Home Trčanje Naličje medalje [INTERVJU] MARKO KEZERIĆ – Trkačka priča kojoj ni multipla skleroza ne može stati na put

INSPIRACIJA
[INTERVJU] MARKO KEZERIĆ – Trkačka priča kojoj ni multipla skleroza ne može stati na put

874
0
ASICS 300×250 jesen/zima 2018

Zagrepčanin Marko Kezerić boluje od multiple skleroze, a bez obzira na bolest, dio njegove svakodnevice je i trčanje. S njim smo razgovarali u vrijeme njegovih priprema za prvu “desetku” u životu na GRAWE Noćnom Maratonu 2018.

 

NW_MgDirekt4

 

U kojem periodu su vam dijagnosticirali MS i što vam je tada prošlo kroz glavu?

 Bilo je to u veljači 2016. kada sam napravio MR pretragu koja je pokazala lezije na predjelu vratnog i torakalnog dijela leđne moždine iako sam prve simptome osjetio još u studenom 2015. godine.

Liječnik vam kaže da imate neizlječivu bolest za koji nikad niste čuli, koja ima tisuću lica i nitko vam ne jamči kako će to biti kod vas, ali su svi složni da prognoze nisu dobre. U tom trenutku, kao što bolest ima tisuću lica tako i ja imam tisuću pitanja. Zašto ja, koliko će patiti zbog svega moja obitelj, moja djevojka, kada ću ostati u kolicima, zar više nikada neću raditi i biti koristan? Sve to je noćna mora u prvom trenu.

Nakon pulsne terapije kortikosteroidima u bolnici, neki od simptoma su nestali poput toga da ne osjećam dodir, međutim ostali su svi ostali simptomi fizičke prirode poput otežanog hoda, neimanja rukopisa i funkcije micanja prstiju i osjećaja stiska oko prsiju. Problemi koje sam u tom trenutku imao postali su irelevantni. Shvatio sam da više ništa neće biti kao prije, a i da to možda nije najgora stvar jer sam zapravo nakon toga počeo živjeti punim plućima.

 

 

Koliko se promijenila vaša svakodnevica?

Nakon što sam preživio prvotni šok i počeo se informirati o bolesti vrlo brzo sam se probudio preporođen. Kao neko izvantjelesno iskustvo. Iz potpune negative prešao sam u potpunu pozitivu. Bila je to pomirba sa situacijom, u redu, imam MS, nisam mrtav, želim živjeti i biti sretan bez obzira na moje stanje, iskoristiti maksimum od onog što mogu.

Tada je krenula moja preobrazba. Prestao sam pušiti, promijenio prehranu, izbacio gluten i žitarice, mliječne proizvode, rafiniranu hranu, šećer i uveo zdrave masnoće, meso, ribu i iznutrice uz ogromnu količinu povrća i umjereno voća. Već sam u prvom mjesecu uvidio niz benefita.

Odlazio sam u teretanu i polako vježbao, prvo tri čučnja, pa četiri, pet, i tako sam nastavio biti aktivan koliko god mi je tijelo dopuštalo. Uz pozitivno razmišljanje i pravilnu prehranu, nakon dva mjeseca sam se vratio na posao i radim puno radno vrijeme.

 

Kako se u sve uklopila vaša trkačka priča?

Oduvijek sam se bavio različitim aktivnostima, od folklora do nogometa, kickboxa, hrvanja, planinarenja i trčanja. Međutim nakon dijagnoze pokušavam svaki trenutak provesti u prirodi trčeći ili planinareći. Nakon nekoliko trka od pet kilometara shvatio sam da mi je trčanje izuzetno zanimljivo, taj naboj na početku utrke je neopisiv i mislim da ću svakako nastaviti trčati dok god ću moći.

 

Prvi put ćete trčati utrku na 10 kilometara i to će se dogoditi na GRAWE noćnom maratonu 2018., kakav je osjećaj?

Osjećaj je odličan. Nije me strah, ako zapnem, odmorit ću i nastaviti dalje. Svima bih preporučio takve utrke jer je atmosfera fantastična. Uz to, uključen sam i u izazov PoKRENI s plemenitim ciljem.

Skupljamo kilometre u Endomondo aplikaciji i kada svi zajedno dođemo do magične brojke od 100.000 kilometara GRAWE Hrvatska ih pretvara u izdašnu donaciju od 50.000 kuna za Savez društava oboljelih od multiple skleroze Hrvatske. Kruna svega će biti upravo GRAWE noćni maraton.

 

>>> Više o PoKRENI prikupljanju kilometara

 

Što biste poručili svima s dijagnozom poput vaše i što im trčanje može pružiti?

Preporučio bih svakako pozitivno razmišljanje, otvorenost prema novim stvarima, znatiželju, informiranje o bolesti i promjene u prehrani. Danas na internetu postoji čitav niz ljudi koji se uspješno nose s teškim dijagnozama poput MS-a upravo uz pomoć prehrane i mijenjanja određenih životnih navika koje obično mijenjamo kada je šteta već učinjena.

Trčanje (za one koji mogu) i hodanje te općenito boravak u prirodi čovjeka povezuje s onim iskonskim što on zapravo je, lovac sakupljač. Nakon takve vrste rekreacije i aktivnosti čovjek se izvrsno osjeća i sama činjenica da je aktivan i da radi nešto dobro za sebe je izvrsna i čovjeka ispunjava. Treba iskoristiti i prigrliti svakodnevicu i veseliti se svakom novom danu i koraku.

 

 

(874)

Vrijedi pročitati