Priločki brdsko-biciklistički maraton koji je održan jučer privukao je zaista lijep broj natjecatelja. 46 muškaraca i 3 žene natjecali su se na zahtjevnoj trasi koja je vodila većinom cestama Međimurske, Varaždinske i Koprivničko Križevačke županije, ali i s nešto planinskih staza i makadama. Dužina trase bila je oko 180 km.
Nekoliko minuta poslije 8 sati organizatori iz Biciklističkog kluba Prelog dali su znak za pokret i kolona se razvukla prema Kalniku. Za dolazak do Kalnika ima nekoliko mogućnosti no većina se odlučila za standard – Prelog – Hrženica – Hrastovljan – Martijanec – Slanje – Gabrinovec – Kalnik. Nakon 20-tak kilometara asfalta put prema planinarskom domu, gdje je bila prva kontrolna točka, nastavlja se dobro uređenim makadamskim putevima kroz šumu a završava oštrim usponom u zadnjim kilometrima. Na kontrolnoj točki pored doma na Kalniku natjecatelje su dočekali klipići i osvježenje te posao potvrđivanja putnih kartona i slanje SMS poruke o prolasku kontrolne točke.
Nakon Kalnika trebalo je doći do Ivanščice, najvišeg vrha SZ Hrvatske. Oni snalažljiviji su si ovdje uštedjeli nekoliko kilometara izabravši kraći put, što je naravno bilo dozvoljeno. Makadamska cesta koja vodi na Ivanščicu u dužini oko 10 km (od Prigorca) bila je najčešći izbor natjecatelja, no bilo je i onih odvažnijih koji su i gore i dolje išli preko Prekrižja, planinarskom stazom. A uspon na Ivanščicu cestom je poseban. Oni koji nisu gore često biciklom mogu se svaki put iznenaditi novim oštrim usponima kojima kao da nema kraja. Misliš, još malo, a pred tobom nova strmina… Puno je onih koji su jučer barem dio ovog zahtjevnog puta prešli hodajući uz bicikl.
Na vrhu je natjecatelje čekala još jedna runda formalnosti (karton, SMS…) ali i pizze kojih je bilo u izobilju. Kako hladna pizza može biti dobra 🙂 Spust s Ivanščice cestom brza je jurnjava po prilično opasnom makadamu pa poslije njega često bole ruke od kočenja. Jedan bezazleni pad bez posljedica bio je jedina nesreća na spustu.
Nakon Ivanščice – cesta. Do kraja maratona ostalo je samo “peglanje” asfalta. Ivanec – Varaždin pa na najviši vrh Međimurja – Mohokos. Poslije Ivanščice, Mohokos je izgledao kao malo veći hupser. Ali uspon po onoj vrućini i s popriličnom dozom iscrpljenosti nije bio ni malo bezazlen. Na vrhu pored antene čekali su volonteri BK Prelog, kuhali se na vrućini i uredno evidentirali svakog natjecatelja. Ponovo SMS, karton…
Na ovom se mjestu nitko nije dugo zadržavao, do cilja je ostalo još samo 30-tak kilometara koji počinju fenomenalnim spustom prema Čakovcu gdje se vozi i preko 60 km/h. Nakon Čakovca sve je ravnica, a na cilju čeka okrepa i odmor…
Pobjednik ovog zahtjevnog natjecanja je međimurski “Superman” Roberto Setnik kojem je ovo druga uzastopna pobjeda na Priločkom maratonu. Čovjek je završio utrku za 6 sati i 31 minutu, a cijeniti taj rezultat mogu najviše natjecatelji iza njega, oni znaju koliko je to nestvarno. Na “postolje” su se plasirali Hrvoje Džanko kao drugi i Nikola Prprović kao treći.
Od tri žene na žalost do cilja je došla samo jedna. Pobjednici Aniti Setnik trebalo je 10 sati i 52 minute kako bi završila utrku.
Na kraju treba pohvaliti veliki trud članova Biciklističkog kluba Prelog koji su svojim radom omogućili ovo “uživanje” natjecateljima. Organizacija utrke je bila izvrsna, svi su se vrlo ugodno osjećali i iz Preloga otišli s željom povrtaka i iduće godine.
Rezultati: Rezultati_-_3._Prilocki_maraton.pdf
Autor: Zvonimir Mikašek
