Pod pojmom \”kadenca\” mislim na broj okreta pedale u jednoj minuti. Ne znam postoji li prikladniji izraz na hrvatskom jeziku pa ću koristiti ovaj. Kad sam tek počinjao s triatlonom općeprihvaćeno mišljenje je bilo da treba držati visoku kadencu na biciklu jer u protivnom neće biti moguće dobro trčati.
Nekoliko godina kasnije sam gledao kako Chrissie Wellington vozi bicikl na kadenci 70-80 rpm i nakon toga trči jako dobro. Još malo kasnije sam otkrio web stranicu i forum tima TBB i shvatio da su oni zagovornici vožnje na niskoj kadenci. Čitao sam kako je Sutton jednom od svojih sportaša kojem je falilo snage na biciklu preko zime prerezao sajlu zadnjeg mjenjača tako da su mu ostale samo dvije brzine 53×12 i 39×12. Dosta drugih TBB sportaša je radilo cijele treninge u najvećem prijenosu, a i kampovi su im često u planinskim područjima gdje se zbog konfiguracije terena stalno trenira snaga.
Pri prvom posjetu TBB kampu Sutton mi je otkrio razloge koji stoje iza njegove teorije. Vožnja na niskoj kadenci stavlja veće opterećenje na mišiće, a manje na kardiovaskularni sustav. Tj. ako se brzina drži konstantnom puls će biti niži na nižoj kadenci. Za brzo trčanje je potrebno podići puls, a da bi ga se moglo podići dobro je ako biciklistički dio odradimo na nešto nižem pulsu.
Druga prednost je što se može raditi više kvalitetnih biciklističkih treninga bez straha od pretreniranosti. Mišići rade, a puls nikad ne ide previsoko. U prošlotjednom tekstu sam spomenuo da triatlon trening ne treba gledati kao zbroj treninga 3 individualna sporta. Ako pogledate trening program trkača dugoprugaša primjetit će te da ima 2-3 jaka treninga tjedno, a ostali treninzi su na laganom intenzitetu (generaliziram, naravno da ima različitih programa treninga). Ako se na ta 2-3 jaka treninga doda još po koji jaki trening iz ostala dva sporta jasno je da bi vrlo brzo došlo do pucanja po šavovima. Zbog toga mislim da su ovakve metode koje omogućuju kvalitetan trening u jednom sportu, a u isto vrijeme ostavljaju dovoljno prostora za kvalitetne treninge u drugim sportovima dobrodošle.
Kad govorim o niskoj kadenci mislim na kadencu ispod 85 rpm. Kao i u svemu drugom postoje individualne razlike. Nekome je optimum 75 rpm, nekome 85 rpm. Vožnja ispod 75 rpm bi mogla biti kontraproduktivna jer možda stavlja preveliko opterećenje na mišiće. Još bi napomenuo da se optimalna kadenca smanjuje povećanjem dužine utrke.
Ako promatramo bicikliste brzo ćemo primjetiti da većina njih vozi na znatno višoj kadenci. Da se trenira samo biciklistički kronometar vrlo vjerojatno bi se bolji rezultati postigli vožnjom na takav način. Ali kao što sam već spomenuo biciklisti ne moraju trčati nakon svoje utrke. Treba uzeti u obzir i da većina biciklista koji treniraju za kronometar voze i cestovne utrke gdje je visoka kadenca nužna jer je potrebno brzo reagirati na promjene tempa. Puno lakše je ubrzati ako se vozi na 100 rpm u odnosu na recimo 80 rpm. U dužim triatlonima promjene tempa nisu nešto na što bi trebalo obraćati pažnju.
Naravno da ovo nije jedini ispravan način treninga. Postoje mnogi koji voze na višoj kadenci i postižu odlične rezultate. Mislim da je i aktualni svjetski prvak u polu-Ironmanu i Ironmanu Craig Alexander jedan od njih.
Koliko se sjećam ja sam vrlo brzo primjetio pozitivne pomake kad sam počeo trenirati na nižoj kadenci. Ako netko želi pokušati savjetovao bih mu da ide postupno, tj. bez rezanja sajli. 
Autor: Andrej Vištica
