Triatlon se sastoji od tri discipline koje svaka trebaju specifične grupe mišića. Treniranjem dvaju disciplina kao na utrci poboljšat ćete svoje rezultate.
Triatlon zvuči jednostavno na papiru. Svatko može pomisliti kako je lako plivati, voziti bicikl i trčati. No, dodatno ubaciti prijelaz (tranziciju), logistiku i taktiku na dan utrke i brick treninge, i brzo se promijeni početna predodžba. Klimatski uvjeti u našim krajevima zaslužni su da neki treninzi zimi postaju pravi izazovi kako ih napraviti uspješno i glatko.
Na početku u novom ili nepoznatom sportu kao što je još uvijek za većinu triatlon obično je prisutna tzv. krivulja učenja kojom se traži najbolji način kako trenirati, oprema za korištenje i kako bi što uspješnije naučili sportsku terminologiju i time postali korak po korak informiraniji i bolji sportaš. Jeste li se kada osjećali da vam noge ‘spavaju’ kada siđete s bicikla i krenete trčati? Normalno se krećete, ali baš ne osjećate da su noge dio vašeg tijela?
Za početnike u terminologiji triatlonskih treninga, ‘brick’ je obično kombinirani trening bicikla i trčanja. Ono simulira tranziciju s biciklističkog dijela triatlonske utrke na početak trčanja – mnogi misle da je riječ o najtežem dijelu triatlonske utrke. Brick treninzi polaze od ideje slaganja jednog treninga na vrh drugog, a to je u biti temelj multisportskog treniranja.
Što je ‘brick’ i odakle dolazi taj naziv?
Nitko točno ne zna tko je i kada skovao popularni naziv. Nekoliko je mogućih objašnjenja:
(B)ike-(R)un = (BR)ICK!
- To je naziv koji definira kako se osjećaju naše noge na početku trčanja…
- Za engleski, svima uobičajeni naziv u mnogim člancima spominju se Mark Sisson (bivši glavni tajnik ITU) i Scott Zagarino (nekad član U.S. National Tri Team), koji su u trenutku nakon što su jedan dan 1988. završili s treningom na biciklu i ususret prijelazu na trčanje izjavili: ‘Just another brick in the wall..’ sjetivši se popularne pjesme od Pink Floyd.
- neki tvrde da se zove po poznatom ortopedu sa Novog Zelanda, dr. Mattu Bricku koji je 2x bio svjetski prvak u duatlonu (1991. i 1992.).
Brick nije neki magični dio treninga rezerviran samo za profesionalne triatlonce, već je vrlo važan dio triatlonskih (i duatlonskih) treninga i ponekad se važnost takvog treninga može zanemariti! Naravno nema generalnog, brzog i jednostavnog učenja metoda kada se radi o osobnom treniranju, ali ponekad slijedeći i izvodeći vježbe koje rade drugi triatlonci na istoj razini ne može biti posve pogrešan način.
Brick se odnosi na treniranje dvije discipline tijekom istog treninga, jedna za drugom, s minimalnom stankom ili bez prekida između, baš kao što tako radimo u utrci. Obično kada se govori o bricku mislimo na sam prijelaz bicikl / trčanje, ali brick se također može odnositi na plivanje / bicikl ili trčanje / bicikl (ako se trenira za duatlon). Ove posljednje dvije često previdimo, ali važno je da i te vježbe ponekad uvrstimo u svoj plan treninga.
Brick vježbe se koriste za simulaciju uvjeta na utrci, jer ako na treningu ne simuliramo samu utrku često nećemo biti u stanju lakše izvesti taj prijelaz (osim ako je naš cilj jednostavno doći do cilja, što je dakako uvijek pohvalno). Jednostavnije rečeno, ako želimo poboljšati svoje performanse u triatlonu, tada moramo uvrstiti brick treninge pod ono sasvim uobičajeno u našem planu treninga. Sadržaj se može neznatno ili jako razlikovati i treneri imaju različite metode kako izvući najbolje, ali osnovni princip je uvijek isti: tijelo postaje učinkovitije ako je što bolje upoznato s onime što radi!
