetljivih dijelova. Jedan od najizloženijih, a samim time i najosjetljivijih dijelova je mjenjač, koji se lako može iskriviti ili napuknuti. Ako se oštećenja previde ili zanemare, sljedeća vožnja može biti opasna, a bicikl zakazati u najgorem trenutku.
Ponovljeni padovi mogu usaditi osjećaj straha, što dovodi do nesigurnosti i gubitka kontrole u vožnji, zbog čega su daljnji padovi gotovo neminovni. Redovito pregledavajte i održavajte vaš bicikl i uvjerite se da problem nije u vama.
Ne precjenjujte vlastite mogućnosti
Kako postoje oni ozbiljni padovi koji ponekad ne ovise o našoj volji, već o nekim vanjskim čimbenicima, tako postoje i oni glupi padovi koji se mogu izbjeći, jer ovise isključivo o vozaču. Primjer takve situacije je prebrz i oštar ulazak u zavoj, i to, po mogućnosti, bez kočenja. U takvoj situaciji se radi isključivo o pogrešnoj procjeni, ali dijelom i o osjećaju lažnog samopouzdanja, što nas na kraju može koštati ozbiljnih ozljeda, ali i totalke na biciklu.
Ako ste na nekom terenu prvi put ili općenito niste previše iskusan vozač, usporite tempo i steknite osjećaj da možete u trenutku ovladati biciklom, ako tako nalaže situacija. Ako se radi o planini, razmišljajte unaprijed o svakom kamenu koji se može naći na strmoglavom putu prema dolje ili ako je vožnja na cesti, ovladajte tehnikom presijecanja zavoja. I, obavezno kočite. Svaka stotinka je bitna.
Osvijestite problem
Ponekad pad i ne mora biti toliko ozbiljan i strašan, ali se nakon toga ipak može razviti kroničan strah od sjedanja na bicikl. A ponekad bude dovoljno da se, samo slušajući priče drugih vozača i njihovih padova, razvije strah od same mogućnosti takvog scenarija. Takvi iracionalni strahovi su uglavnom prisutni kod neiskusnijih vozača, koji već znaju da nisu u stanju kvalitetno procijeniti opasnost i odreagirati na vrijeme. Ali, upravo u tome i leži vaša prednost.
Biti svjestan problema je pola puta ka rješavanju istoga. Identificirajte problem i prepoznajte situacije u kojima se ne osjećate ugodno i kojima niste dorasli i jednostavno – vježbajte. Čim se opet dovoljno opustite, nestat će i tjeskoba i nesigurnost, a krutost će zamijeniti opuštenost i fleksibilnost.
Fokusirajte se na vožnju
S duljinom vozačkog staža dolazi i sve veća vjerojatnost za pokojim padom. Jednom kad to prihvatite, vožnje će biti opuštenije i, umjesto da ste cijelo vrijeme koncentrirani na mogućnost pada, uživat ćete u vožnjama i nećete biti mentalno iscrpljeni pri povratku kući. Opušten um znači i opušteno tijelo i bolju fleksibilnost i pokretljivost, a i komunikacija s biciklom će biti učinkovitija. Vi i bicikl trebate biti jedno.
Ako se vozite u grupi, imajte na umu da možda nisu svi na istoj razini vještine i iskustva i ako je netko ispred vas odlučio preskočiti stijenu, to ne znači da biste i vi trebali. Ako je potrebno, bolje je i sići s bicikla, nego sletjeti u provaliju ili pod auto, a, na kraju krajeva, ako se i uspijete sretno izvući iz rizične situacije, od toga više nema zadovoljstva, već ostaju samo nelagoda i napetost. Ne gledajte druge vozače, već samo sebe i svoje mogućnosti.
Poslušajte osjećaj
Ako mislite da nešto ne možete ili niste sigurni u to da ćete uspjeti „odraditi“, uglavnom je siguran znak da niste dovoljno vješti ovladati situacijom i da nešto potencijalno može poći po zlu.
Ovdje ne vrijedi ono pravilo treninga da trebate izaći iz one „sigurne“ zone da biste postigli rezultate, već treba ostati u njoj i postepeno pomicati granice svojih mogućnosti. Ako vam osjećaj kaže da usporite i igrate na sigurno, poslušajte ga. Zatim ponovite tu vožnju opet i opet toliko puta dok ne steknete dovoljno samopouzdanja i sigurnosti.
Prisjetite se zbog čega volite vožnju i što vas to svaki put vuče naprijed. Imajte na umu da je svaki sport težak i rizičan na svoj način, a sebe podsjetite, s vremena na vrijeme, zbog čega ste izabrali upravo biciklizam. Radi li se o adrenalinskoj ovisnosti ili jednostavnom uživanju u prirodi, sjetite se da je upravo taj rizik sastavni dio ljepote sporta kojim se bavite.
Autor: 3sporta/ Dina Tuzlić
