Na učinkovitost trčanja utječu mnogi mjerljivi i nemjerljivi čimbenici, objektivni i subjektivni, fizički, ali i psihički. Kad jednom dostignemo vrhunac fizičke spreme za ostvarenje maksimuma svojih mogućnosti, uvijek postoji način kako “izvući” još više. Tajna je u… glavi!
Iako bismo voljeli tijekom svakog trčanja osjećati runners high – nije uvijek tako. Često se, zapravo, osjećamo neraspoloženi, obeshrabreni, bez samopouzdanja. Možda se na prvi pogled čini kako to ne može utjecati na izvedbu, no ipak, smjer naših misli često ima za posljedicu baš takav rezultat trčanja.
Jednostavna i naizgled smiješna studija provedena je na 20 iskusnih trkača kojima je mjerena ekonomičnost trčanja u tempu 75% VO2max. Jedna je skupina prilikom dvadesetominutnog trčanja bila izložena pozitivnim komentarima i pohvalama, dok drugoj nije bilo govoreno ništa.
Skupini koja je bila izložena pozitivnom feedbacku (iako potpuno izmišljenom) potrošnja kisika polako je opadala, dok se na drugoj skupini evidentirao veći umor i povećana potrošnja kisika.
Naravno, čini se pomalo smiješno vjerovati da obična pozitivna sugestija o trčanju u trenutku aktivnosti može imati ikakav utjecaj na tu motoričku radnju, no sjetite se poleta koji ste sigurno više puta doživjeli na utrci ili treningu, kada ste dobili ohrabrenje i pohvalu promatrača, navijača.
No, možda je lakše vidjeti kako negativna povratna informacija utječe negativno: informacija o tome da naše trčanje nije onakvo kakvim bi željeli da bude, ili čak samo izazivanje nesigurnosti, prema svemu sudeći aktivira samoregulacijske misaone procese i afektivne reakcije. Drugim riječima, aktivira se osjećaj nesigurnosti koji utječe na glatku izvedbu. Naravno, do određene mjere taj je osjećaj uvijek prisutan, pa je korist pozitivnog razmišljanja i povratne informacije upravo u tome da se nesigurnost u što većoj mjeri eliminira. To tada rezultira većom efikasnošću trčanja – promjenama u potrošnji energije, u povećanoj efikasnosti pokreta i njegove stabilnosti, te općenito ponavljanje uzoraka ekonomičnije mišićne aktivacije.
Što nam to govori?
Ovo je samo još jedan dokaz u prilog treniranju kroz fokusiranje na pozitivan stav i pristup, za razliku od (samo)kritičnog i negativnog polazišta.
Ono o čemu razmišljamo, kako se motiviramo i kakav stav u glavi izgradimo prije trčanja, ali i tijekom same aktivnosti, utječe na potrošnju mentalne energije, ali očito – i fizičke.
Kao što treniramo trčanje, tako trebamo trenirati i svoju svijest, a evo nekoliko najjednostavnijih načina kako to postići:
1. Kada ne trčite sami – trčite s pozitivnim osobama
Energija je, bilo pozitivna ili negativna – „zarazna“ – ako trčite s nekim tko se često žali i negoduje može vaše trčanje pretvoriti u negativno iskustvo. U takvom slučaju vrijeme je da potražite novo društvo, ili da trčite sami.
2. Igrajte igru „uvijek može gore“
Kada se osjećate loše tokom treninga ili utrke, osvijestite koliko ste zapravo sretni jer možete trčati, sjetite se vremena kada zbog povrede niste mogli na trčanje. Ili pak možete razmišljati o tome kako bi sada mogli biti na gorim mjestima, da radite poslove koje ne volite i slično.
3. Zamislite da ste elitni trkač
Prisjetite se elitnog trkača ili trkačice koju cijenite i pokušajte zamisliti da trčite besprijekorno kao on/a.
4. Mantrajte!
Ako vam se u podsvijest zavuku negativne misli, pokušajte unaprijed osmisliti neku pozitivnu mantru koju ćete ponavljati, te tako promijeniti ono kako se osjećate.
5. Sjetite se svojih dobrih utrka, rezultata
Kada vam trenutno trčanje ne ide baš od ruke, sjetite se utrka na kojima ste briljirali i kako ste se osjećali kada ste ostvarili odlične rezultate.
Be positive, stay positive!
Autor: 3sporta
