Naslovna Trčanje Naličje medalje Postoje li – nerealni ciljevi?

NE ZOVI TO SAN, ZOVI TO PLAN!
Postoje li – nerealni ciljevi?

652
0

Motivirani pričama uspjeha drugih, nerijetko poletimo i odredimo si neki ludi cilj. Napraviti nešto novo, naočigled nedostižno i, skeptici bi rekli – ambiciozno, nešto je što se u većine ipak svede samo na želju. To ne bi trebalo biti tako…

Pokretačka snaga svih naših životnih odluka, namjera i nastojanja leži u ambiciji. Ambicija je stremljenje određenom cilju vođena snažnom željom i energijom. No, osim ambicije, za uspjeh je potrebno je mnogo, mnogo više. Pretočiti ambiciju u svoju realnost mnogima predstavlja dovoljno velik problem da nakon određenog niza pokušaja odustaju.
No, treba li se prestati boriti kada ne uspijevamo? Znači li to da se možda nismo dovoljno trudili?

Kao i u svemu u životu, tako i u sportu, razlikujemo se po ambicioznosti. Neki ljudi od malih nogu znaju da će biti liječnici medicine ili vrhunski nogometaši. Kroz svoj životni put usmjeravaju se k tome cilju više ili manje uspješno i kroz taj proces, koji nerijetko bude grub, nauče gubiti, boriti se, vjerovati u sebe.

Sve za trčanje

Jednako tako, sportske ambicije pojedinaca bivaju izrešetane okolnostima, problemima i, ponekad se čini, nepremostivim preprekama.

Razgovarajući s kolegama trkačima uvijek međusobno postavljamo ista pitanja o ciljevima i planovima. Vrlo uvriježena i često prakticirana floskula kada bi netko rekao svoje “želio bih istrčati…” bude odsječena zaključkom kako je takvo što nerealno, preambiciozno, gotovo nemoguće.

Međutim, kroz povijest sporta mogli bismo naučiti da je pomisliti ili reći takvo što, u najmanju ruku nezahvalno. Istina je takva, svi redom od velikana koji su kroz povijest postavljali svjetske rekorde, osvajali Olimpijske medalje i pisali povijest svjetskog sporta, bili su ljudi koji su prije tih dostignuća bili samo jedni u nizu. No, oni u nizu koji su prolili najviše znoja, imali najviše discipline, želje, nastojanja, a nekad i sreće, da ostvare ono što jesu. I prije svega, imali su ambiciju.

Pa, onda, možemo li reći da je naša Janica Kostelić kada je imala 12 godina i sanjala Olimpijsko zlato, bila nerealna? Tko to može odrediti? I zašto bi moja ambicija s maratonom ispod 3:15 h bila nedostižna, ili nastojanje kolege iz kluba da isto to napravi ispod 2:50 h?

people group jogging, runners team on morning training

Gdje je granica (ne)realnosti ciljeva, tko je određuje i postoji li ona zaista?

Ako i iz priče izuzmemo iznimne sportaše svjetskih razina i spustimo se na razinu lokalnih rekreativnih trkača kojima smo okruženi, našim kolegama, sigurna sam da se svatko od nas može sjetiti nečijeg rezultata koji je bio manje ili veće iznenađenje. Da li zbog samozatajnosti karaktera i nemogućnosti njegovog predviđanja, ili spleta pogodnih okolnosti, nečiji rad izašao je napokon na vidjelo.

Ipak, budimo malo i realni, uspjeh nikome nikad nije pao s neba 😉 Ono što provjereno znamo je da svaki cilj koji postavite ne vrijedi ništa ako nakon njega ne slijedi čvrsta odluka rada, discipline i predanosti. Naravno, s nekim se stvarima rodimo i ne možemo ih promijeniti, ali granice i ograničenju su imaginarne i određujemo ih sami! Što nas onda sprečava da ih ne pomaknemo na najvišu moguću ljestvicu i pokušamo je dostići? Trebamo uvijek imati na umu da je visoko, i da je vjerojatno nikada nećemo ostvariti, ali ćemo ostvariti mnogo više nego bismo da je prilagodimo “realnim očekivanjima”. Moderna psihologija nalaže baš suprotno, postaviti dostižan cilj kako bi izbjegli razočarenje, no, ako već unaprijed znamo da je dostižan, ostvarujemo li zaista njegovom realizacijom svoj stvarni potencijal?


Biti i ostati – usredotočen

Novogodišnje odluke, endorfinom puni planovi nakon uspješne utrke ili jednostavno određivanje novog cilja kao motiva daljnjeg treniranja opstaju jedino ako namjera njihova ostvarenja uvijek ostane u prvom planu, u fokusu. Često najteži dio posla nije sama aktivnost, treniranje, koliko je teško održati kontinuitet, disciplinu i usmjerenost, koliko je teško ugasiti glas u glavi koji nam govori kako smo umorni od radnog dana i koliko je teško ostati motiviran kada nemamo podršku okoline. Ipak, nemojte zaboraviti zašto ste postavili svoj cilj i što god netko mislio o tome, slijedite svoj plan.

Želite trčati polumaraton? Skinuti svoj osobni rekord ili istrčati maraton? Tko kaže da je takvo što nemoguće?

Ako možete zamisliti, možete i ostvariti!

Autor: 3sporta 

(652)

Vrijedi pročitati