U sklopu priprema za Ironman Regensburg svaki mjesec odrađujem jednu ozbiljniju trku. Nakon ožujskog vikenda sa dva polumaratona i trkom na 7 km unutar 26 sati, u travnju je izbor pao na Muerzman Extreme Duathlon, duatlon formata 10-100-20 u Muerzzuschlagu.
Ovaj duatlon slovi kao najteža duatlonska utrka u Austriji, ujedno i prvenstvo pokrajine Steiermark u dugom duatlonu. Ekstremno u nazivu se odnosi na visinsku razliku od 750 metara (250 m u svakom krugu) trčanja i 1300 metara na biciklu. Osnovni cilj ove trke je bio odraditi prva dva dijela i doći na drugo trčanje u što suvislijem stanju, prvenstveno kroz uzimanje hrane i tekućine na biciklu, da bi ustanovio ponašanje organizma kod takvih napora, pa da mogu planirati slično u većem opsegu na Ironmanu. Rezultat i plasman mi nisu bili u prvom planu, uopće nisam aktivirao brzinomjer na biciklu, nego sve po osjećaju, a na trčanju sam gledao samo prolaze na kraju krugova. Sama težina staze nije mi bila posebno problematična jer je poznato da je kod mene snaga dominantan faktor, a i 90% treninga mi je po kvartovskim brdima (Bukovačka, Mirogojska, Grškovićeva, Šestine, Vončinina, a treninzi završavaju Zajčevom ili Kišpatićevom), više sam opreza i respekta imao prema nizbrdicama po vodenoj cesti. Standardno nemam preduge treninge, ali ih imam u velikim količinama, tjedno 12-16 treninga od vuru, vuruipol
Muerzzuschlag je grad na 675 metara nadmorske visine, na staroj cesti za Wien, na južnoj strani poznatog skijališta Semmering (ženski svjetski skijaški kup), oko 280 km od Zagreba. Grad ima oko 8000 stanovnika, auto-registracija MZ, u gradu postoji Muzej zimskih sportova (može se sjediti u pravom bobu koji simulira spuštanje po stazi) i Brahmsov muzej (poznati skladatelj je neko vrijeme živio u Muerzzuschlagu).
Utrku organizira lokalna sportska udruga fun-sport (www.fun-sports.at), većina članova su dugogodišnji triatlonci, ironmani (npr. Gernot Greyllinger, 10 puta na Havajima, 9:19 u Klagenfurtu 2011., pobjednik 2011. u Murecku na halfu u M45, drugi na svjetskom prvenstvu 2010. u zimskom triatlonu M45), koja organizira, osim duatlona, olimpijski triatlon, zimski triatlon, polumaraton i starogodišnju utrku. U Muerzzuschlagu često nastupam, 1996. mi je olimpijski triatlon bio i bračno putovanje, prije toga sam iste godine nastupal na polumaratonu, 1997. ( te godine su 1000 Šilinga dobivali 1., 11. 21., 31. i 41., naravno da sam bil 21., a još je i moja sestra dobila na tomboli Saucony tenisice moj broj) , 1999., 2000., 2006. i 2007. na, u Austriji popularnom, Viertelmarathonu (10,55km), a 2010. sam nastupio i na starogodišnjoj utrci.
Start utrke je bio u 9 sati, u 10 sati je startao sprint duatlon. Startnina od 60 Eura uključuje startni broj, majicu u cilju, 3 okrepe u svakom krugu trčanju i 3 okrepe (na svakom vrhu brda) na biciklu i hrenovke i sok kod proglašenja. Na startu je bilo 5 stupnjeva, nije ništa padalo, ali je sve bilo mokro od subotnje kiše. Prema prijavama je bilo 28 natjecatelja, ali neki su se prebacili na kratki duatlon tako da nas je startalo 14 i 5 štafeta. Buđenje u 6, priprema bidona i odjeće, u 7 podizanje startnog broja. Doručak sam uspio u hotelu dogovoriti za pola osam, inače je nedjeljom u 8, a mi smo bili jedini gosti. Za doručak, ruski čaj, dvije čaše soka, četiri žemlje (jedna margarin-šunka, jedna margarin-pekmez, jedna pekmez, jedna med, tim redoslijedom).
