Naslovna Trčanje Naličje medalje [INTERVJU] MARIJA VRAJIĆ: Trkači, trebamo se međusobno podržavati, to je put do napretka!

A SADA, OLIMPIJADA!
[INTERVJU] MARIJA VRAJIĆ: Trkači, trebamo se međusobno podržavati, to je put do napretka!

1.20K
3

*3sporta: Marija, s obzirom na to da si aktivna trkačica već zaista dugi niz godina, molim te opiši nam malo svoj put, kada si i na čiji poticaj počela s trčanjem, koje discipline si prvo trčala?

Još od ranog djetinjstva stekla sam naviku redovnog bavljenja sportom. U sedmom razredu osnovne škole (1989.) počela sam trenirati veslanje u osječkom VK Iktusu. Iz tih dana još dan-danas nosim divne uspomene, ponajviše zbog svoje trenerice Jasminke Kraljević, kao i zbog prijateljica s trčanja. Srednju školu upisala sam u Zagrebu (bila je to teška 1991. godina), te sam još jednu godinu trenirala veslanje i onda prestala.

U trećem razredu srednje škole osjetila sam da mi nedostaje sport. Raspitala sam se koji atletski klubovi postoje, te odšetala u jedan, AK Dinamo. Dvije-tri godine sam tamo trenirala srednje pruge (800 m, 1500 m, 3000 m), ali nisam nešto briljirala, pa sam 1995. godine prestala sa stadionskom atletikom. U tom razdoblju najveća potpora mom sportu bila je mama, koja je više voljela da treniram nego da izlazim (hahaha) 🙂 Napomenula bih da sam tada bila teža za minimalno šest kilograma! 🙂

 

*3sporta: Kada se pokazalo da si talentirana za duge pruge i kako je započela ljubav prema maratonu i u konačnici – ultramaratonskim distancama?

Ovo vaše pitanje bih ovako preformulirala: Kada si zavoljela cestovnu atletiku? 🙂 U knjižnici u Bogovićevoj sam 1997. vidjela plakat da će se održati Božićna utrka na Cvjetnom trgu. Nastupila sam i ušla u svijet cestovnih utrka :). Put prema maratonu i ultramaratonu bio je samo nastavak. Moj prvi polumaraton bio je Varaždinski i istrčala sam ga 1:31. Znam da sam tada bila faca s tim rezultatom. Tada sam osjetila da nešto vrijedim u trčanju.

20140601-12_57_05-125708-IMG_9828

*3sporta: Sjećaš li se svog prvog maratona? Znaš li ukupan broj istrčanih maratona do danas?

Naravno da se sjećam svog prvog maratona! Toliko sam dobila savjeta prije njega, tada je vladao strah od maratona, ahahaha! 🙂 Bio je to Zagreb maraton (1998. ili 99.). Te je godine cilj maratona bio na stadionu Dinama. Trčala sam ga 3:21. Par dana nakon njega nisam mogla sići niz stepenice. Ne znam broj maratona, u pravilu o prošlosti ne razmišljam niti vodim ikakve evidencije, samo pamtim kako sam se osjećala u određenim situacijama i na trkama.

 

*3sporta: Sada, vjerujem, imaš veliku podršku svoje bliže okoline, obitelji, prijatelja, sredine u kojoj živiš. Je li uvijek bilo tako, s obzirom na to da je cestovno trčanje bilo slabo razvijeno u nas kad si ti tračala svoje prve utrke?

Sad mogu reći da je sve došlo na svoje. Nerazumijevanje okoline je bilo zaista veliko. Zbog toga sam se tada prilično izolirala i bila “čudna” (trenirala sam po noći i sl…). Mislim da bi i prestala da me nije podržao moj suprug. Osim što sam od njega puno naučila, toliko je uvjeren u mene da me to često i živcira. Evo koristim priliku da poručim svim trkačima, trebamo se međusobno podržavati, to dovodi do napretka!

 

*3sporta: Kada si se trčanju posvetila u potpunosti, tj. kada je trčanje za tebe postalo nešto čime se baviš profesionalno?

Ne znam, sve je to išlo neplanski kod mene. Za mene je budućnost samo deset dana unaprijed, a prošlost ne postoji, hahaha :).

