Mliječna kiselina među trkačima ima status neprijatelja, a to zapravo nije pravedno! Nitko od nas ne voli ‘zakiseljene’ mišiće pa ćemo danas ukratko pojasniti što se zapravo događa u tim trenutcima agonije pri kraju utrka i predstaviti trening kojim se radi na eliminiranju tog osjećaja.
Neugodan osjećaj boli, žarenja i nemoći u mišićima posljedica je prisutnosti laktata odnosno vodikovih iona koje tijelo proizvodi prilikom aktivnosti. Oni smanjuju pH krvi i čine mišiće kiselima. Pri laganom trčanju tijelo uspijeva razgraditi te ione i zato tada nemamo taj neugodni osjećaj, dok pri većem naporu tijelo to ne stigne odraditi.
Opširan članak o ulozi mliječne kiseline
Iz tog su razloga treneri trčanja osmislili nekoliko treninga kojima pomičemo granicu do koje tijelo može razgrađivati mliječnu kiselinu i njene nusprodukte, vodikove ione. To znači da ćemo – uz redovito treniranje – moći dulje vrijeme trčati brže, bez da nam se mišići “zakisele”.
Ovo je jedan takav trening:
- Zagrijavanje: 3 kilometra laganog trčanja
- Trening: radi se šest puta jedan i pol kilometar, i to tako da prvih jedan i pol bude na tempu maratona, drugih jedan i pol na tempu 25 sekundi po kilometru bržem od tempa maratona, trećih jedan i pol opet na tempu maratona i tako se izmjenjuje do kraja
- Primjer: ako je vaš tempo maratona 5:45 min/km, onda trčite šest puta po jedan i pol kilometar tako da vam pejsevi budu 5:45 – 5:20 – 5:45 – 5:20 – 5:45 – 5:20
- Rastrčavanje: 3 kilometra laganog trčanja
- Ukupna duljina: 15 kilometara
Vrlo je bitno držati se zadanog tempa. Vjerojatno svi možemo odraditi svih devet kilometara (kolika je duljina centralnog dijela treninga) na tempu 25 sekundi po kilometru brže od tempa maratona, no to nije poanta ovog treninga – poanta je da tijelo navikavamo na bolje procesuiranje mliječne kiseline i vodikovih iona.
Autor: Martina Đođo / 3sporta.com
