Zaspali ste i propustili trčanje u 6 ujutro? Osjećate li se nakon toga gubitnički do kraja dana? Zaustavljanje radi okrepe na kraju vas je koštalo popravka osobnog rekorda na utrci? Kažnjavate li se u glavi zbog toga danima poslije?
Najednom osjetite jaku bol u nozi i odradite planirani trening bez obzira na to? Ako ste na neko od ovih pitanja odgovorili potvrdno, vjerojatno ste perfekcionist.
Pretpostavlja se da oko 40% trkačica i trkača pripada ovoj grupi. Ne može se reći da je težnja k savršenstvu sama po sebi loša, takvi ljudi si postave neki cilj, predano treniraju i rijetko imaju problema s motivacijom. No ovaj pristup može trkačicu ili trkača dovesti do “izgaranja” ili ozljede.
Svatko od nas mora se suočiti sa svojom nesavršenošću i naučiti živjeti s njom, u “normalnom” životu ali i u trčanju.
Težak si mi teret
Kako se suprotstaviti tom “teškom ja” i moći živjeti sa sobom nakon neuspjeha? Na dan utrke često ćemo se susresti s nekom nepredviđenom preprekom – bolest, loše vrijeme, kašnjenje na start zbog prometa, manjak sna prethodnu noć… Kada se dogodi neka od ovih situacija, očekivanja prema samom sebi treba smanjiti, prilagoditi pristup utrci novim uvjetima i ne dovesti se u situaciju da se utrka ne završi. Tko zna, možda se situacija promijeni nakon pola utrke.
Neki trkači nezdravi perfekcionisti znaju se uspoređivati s drugim trkačima, mada su zapravo po svim pokazateljima u lošijoj poziciji. Mjesto na kojem ćemo završiti utrku ovisi o mnogim faktorima: razina forme, starost, tjelesna težina, genetske predispozicije, povijest ozljeda, trkačko iskustvo; o svemu ovom ovisi kako ćemo trčati neku utrku. Od usporedbe vlastitog rezultata s drugim trkačima, puno zdraviji pristup je usporedba svojeg trenutnog rezultata s prijašnjim rezultatima. Jer to je napredak koji možemo mjeriti i donekle kontrolirati.
Ljudi smo, nismo savršeni
Trčanje koje vodi u ozljedu, samo da bi se ispunio neki plan, još je jedna karakteristika trkača perfekcionista. Kada osjetite bol za vrijeme trčanja, najpametnije što možete napraviti je smanjiti svoje treninge za 50%. Tako trening od 10 km prepolovite na 5 km, ako trebate raditi 6 ponavljanja ubrzanja, napravite samo 3. Ovako ćete reagirati na vrijeme na znakove moguće ozljede. U slučaju da bol ne prestaje, odmorite bez trčanja, ako treba i nekoliko dana. Ne brinite za gubitak forme, dokazano je da ona počinje padati tek nakon 7-10 dana mirovanja, a čak i toliko odmora prije će vas vratiti rutini treniranja nego neka ozljeda koju možete vući mjesecima.
Divno je kada volite trčati, kada ste strastveni i predani, ali dan odmora najbolji je način da dugotrajno ostanete bez ozljede. Taj jedan dan daje tijelu priliku da se oporavi, to je vrijeme kada mišići zacjeljuju, a um se sprema za nove izazove koje si postavite. Treba trenirati pametno, ali i odmarati pametno. Ako baš ne možete bez sporta, odradite neki lagani trening bicikla, plivanja i slično.
Trči kao dijete
Valja se naučiti fleksibilnom pristupu treningu. Ako se uvijek tjerate na najviše, ako svaki trening završavate iscrpljeni, to će vremenom izazvati stres i tijelo će se protiv njega boriti – ozljedom, bolešću, mentalnom iscrpljenošću i gubitkom želje za trčanjem.
Ono što možete poduzeti je svakih 4-6 tjedana uzeti tjedan za odmor – ne potpunom neaktivnošću, već značajnim smanjenjem obujma i intenziteta treninga. Trčite bez sata, bez plana, uživajte u nečijem društvu. Trčite kao kad ste bili dijete, onda kada je potrčati bilo zabavno.
Pronađite svoje “bolje ja” i postupno eliminirajte svog internog kritičara.
Autor: 3sporta
