U nedavnom interview-u sam spomenuo da sam član razvojnog dijela profesionalnog triatlon tima TBB. Jedan od osnivača i glavni trener u TBB-u, Brett Sutton je kroz svoju trenersku karijeru trenirao 29 svjetskih prvaka.
Dio njih u plivanju, drugi dio u triatlonu. Skoro sve te prvake je upravo on doveo do vrha. Misao vodilja pri nastajanju tima bila je razvoj, a ne kupnja već gotovih sportaša. Plan je bio da se neafirmiranim sportašima osiguraju minimalna financijska sredstva tako da im ručak ne ovisi o ishodu iduće utrke, te da ih se stavi u okruženje s drugim sportašima koji dijele slične ciljeve. Motivacija pojedinca raste ako je okružen jednako motiviranim ljudima.
Nisu svi koji su došli u TBB postali svjetski prvaci, ali velika većina ih je zabilježila značajan napredak. Naravno da postoje i oni koji zbog raznih razloga nisu uspjeli, ali to je sastavni dio vrhunskog sporta. Treba imati i glavu da bi se uspjelo, a glavu se samo donekle da trenirati.
Od početka suradnje sam uočio veliki broj stvari koje TBB-ovci rade drugačije od općeprihvaćenog mišljenja. Mislim da u triatlonskim medijima kruži dosta loših informacija i te informacije se stalno ponavljaju, jer se većina članaka nakon nekog vremena reciklira.
Kako su se TBB metode treninga pokazale uspješnim za veliki broj sportaša, planirao sam dio njih prenijeti kroz ovu kolumnu. Napomenuo bih da te metode imaju pozitivan učinak i kod profesionalaca i kod amatera. Zadnjih par godina TBB nudi online trening za amatere i povratne informacije su izrazito pozitivne.
Nakon podužeg uvoda bilo bi u redu da se dotaknem teme iz naslova. Primjetio sam da mnogi rade grešku tako što gledaju na triatlon kao na tri izdvojene cjeline. Naziv ovog portala sugerira (a tako je i bilo u počecima ovog sporta) da je triatlon zapravo “tri sporta”, no u današnje vrijeme jasno je da to nije točno. Istina, sastavljen je od tri discipline, ali prilikom planiranja treninga treba uzeti u obzir da se te tri discipline odvijaju jedna iza druge i da svaka od njih utječe na druge dvije.
Maratonac će na startu svoje utrke imati svježe noge, a Ironman maratonac će na startu maratona već biti poprilično potrošen. Prvi će se spremati na način da može istrčati brz maraton kad je odmoran, a drugi bi trebao trenirati na način da ga umor što manje uspori.
Biciklist koji se sprema za kronometar će nakon odrađene utrke na masažu, a triatlonac još ima za odraditi trčanje. Zato bi ovaj drugi trebao tražiti način da odvozi kronometar relativno brzo, a da mu ostane nešto u rezervi za trčanje.
Zbog toga je pogrešno triatlon promatrati kao tri cjeline i slagati trening program kao zbroj programa sportaša koji treniraju neki od tri sporta koji sačinjavaju triatlon. Trening za triatlon neće dati najbolje moguće rezultate u nekoj od pojedinačnih disciplina, ali trebao bi dati najbolji zbroj rezultata.
Ovo je bio svojevrstan uvod koji možda djeluje malo zbunjujuće. Konkretniji savjeti koji će razjasniti što želim reći dolaze u idućim kolumnama.
Autor: Andrej Vištica
