…opet se plivalo! Nakon prošlogodišnje prisilne pauze zbog koronavirusa, ovogodišnji maraton je srećom održan, doduše u nešto skraćenom obliku, jer uslijed mjera i limitiranog broja ljudi na okupljanjima ove godine, u programu nije bilo popularne utrke na 1500m kao niti dječjih utrka. Međutim, glavna utrka na 5km je, kao i uvijek, bila mamac za puno plivača i plivačica među kojima je bilo Cro-Cup natjecatelja kao i amatera.
Nekoliko mjeseci uoči maratona još uvijek je vladala neizvjesnost oko samog održavanja, ali srećom epidemiološka situacija je, kako se ljeto približavalo, bivala sve povoljnija pa su pripreme mogle ići svojim tijekom.
Prije ozbiljnih priprema prvo smo našim plivačima i prijateljima maratona priredili jednu neozbiljnu. Prvoaprilska šala da se maraton zbog organizacijskih problema seli u susjedni Zaton je bila i više nego uspješna pa su nas mnogi Raslinjani, kao i oni koji ljetuju u njoj, zvali i pisali nam poruke u šoku i nevjerici. Imali smo čak i pozive preneražene rodbine iz Njemačke koja nije mogla vjerovati što se događa. Neki plivači su također povjerovali u ovu šalu pa su nas uoči maratona poneki pitali od kuda je točno start u Zatonu i kojom trasom se pliva… Uglavnom, još jednom – to je bila samo neslana šala! Ipak smo mi iz boćate vode, pa su nam neslane šale nekako urođene.
Specifičnost ovogodišnjeg maratona, uz mjere, je bio nažalost i nedostatak gledatelja pa nije bilo niti broda s gledateljima koji prate utrku duž staze. Na info pultu se uz prijavu plivačima mjerila temperatura kako bi bili sigurni da su na dovoljnoj „radnoj“ temperaturi, ali ne i preko nje. Stolove za jelo smo razmaknuli na veću udaljenost i stavili na dva odvojena dijela, kako bi se održavao razmak, a isto to je i naš dragi voditelj Saša preko nekoliko puta zamolio putem mikrofona.
Ovaj ipak malo drukčiji maraton smo, kako bi se malo našalili, popratili s prigodnim koronaškim sloganom na majici „KEEP DISTANCE… SWIM FASTER!“, a toplo se nadamo da je ovo bila prva i zadnja takva prigodna majica. Nismo se furali na Euro i Olimpijadu tako da ovo nije bio maraton 2020. već u 2021., odnosno u realnom vremenu.
Sponzori su i ove godine bili s nama, doduše očekivano u nešto manjem broju jer je ipak Covid utjecao na skromnije izdatke za sport, ali nešto smo i mi od ranijih godina uštedjeli za crne dane kao što su ovi. U samoj organizaciji smo imali malu smjenu generacije tako da su se neki stariji članovi zasluženo umirovili nakon zadnjeg maratona, ali smo zato ovu godinu imali još više pomlađenih članova kojima je ovo bilo prvo sudjelovanje u organizaciji.
Sigurnost naših plivača su, uz naše neizostavne brodare/barkajole, osiguravali i Hitna pomoć, ronioci te spasioci. Srećom, nitko od njih nije morao intervenirati ni u moru, ni na kopnu. Hvala im svima na pomoći!
Za maraton od 5000m se prijavilo 91 natjecatelja, od toga 68 plivača i 23 plivačice. Ovaj put očekivano bez puno stranaca kao što je do sada bio običaj.
Nakon govora glavnog suca, slijedio je start točno u 10 h. Vremenski uvjeti na startu i stazi su bili jako dobri prvih otprilike sat vremena, taman negdje do dolaska najbržih plivača koji su se doslovno držali slogana s naše majice o držanju distance s bržim tempom. Pobjednici su bili isti kao i na zadnjem maratonu – Grgo Mujan je bio prvi kod muškaraca s rezultatom 1:02:23, a Antonia Buličić je bila prva kod žena s rezultatom 1:08:13, oboje iz „KDP Split“.
Grgi je ovo ukupno četvrti i to uzastopni naslov u Raslini, a dojmovi su mu i ovu godinu bili jako pozitivni i voli dolaziti u Raslinu. S ovim naslovom se izjednačio s obitelji Milan koja ima četiri naslova u Raslini (bratski kako i dolikuje su po dva naslova podijelili Duje i Marin Milan), a ako Grgo ovako nastavi možda dogodine padne i peti naslov i tako ostane potpuno sam na vrhu!
U muškoj konkurenciji je drugi bio Duje Šarić, također iz Splita, ali iz „KDP Pošk“, dok je treći bio prekaljeni plivački maratonac Aljoša Pribac iz „KDPSR Poreč“. Kod žena je druga bila naša bivša olimpijka Karla Šitić iz „KDP Split“, a treća je bila Dina Volarević iz „KDP Donat“ iz Zadra.
Nakon spomenutih sat vremena je krenulo prvo lagano pa sve jače jugo, koje je plivačima malo otežavalo i usporavalo dolazak do cilja, ali na kraju su svi koji su startali uspješno došli do cilja, što je podatak koji nas uvijek veseli. Među natjecateljima je najmlađi bio Fran Težački (2009.) iz PK Barok, a najstariji je bio Željko Sušek iz „KDPSR Poreč“.
S nama su i ovu godinu bila mnoga poznata i draga lica iz svijeta daljinskog plivanja. Čest i dragi gost maratona je Boris Korbar iz KDP “BERISLAV GAUŠ” koji ove godine aktivno sudjeluje u projektu „RokOtok“ gdje je iskoristio dan odmora da skokne do Rasline po svoju zlatnu medalju u najstarijoj muškoj konkurenciji iznad 60 godina!
Igor Grašo i Draško Vujović su opet bili neizostavni dio raslinskog maratona jer su s nama bili po 11. put i tako ostaju usamljeni na našoj „all-time“ listi po broju nastupa. Želimo im da ih zdravlje i forma posluže pa da dočekaju i jubilarni 15-i maraton!
Za razliku od njih neki su bili po prvi put s nama, među njima i plivač Tomislav Lopar iz Zagreba koji se već dugo na moj nagovor spremao doći u Raslinu. Na kraju mi je rekao da je bilo odlično i zahvalio što sam ga sve ove godine nagovarao na dolazak! Ima li bolje pozivnice za sve koji još nisu bili kod nas?
Plivači su se nakon utrke zasluženo okrijepili uz fini specijalitet koji je bio za prste polizati – divljač s njokima i tijestom u izvedbi restorana „Peškarija“ iz Šibenika, a mogli su popiti i fino craft pivo šibenske Pivovare 022.
Od prve godine našeg maratona jedan dio startnina uplatimo u dobrotvorne svrhe. Ove godine smo uplatili donaciju „I Petra bi htjela hodati“ kako bismo pomogli našoj maloj sugrađanki u njenom liječenju. Petra, želimo da nam što prije staneš na nogice i da za koju godinu kad malo porasteš zaplivaš s nama na dječjim utrkama!
Autor: Tonći-Ante Lokas, DSR Raslina