Nakon toga sam popio i Leistungs-Elixier (taurinsko-vitaminski napitak, www.apomedica.com) i uzeo 4 aminokiselinske tablete (amino-Loges, www.loges.de). U 8 sati postavljanje bicikla i opreme u području izmjene i povremeno cuclanje Gatoradea.
Prvo trčanje u kratkim triatlon hlačama, CEP čarapama, ZOOT šlapama za bežanje, termo potkošulji dugih rukava i kratkoj kompresijskoj majici, bez kape i rukavica. Start na glavnom trgu (Hauptplatz) točno u 9 sati, prvi kilometar malo razgiban, iz centra prema rubu gradića, i onda na 3 km oko 220 metara visinske. Trči se po asfaltu pored seoskih gospodarstva i pašnjaka za konje. Kratki bliski susret dva konja pod pravim kutom, ali se nismo sudarili. Na prvom kilometru su se trojica odmah zaletjela naprijed, pored mene jedan vikne u stilu kam jurite imamo još 130 km, djelovalo je dosta deprimirajuće s obzirom na tmurni ambijent. Nakon 4. kilometra slijedi kilometar ravnice i kilometar nizbrdo kroz šumu po neasfaltiranim šumskim putevima s manjim bujicama. Nakon forsiranja uzbrdice, taj dio malo rezerviranije, da ne padnem. Nakon toga slijedi lagana nizbrdica po asfaltu, dok ne prođemo ispod autoputa kad se penjemo dosta strmo u 50 metara na proplanak i nešto zemljane podloge, do kraja trčanja asfalt, nizbrdo s par hupsera. Prvo trčanje 45 minuta, bez ikakvog zamora, nisam uzimal ništa na okrepama. U izmjeni, skidanje gornje majice, navlačanje pamučne dolčevite, oblačenje vindjakne, navlačenje biciklističkih podgača preko triatlonskih hlača (još jedan jastuk za rit), vindstop podkapa, aero kaciga, zimske rukavice i navlake za kišu preko biciklističkih šlapa, popio sam UltraStarter (www.ultra-sports.de) razmučen u 4 dcl vode, ukupno oko 3 minute.
Prvih 30 km bicikl lagano je uzbrdo uz rijeku Muerz, taman da se fino proznojim, a uzbrdica završava na 35. km na 1020 m, gdje je u kišnom oblaku bila i prva okrepa. Zadnjih 5 km uspona okolo je uredno bio snijeg. Nizbrdica koja je slijedila po cesti punoj vode dovela je do prvog zaleđivanja stopala i šaka u mokrim rukavicama, a promočile su od zalijevanja s ceste i navlake na cipelama. Prije poznatog svetišta Mariazell, na 880 m nadmorske na 50. km bilo je nekoliko strmih serpentina uzbrdo, a nakon vrha s okrepom i temperaturom od 3 stupnja opet par serpentina nizbrdo. Do 60. km je bila lagana nizbrdica, kad se odvajamo s glavne ceste prema novom prijevoju.