 

20160320-10_16_26-IMG_7297*3sporta: Koliko kilometara trčiš tjedno? Kako izgleda tvoj radni dan?

Ovu zimu sam skoro svaki dan trčala oko 30 km (jedan dan u tjednu je pauza), i to tako da  sam ujutro joggirala 15 km na tempu 5.15-5.45 min/km, a popodnevni treninzi su bili specifičniji. Naravno, trčanje mi ne predstavlja uvijek užitak jer redovni treninzi nose sa sobom prilično umora. Ujutro kad ustanem, u pravilu, odugovlačim odlazak na trening jer mi se ne da ići. Popodne je već lakše. Brzo mi prođe dan jer na pripreme za trening i sam trening potrošim oko 5 – 5:30 sati dnevno. Dolaskom utrka, mijenja se i režim treninga.

 

*3sporta: Ozbiljno treniranje rezultira i ozbiljnim rezultatima. Trenutno si treća žena na svijetu na 100 km, druga u Europi. Osim toga, prošle si jeseni izborila normu za nastup na Olimpijskim igrama koje se održavaju u kolovozu u Riu. Jesi li uzbuđena?

Drago mi je što ću biti sudionik Olimpijskih igara u Riju. Prvotni euforični osjećaji su se slegli i sada mi je jedini cilj istrčati svoje osobne rekorde na maratonu i stotki.  Uglavnom, Rio mi je donio društveni status koji dugi niz godina nisam imala. Gadno je u nešto unositi sebe, a da to nije cijenjeno!

 

*3sporta: Idu li pripreme po planu i imaš li neko ciljano vrijeme koje bi željela postići?

Voljela bih istrčati maraton za 2:37. Mislim da sam sposobna za to.

 

*3sporta: S obzirom na to da se radi o ljetnim Igrama, u Brazilu će prema svemu sudeći biti toplo 🙂 Kako reagiraš na vrućine, odgovara li ti više hladnije ili toplije vrijeme?

Preferiram hladnije vrijeme, ali moram moći trčati i po suncu. Ne smijem se izvlačiti na vremenske prilike.

 

*3sporta: Članica si AK Maksimir Zagreb, a tvoj trener je ujedno i tvoj suprug Dejan. Kako vam funkcionira takva relacija, s obzirom na to da se preklapa dio poslovnog i privatnog života?

Dejan i ja smo davno nadišli klasičan sportski odnos. On je moj stup. Često sam naš odnos slikovito opisivala njega kao dječaka koji sretno drži balon (koji sam ja), koji veselo leti po zraku. Međutim bila bih nepravedna kad ne bih naglasila dvoje ljudi koji me dodatno nadahnjuju i uz čiju pomoć sam također napredovala – to su Matea Matošević i Mladen Katalinić.

 

*3sporta: U Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko godina trčanje izuzetno populariziralo. Mogli bismo reći, dogodio se pravi – “trkački boom”. Kako to komentiraš?

Mislim da popularizaciju rekreativnog trčanja najviše možemo zahvaliti trkačkim entuzijastima. Kao pokretača tog booma navela bih kontroverznog 🙂 Dragana Jankovića – on je u trčanju spojio nespojivo sa spojivim, ahahaha. Druga je stavka rutina – nešto što najviše ubija. Mislim da trčanje uspješno ubija rutinu i dovodi do nekakvog pročišćavanja (svojevrsne katarze). Trkači su dobri ljudi!

 

*3sporta: Imaš li kakav savjet za trkače, rekreativce, (polu)maratonce, naše čitatelje?

Nemojte puno filozofirati i samosažalijevati se. Trčanje ne trpi izvlačenja. Trebate  trenirati minimalno tri puta tjedno, ne prejedati se i – ne dajte se obeshrabriti! 🙂 Garantiram da ćete se već za par mjeseci bolje trčati, osjećati se i da ćete bolje izgledati. 🙂

 

*3sporta: Marija, želimo tebi, kao i Matei, što bolji plasman na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Imat ćete veliku podršku cijele trkačke populacije u Hrvatskoj, bodrit ćemo vas iz sveg srca.

Puno hvalaaaaaaaa!

Photo: 3sporta.com
Photo: 3sporta.com

(1202)

Vrijedi pročitati

DU Motion 2017 – back 1
DU Motion 2017 – back 1