Prednosti izvođenja bricka:
- izvodeći brick naše tijelo će zapamtiti pokrete, a mi ćemo lakše naučiti kako psihički prebroditi bol i iscrpljenost mišića u prijelazu na drukčiju vrstu motorike;
- s dovoljno takvih treninga lakše ćemo trčati kada su nam noge ispunjene mliječnom kiselinom;
- poznavajući vlastito tijelo u trenutku tranzicije lakše ćemo znati kako brzo možemo ići i do kojeg trenutka možemo uspješno nastaviti gurati do tzv. vlastitih psihofizičkih granica;
- održavanje tempa je jako bitno u triatlonu, a brick vježbe će nam pomoći da najbolje odredimo vlastiti tempo s kojim se možemo nositi tijekom cijele utrke;
Ovisno o vremenskom trajanju biciklističkog treninga, vrijeme da se naše noge prilagode od kratkih okreta (biciklizam) do dužih (trčanje) može značajno potrajati. Cilj bricka je smanjiti vremenski proces prilagodbe potreban da se noge prilagode brzom prijelazu s bicikla na trčanje.
Aktualni svjetski prvak u Ironmanu, Chris McCormack u ‘Triathlon Training Mix – My thoughts’ naglašava da su brick sesije temeljna vrsta treninga u svakom triatlonskom planu. Brick je vrlo zahtjevan tip treninga i vježbajući ih treba biti svjestan te činjenice. Neki triatlonci posebno vole trenirati brick kako bi se uvjerili da oni mogu svladati bez problema utrku za koju se pripremaju, pa često znaju pretjerati sa kvantitetom takvih treninga. McCormack savjetuje da prije samog planiranja izvođenja bricka budemo svjesni da je to fizički vrlo zahtjevan trening te da upravo neiskusni triatlonci koji treniraju za Ironman pretjeruju s takvim treninzima, budući da je trčanje unutar bricka dio kojem se treba pristupati oprezno. Stalno treba imati na umu 2 glavna pravila koja imaju tendenciju individualnoj prilagodbi u određenoj mjeri: što je brži tempo trčanja, to treba biti kraća dužina trčanja i što duži biciklistički dio, a što kraće trčanje. Craig Alexander u jednom svojem intervjuu je izjavio biti konzistentan (obično vikendom ako se nema vremena preko tjedna) u treniranju dugih biciklističkih treninga i nakon trčanje 40min u tempu maratona savjetuje svakome tko trenira za Ironman.
Kako često raditi brick trening?
Ne postoji neka magična brojka. Prema mišljenju najboljih triatlonskih trenera to ovisi o nekoliko faktora: iskustvo u treniranju, osobni plan i raspored treninga, osjetljivost na ozljede i vlastiti osjećaj tijela kako reagira na taj tip treninga.
Postoje dvije osnovne vrste prijelaza s bicikla na trčanje. ‘Brick’ koji se sastoji od cijelog bicikla nakon čega slijedi odmah puno trčanje, drugim riječima, to je sesija u kojoj svaki dio može biti samostalan i potpuni trening i ‘tranzicijsko – prijelazno trčanje’ s malim, kratkoročnim trčanjem-obično 10 do 20 minuta- nakon duge vožnje biciklom. Dok brick priprema sportaša svestranije za glede iskustva na utrci, tranzicijsko trčanje više je fokusirano na samo pripremu glede tranzicije s bicikla na trčanje.
Budući da su brickovi puno stresniji i zahtijevaju više vremena, ne može ih se raditi onoliko često koliko tranzicijskih trčanja. Prema treneru Cliffu Englishu broj ovisi o udaljenosti planirane utrke, tako da za duge distance dovoljno je jednom tjedno, a triatlonci koji treniraju za kraće distance nekoliko kraćih prijelaza tjedno. Trener Chrisa Lieata, Matt Dixon uvjerenja je kako česta tranzicijska trčanja mogu imati preventivno djelovanje na ozljede, jer česta kratka trčanja nakon dužeg bicikla mogu proizvesti slični učinak kao dugo trčanje, ali s kraćim ‘bombardiranjem’ nogu. Najvažnije je da se trči sa svježim nogama, jer dokazano je da najbrži trkači idu čak sporije ako prečesto i umornih nogu treniraju.
Autor: Jurica Cvjetko
