Pronaći pravi omjer snage i male tjelesne težine za bicikliste je kao potraga za svetim Gralom. Lagan i snažan – to je cilj.
Jadna od najvažnijih varijabli za učinkovitost na biciklu je omjer snage i tjelesne mase. Ovaj omjer nam govori koliko snage (mjerene u watima) biciklist može proizvesti na biciklu po kilogramu tjelesne mase. Što je taj omjer veći to će biciklist biti brži u utrci. Postoje dva načina na koja možemo povećati omjer snage i mase. Prvi način je da povećamo snagu koju možemo proizvesti poboljšanjem fizičke spreme dok je drugi način mršavljenje.
2009. godine na Southern Connecticut State University-u je provedeno zanimljivo istraživanje na kojem su usporedili utjecaj sprint intervalnog treninga, koji je trening za povećanje snage, mršavljenja i kombinacije sprint intervalnog treninga i mršavljenja na omjer snage i mase iskusnih biciklista. U istraživanju je sudjelovalo 34 biciklista koji su bili podijeljeni u 4 grupe. Prva grupa je dodala 2 sprint intervalna treninga tjedno u svoj plan treninga te su održali težinu konstantnom. Druga grupa je nastavila s normalnim treninzima ali se posvetila mršavljenju pomoću dijete. Treća grupa je radila sprint intervale i istodobno mršavila, dok je četvrta grupa nastavila sa normalnim treninzima i nije mršavila. Nakon 10 tjedana došlo se do sljedećih rezultata. Prva grupa je poboljšala omjer snage i mase za prosječno 10% zahvaljujući povećanju snage. Druga grupa je poboljšava taj omjer za 9,3 % zbog toga što su u prosjeku smršavili 5 kilograma. Četvrta grupa koja nije mijenjala svoj trening nije povećala svoju snagu i nije smršavila pa im se zbog toga omjer snage i mase nije promijenio. Najveća iznenađenje se dogodilo kod treće grupe koja je kombinirala sprint intervalne treninge i mršavljenje koja također nije poboljšala omjer snage i mase.
Problem kod treće grupe je bio taj što su izgubili dosta mase pomoću dijete no dijeta ih je priječila kod povećanja snage na intervalnim treninzima. Prema autorima istraživanja nedovoljan unos proteina spriječio je mišiće da se prilagode stresu kod sprint intervalnih treninga.
Glavni zaključak koji su autori dobili iz ovog istraživanja je da bi biciklisti koji žele povećati omjer snage i težine trebali raditi sprint intervale ili mršaviti, no ne oboje istovremeno. Ovaj zaključak poklapa se sa zapažanjima mnogih znanstvenika na polju tjelovježbe, trenera i atletičara da agresivno mršavljenje pomoću dijeta nije kompatibilno sa agresivnim treningom za postizanje maksimalnih performansi. Maksimalno mršavljenje i maksimalne performanse ne mogu imati jednak prioritet kod sportaša (koji se bavi sportovima izdržljivosti) u isto vrijeme. Triatlonci nažalost često griješe pokušavajući staviti prioritet na oboje istovremeno. Na početku priprema za nadolazeću utrku često su dosta iznad svoje idealne težine pa zato uz treninge za povećane fizičke pripremljenosti za utrku paralelno mršave da bi smanjili težinu ne shvaćajući da je to kontraproduktivno. Njihova dijeta koja se temelji na smanjenom unosu kalorija ne daje im dovoljno energije da se optimalno prilagode treningu, pa ima se fizička sprema poboljšava u smanjenom iznosu od očekivanog te na utrci ne postižu očekivane rezultate usprkos smanjenju težine.
Postoji bolje vrijeme za agresivno mršavljenje, no to nije vrijeme kad smo usredotočeni na poboljšanje fizičke spreme za neku utrku. Idealno vrijeme za mršavljenje je nekoliko tjedana prije početka novog ciklusa treninga. Tada treba smanjiti kalorije za brzo gubljenje masti trenirajući na razini na kojoj održavamo formu, no s početkom ciklusa treninga treba fokus s mršavljenja prebaciti na poboljšanje fizičke spreme. Treba se nastaviti zdravo hraniti no treba biti siguran da smo tijelu osigurali svu potrebnu energiju koja mu je potrebna za optimalan učinak na treningu i oporavak. I dalje ćemo mršaviti zbog efekta povećanja količine treninga ali ne tako brzo kao kad smo bili na dijeti. Učinak ovoga će biti da ćemo se bolje osjećati, bolje izvoditi treninge, bolje oporavljati i bolje utrkivati.
Autor: web
