S obzirom na to da živimo u dobu naprednih informacijskih tehnologija, sa svih strana okruženi smo raznim čudima sportske opreme, od kojih su za trkače neizbježni postali GPS satovi. Najnormalnije je treniranje i trčanje pod “budnim okom” brojeva na satu. Opterećeni tempom i minutama nerijetko potpuno zaboravimo slušati svoje tijelo. No, zašto bismo trebali više pažnje posvetiti osjećaju, a manje onome što nam pokazuje uređaj?
Trkači često informaciju o svom trčanju traže od sata, prateći tempo trčanja na uređaju, umjesto da pažnju usmjere na to kako se subjektivno osjećaju. Jedna od naprednih vještina iskusnih trkača je trčanje prema vlastitom osjećaju, a ne prema tempu sa sata. I ono što je najvažnije, već prema osjećaju mogu s priličnom točnošću procijeniti kojim tempom trče. Fokusirajući se na signale svog tijela spajate se na najbolji uređaj: svoj unutarnji GPS.
Tijelo prepoznaje napor, a ne tempo. Kada slijepo slijedimo uređaj možemo se pretrenirati ili trenirati nedovoljno. GPS satovi nam pružaju vrlo važne i korisne informacije, ali ne treba svaki trening biti opterećen brojevima
Naime, problem s treniranjem po unaprijed zadanom tempu je taj, da uvijek postoje promjenjivi vanjski uvjeti koji utječu na nas, dok se mi nastojimo strogo držati onog što nam uređaj signalizira. Tako npr. lagan tempo trčanja može postati umjereno težak ili čak težak, ako smo izloženi jačem vjetru, vrućini, snijegu ili ledu, ako trčimo nakon napornog dana ili neprospavane noći. Jednaki uvjeti mogući su i na samoj utrci. Ukoliko unaprijed odredimo željeni tempo utrke, a pritom ne uzmemo u obzir okolnosti pod kojima se utrka trči – često ćemo biti razočarani izvedbom vjerujući da smo podbacili.
Kada se rasteretimo strogog trčanja po brojevima i počnemo slijediti svoje tijelo veći su izgledi da ćemo ostvariti svoj maksimum, što je zapravo i cilj, zar ne? Zašto?
Ne znate trčati bez sata?
Sigurno ste se do sad našli u situaciji, bilo na treningu ili utrci, kako s nevjericom gledate u sat. I ne vjerujete. Zaista se trudite i dajete sve od sebe, a sat pokazuje da ste bitno sporiji od napora koji osjećate. Ili suprotno, osjećate se dobro i lagano, a trčite tempom bržim nego li ste predvidjeli. Tada vjerojatno usporavate vjerujući da je taj tempo za vas prebrz. No, je li?
Isto tako, vjerojatno ste nekad odradili i neki trening bez sata i osjećali se izgubljeno. Robovanje minutama, dužini, tempu i planu navika je na koju se oslanjamo prilikom većine treninga, stavljajući pomalo na stranu tijelo koje nam kaže “mogu još” ili “dosta je”.
Kada slušate odgovor tijela, u danim okolnostima koje su gotovo uvijek jedinstvene baš kao što je i svaki dan, uvijek ćete trenirati na optimalnoj razini napora. Tako ćete moći trenirati neopterećeno i jače, oporaviti se brže i efikasnije i ostvariti brži napredak.
Korištenjem sustava od tri zone učimo određivanju tempa prema brzini disanja i općeg osjećaja.
Aerobno trčanje je ono koje se realizira u žutoj zoni. U žutoj zoni smo kada trčimo lagane treninge, treninge oporavka i dužine. Trčanje u ovoj zoni dozvoljava nam višesatno treniranje, pozitivno utječe na enzime koji se koriste za sagorijevanje masti i nije previše stresno za tijelo. Disanje je ujednačeno i smireno, osjećate se ugodno.
Narančasta zona zalazi na laktatni prag tj. s korištenja masti kao osnovnog izvora energije prelazimo više na potrošnju glikogena. U ovoj zoni trčimo kada radimo treninge tempa i duge intervale kako bi podigli granicu na kojoj možemo trčati brže sa manje napora. Disanje je ubrzano.
Kada prijeđemo granicu narančaste zone ušli smo u crvenu zonu ili vrlo visoku razinu napora, daleko izvan ugodne zone. Disanje je otežano i ubrzano. U ovoj zoni trčimo dionice, uzbrdo ponavljanja i ostale treninge visokog napora. Treniranje u ovoj zoni unaprjeđuje sveopću formu, brzinu i metabolizam nakon treniranja.
Kako?
Potrebno je nešto vremena da naučimo odrediti tempo svog trčanja prema osjećaju. Sve počinje (djelomičnim) isključivanjem brojeva i uključivanjem, podešavanjem i praćenjem signala vlastitog tijela. Naravno, to ne znači da moramo u potpunosti odbaciti korištenje suvremenih satova, aplikacija i uređaja. Uz njihovu pomoć možemo pratiti napredak, voditi raznolike statistike i mjeriti opterećenja koja zadajemo svom organizmu (HRM). Svejedno, kontinuirano robovanje brojevima ometa nas jer naše tijelo može ono što može, nikakav sat to neće promijeniti.
Ponekad je dovoljno samo prepustiti se osjećaju i dobro osluškivati pokazatelje koje nam tijelo šalje.
Autor: 3sporta