Ono što je slijedilo bila je prava stvar, od 65. do 69. km išli smo s 820 metara na 1220 metara nadmorske, samo dvije serpentine odmah na početku, ostalo vijugavi kontinuirani uspon. Sva sreća da se vidjelo jedva 50 m ispred jer smo bili opet u nekom kišno-snježnom oblaku. Svu energiju koju sam konzumirao do uspona otišla je na taj uspon. Okolina je bila potpuno zasnježena. Na vrhu, temperatura jedan stupanj, tu su opet dečki istrčavali s ugrijanim bidonima iz zagrijanog auta kad bi naišao koji natjecatelj. Na prvom strmijem dijelu nizbrdice dosta opreza, ali sam zato u položenijem dijelu bio skroz u donjoj poziciji, kao i većim dijelom završnih 20 km bicikla. Tek na tih zadnjih 20 km se vidjelo koliko je zapravo prvih 20 km kontinuirano uzbrdo. Promet je bio zanemariv, ali svaki auto koji me prelazio, uvijek bi čekao ravni dio i potpuno prešao na suprotnu stranu ceste. Suci su na motorima stalno vozili u oba smjera i kontrolirali zabranu vožnje u zavjetrini, a na svakom ozbiljnijem križanju su bila dva policajca i imala sve pod kontrolom. Nakon 102 km i 3 sata i 36 minuta dolazak u područje izmjene. Od 30. kilometra prsti na rukama i nogama su bili potpuno smrznuti, pokušavao sam povremeno razgibavati, imao sam i problema s uzimanjem hrane sa zaleđenim prstima. Na biciklu sam pojeo dva OatSnacka, svaki podijeljen na 4 dijela i svaki dio u pravilnim razmacima, prvih šest prije glavnog uspona, a ostala dva poslije. Popio sam 2,5 litre kombinacije Sponser Competition i Nutrixxion Endurancxe (Sponser Competition je samo ugljikohidratni, a naučen sam i na minerali i proteine kod napora, pa je zato kombinacija pola-pola) i oko litru nekakvog izotonika na prvoj i trećoj okrepi.
Prvi korak nakon silaska s bicikla sa zaleđenim stopalima je rezultirao padom i razvaljivanjem koljena i oderanom potkoljenicom. Na koljeno se nisam obazirao, ali zaleđeni prsti nisu uspijevali otvoriti kacigu niti raskopčati jaknu, pa mi je kao pomoć priskočila jedna od sutkinja. Uspio sam skinuti kacigu, jaknu, navlake, i dolčevitu, navukao sam termo majicu preko stare termo potkošulje, toplu kapu i tenisice, uzeo pojas s tekućinom i nakon 4 minute izašao iz područja izmjene. Nakon prvog kilometra odledili su mi se svi prsti, a nakon prve uzbrdice (4 km) i potkoljenice zaleđene od čarapa. Na početku trčanja sam uzeo dvije tablete soli, u pojasu sam imao četiri flašice po 2 dcl Powerbar Isomaxa, dvije za prvi krug jače koncentrirane, a dvije za drugi krug nešto razrijeđenije. U drugom krugu sam pojeo i dvije dekstroze DextroEnergy. Trčanje je bilo, gledajući prethodne napore, stvarno besprijekorno, svaki krug (isti kao i onaj prije bicikla) za 49 minuta, ukupno 1:38, bez ikakvih bolova, čak niti u kvadrima što je i mene iznenadilo jer sam bil psihički pripremljen na bolove u zadnjem krugu. Svaku uzbrdicu sam bez problema istrčao (to je potvrda one teorije o dominirajućoj snazi) i imao sam ukupno 3. vrijeme drugog trčanja.
Na kraju nas je 12 pojedinaca (i 5 štafeta) završilo utrku, bio sam 6., jedini u M40, s ukupnim vremenom, 6:06:38. Kao nagradu sam dobilo željeznu skulpturicu, stilizirano M, koje simbolički predstavlja i ta brda koja smo prelazili. Zaključno, izvrsna trening provjera u očajnim uvjetima devet tjedana prije glavne trke.
Krug trčanja
http://www.runmap.net/route/464810#lat=47.596825892632&lng=15.689255&zoom=14&maptype=ts_terrain
Biciklistički krug
http://www.bikemap.net/route/462967#lat=47.691113627121&lng=15.489035&zoom=11&maptype=ts_terrain
Rezultati
http://www.fun-sports.at/index.php?page=32
Autor: Mladen Meštrović
