Ne postoji točan hrvatski prijevod za clipless pedale, no ako spomenemo da se radi o pedalama na kopčanje ili SPD pedalama, vrlo vjerojatno će svi znati o čemu je riječ. Dok oni koji ih nisu upoznali možda imaju averziju prema njima, drugi se ne mogu “otkopčati”.
Pedale na kopčanje?
Za one koji se prvi puta susreću s ovim pojmom, clipless pedale pomoću dva dijela omogućavaju čvrstu vezu između vozača i bicikla. Prvi dio je sama pedala s posebnim mehanizmom; a drugi dio, blokej nalazi se na biciklističkoj obući (popularni naziv ”sprinterice”). Često se u biciklističkom žargonu, osobito kod MTB vozača, ovakve pedale nazivaju ”SPD pedale”, što nije do kraja ispravno jer kratica simbolizira samo jednog od proizvođača ovakvih pedala (”Shimano Pedaling Dynamics”). Kod cestovnih bicikala (na slikama) situacija je slična, ali blokeji za ove pedale veći su i strše s obuće, za razliku od MTB clipless sustava gdje su blokeje “uronjene” u potplat obuće i omogućavaju normalno hodanje. Kod cestovnih sustava hodanje nije tako bitno pa blokeje svojom veličinom još više povezuju biciklistu i njegov stroj. Kakve blokeje su na obući, lako ćete prepoznati po hodu bicikliste, jer, ako hoda kao patka, sigurno je cestovnjak! Najpoznatiji modeli cestovnih pedala s kopčanjem nalaze se u gami proizvoda Shimana i Looka.
Brže, lakše, sigurnije
Jedna od najboljih stvari koje ovaj sistem nudi je maksimalna iskoristivost prijenosa snage. Ovo može biti posebno korisno kod strmih uspona i tehnički zahtjevnijih vožnji. Nestaje vjerojatnost klizanja obuće s pedale, a sva energija je usmjerena na brzinu i ravnotežu. Položaj blokeja na tenisici je fiksan i podešen na dijelu stopala koji razvija najveću snagu. Samim time izbjegnute su najčešće ozljede koje nastaju pedaliranjem iz pogrešnog dijela nogu.
Dok kod običnih pedala postoji samo pritisak prema dolje, kopčanje omogućava i vučenje pedale. Noge više ne rade jedna protiv druge, već si na neki način pomažu. Kod ovakvog pedaliranja uključeno je više grupa mišića (npr. stražnja loža), pa se usporava proces umaranja. Doduše, potrebno je neko vrijeme da se noge naviknu na dvije radnje istovremeno (guranje i vučenje), no kad se to savlada vožnja postaje puno brža i lakša.
Leti, leti, leti, clipless!
Druga stvar koju pružaju clipless pedale je sigurnost. Mnogi se na prvu neće složiti s tim, no to je više stvar neznanja. Spajanjem na bicikl dobiva se veća kontrola i moć upravljanja, pogotovo kod strmih i zahtjevnih spustova. Za one spretnije otvara se mogućnost preskakanja manjih prepreka (takozvani ”bunny-hop”). Pri naletu na hupser ili kamen u velikoj brzini, obične pedale će vas u većini slučajeva lansirati u zrak, dok bicikl ostaje prizemljen. Ako već ne sletite s bicikla, spuštanje na isti neće biti nimalo ugodno (osobno isprobano). Pri kopčanju nema odvajanja: ili su vozač i bicikl na tlu, ili su oboje u zraku. U svakom slučaju, sretnija opcija.
Zašto ipak ne?
Kao i u svemu ostalom, i ovdje postoje određeni nedostaci. Pri slučajnom otkopčavanju, nipošto ne želite da vam pedala udari o potkoljenicu. Bol je na razini one na relaciji mali nožni prst – stol (ponovo iz iskustva). S malo većim problemima suočavaju se biciklisti u gradskom prometu. Otkopčavanja i zakopčavanja prisutna su pri svakom stajanju (semafor, zebra), a i ovako frustriranim balkanskim vozačima neće biti po volji čekati hoćete li se zakopčani prevrnuti pod automobil ili na drugu stranu. Naravno, o spomenutom prevrtanju pričamo kod početničkih vožnji. Gotovo nitko nije savladao clipless pedaliranje bez i jednog pada. Postoji priča o nekom prosjeku od tri pada za izlaz iz početničkog stadija (no ne vjerujte joj). Zato je važno vježbati kopčanje na sigurnom i po mogućnosti mekšem terenu (blato je idealno). Nipošto nije dozvoljeno za prvu vožnju odabrati prometnu cestu ili čak utrku.
Većina navedenih nedostataka je stvar prakse i mogu se riješiti vježbom, no ovisno o potrebi za neke će ipak biti bolje da se zadrže na klasičnim platforma pedalama.
No, ako ste spremni za novu dimenziju – zakopčajte se!
Autor: 3sporta (mh)
